Alejkumuselam.

Kaže hafiz Dževad Gološ: “U našem rivajetu, tj. u rivajetu Hafsa od Asima ne postoji glas (e), osim na jednom mjestu u Kur'anu, a to je u riječi (medžreha), gdje se ova riječ koja je u osnovi (medžraha), izgovara sa (imalom).”

Prema ovome što je hafiz rekao, harf (r), kada na njemu dođe fetha, izgovara se (ra), a u vezi toga da li se čita (a), ili (e), imate pojašnjenje u sljedećem videu:

https://www.youtube.com/watch?v=lQZ4K9b0PXQ&feature=youtu.be

Alejkumuselam.

Postoje dvije vrste grešaka koje se prave prilikom učenja Kur'ana:

1. Velike i jasne greške, kao npr. da se umjesto jednog slova izgovori drugo ili umjesto jednog samoglasnika izgovori drugi… Ovakve greške su zabranjene i griješan je onaj ko ih čini.

2. Male ili manje vidljive greške, kao npr. da se izostavi izgovaranje kroz nos, da se skrati dužina ili produži tamo gdje treba skratiti…Ovakve greške pokuđene su kod učenjaka kiraeta, a postoji stav i da su zabranjene.

Kada je u pitanju namaz, tu je najbitnija Fatiha. Ako se u njoj napravi greška koja utiče na značenje, onda je namaz neispravan, kao npr. da se kaže: en'amtu ili en'amti, umjesto: en'amte, ili da se kaže: ijjaki, umjesto ijjake i sl. Ako greška ne utiče na značenje, kao npr. da se ne izgovori kroz nos, da se ne produži dužina i sl., onda je namaz ispravan.

Ostale sure nakon Fatihe, nije obaveza učiti, pa čak i ako se napravi greška, namaz je ispravan.

Skraćivanje medda ne mijenja znacenje rijeci bez ozbira da li on bio arid, muttesil, munfesil, lazim i sl. i zato se te greske nazivaju malim tj. onima koje ne uticu na znacenje.

Jedno je da li treba te meddove izgovarati i sta je bolje po tom pitanju, a druga tema su vrste gresaka koje mijenjaju ili ne mijenjaju znacenje.

Svaki medd treba izgovoriti onako kako je propisano ali ako se ne izgovori to nije velika greska koja bi promjenila znacenje.

Osnovna duzina ostaje osnovna i ona je dio rijeci jer ako je skratis onda rijec nije izgovorena na ispravan nacin.