U vezi značenja te zakletve, postoje dva tumačenja.
Prema jednom tumačenju, Uzvišeni Allah kune se životom Poslanika, što ukazuje na veliku počast. I Allah Uzvišeni se u Kur’anu ne kune ničijim životom osim Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem. On, Uzvišeni, ima pravo da se kune čime god želi. A u tom slučaju, oni koji u pijanstvu lutaju su kurejšijski nevjernici.

Drugo tumačenje jeste da se meleki kunu životom Luta, jer sam kontekst ajeta govori o Lutu.

Kada je Kur'an skupljen u jednu zbirku i na koji način se to desilo?

Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, preselio na onaj svijet, neka od arapskih plemena napustila su islam.

Kada se to desilo Ebu Bekr, Allah njime bio zadovoljan, poslao je vojsku koja se sukobila sa tim otpadnicima, a među tom vojskom bio je i veliki broj hafiza koji su u toj borbi ubijeni, pa su se ashabi pobojali da se ne zagubi nešto od Kur'ana.

Spomenuti događaj koji se desio na Jemami, a i događaje nakon toga, bilježi imam Buhari (br. 4986) od Zejda b. Sabita.

Prenosi se da je Zejd kazivao: „Nakon što su na Jemami izginuli mnogi učesnici (hafizi), Ebu Bekr je poslao po mene. Kad sam stigao, Omer je već bio tu. Ebu Bekr reče: ‘Omer mi je rekao: ‘U Bici na Jemami poginuo je veliki broj učača Kur'ana. Ja se, doista, bojim da se u sljedećim bitkama broj ubijenih hafiza ne poveća, pa da se ne zagubi nešto iz Kur'ana. Stoga smatram da bi trebalo narediti sakupljanje Kur'ana!’ Na moje riječi: ‘Kako da učiniš nešto što Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije učinio?!’ – odgovorio je: ‘Ovo je, tako mi Allaha, dobro!’ Omer mi’, kaže dalje Ebu-Bekr, ‘nije prestajao ovo napominjati sve dok Allah moje grudi nije za to proširio, pa sam na to počeo gledati onako kako i Omer gleda. Kaže Zejd: ‘Rekao je Ebu-Bekr: ‘Ti si (Zejde) mlad i pametan, i mi u tvoju sposobnost ne sumnjamo, a zapisivao si Kur'an Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa se pobrini i saberi Kur'an u jednu zbirku!’ ‘Tako mi Allaha da su me zadužili da prenesem jedno od ovih brda, ne bi mi bilo teže od obaveze sabiranja Kur'ana! Ja rekoh kako da učinite nešto što nije činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?’ ‘ Odgovorio mi je: ‘To je, tako mi Allaha, dobro! ‘Ebu-Bekr mi je nastavio ponavljati ovu ideju’, kaže Zejd, ‘sve dok mi Allah nije proširio grudi kao što je proširio prsa Ebu-Bekru i Omeru, radijallahu anhuma, te sam počeo sakupljati Kur'an, nalazeći ga zapisanog na palminim suhim granama, tankim kamenim pločama i u pamćenju ljudi. Kraj sure Et-Tevba našao sam kod Ebu-Huzejme Ensarija, i ni kod koga drugog. Tu je stajalo: ‘Došao vam je Poslanik, jedan od vas; teško mu je što ćete na muke udariti … ‘ do kraja sure Et-Tevba. Te su stranice potom bile pohranjene kod Ebu-Bekra dok nije preselio, zatim kod Omera dok je bio živ, a nakon toga kod Omerove, kćerke Hafse.“

Dakle, ovaj događaj zbio se dvanaeste godine po Hidžri, nakon bitke na Jemami.
Ebu Bekr je odabrao Zejda iz nekoliko razloga:

1. Bio je hafiz Kur'ana.
2. Zejd je svjedočio zadnjem izlaganju Kur'ana. U godini kada je Poslanik preselio, Zejd je pred njim dva puta proučio Kur'an.
3. Bio je pisar Objave.
4. Bio je veoma oštrouman i pametan, pouzdan i povjerljiv, što potvrđuje i citirana predaja koju bilježi Buhari.

Iako je Zejd znao Kur'an napamet i imao ga zapisanog kod sebe, ipak se nije oslonio samo na ono što je kod njega.

On u ovom slučaju nije pisao Kur'an za sebe, nego ga je pisao za cijeli ummet i zbog toga je bio veoma oprezan, što je zahtjevalo da njegovo skupljanje svjedoče i drugi pripadnici ummeta.

Način ovog posla, opisao mu je sam Ebu Bekr, rekavši njemu i Omeru: „Sjedite pored ulaza u džamiju. Onaj ko vam donese nešto od Kur'ana, i to potvrdi sa dva svjedoka, zapišite.“

Prilikom ovog posla, Zejd se oslanjao na četiri temelja:

1. Na ono što je zapisano pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a to je ono što je potvrđeno prilikom posljednjeg izlaganja.
2. Na ono što je bilo zapamćeno kod ljudi.
3. Ništa od toga nije prihvatao ukoliko nije imao dva svjedoka koji su potvrdili da je to zapisano pred Poslanikom.
4. Od onih koji su pamtili nešto od Kur'ana, nije prihvatio samo zbog toga što su zapamili, nego je uslov bio da su to naučili izravno od Poslanika.

Nakon što je Zejd skupio cijeli Kur'an u jednu zbirku (mushaf), predao ga je Ebu Bekru, nakon njegove smrti, preuzeo ga je Omer, a poslije Hafsa, Omerova kćerka.
Kada je Osman bio halifa, uzeo je taj mushaf kako bi ga prepisao i napravio druge zbirke.

Nakon što je to učinio, vratio ga je Hafsi, r.a.

Čita se kao da je napisano ovako:

يَخْشَ اللَّهَ َ

tj. kao da taj harf nakon harfa šin (elif maksure) يَخْشَى اللَّهَ i ne postoji.

Ukoliko se zastaje, onda se čita i taj harf: jahšaa.

Primjer učenja može se čuti u ovom snimku:

Koja je razlika između Kur'ana i hadis kudsija, ako je oboje Allahov govor?

1. U vezi Kur'ana postoji izazov da se načini nešto slično njemu ili njegovim surama i ajetima. Taj izazov nije vezan za hadis kudsi.

2. Kur'an je prenesen mutevatir (potpuno) ispravnim predajama, a kada je riječ o hadisu kudsiju, on se prenosi i putem koji nije mutevatir, odnosno njega obuhvata sve što obuhvata hadis, tako da on može biti ispravan, dobar, slab, izmišljen…

3. Kur'an je od Allaha i izrazom i značenjem, dok je hadis kudsi značenjem od Allaha prema jednoglasnom stavu, a što se tiče korištenih izraza, postoji razilaženje. Ispravno je da je značenje od Allaha, a izraz od Poslanika.

4. Kur'an se ne pripisuje osim Allahu, a kada je riječ o hadisi kudsiju, za njega se može reći: Rekao je Poslanik, prenoseći od Allaha.

5. Kur'an ne dodiruju osim oni koji su čisti, dok hadis kudsi mogu dodirivati i oni koji to nisu.

6. Kur'an je zabranjeno prenositi prema značenju, nego se mora doslovno citirati. Hadis kudsi može se prenijeti i prema značenju.

7. Kur'ansku rečenicu nazivamo ajetom, a skup rečenica nazivamo surom. Hadis kudsi ne naziva se ni ajetom ni surom.

8. Prilikom učenja Kur'ana, propisano nam je da proučimo i euzu i bismilu zajedno, dok to nije slučaj sa hadisi kudsijem.

9. Kur'an se piše posebnim načinom pisanja, za razliku od hadis kudsija.

10. Učenje Kur'ana propisano je kao poseban ibadet gdje se za jedan harf dobiva jedno dobro djelo, a ono se računa deset puta. To nije slučaj sa čitanjem hadis kudsija.

11. Kur'an je propisano učiti u namazu, a hadis kudsi, iako je Allahov govor, ne uči se u namazu.