Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uzor svim muslimanima. Allah nas je zadužio da slijedimo Poslanikovu praksu, pa kaže:

-“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.” (Prijevod 21.ajeta sure El-Ahzab)

On je najljepši primjer i najbolji uzor. Allah ga je poslao sa čistom i plemenitom vjerom. Njegov Gospodar ga je odgojio pa je bio najplemenitijeg ponašanja i najljepših osobina na koje se drugi ugledaju. Rekao je Uzvišeni:

-“Ti si, zaista, na najvećem stupnju morala.” (Prijevod značenja 4.ajeta sure El-Kalem)

Sproveo je u stvarnom životu plemenit moral i učinio da drugi to vide i osjete. Rekao je: “Poslat sam da upotpunim plemenit moral.” (Bilježi ga Imam Malik u ‘Muvetti’)

A njegova žena Aiša, radijallahu anha, koja ga sa aspekta ophođenja prema ženama bolje poznaje od njegovih, sallallahu alejhi ve sellem, najboljih drugova, o njemu kaže: “Njegov moral je bio Kur'an.” (Bilježi Imam Ahmed)

tj.sprovodio je njegove naredbe a klonio se zabrana. Nema ni jednog pohvalnog svojstva na koje je Kur'an podstakao a da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio prvi koji će se time okititi. A nema ni jednog lošeg svojstva od kojeg Kur'an odvraća a da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio najdalji od toga.

U njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, životopisu nije zabilježeno da je ikada udario ženu ili dijete!!! Već suprotno tome; onaj ko proučava njegov život i o tim plemenitim događajima jasno može zaključiti da je on, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio udaranje žena i djece i na to najoštrije upozorio. Kaže o njemu njegova žena, Aiša, radijallahu anha: “Nije Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada ništa rukom udario; ni ženu niti slugu. Osim u borbi na Allahovom putu. Niti se svetio kada bi njemu neko nepravdu nanio osim da se prekrše Allahove granice pa bi kažnjavao Allaha radi.” (Muslim)

Čak i njegovi neprijatelji, koji hoće da iskrive sliku o njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, pozivu i da druge odvrate od njega, ne mogu potvrditi osim spomenuto.

Pa daj da vidimo šta o njemu kažu oni koji su mu bili najbliži i koji su sa njim najviše vremena proveli. Jer stalno druženje otkriva stvarnost karaktera. Kaže Safijja bint Hujaj, radijallahu anha: “Nisam vidjela nikoga sa ljepšim moralom od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Taberani)

Rekao je njegov sluga Enes ibn Malik, radijallahu anhu, koji ga je služio deset godina: “Služio sa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deset godina. Nikada mi nije rekao ‘uf’. Niti je, za nešto što sa uradio rekao: ‘Zašto si to uradio?’ Niti za ono što sam ostavio: ‘zašto to nisi uradio?’ I bio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najboljeg morala.” (Tirmizi)

I rekao je: “Služio sa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deset godina i nikada me nije grdio, niti udario, niti od sebe odagnao, niti mi se namrštio, niti mi naredio nešto a ja to odugovlačim pa da me on kritikuje. A ako bi me neko od njegove porodice kritikovao on bi ga dozvao i rekao: ‘Ostavite ga, ono što je određeno to će i biti’.” (Bilježi ga Begavi)

———-
“Zabrana udaranja žene u Islamu”
Pregled i verifikaciju izvršio uvaženi doktor Abdur-Rahman ibn Abdul-Kerim Eš-Šiha
http://www.islamhouse.com
Preuzmi PDF ovdje:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/12/Zabrana_udaranja_zene_u_Islamu.pdf

Prelazak djela iz jedne kategorije u drugu

1- Prelazak dozvoljenog djela iz kategorije dozvoljenog u kategoriju zabranjenog i suprotno:

Dozvoljeno djelo će nekada postati zabranjeno kada se pojave uzroci koji ga takvim čine. Pa umjesto da djelo bude dobro i prijatno duši ovi uzroci ga čine lošim djelom koje je štetno za čovjeka. Kao na primjer šetanje ulicom je dozvoljeno ali nekada će se taj propis o dozvoli promijeniti u zabranu. Kao kada bi islamski vladar obznanio odluku i saopštenje o opasnosti šetanja nakon jedanaest sati određenim ulicama ili gradovima iz bezbedonosnih razloga koji mogu dovesti do gubljenja života.

Nekada će zabranjeno djelo preći u dozvoljeno kada postoje uzroci koji ga čine nužnim djelom za očuvanje života. Alkohol je zabranjen u Islamu ali nekada će biti dozvoljen. Ako bi čovjek bio izgubljen u pustinji i bio na ivici smrti od žeđi a pred sobom nemao ništa drugo osim alkohola tada mu se dozvoljava da popije onoliko koliko mu je potrebno da sačuva svoj život ali ne više od toga.

2- Prelazak djela koje je farz iz kategorije obaveze u kategoriju zabrane i obratno:

Obavezno djelo će nekada prerasti u zabranjeno a nekada će zabranjeno djelo nekada postati obaveza. Poput prethodno pojašnjenog primjera. Uzmimo na primjer namaz koji je obaveza (farz) ali nekada (u određenoj situaciji) će njegovo obavljanje postati zabranjeno. To u situaciji kada čovjek klanja kući u vremenu jakog zemljotresa kada je i sam klanjač ubijeđen da će stradati ako odmah ne izađe vani-
Nasrnuti na nekoga i preseći mu stopalo je strogo zabranjeno ali ako doktor ne bude mogao izliječiti bolesnika osim da mu se odstrani stopalo, u suprotnom može doći do smrti pacijenta, tada odsijecanje stopala postaje doktorska obaveza. Ako to ne uradi biće griješan i snosiće posljedice toga.

3- Prelazak pokuđenog djela u kategoriju dozvoljenog i prelazak pohvalnog u kategoriju zabranjenog:

Pokuđeno djelo može postati dozvoljeno ili čak naređeno i obaveza. Razvod braka, na primjer, je od djela koja su pokuđena u Islamu. Ali će nekada ne davanje razvoda ženi dovesti do neprijatnosti koje se ne mogu otkloniti osim razvodom. Kada bi žena bila nemoralna i čovjek je ne bude mogao popraviti ovdje kažemo da je bolje čovjeku da se razvede. Tako da je pokuđeno djelo postalo pohvalno i preporučeno.

A nekada će pohvalno djelo postati zabranjeno. Korištenje misvaka je pohvalno ali će nekada biti pokuđeno ili čak zabranjeno. Ako bi tvoji zubi bolovali od opadanja i ti znaš da ako budeš koristio misvak to će dovesti do pogoršanja stanja tada se korištenje misvaka suprodstavlja Islamskom pravilu:
“Nema ni nanošenja ni podnošenja štete.”

Rezime:

Suština onoga što je prethodilo je da Islam nije slijepa religija koja ne uzima u obzir stanja ljudi i njihove mogućnosti u svakodnevnom životu. Već je sljepilo u srcima onih neprijatelja koji hoće da šire netačnosti i laži o Islamu da bi tako utrnuli Allahovo svjetlo a Allah će upotpuniti Svoje svjetlo makar ne bilo po volji nevjernicima.

Nadam se da je plemeniti čitaoc već spoznao da Islam nije vjera nepravde već vjera pravednosti.

Pravda je jedno od plemenitih Allahovih imena. Tako da je zabranjihanje i dzvoljavanje izgrađeno na pravdi a ne na sljepilu. A što se nepravde tiče, sa svim njenim kategorijama, ona je najstrožije zabranjena u Islamu.

———-
“Zabrana udaranja žene u Islamu”
Pregled i verifikaciju izvršio uvaženi doktor Abdur-Rahman ibn Abdul-Kerim Eš-Šiha
http://www.islamhouse.com
Preuzmi PDF ovdje:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/12/Zabrana_udaranja_zene_u_Islamu.pdf

Vrijednost izgovaranja tesbiha (subhanallah), tahmida (elhamdulillah), tahlila (la ilahe illallahu) i tekbira (Allahu ekber)

“Ko bude izgovorio: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi‘ (Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala), stotinu puta na dan, bit će mu skinuti (umanjeni) grijesi makar ih bilo koliko morske pjene!”1576

“Ko kaže: ‘La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-lhamdu ve Huve ala kulli šej'in kadir‘ (Nema boga osim Allaha Jedinoga, koji Sebi ravnoga nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je Svemogući), dnevno po deset puta, vrijedit će mu kao da je oslobodio četiri potomka od potomaka Ismaila.”1577

“Dvije riječi su lagane na jeziku, teške na vagi dobrih djela, drage Allahu, a to su riječi: Subhanallahi ve bi hamdihi, subhanellahil-azim (Neka je slavljen Allah i neka je slavljen Uzvišeni). “1578

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Draže mi je izgovoriti riječi: ‘Subhanallahi ve-l-hamdu lillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber (Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveći), nego sve ono što sunce obasja!”1579

“Da li bi nekom od vas bilo teško da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela?”, upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabe. Jedan od prisutnih upita ga: “Na koji način bi to neko od nas mogao učiniti?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: “Izgovori stotinu puta riječi: ‘Subhanallah‘, zaslužit ćeš hiljadu dobrih djela ili će ti biti pobrisano hiljadu ružnih, koje si počinio! “1580

“Ko izgovori: ‘Subhanallahil-‘azim ve bi hamdihi‘ (Slavljen neka je Uzvišeni Allah i neka Mu je hvala), – bit će mu u Džennetu zasađena palma!”1581

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Da li bi želio, Abdullahu, sine Kajsov, da te uputim ka jednoj od džennetskih riznica?” Abdullah mu odgovori: “Kako da ne bih, Allahov Poslaniče!”, reče Abdullah, a Poslanik kaza: “Izgovaraj riječi: ‘La havle ve la kuvvete illa billahi‘ – (Nema pomoći niti moći mimo Allaha!) “1582

Allahu su najdraže četiri riječi: “Subhanallahi, vel-hamdulillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber!” (Slavljen neka je Allah, hvala Allahu, nema boga osim Allaha, Allah je najveći.) Nema smetnje da se zikr počne bilo kojom od njih.1583

Došao je neki beduin i obratio se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši mu: “Pouči me nečemu što ću izgovarati!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Izgovaraj: ‘La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, Allahu ekber kebiren ve-l-hamdu lillahi kesiren. Subhanallahi Rabbel-alemine. La havle ve la kuvvete illa billahi-l-‘Azizii-Hakim!‘ (Nema boga osim Allaha Jedinoga, koji Sebi ravnog nema, Allah je najveći veličinom; hvala Allahu mnogo puta; neka je slavljen Allah, Gospodar svjetova; Nema pomoći niti moći mimo Allaha Moćnog i Mudrog!)” Na to će beduin: “Ove riječi su za Gospodara moga, a koje su za mene (moje dobro)?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu kaza: “Izgovaraj ‘Allahummagfir li verhamni vehdini verzukni!‘ (Allahu moj, oprosti mi i smiluj mi se, na Pravi put me usmjeri i opskrbu mi daj!) 1584

Kada bi neki čovjek primio islam, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo bi ga podučio namazu, a zatim bi mu naredio da dovi ovim riječima: “Allahummagfirli, verhamni, vehdini, ve a'fini, verzukni” (Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, učvrsti me na uputi, podari mi oprost i opskrbu.)1585

Najbolja je dova “Elhamdu lillahi” (hvala Allahu), a najbolji spomen Allaha je “la ilahe illallahu” (nema boga koji zaslužuje da bude obožavan osim Allaha)!l586

Trajno vrijedne riječi su: “Subhanallahi ve-l-Hamdu lillahi ve la ilahe illallahu, vallahu ekber, ve la havle ve la kuvvete illa billahi.” (Neka je slavljen Allah, i neka Mu je hvala. Nema boga koji zaslužuje da bude obožavan osim Allaha i On je najveći. Nema pomoći niti moći mimo Allaha!)1587

1576 Sahih: BuharUa (6405), Muslim (2691).

1577 Sahih: Muslim (2693), Ahmed (23071).

1578 Sahih: Buharija (7563), Muslim (2694), Ahmed (7127) i drugi.

1579 Sahih: Muslim (2695), Tirmizi (3597).

1580 Sahih: Muslim (2698), Ahmed (1499, 1566), Tirmizi (3463).

1581 Tirmizi (3464, 3465). Pogledati: Miškat (2304).

1582 Sahih: Buharija (4205, 6384), Muslim (2704) i drugi.

1583 Sahih: Muslim (2137), Ahmed (19601, 19734)

1584 Sahih: Muslim (2696), Ahmed (1564, 1614).

1585 Sahih: Muslim (2697).

1586 Hasen: Tirmizi (3383), Ibn Madže (3800). Pogledati: Miškot (2306)

1587 Sahih: Ahmed (17889).

 
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni

“Bismillahi, vallahu ekber (Allahumme minke ve leke) Allahumme takabbel minni!”

(U ime Allaha, Allah je najveći, (Alahu moj Tebi prinosim ovu žrtvu), Gospodaru moj, primi ovo djelo od mene.)1568

1568 Sahih: Muslim (1966), Ahmed (14479), Ebu Davud (2795, 2810), Tirmizi (1521).

———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni

“Ako neko od vas vidi kod svog brata, ili na njemu lično, ili nešto od njegova imetka, što ga zapanjuje, neka dovi da mu Allah u tome da bereketa, jer je urok očima istinit. “1566

1566 Sahih: Ahmed (15273), Ibn Madže (3509) Pogledati Miškat (4562).

 
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni