U svome djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak, dr. Muhammed Jusri, je na sažet i koncizan način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja. Slijedi poglavlje o vjerovanju sljedbenika ehli-sunneta u pogledu institucije imameta – vođstva u islamu:

1. Odabir i ustoličenje vrhovnog vođe svih muslimana kolektivna je obaveza ummeta, a na tu obavezu ukazuju Kur’an, sunnet i konsenzus sljedbenika sunneta.

2. Imamet je vrsta ugovora između ummeta, tj. svih muslimana i imama – vođa i predvodnika, čiji je primarni cilj uspostava hilafeta utemeljenog na principima vjerovjesništva, kako bi se očuvala vjera, ali i regulirala ovosvjetska pitanja i interesi.

3. Vrhovni imam – halifa bira se na nekoliko načina: konsenzusom muslimana, odabirom i prisegom koju mu daju ugledne i mjerodavne ličnosti iz različitih branši i profesija koje predstavljaju sve muslimane, ukoliko halifa lično postavi svoga nasljednika[1], ako silom, tj. pučem, dođe na vlast, a potom se muslimani slože i prihvate ga kao halifu. Imamet halife koji je na ovakav način došao na vlast legitiman je i obaveza mu je iskazivati pokornost u svemu što je dobro i ispravno.

4. Predvodnici muslimana i vladari prema ummetu su obavezni: u praksu sprovoditi Allahov šerijat, čuvati ispravno islamsko vjerovanje, raditi na očuvanju jedinstva i zajedništva muslimana, uspostaviti instituciju naređivanja na dobro i odvraćanja od zla, uspostaviti instituciju džihada – borbe na Allahovom putu, sakupljati zekat i dobrovoljne priloge – sadaku, dodjeljivati funkcije i položaje u državi shodno osposobljenosti i kompetencijama podanika itd.

5. Što se tiče obaveza muslimana prema imamima, vođama i vladarima, oni su dužni pokoravati im se i slušati ih u svim prilikama, bilo da se radi o onome što im je drago ili mrsko, ali samo pod uvjetom da je posrijedi ono što je šerijatski legitimno i dozvoljeno, i što se smatra pokornošću Uzvišenom Allahu, a ukoliko se radi o grijehu ili nepravdi, tada im se ne smiju pokoravati.

6. Muslimani su svoje vladare dužni savjetovati onda kada pogriješe, a pomoći im i podržati ih onda kada ispravno postupe. Greške i propuste treba im oprostiti, a njihove mahane i sramote sakriti. Za ovosvjetskim dobrima, bogatstvom i ukrasima koje posjeduju vladari, muslimani ne trebaju žudjeti. Također, muslimani trebaju iskreno moliti Allaha da im vladari budu dobri i čestiti.

7. Strogo je zabranjeno pobuniti se i povesti oružanu borbu protiv vladara, sve dok su muslimani i dok sude po Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa čak i ako su nepravedni, to strpljivo treba podnositi. Pod njihovim vođstvom treba obavljati hadž i voditi džihad, pa čak i onda kada su nepravedni i onda kada grijehe budu javno činili. Dakle, obaveza je biti dio zajednice koju predvode nepravedni i grješni vladari, pa čak i ako prema podanicima ispoljavaju nepravednu silu i nasilno oduzimaju imetke.

Komentar: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Huzejfa b. Jeman, rekao je da će se nakon njega pojaviti nepravedni vladari koji neće slijediti njegov sunnet ni njegovu Uputu, pa kada ga je Huzejfa upitao kako će se ponašati u tom vremenu ako dočeka takve vladare, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: “Slušaj i pokoravaj se svome emiru (vođi), pa makar te po leđima udarao i imetak ti nepravedno uzeo.” (Muslim, Sahih, br. 1847.) Učenjaci su kazali da je pokoravanje vladaru, pa čak i onda kada je nepravedan, daleko bolja opcija, zato što sa sobom nosi veću korist od štete, jer u slučaju oružane pobune protiv nepravednog vladara prolijeva se krv nedužnih, narušava sigurnost i dovodi do razjedinjenosti. Također, učenjaci navode da su gotovo svi ustanci protiv vladara, kojima svjedoči historija, bilo da se radilo o pravednim ili nepravednim vođama, uglavnom donosili daleko veću štetu od koristi.

8. Institucija imameta prestaje biti punovažna onda kada nestane neka od glavnih komponenti na kojoj se ta institucija zasniva. Naprimjer, ako imam umre ili nestane, ili ako on izgubi neki od uvjeta koji se nužno moraju naći pri njemu da bi obnašao tu uzvišenu funkciju, pa recimo poludi ili se odmetne od vjere ili slično, njegov imamet više nije validan.

Komentar: Islamski učenjaci navode više od deset uvjeta koji se moraju naći pri imamu kako bi njegov imamet bio šerijatski legitiman, a to su: da bude musliman, šerijatski punoljetan, pametan (tj. da posjeduje zdrav razum), da posjeduje osnovno znanje o islamu i šerijatskim propisima, da nije poznat kao počinitelj velikih grijeha, da je muškarac, da je pronicljiv i oštrouman, da bude hrabar i čvrst kao ličnost, da ima zdrave tjelesne organe i zdrava čula (tj. da ne bude invalid), da ne bude od onih koji žude za vlašću i položajem, da vodi porijeklo iz plemena Kurejš. Naravno, među učenjacima postoje različita mišljenje oko određenih uvjeta koji su ovdje spomenuti, tj. da li su uvjet ispravnosti imameta ili su samo poželjne kompetencije, o čemu se detaljno govori u knjigama fikha.

9. Ukoliko imam iz nekog šerijatski opravdanog razloga izgubi svoj legitimitet, tj., ukoliko više pri sebi nema osnovne uvjete koji bi imam morao ispunjavati da bi bio postavljen na poziciju halife, to nužno ne znači da je postao nevjernik, već znači da je izgubio šerijatsko pravo da bude vrhovni vođa muslimana. Također, to ne znači da ga je istog trenutka, nakon što izgubi pravo na imamet, obaveza silom ukloniti sa položaja, jer da bi se tako postupilo, moraju se ostvariti određeni preduvjeti. Ukoliko se ti uvjeti ne ispune, a ljudi se tom vođi suprotstave i dignu pobunu protiv njega, to neminovno vodi u gubljenje ljudskih života i upropaštavanje imovine. Zbog toga, potrebno je održati kakav-takav vid uređene vlasti kako bi se ummet sačuvao od zla i štete, i kako bi se snaga ummeta i njegovi kapaciteti usmjerili u pravcu njegovih neprijatelja. Postupiti na ovakav način znači dati prednost prioritetima jer će se tako (i pored toga što na vlasti ostane vođa koji je izgubio legitimitet) održati mir i sigurnost u svim dijelovima države, neće biti podjela na grupe, od kojih će svaka imati svoju zastavu i obilježje, vjera će ostati snažna i dominantna, a slabi i potlačeni bit će zaštićeni.

Komentar: Što se tiče preduvjeta koji se nužno trebaju ispuniti kako bi svrgavanje halife koji je izgubio šerijatski legitimitet postalo obavezno, misli se prije svega na praktičnu sposobnost da se sa vlasti svrgne takav vođa. Ukoliko muslimani za takvo nešto nisu sposobni ili zbog snage takvog vođe, koji na svojoj strani ima, recimo, podršku vojske i velikog broja ljudi, ili zbog slabosti i neopremljenosti muslimana, tada im je bolje da ne dižu pobunu protiv njega.

10. Procjena cijele ove situacije, na koji način postupiti, vraća se prvenstveno na odluku priznatih i bogobojaznih učenjaka, kao i onih koji imaju moć i utjecaj, a uvažavaju učenjake i drže do njihovog mišljenja.

11. Ukoliko u nekom vremenskom razdoblju ili na nekom geografskom području fizički uopće ne bude imama ili ne bude imama koji ispunjava šerijatske uvjete i ima puni šerijatski legitimitet, u tom slučaju vođe muslimana će biti mjerodavne osobe iz ummeta na čelu sa učenjacima, kojima je obaveza da vjernike okupe i ujedine oko istine, ali onako kako to sunnet uči i nalaže, te da na sve načine pokušaju spriječiti razilaženja i nejedinstvo i da se svim kapacitetima založe da se u ummetu poštuju farzovi, stroge Allahove naredbe, i da se praktično sprovode u djelo.

12. I onda kada ne bude imama, i džuma-namaz i namaz u džematu moraju se obavljati i dužni su im prisustvovati svi oni koji su inače obavezni prisustvovati ovim namazima. Također, obaveza je i dalje u društvima održavati instituciju naređivanja na dobro i odvraćanja od zla, te na snazi moraju biti zakon i red, kako bi krv, čast i imetak muslimana, ali i svih drugih ljudi koji žive u islamskoj državi, poput štićenika (zimmija), i nemuslimana koji imaju garanciju o boravku i sigurnosti, ostali sačuvani i nepovredivi.

13.Na ovaj će način u društvu biti osigurani sigurnost i mir, zakon i red, kao i jedinstvo i međusobna povezanost članova tog društva.
___________________
[1] Mnogi učenjaci kažu da je uvjet ispravnosti i legitimnosti ovako postavljenog halife da se s tim postavljenjem slože predstavnici muslimana, tj. ugledne i mjerodavne ličnosti, te da mu oni dobrovoljno daju prisegu.

Priredio: Amir Durmić
Preuzeto sa http://minber.ba/stav-ehli-sunneta-o-instituciji-imameta-vodstva-u-islamu/

Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur’anu odlikuje učene ljude nad onima koji nemaju znanja.

Tako Svevišnji kaže: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?’ Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9.)
Također, rekao je: “I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. – A Allah dobro zna ono što radite.” (El-Mudžadela, 11.)
Naredio je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da traži da mu se znanje poveća, jer se time povećavaju i podižu stepeni kod Uzvišenog Allaha. Rekao je: “I reci: ‘Gospodaru moj, Ti znanje moje povećaj!’” (Ta-Ha, 114.)
Ustvrdio je da najveće strahopoštovanje prema Njemu, Uzvišenom Allahu, imaju i iskazuju učeni ljudi kada je rekao: “A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.” (Fatir, 28.)

Znanje koji se spominje u ovim ajetima jeste šerijatsko znanje, znanje o vjeri islamu s kojim je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da izvede ljude iz tmina nevjerstva i neznanja u svjetlo vjere i istine. Svakako da će i oni koji posjeduju ovodunjalučko, svjetovno znanje putem kojeg pomažu zajednici i društvu u kome žive, uspostavljaju red i mir, teže pravdi i prosperitetu, biti nagrađeni određenom nagradom, međutim, oni koji posjeduju šerijatsko znanje na njih se odnose spomenute blagodati i spomenuti stepeni kod Uzvišenog Allaha.

Najveće, najbolje i najvažnije šerijatsko znanje jeste znanje koje govori o Allahovim imenima i svojstvima, jer:

1. Vrijednost i značaj znanja ovisi o onome o kome ili čemu govori to znanje, pa, pošto ovo znanje govori o Svevišnjem Allahu, Koji je čovjeku vjerniku najpreči od svega, onda zasigurno i podučavanje ovome znanju biva najprečim. Stoga je znanje o Allahu osnova svakog drugog znanja.

2. Poznavanje Allahovih imena i svojstava jedan je od temelja vjerovanja u Svevišnjeg Allaha i nije dovoljno reći: “Ja vjerujem u Allaha”, bez poznavanja Allaha. Naprotiv, suština vjerovanja je da čovjek poznaje svoga Gospodara u Kojeg vjeruje a zatim da se zalaže u obožavanju samo Njega Uzvišenog. Vjerovanje u Allaha je jedan od šest temelja imana, a vjerovanje u Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva je jedan od temelja vjerovanja u Allaha.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, je rekao: “Nastojanje u spoznaji i razumijevanju, shvatanju ajeta koji govore o Allahovim svojstvima mora biti najveće, jer time se u potpunosti sprovode dva šehadeta, svjedočenja. Potvrđivanje tih uzvišenih svojstava je od obaveznosti obožavanja samo Allaha Jedinog Koji nema sudruga.”

3. Uzvišeni Allah stvorio je stvorenja da Ga obožavaju. Rekao je: “A džinne i ljude Sam stvorio samo da Me obožavaju!” (Fatir, 28.) Svevišnji Allah stvorio je ljude nakon što nisu postojali, i stvorio je sve što je na nebesima i Zemlji za njih, kako bi Njega spoznali i obožavali Ga jedinog, nikoga Mu ravnim ne smatrali. Pa, kako da čovjek obožava svoga Gospodara ako Ga ne poznaje?! Zbog toga, ljudi moraju upoznati svoga Gospodara kako bi ispunili svoju zadaću na Dunjaluku, ono zbog čega su stvoreni.

4. Zato je poznavanje Allahovih imena i svojstava osnova obožavanja Uzvišenog Allaha.
Ebul-Kasim el-Asbehani, rahmetullahi alejh, pojašnjavajući važnost poznavanja Allahovih imena, je rekao: “Pojedini islamski učenjaci kažu da je prva obaveza koju je Svevišnji Allah propisao Svojim stvorenjima, upravo, Njegova spoznaja, upoznavanje Svevišnjeg Allaha, jer kada Ga ljudi spoznaju i obožavat će Ga. Zbog toga je Uzvišeni Allah i rekao: ‘Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.’ (Muhammed, 19.) Stoga je obaveza muslimanima da spoznaju

Allahova imena i njihova značenja, pa da Ga veličaju na način koji Mu dolikuje.
Kada bi neki čovjek htio da se oženi od drugog čovjeka, ili da on drugog oženi od sebe –svoju kćerku uda za drugog– ili da stupi u neki posao s njim, zasigurno bi tražio da se upozna s njim: da ga upozna sa svojim imenom i nadimkom, imenom oca i djeda –porodice iz koje potiče–, pitao bi ga o bitnim i manje bitnim događajima iz njegova života; pa, Uzvišeni Allah, Koji nas je stvorio i opskrbio mnogim blagodatima, Allah čijoj se milosti nadamo i od čije srdžbe strahujemo, preči je da se upoznamo s Njegovim imenima i njihovim značenjima.” (El-Hudždže fil-Mehudždže)

5. Časni Kur’an mnogo govori o Allahovim imenima, svojstvima i radnjama. Skoro da nema sure a da u njoj nema spomena nekog od Allahovih imena ili svojstava, a ono o čemu se mnogo govori, onaj ko se mnogo opisuje i koji posjeduje mnoga imena, on je od velike važnosti i njemu se posvećuje velika pažnja. Ako trećina Kur’ana –kako kažu islamski učenjaci– govori o Allahovim imenima, svojstvima i radnjama, Kur’an koji je objavljen ljudima kao uputsvo kako i u čemu da provedu svoj život, zar to nije išaret ljudima da i oni posvete ogromnu pažnju spoznavanju svoga Gospodara, Njegovih imena i svojstava.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejh, je rekao: “U Kur’anu se Allahova imena, svojstva i radnje spominju više nego što se spominje jelo, piće i bračni život u Džennetu.” –Dakle, ono što čovjek priželjkuje i čemu žudi. Ovdje kao da nam, Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejh, ukazuje da uživanje na Drugom svijetu ne može se ostvariti osim spoznajom Uzvišenog Allaha i pokoravanjem Njemu. – Kaže dalje: “Tako su ajeti koji u sebi sadrže spomen Allahovih imena i svojstava veće vrijednosti od ajeta koji govore o Drugom svijetu, pa je najčasniji i najuzvišeniji ajet u Kur’anu Ajetul-Kursi koji samo govori o Svevišnjem Allahu od početka do kraja. U hadisu koga bilježi Muslim prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao Ubejja b. Ka‘ba: ‘Znaš li koji je ajet iz Allahove Knjige koju pamtiš najuzvišeniji?’ Ubejj b. Ka‘b, radijallahu anh, je rekao: ‘Allahu la ilahe illa huve-l-Hajju-l-Kajjum…’ Nakon toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je potapšao malo jače Ubejja po grudima i rekao: ‘Allah ti povećao znanje!’ (Muslim, br. 810.)

Najuzvišenija sura u Kur’anu jeste Majka Kur’ana (El-Fatiha) kao što se vjerodostojno prenosi od Ebu Se‘ida b. El-Mu’alle da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista, nije objavljena sura u Tevratu, niti Indžilu, niti Zeburu, niti Kur’anu slična njoj. Ona je sedam ajeta koji se ponavljaju i Časni Kur’an koji mi je dat.” (Buhari, br. 4474.) A u njoj se spominju Allahova imena i svojstva više nego što se spominje Drugi svijet.

Također, vjerodostojno se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za suru El-Ihlas, tj. Kul huvallahu ehad rekao da je ravna jednoj trećini Kur’ana. (Buhari, br. 6643, 7374; Muslim, br. 811, 812.) Upravo zbog toga što govori samo o Uzvišenom Allahu, Njegovim imenima i svojstvima, kao što i jedna trećina cijelog Kur’ana govori o Svevišnjem Allahu.
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba koji je često učio suru El-Ihlas i govorio: ‘Uistinu, ja je volim jer ona opisuje Milostivoga’, obradovao riječima da i Allah njega voli zbog toga.” (Buhari br. 7375. i Muslim br. 813.) (Vidjeti: Der‘u Te‘arudil-Akli ven-Nakli, 5/310-312.)

Piše: Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa http://minber.ba/vaznost-poznavanja-allahovih-imena-i-svojstava/

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i ime El-Hadī.
Ovo Allahovo lijepo ime spominje se na dva mjesta u Kur’anu. Tako Uzvišeni Allah kaže: “Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič i kao pomagač!” (El-Furkan, 31.)
Na drugom mjestu kaže: “A doista je Allah Taj koji upućuje vjernike na Pravi put.”(El-Hadždž, 54.)
On je taj koji sve upućuje na ono što hoće, kako kaže Uzvišeni Allah: “Gospodar naš je Onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, uputio.” (Ta-Ha, 50.)
I od Njegovih osobina je da upućuje koga hoće na pravi put, kako kaže: “Allah sve ljude poziva u Kuću spasa ali na Pravi put upućuje koga hoće.”(Junus, 25.)

Značenje imena El-Hadi
U arapskom jeziku hadi ima značenje: upućivača, vodiča, onoga koji ide ispred. Ovo ime dolazi od riječi huda koja u arapskom jeziku ima značenje: izvođenja iz jednoga u drugo, pokornost i pobožnost, dan. (Vidjeti: Ibnul-Menzur, Lisanul-Arab, 6/4639-4640.)
Zedždžadž kaže: “El-Hadi je Onaj koji upućuje sva stvorenja na ono putem čega će Ga spoznati i shvatiti da je On jedini istinski Gospodar; On je taj koji Svoje robove upućuje na Pravi put.” (Tefsirul-Esma’, str. 64.)
Njegov učenik, Zedždžadži kaže: “Uzvišeni Allah je El-Hadi, Onaj koji upućuje Svoje robove ka Sebi, ukazuje im na put koji vodi do Njega, i upućuje ih na dobro i djela koja približavaju Njemu.” (Ištikakul-Esma’, str. 187.)
Hattabi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “El-Hadi je Onaj koji počašćuje Svojom uputom onoga koga hoće od Svojih robova pa ga posebno odabire za Uputu, daruje ga svjetlom spoznaje Njegove jednoće; a što se tiče ostalih stvorenja poput životinja i dr; On ih upućuje na ono što im koristi, nadahnjuje ih kako da traže svoju opskrbu, kako da se sačuvaju štete i stradanja.” (Še’nud-Du‘a, str. 95.)
Hulejmi, rahimehullahu te’ala, kaže: “El-Hadi je Onaj koji ukazuje na put spasa, pojašnjava ga detaljno kako rob ne bi skrenuo i u zabludu otišao pa nakon toga stradao.” (El-Minhadž, 1/207; Bejheki, El-Esma’u ves-Sifat, str. 82.)
Bejheki, rahimehullahu te’ala, kaže: “El-Hadi je Onaj koji Svojom uputom upućuje Svoje voljene dobre robove, i koji Svojom uputom upućuje ostala stvorenja kako da postignu korist i sačuvaju se štete.” (El-I‘tikad, str. 66.)
Šejh Sa’di, rahimehullahu te’ala, rekao je u svome tefsiru: “El-Hadi je Onaj koji upućuje i usmjerava Svoje robove ka svim koristima i pojašnjava im kako da od sebe odagnaju štetu, podučava ih onome što ne znaju, ukazuje im podršku i postojanost, nadahnjuje ih da budu bogobojazni, daje da Mu se njihova srca vrate i da slijede Njegove naredbe.” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, 5/305.)

Zaključak
Uzvišeni Allah je El-Hadi, Onaj koji upućuje sva stvorenja na Sebe, na djela i stvaranja putem kojih će spoznati Njegovu jednoću, upućuje na djela koja Mu približavaju Njegove robove, učvršćuje ih i čini postojanim na Pravom putu, jasno im pojašnjava Pravi put i čuva ih od stranputice i zablude, ukazuje im i usmjerava ih na ono u čemu je za njih sreća i na dunjaluku i na ahiretu.

Allahovo lijepo ime El-Hadi u našim životima
1. Budi ubijeđen da je Uzvišeni Allah El-Hadi, Onaj koji upućuje i kod koga se nalazi uputa za sve. A četiri su vrste upute:
2. općenita uputa kojom se upućuje svako stvorenje na ono što mu koristi u životu od čega je upućivanje mladunčeta na njegovu majku po dolasku na ovaj svijet pa nju slijedi i njenim mlijekom se hrani, upućivanje ptica, pčela, mravi na njihovu opskrbu pa radi nje čine možda što čovjek ne bi bio u stanju da učini.
3. uputa i ukazivanje na dobro i iman, pojašnjavanje pravog puta, iznošenje i uspostavljanje dokaza nad punoljetnim ljudima, muškarcima i ženama
4. uputa na postojanost u imanu, proširenje prsa da prihvate istinu i njome budu zadovoljna
5. uputa do Dženneta i uputa do Džehennema, na Sudnjem danu kada vjernici uđu u Džennet reći će: “Sva hvala pripada Allahu koji nas je uputio do ovoga (Dženneta) i ne bismo mogli do njega doći da nas On nije uputio na njega.”(El-E’araf, 43.) A što se tiče upute do Džehennema, Uzvišeni Allah o tome govori pa kaže: “Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one koje su oni obožavali mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi.” (Es-Saffat, 22-23.)
6. Stoga, brate muslimanu i sestro muslimanko, moli Allaha da te uputi na sve što ti koristi u životu na ovome svijetu, i da te uputi kako da se sačuvaš svakog zla.
7. Moli Uzvišenog Allaha koji je El-Hadi da te uputi i učvrsti na ono što je najvrijednije u životu na ovome svijetu, na ono od čega ovisi i tvoj drugi svijet, moli Allaha na ono što će biti i razlog tvoje upute do Dženneta a ne do Džehennema, moli Allaha da te uputi na ono što On voli i čime je zadovoljan, a to je ono o čemu nas obavještava naš Gospodar u riječima: “Uputi (učvrsti) nas na Pravi put.” (El-Fatiha, 6.) Znaj da ti je to najpotrebnije! I sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi to tražio za sebe pa bi u dovi učio:“Allahu moj, ja te molim za uputu i bogobojaznost, čednost i neovisnost o drugima.” (Muslim, br. 2721.) U hadisu Ebu Burde, od Alije, radijallahu anh, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Aliji: “Reci: ‘Alllahu moj, uputi me i učvrsti me na uputi.’” (Muslim, br. 2725.)
7. Moli Allaha za uputu Allaha jer On Uzvišeni to traži od nas, da Ga molimo da nas uputi na Pravi put. Ne zaboravljaj Njegove riječi u hadisi-kudsijj: “O robovi Moji, svi ste vi na stranputici, osim onoga koga Ja uputim, pa tražite uputu od mene, Ja ću vas uputiti.” (Muslim, br. 2577.)
8. Kada ustaneš na noćni-namaz, svoj namaz otpočinji dovom s kojom je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otpočinjao noćni-namaz:“Allahu moj, Gospodaru Džibrila i Mikaila, i Israfila, stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaocu tajnog i javnog svijeta, Ti presuđuješ među Svojim robovima u onome u čemu se oni razilaze, pa me uputi u čemu se razilaze na istinu Svojom voljom, jer doista Ti upućuješ koga hoćeš na pravi put.” (Muslim, br. 770.)
9. I ti sam upućuj druge ljude na dobro, slijedeći svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koga je Allah pohvalio riječima: “I doista ti ukazuješ na pravi put.” (Eš-Šura, 52.) Ukazuj ljudima na svako dobro, sve ono što je korisno za njihov dunjaluk i ahiret, i upozoravaj ih na svako zlo, sve što im šteti na dunjaluku i ahiretu. Pozivaj ih najvećem dobru, Allahovoj vjeri. To čini radi njihove koristi ali i radi svoje ako želiš da budeš od istinskih sljedbenika Allahovog Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, jer je Allah rekao: “Reci, (o Muhammede): ‘Ovo je moj put, na kojem pozivam Allahu, jasno sa znanjem, ja i onaj koji me slijedi.’”(Jusuf, 108.)
10. Dobro se čuvaj da ne budeš ključ zla i katanac dobra, pa da ljude upoznaješ sa zlom, podstičeš ih na zlo, otvaraš im vrata zla, kako to čine pojedini sihirbazi pod plaštom vjere, kako to čine mediji, brojni razvratni časopisi, uljepšavajući zlo i omrazujući dobro. Znaj da je to put Iblisa i njegovih sljedbenika čiji će završetak biti u ognjenoj patnji, kako o tome kaže Allah: “Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog šejtana prkosnoga, za koga je već određeno da će svakog onog ko ga uzme za zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti.”(El-Hadždž, 3-4.)

11. Ovo su putevi do upute i postojanosti na njoj, pa se potrudi da kreneš njima:
Spoznaja Allaha i Njegove jednoće, dostojnosti da se jedini On obožava, ono što je On naredio čini se i što je zabranio ostavlja,
učenje i proučavanje Kur’ana
slijeđenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
vjerovanje u gajb.
obavljanje namaza
izdvajanje zekata
strah od Allaha
održavanje rodbinskih veza
traženje vjerskog znanja
zahvalnost Allahu na Njegovim blagodatima
čišćenje srca od prezrenih osobina
činjenje svega onoga čime je Uzvišeni Allah zadovoljan
strpljenje na iskušenjima i čvrst oslonac na Allaha
pridržavanje za džemat muslimana
ustrajnost u dovi.

Uzvišenog Allaha molim da nas uputi na Pravi put, učvrsti na njemu i učini nas onima koji će upućivati druge ka Njemu Svevišnjem.

Piše: Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto od http://minber.ba/allahovo-ime-el-hadi/

Jedno od mnogobrojnih Allahovih lijepih imena jeste i ime El-Hajj. Ovo Allahovo lijepo ime spominje se u Kur’anu na pet mjesta. Na tri mjesta spominje se zajedno uz Allahovo lijepo ime El-Kajjum, se dok na ostala dva mjesta spominje samostalno.
Tako Uzvišeni Allah u 255. ajetu sure El-Bekara, poznatijem kao Ajetul-Kursijja, kaže: “Allah je, nema istinskog boga mimo Njega. On je El-Hajj, El-Kajjum.” (El-Bekara, 255)
Zatim, odmah na početku sure Alu Imran, kada Uzvišeni Allah kaže: “Elif-lam-mim. Allah je, nema istinskog boga dostojnog obožavanja mimo Njega. On je El-Hajj, El-Kajjum.” (Alu Imran, 1-2)
I treće mjesto jeste u suri Ta-ha kada Svevišnji kaže: “I pokorit će se sva stvorenja, te ponizno izgledati pred El-Hajjom/vječno Živim i El-Kajjumom/Onim o kome sve opstoji, a onaj koji je činio nasilje, propast će.” (Ta-ha, 111)
Što se tiče ajeta u kojima se ovo Allahovo lijepo ime El-Hajj spominje samostalno, to su riječi Uzvišenog: “I ti se osloni na Onoga koji je vječno Živi, koji nikada neće umrijeti, Njega slavi i hvali; a dosta je to što On podrobno zna grijehe Svojih robova!” (El-Furkan, 58), i riječi Svevišnjeg Allaha: “On je vječno Živi, nema istinskog boga mimo Njega. Zato samo Njega dozivajte i Njemu iskreno vjeru ispovijedajte! Sva hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova!” (El-Mu’min, 65)
I ovo Allahovo lijepo ime, El-Hajj, spominje se u brojnim hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i uglavnom u njegovim dovama i zikrovima.
Značenja imena El-Hajj u arapskom jeziku
El-Hajj u arapskom jeziku ima značenje živog, odnosno svega onoga što je suprotno mrtvom. Također, za svakog onoga koji govori upotrebljava se ovaj termin. Kiša se također naziva ovim imenom jer se kišom oživljava zemlja nakon mrtvila. Svježe i zeleno rastinje koje buja i raste naziva se hajjom. Ovaj se termin koristi i za onoga koji postoji i ostaje u životu. (Vidjeti: Ibnul-Menzur, Lisanul-Arab, 14/211; Asbehani, El-Mufredat, str. 269; Ibnul-Esir, En-Nihajetu fi Garibil-Hadis, 1/472; Umdetul-Huffaz, 1/480; Telhisul-edilleti li Kava‘idit-Tevhid, 1/453.)
Značenje Allahovog lijepog imena El-Hajj
Allahovo lijepo ime El-Hajj, vječno Živi, govori o potpunom životu našega Gospodara, Uzvišenog Allaha, kojem nije prethodilo nepostojanje, niti će Mu nastupiti smrt, kao što je slučaj sa stvorenjima. On je oduvijek i zauvijek, nije postao i neće Ga nestati, ne obuzima Ga ni drijemež ni san, ne savladava Ga umor, svakog trena On se nečim zanima.
I ovo ime, kao i svojstvo, dostojni su samo Uzvišenog Allaha, i niko drugi mimo Njega ne može se imenovati ovim imenom, niti opisati ovim svojstvom. Svi drugi koji se obožavaju mimo Svevišnjeg Allaha, ukoliko su živi, u njihovom životu dolazi do nemara i zaborava, do umora i sna. Ništa od toga oni ne mogu odbiti od sebe, a naročito smrt! Stoga je ovog imena i ovog svojstva dostojan jedino Allah, Onaj koji je vječno Živi i koji sam o Sebi opstoji. (Džami‘ul-Bejan, 3/5.)
Ibn Džerir et-Taberi, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “El-Hajj jeste Onaj čiji je život stalan i vječan, nema Mu početka niti Mu ima kraja. Svi drugi mimo Njega, iako su živi, njihov život ima početak i kraj.” (Džami‘ul-Bejan, 3/4.)
Zedždžadž, rahimehullahu te‘ala, kaže: “El-Hajj jeste Onaj koji oduvijek postoji. Uzvišeni Allah nije prestao niti će prestati postojati.” (Tefsirul-Esma’, str. 56.)
Hattabi, rahimehullahu te‘ala, kaže: “El-Hajj jeste Onaj koji neće prestati postojati, Onaj koji je oduvijek opisan svojstvom potpunog života. On nije bio mrtav, pa postao živ, niti će Mu poslije života nastupiti smrt, dok je svima drugima živima predstojilo nepostojanje i doći će smrt.” (Še’nud-Du‘a, str. 102.)
Neka je uzvišen Allah, koji je svim stvorenjima odredio i propisao smrt, a On se sam izdvojio u vječnom životu!
Ibn Kesir, rahimehullahu te‘ala, kaže: “El-Hajj jeste Onaj koji nikada neće umrijeti.” (Tefsirul-Kur’anil-Azim, 1/308.)
El-Hajj jeste Onaj koji nikada neće umrijeti.
El-Hajj jeste Onaj kome nema početka niti Mu ima kraja.
El-Hajj jeste Onaj čijem životu nije prethodilo nepostojanje niti mu slijedi završetak!
El-Hajj jeste Onaj čiji je život potpun: ne obuzima Ga ni drijemež ni san, ne obuzima Ga slabost niti manjkavost niti nemogućnost, ne dešava Mu se greška niti zaborav; Njegov život je potpun u svakom stanju.
El-Hajj jeste Onaj koji daje život svim živima, te svi živi opstoje o Njemu, Koji sam o Sebi opstoji! On tijelima daje život nakon smrti, i daje dušama svjetlo imana i upute nakon tmina nevjerstva i neznanja. On oživljava srca imanom, duše plemenitim moralom, tijela dobrim djelima.
El-Hajj je Uzvišeni Allah čija su sva svojstva potpuna: njegov sluh je potpun – On sve čuje, Njegov vid je potpun – On sve vidi, Njegovo znanje je potpuno – On je Sveznajući, Njegova snaga i moć je potpuna – On je Svemogući, Njegova plemenitost i milost su potpune, Njegova želja i htijenje su potpuni, jer je Njegov život potpun, On je El-Hajj/vječno Živi.
Allahovo lijepo ime El-Hajj u našim životima
Kada se upoznaš sa Allahovim lijepim imenom El-Hajj, sigurno je da će takva spoznaja ostaviti traga na tebe.Tvoja ljubav prema Uzvišenom Allahu mora da se poveća! Kako da se ne voli Onaj koji je jedini savršen! Sva njegova svojstva su potpuna i savršena jer je On El-Hajj – vječno Živi čiji potpuni život iziskuje da i Njegova sva svojstva budu potpuna.
Tvoja ljubav prema Uzvišenom Allahu mora da se poveća! Kako da se ne voli Onaj koji je jedini savršen! Sva njegova svojstva su potpuna i savršena jer je On El-Hajj – vječno Živi čiji potpuni život iziskuje da i Njegova sva svojstva budu potpuna.
Spoznaja Allahovog lijepog imena El-Hajj podstiče te na poštivanje i uvažavanje Svevišnjeg Allaha, što opet doprinosi sreći i radosti tvoga srca usljed čega iz njega odlaze brige i tuge.
Na tebi je da se u svim svojim dunjalučkim i ahiretskim potrebama i zahtjevima osloniš na Onoga koji je vječno Živi, koga nikada neće nestati, na Onoga u čijim rukama su riznice svih živih, jer je jedino On vječno živi, vječno ostaje, vječno vlada i nikoga Mu sličnog niti ravnog nema! Ne obuzima Ga drijemež niti san, ne savladava ga umor, nije odsutan niti nemaran! On te vidi! On te čuje! On zna za tebe! Njemu se obrati, svoju potrebu iznesi i na Njega se samo osloni!
U životu na ovome svijetu budi skroman jer je dunjaluk varljiv i prolazan. Koliko god da živiš na njemu, jednog dana smrt ti mora doći. Zato nastoj da živiš na ovome svijetu životom vjernika, onoga koji se veže za drugi vječni svijet. Budi skroman i zadovoljan! Nije bogatstvo u mnoštvu imetka, već je bogatstvo u bogatstvu duše. Svoje srce i svoju dušu oplemeni sjećanjem na Allaha. Znaj da nije mrtvac onaj čije srce prestane kucati, već je mrtvac onaj čiji srce i jezik prestanu spominjati Uzvišenog Allaha!
Na dunjaluku živi životom koji voli Uzvišeni Allah, ponosnim i dostojanstvenim životom, a ne prezrenim i poniženim. Znaš li kako do ponosa i dostojanstva? Pokornošću Allahu i ustrajnošću! Znaš li kako se udaljiti od prezrenosti i poniženja? Udaljavanjem od grijeha!
Zatim teži i nikada ne prestaj težiti da živiš najboljim vječnim životom na drugome svijetu. To ćeš postići radom i zalaganjem za Allahovu vjeru sve dok ne skončaš na tom putu! Ti se pobrini za iskrenost i rad, a ne brini se za rezultat! Allah, vječno Živi, dao ti je život, pa pokaži tu svoju živost među Allahovim robovima. Pozivaj ih dobru, podučavaj ih onome što ne znaju, budi im od koristi, izmiruj zavađene, dovi za bolesne i nemoćne.
Ako na ovakav način budeš živio svoj život na dunjaluku, ti nećeš umrijeti potpunom smrću, već ćeš samo promijeniti mjesto življenja, preći ćeš iz Kuće dunjaluka u Kuću ahireta!

Priredio: Hajrudin Tahir Ahmetović
minber.ba