La ilahe illellah (Nema drugog istinskog božanstva osim Allaha)

– Prvo šta treba izgovoriti kada čovjek želi da uđe u islam.
– Neće čovjeku koristiti dobra djela bez ovih riječi. (primjer Abdullah ibn Džud'ana koji je mnogo hranio ljude ali nije vjerovao u proživljenje na Sudnjem danu)
– Ove riječi će činiti šefa'at na Sudnjem danu. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Najsretniji čovjek s mojim šefa'atom biće onaj koji je najiskrenije rekao: ‘La ilahe illellah’.” (Buharija)
– Najbolja vrsta zikra. Od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji zikr je: la ilahe illellah”
– Ko kaže: “La ilahe illellah” ući će u Džennet, pa čak i ako je činio nemoral i konzumirao alkohol, kao što je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Zerru, radijallahu anhu.
– Hadis “kartice”

Ruknovi “La ilahe illellah”
1. negacija (nema boga),
2. potvrda (osim Allaha)

Dokazi:
1. “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!'” (En–Nahl, 36)

2. “I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte” (En–Nisa, 36)

3. “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate!” (El–Isra, 23)

4. “Reci: ‘O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi, i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!’ Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!'” (Alu Imran, 64)

Šartovi “la ilahe illellah”

1. Ilm (znanje) a ono negira neznanje, tj. da čovjek zna da nema istinskog božanstva koji zaslužuje da se obožava, osim Allaha Uzvišenog.

– “Znaj da nema boga, osim Allaha!” (Muhammed, 19)

– “Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju – neće moći da se za druge zauzimaju; moći će samo oni koji Istinu (šehadet) priznaju, oni koji znaju. (Ez–Zuhruf, 86)

“Ko umre a zna da nema boga osim Allaha ući će u Džennet.” (hadis bilježi Ahmed)

2. Jekin (ubjeđenje) a on negira svaki vid sumnje, tj. da onaj ko izgovara riječi tevhida čvrsto vjeruje u to i da nimalo ne sumnja.

– “Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!” (El–Hudžurat, 15)
– Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svjedočim da nema boga osim Allaha i da sam ja Njegov rob i poslanik. Nijedan rob neće sresti Allaha sa ove dvije riječi, bez sumnje u njih, a da neće ući u džennet.” (hadis je vjerodostojan)

3. Kabul (prihvatanje) tj. da čovjek prihvati ono na šta upućuje iskreno robujući samo Allahu, a ostavljanje ibadeta nekom drugom, te da bude zadovoljan time.

– “Kad im se govorilo: ‘Samo je Allah Bog!’ – oni su se oholili i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika!?'” (Es–Safat, 3536)

4. Inkijad (pokoravanje) tj. da čovjek obožava samo Allaha i da se pokorava Njegovom šerijatu, vjerujući u njega smatrajući ga istinom.

Ako bi samo izgovorio a ne bi se pokorio takav je kao primjer Iblisa i njemu sličnih.

– “I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe, – poslije vam niko neće u pomoći priskočiti.” (Ez–Zumer, 54)

5. Sidk (iskrenost u izgovoru) tj. da čovjek iskreno izgovori, da mu jezik potvrđuje ono što se nalazi u srcu, a srce ono što je na jeziku, pa ako bi samo jezikom izgovorio ne bi bilo dovoljno da bude musliman.

– “Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.”
(El–Ankebut, 2-3)

– Od Muaz ibn Džebela, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Nema nikog da posvjedoči da nema drugog boga, osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, iskreno iz srca, a da ga Allah neće zabraniti Vatri.” (Buharija i Muslim)

6. Ihlas (iskrenost u djelima) tj. da čovjek radi sve vrste ibadeta isključivo samo radi Allaha a nije dozvoljeno uputiti ni jednu vrstu ibadeta poslaniku, meleku, dobrom čovjeku, džinu niti bilo kome drugom jer će tada učiniti mnogoboštvo (širk).

– “Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allahu!” (Ez–Zumer, 3)

– “a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.” (El–Bejjine, 5)

– Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Najsretniji čovjek s mojim šefa'atom biće onaj koji je najiskrenije rekao: ‘La ilahe illellah’.” (Buharija)

7. Mehabbeh (ljubav) tj. da čovjek iskreno voli Allaha iz srca jer ako Ga ne bi volio bio bi nevjernik (kafir).

– “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti'” (Alu Imran, 31)

“Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El–Bekare, 165)

*Neki učenjaci dodaju i osmi uslov (šart), a to je:

8. Da se nevjeruje i negira sve što se obožava osim Allaha Uzvišenog.

– “Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.” (El–Bekare, 256)

———————————

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf

1. Konstantno pojašnjavanje osnova islama (dva šehadeta),
2. Pobijanje novotarija sa dokazima,
3. Detaljnim pridržavanjem za Kur'an i sunnet,
4. Slijeđenjem ispravnih prethodnika…

Šta znači “lijepa novotarija”?

Neki učenjaci su napravili podjelu na: lijepa i loša novotarija, međutim, to nije ispravno jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista svaka novotarija vodi u Vatru” i nije napravio izuzetak.

Primjeri za “lijepu novotariju” prema nekim učenjacima:

1. U ibadetima:
– Obilježavanje rođenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
– Izgovaranje nijjeta prije namaza,
– Posljednje napuštanje Kabe izlazeći unazad,
– Ustajanje kada se spomene njegovo rođenje.

2. U običajima
– Pranje ruku prije jela,
– Korištenje kašika i sl.

3. U sredstvima kako bi se ostvarili ciljevi islama
– Izučavanje gramatike arapskog jezika,
– Građenje škola,
– Pisanje knjiga i sl.

A imam Malik ibn Enes:

“Onaj ko uvede u islam novotariju i smatra da je lijepa takav zastupa da je Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, pronevjerio poslanicu, jer je Allah rekao:

Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.'”

Šta znače riječi Omera ibnul-Hattaba, radijallahu anhu: “Kako je divna ova novotarija?” kada je vidio ljude okupljene ponovo oko jednog imama u džamiji na teravih–namazu.

Neki učenjaci su rekli da je to lingvističko (jezičko) značenje, međutim, šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, smatra da to nije potpuno značenje Omerovih riječi nego je to relativna novotarija. To jest bio je napušten taj sunnet klanjanja teravih–namaza iza jednog imama tj. Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ne bi bio propisan obaveznim, pa cijela vladavina Ebu Bekra, radijallahu anhu, i početak vladavine Omera, radijallahu anhu, nije klanjanja teravija iza jednog imama, nego je Omer, kao halifa rekao da bi bilo dobro da ljudi se okupe oko jednog imama te zajedno klanjanju teraviju, i preporučio Ubejj ibn Ka'ba i Temim ed–Darija, radijallahu anhuma, da budu imami. Stoga, izreka Omera, radijallahu anhu: “Kako je divna ova novotarija?” pripisuje se shodno tome da je spomenuti period bila ta praksa napušena.

Odgovor na spomenuto je takođe:

1. Teravih–namaz je propisan i potvrđen u sunnetu i riječima i djelima. Hadis Džabir ibn Abdullaha, radijallahu anhu: “da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sa ljudima u noćima ramazana osam rekata” a takođe se prenosi da je predvodio ashabima tri noći ramazana te da je napustio iz straha da ne bude propisano kao obavezno (farz).

2. Riječima: Podsticao je da se ostane u ramazanskim noćima sa imamom do kraja namaza: “Ko ostane sa svojim imamom do kraja biće mu upisano da je klanjao cijelu noć.”

3. Omer, radijallahu anhu, je naredio da se klanja zajedno teravih–namaz jer je nestala prepreka tj. Objava je završena Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, smrću pa ne može više biti propisana kao obavezna.

Zbog čega je neispravno dijeliti novotarije na lijepe i loše?

1. Jer su dokazi u islamu o zabrani novotarije opći a nije spomenut izuzetak.
2. Govor o lijepoj novotariji otvara vrata uvođenja novih stvari i to se ne bi moglo zaustaviti.
3. Ako bi bilo dozvoljeno dodati u islam nešto novo u tom slučaju bi bilo dozvoljeno i oduzeti nešto od njega u ime lijepe novotarije.
4. Govor o lijepoj novotariji vodi u mijenjanje vjere jer kada god se pojavi nova generacija i uvedu neki ibadet pa ga nazovu “lijepa novotarija” tako će se umnožiti novotarije i promijeniti se vjera islam.

Pitanje:
Kako da spojimo ovako jasan hadis: “Svaka novotarija je zabluda” i drugi hadis: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj) njemu pripada nagrada i nagrada onoga koji ga slijedi do Sudnjeg dana?”

Odgovor:
Značenje hadisa: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj)” tj. ko uvede neko djelo koje je u osnovi sunnet a dokaz tome je kontekst izgovorenog hadisa a to je događaj kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao na davanje sadake gostima koji su stigli u Medinu. Ashabi su počeli da donose ono što mogu dati a jedan čovjek od ensarija je prvi donijeo vreću koju je jedva nosio te je stavi u krilo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a onda je on izgovorio hadis: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj) njemu pripada nagrada i nagrada onoga koji ga slijedi do Sudnjeg dana.” Pa je ovaj ensarija prvi počeo davati sadaku koja je već propisana u islamu tako da nije ništa novo uveo. S druge strane, “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj)” tj. uvede način dolaska do nečega već propisanog, npr. sakupljanje Kur'ana u jednu zbirku (mushaf), pa je to lijep običaj jer to vodi u ujedinjenje muslimana a spriječava njihovo razjedinjenje. Primjer istog je i sakupljanje i zapisivanje sunneta koje služi za njegovo bolje čuvanje i memorisanje.

———————————

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf

Opasnost novotarija se ogleda u:
1. Allah Uzvišeni neće prihvatiti djelo koje je novotarija,
2. Onaj ko uvede neku novotariju snosit će svoj grijeh i grijeh svih onih koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana, jer : “Ko uvede neki loš običaj (sunnet) ima za to grijeh i grijeh onih koji ga budu slijedili.”
3. Čovjek koji čini novotarije stalno se udaljava od Allaha Uzvišenog,
4. Onaj koji čini novotarije je proklet od Allaha,
5. Onaj koji čini novotarije biće odvraćen od Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, vrela na Sudnjem danu, pa kada on bude kazao: “To su moji ashabi!”, pa će mu biti rečeno: “Ti ne znaš šta su oni uveli novo poslije tebe.”
6. Radom novotarija se ukazuje na dvije činjenice:

a. Optužba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za neznanje tj. da nije znao to neko djelo pa ga ovaj novotar podučava sada.

b. Optužba za pronevjeru, tj. u dostavljanju poslanice od Allaha Uzvišenog u smislu da je sakrio nešto od Objave pa sada novotar to obznanuje.

U vezi spomenutog, rad novotarija je takođe i optužba ashaba:

a. da nisu dovoljno poznavali vjeru pa je novotar to obznanio poslije njih,
b. njihova manjkavost u obavljanju ibadeta koje je novotar uveo poslije njih,
c. ubjeđenje da su oni koji su došli poslije ashaba bolji od njih.

Stoga, stav ehlu sunneta je, kao što kaže Ibn Kesir, rahimehullah: “Što se tiče ehlu sunneta vel-džemata, kažu da svaki govor ili djelo koje nije potvrđeno od ashaba da je novotarija jer da je to bilo dobro oni bi nas pretekli u tome zato što nisu ostavili ni jedan vid dobra a da nisu požurili da ga urade.”

———————————

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf

Jezička definicija:
Nešto što se pojavilo sada bez sličnog u prošlosti.

“Reci: ‘Ja nisam prvi poslanik.'” (El-Ahkaf, 9)

“On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.” (El–Bekare, 117)

Šerijatska definicija:

“Ko uvede u ovu našu stvar ono što nije od nje to se odbija.”
“Ko uvede”: tj. nešto novo, što nije bilo prisutno.
“u ovu našu stvar”: tj. u vjeri islamu, a ne misli se na dunjalučke aktivnosti, kao npr. stan, hrana, odjeća, prevozna sredstva i sl.
“ono što nije od nje”: tj. u suprotnosti je sa Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, uputi.
“to se odbija”: neće biti prihvaćeno jer je htio tim djelom približavanje Allahu Uzvišenom.

– “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”(El–Maide, 3)

Allah nas upućuje da je vjera islam potpuna te nije potrebno nikakvo dodavanje, pa onaj ko nešto doda u vjeri on ne potvrđuje potpunost vjere nego je smatra manjkavom.

A ovaj ajet je obavljen na Oprosnom hadžu i poslije njega nisu objavljivani ajeti u vezi propisa, kako spominju učenjaci, stoga zaključujemo da je vjera islam tada bila potpuna.

Ubjeđeni smo da je najučeniji čovjek po pitanju islama Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, da je on najbolji opominjač, da je najriječitiji čovjek, najiskreniji u obavještavanju, pa i pored toga, neki ljudi kažu da novotarija nije zabluda nego prave podjelu novotarija na dobru, lošu, pokuđenu i sl., a taj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svaka novotraija je zabluda.”

– Rekao je Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhuma: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi na svojoj hutbi zahvalio Allahu i pohvalio Ga kako Mu to priliči, a zatim kazao: ‘Koga Allah uputi neće ga niko u zabludu odvesti, a koga u zabludu odvede nema mu upućivača. Zaista je najiskreniji govor Allahov govor, a najbolja uputa je Muhammedova uputa, a najgora djela su novine, a svaka novina je novotarija, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda je u Vatri.'”
(Bilježi Nesai, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

– Možemo primjetiti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao općenito da je svaka novotarija zabluda i zaprijetio čak Vatrom. A u islamu nije došao izuzetak. Pa je to svakako upozorenje na novotarije da ih se treba kloniti.

– Događaj Abdullah ibn Mes'uda, radijjallahu anhu
Rekao je Ebu Musa el–ešari, radijallahu anhu: “Vidio sam u džamiji ljude kako sjede u halkama iščekujući namaz. U svakoj halki je sjedio čovjek a u njegovim rukama kamenčići i govori: ‘Recite: Allahu ekber stotinu puta!’, te oni to izgovore stotinu puta. Pa kaže: ‘Recite: La ilahe illellah stotinu puta!’ te oni to izgovore stotinu puta. Zatim kaže: ‘Recite: ‘Subhanallah stotinu puta!’ pa oni to izgovore stotinu puta.”

Zatim im je Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, vi ste izgleda na boljoj vjeri od vjere Muhammedove ili ste ključevi vrata zablude!”

Rekoše: “Tako nam Allaha, o Ebu Abdurrahmane, nismo ništa drugo željeli osim dobro.”

Kaže: “A koliko je samo onih koji žele dobro ali ga ne ostvare. Zaista nam je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio da ima ljudi koji uče Kur'an ali on ne prelazi njihove ključne kosti. Tako mi Allaha, ne znam moguće je da ih je većina od vas, a zatim ih napusti.”
Ravija događaja spominje da je većinu tih vidio među haridžijama kada su se oni pojavili poslije.

– Primjer Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma
Čuo je čovjeka nakon što je kihnuo da je rekao: “elhamdulillahi ves-salatu ves-selamu ala resulillah”, pa mu reče: “Nije nas tako podučio Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”, nego: “Ako neko od vas kihne neka se zahvali Allahu” a nije rekao: “Neka donese salavat na Poslanika.”

– Rekao je Ibn Sirin, rahimehullah: “Neće se čovjek prihvatiti novotarije a da neće ostaviti sunnet.”

– A Ejjub es–Sihtijani, rahimehullah: “Što se više bude čovjek trudio u radu novotarije – sve više se udaljava od Allaha.”

———————————

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf

1. Pretjerivanje Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Čuvajte se pretjerivanja, jer zaista su propali oni prije vas zbog pretjerivanja u vjeri.” (Bilježi Ahmed)

Rekao je Ibn Tejmijje, rahimehullah, da to podrazumijeva sve vrste pretjerivanja i u ubjeđenjima i u djelima.

2. Ljubav

“Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El–Bekare, 165)

3. Pretjerano hvaljenje (El–Itrau)

Npr. pretjerano hvaljenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, davanje njemu svojstava koja su isključivo Allahova svojstva i sl.

Klanjanje pored kabura iako je namaz Allahu je sredstvo za širk.

Građenje na kaburovima, uzdizanje i ukrašavanje kaburova su sredstva za širk.

Kaže šejh Ibn Baz, rahimehullah: “Ako neko tavafi oko kabura približavajući se mrtvacu to je kao dova upućena njemu ili traženje oprosta i to je VELIKI ŠIKR, a ako tavafi oko kabura smatrajući to približavanjem Allahu…a ne mrtvacu, to je NOVOTARIJA i sredstvo prema širku.”
Omer ibnul-Hattab je posjekao drvo na Hudejbiji za vrijeme svoje vladavine da se ne bi obožavalo to mjesto i da se ne bi gradio kabur.

Radnje ili riječi koje su između širka i sredstava, shodno ubjeđenju u srcu:

1. Nošenje konca i sl. s namjerom otklanjanja nevolja ili radi zaštite, to je širk.
2. Nošenje zapisa oko vrata i sl. ili davanje djeci da ih nose radi zaštite od uroka, bilo da je kao ogrlica sastavljena od kuglica ili sl. to je širk. Pa, nosi smatrajući da taj zapis donosi korist ili otklanja štetu to je Veliki širk, a ako smatra da je zapis sredstvo za spomenuto onda je Mali širk.
3. Traženje berićeta od drveća, kamenja, kaburova i sl. je širk jer se traži berićet od nekog mimo Allaha.
4. Sihr je širk jer se čovjek veže za šejtane a ne za Allaha i zato što postoji prizivanje gajba.
5. Proricanje budućnosti

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara, pa mu povjeruje što je rekao učinio je kufr (nevjerstvo) u ono što je objavljeno Muhammedu.” (Ahmed i Hakim, sahih)

6. Astrologija tj. dokazivanje stanja na Zemlji putem svemirskih kretanja. To je dio sihra a sihr je zabranjen, jer je to zasnovano na predpostavkama a ne na stvarnosti.
Međutim, ukoliko bi bilo zasnovano na znanstvenim činjenicama, kao npr. da čovjek kaže: “Kada se pojavi ta i ta zvijezda počinje to i to doba ili počinju sazrijevati plodovi i sl. to nema problematike.

7. Pripisivanje blagodati drugom mimo Allaha jer svaka blagodat na dunjaluku i na ahiretu je od Allaha.

“Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od njega glasno pomoć tražite.” (En–Nahl, 53)

Npr. da čovjek pripiše blagodat sticanja imetka ili ozdravljenja nekom čovjeku, to je širk. Nego, ako nam neko pomogne u imetku ili ozdravljenju nekada ima koristi od toga a nekada ne.

———————————

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf