Budući da je tumačenje snova komplicirana i teška oblast, njome se trebaju baviti isključivo učeni ljudi koji su savladali primarna i sekundarna načela ove nauke. Ko bude tumačio snove bez detaljnog uvida u pravila i principe tumačenja snova koja su postavili islamski učenjaci, njegov postupak može imati kobne posljedice.

El-Halil b. Šahin kaže: ”Snovi se ne trebaju kazivati osim onome ko ih zna tumačiti. Onaj ko ne poznaje ovu nauku, ne smije tumačiti nečije snove. Ako ih bude tumačio bez znanja, bit će grješan jer se radi o pravnoj deciziji (fetvi).”[1] Spominjući riječi mladića koji je zaboravio spomenuti Jusufa njegovom vladaru, Uzvišeni Allah kaže: ”Jusufe, o iskreni, protumači nam (ar. eftinâ – daj nam fetvu) šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih.”[2] U drugom ajetu navodeći riječi Jusufovog vladara, Uzvišeni kaže: ”O velikaši, protumačite mi moj san (ar. eftûnî – dajte mi fetvu) ako snove znate tumačiti.”[3] Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Čudno je strpljenje Jusufa i njegova plemenitost, Allah mu se smilovao. Kada su tražili od njega tumačenje snova (ar. li justeftâ – tražiti fetvu od njega), da sam bio na njegovom mjestu, ne bih ih protumačio osim nakon izlaska iz zatvora.”[4] Kada je imam Es-Sadi govorio o poukama iz Jusufove, alejhis-selam, priče, rekao je: ”U njoj je dokaz da nauka o tumačenju snova ulazi u oblast fetvi (decizija). Stoga nije dozvoljeno tumačiti snove osim znanjem, kao što nije dozvoljeno govoriti o vjerskim propisima osim znanjem, jer je Uzvišeni Allah njihovo tumačenje u ovoj suri nazvao fetvom.”[5]

Pogledajmo primjer Allahovog poslanika Jusufa, alejhis-selam, kada je usnio da su mu se jedanaest zvijezda, i Sunce, i Mjesec poklonili. Nije svoj san ispričao nikome osim ocu Jakubu, alejhis-selam, koji ga je posavjetovao riječima: ”On reče: ‘Sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj.”[6]

Imam El-Kurtubi kaže: ”Ovaj ajet je osnova kada je riječ o tajenju snova osim od drage i dobronamjerne osobe. Snovi se ne trebaju pričati onome ko ih ne umije tumačiti.”[7]

Neko je upitao imama Malika da li svaki čovjek smije tumačiti snove, na što je imam Malik odgovorio: ”Snovi su dio poslanstva, zar se s poslanstvom poigravati.” Ove zlatne riječi imama Malika prenijeli su mnogi učenjaci, kao: Ibn Abdul-Berr u Et-Temhidu, 1/288, Ebul-Velid el-Badži u El-Munteka, 9/415, El-Kurtubi u El-Džamui li ahkamil-Kur’an, 9/131, Ebul-Abbas el-Kurtubi u El-Mufhimu, 6/14, En-Nevevi u El-Minhadžu, 15/26, El-Karafi u Ez-Zehire, 10/397, Velijjuddin el-Iraki u Tarhut-tesrib, 8/204, Ibn Hadžer u Fethul-Bariju, 12/380, El-Kastalani u Iršadus-sari, 11/346 i El-Mevahibul-ledunijje, 3/520, Ibn Muflih u El-Adabuš-šeraijje, 2/520, Ez-Zurkani u Šerhuz-Zurkani alel-muvetta, 4/476, El-Mubarekfuri u Tuhfetul-ahvezi, 6/464, i drugi.

Ebul-Velid el-Badži kaže: ”Snove ne treba tumačiti osim učena osoba. Ko ne poznaje njihovo tumačenje, neka se kloni toga.”[8] Imam El-Karafi je rekao: ”Snove smije tumačiti samo osoba koja je upućena u ovu nauku, u protivnom treba se kloniti njihovog tumačenja.”[9]

Ibn Hadžer kaže: ”Osobi koja nema iskustva u tumačenju snova nije pohvalno da ih tumači.”[10] Na drugom mjestu Ibn Hadžer je rekao: ”O snovima ne treba govoriti osim onaj ko poznaje ovu tematiku.”[11] Ibn Džuzejj je rekao: ”Snove ne treba tumačiti osim osoba koja poznaje njihovo tumačenje.”[12]

Ljudi su dolazili Ibn Sirinu i spominjali mu stotine snova koje nije tumačio već je govorio: ”Bojte se Allaha i radite dobra djela, snovi koje ste usnili neće vam naštetiti.”[13] Dok je tumačio snove, Ibn Sirin je govorio: ”Ja tumačim snove shodno svome shvatanju, mogu pogriješiti ili pogoditi.”[14]

Kurretu b. Halid ili Ebul-Mikdad bio je kod Ibn Sirina. Od svakih četrdeset snova tumačio je jedan san.[15]

Ostvarenje snova shodno njihovom tumačenju

Pored toga što je tumačenje snova decizija za koju će čovjek biti pitan pred Uzvišenim Allahom, opasnost neznalačkog govora o ovoj tematici ogleda se i u tome što se između čovjekovog sna i njegovog ostvarenja nalazi tumačenje dotičnog sna. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Snovi će se desiti shodno njihovom tumačenju. Primjer snova je kao primjer čovjeka koji je digao stopalo i čeka kada će ga spustiti na zemlju. Ko usnije snove, neka ih ne kazuje osim dobronamjernom ili učenom.”[16] Ebu Rezin b. Amir el-Ukajli prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Snovi su na ptičijoj nozi sve dok se ne protumače. Kada se protumače, desit će se.” Čini mi se da je rekao: ”Ne pričaj san osim voljenoj ili učenoj osobi.”[17]

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Snovi su na ptičijoj nozi sve dok se ne protumače”, znače da su snovi nestabilni i da se neće obistiniti osim nakon njihovog tumačenja.[18] Kada Arapi žele kazati da je određena stvar nesigurna ili nepotvrđena, kažu da je na ptičijoj nozi ili između ptičijih kandži ili na ptičijem krilu.[19]

Imam El-Hattabi u komentaru citiranog hadisa prenosi od Ebu Ishaka ez-Zedždžadža da je rekao: ”Voljena osoba ne treba komentirati tvoje snove osim na tebi najdraži način… a učena osoba će te obavijestiti o stvarnosti tvojih snova ili o najispravnijem tumačenju koje vidi. U njima je ili upozorenje na zlo koje činiš – da ga se prođeš, ili radosna vijest na kojoj trebaš biti zahvalan Uzvišenom Allahu.”[20]

Imam Ed-Darimi u svojim Sunenima, 2/109/2163, i Ebu Nuajm u Marifetus-sahabe, 15/381/41471 (Kenzul-ummal), zabilježili su predanje od Aiše, radijallahu anha, da je neka Medinjanka imala muža trgovca. Skoro uvijek, kada bi otputovao, ona bi ostala trudna i usnila bi da se slomio jedan stub u njenoj kući i da je rodila ćoravo dijete. Ovaj san se ponovio nekoliko puta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svaki put bi joj rekao: ”Lijep san si usnila: tvoj će se muž vratiti živ i zdrav, i rodit ćeš dječaka dobročinitelja.” Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je jednog dana, za vrijeme Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, odsustva, došla ista žena i kazala: ”Želim da mi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, opet protumači isti san; svaki put bi mi kazao: ’Lijep san si usnila…’” Aiša, radijallahu anha, reče joj: ”Obavijesti me, šta si to usnila, o čemu uvijek pitaš Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?” ”Ne, nikako, neću te obavijestiti dok ne dođe Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”, odgovorila je. Majka pravovjernih govorila je: ”Tako mi Allaha, nisam je ostavila na miru sve dok mi nije ispričala šta stalno sanja, a kada mi je ispričala, rekla sam joj: ’Tako mi Allaha, ako su snovi istiniti, tvoj će muž umrijeti, a ti ćeš roditi pravog nevaljalca.’” Kada je to čula, sjela je i počela plakati. Kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio, upitao je Aišu zbog čega žena plače, pa ga je obavijestila o razlogu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”O Aiša, polahko! Kada tumačiš snove muslimanu, protumači ih na lijep način, jer snovi se ostvaruju shodno njihovom tumačenju.”[21] Ova predaja jasno aludira na to da snove muslimana treba tumačiti samo na lijep način ili, u najmanju ruku, ne komentirati ih. Kadija Ijad kaže: ”Onome ko tumači snove dozvoljeno je da se suzdrži od njihovog tumačenja ako primijeti da su neprijatni i ako u njima postoji šteta po ljude ili kakvo iskušenje.”[22]

Prenosi se da je Omer b. El-Hattab rekao: ”Ko od vas ispriča snove svome bratu, neka kaže: ‘Nama su ti snovi dobro, a zlo po naše neprijatelje.’”[23]

Prenosi Seid b. Mensur sa vjerodostojnim lancem prenosilaca od Ataa b. Ebi Rebaha da je rekao: ”Govorili su: Snovi se obistinjuju shodno njihovom tumačenju.”[24]

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Snovi se ostvaruju shodno njihovom prvom tumačenju.”[25] Pored mahane u svom lancu prenosilaca,[26] značenje ovog hadisa potvrđuje prethodna predaja Ebu Rezina b. Amira el-Ukajlija, kako tvrde hafiz El-Askalani, imam El-Kastalani,[27] kao i citirana predaja Enesa b. Malika: ”Snovi će se desiti shodno njihovom tumačenju. Primjer snova je kao primjer čovjeka koji je digao stopalo i čeka kada će ga spustiti na zemlju. Ko usnije snove, neka ih ne kazuje osim dobronamjernom ili učenom.”[28]

Ebu Ubejd, Et-Tahavi, El-Kermani i El-Menavi kažu: ”Snovi se ostvaruju shodno njihovom prvom tumačenju u slučaju da ih protumači učena osoba i pogodi smisao tumačenja, u protivnom se ostvaruju shodno sljedećem tumačenju od strane druge učene osobe koja pogodi u tome.”[29]

Hafiz Ibn Hadžer el-Askalani kaže: ”Ako se snovi ispričaju zavidniku ili pakosniku, može ih ružno protumačiti i tako sam sebi nedaću ubrzati.”[30] Slično ovome kazao je imam El-Begavi.[31]

Stoga je pohvalno lijep san ispričati samo onome koga čovjek voli; ako ga ispriča onome koga ne voli, postoji mogućnost da ga ružno protumači, pa da se ostvari.[32] Ebu Katade prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ”Lijepi su snovi od Allaha, i zato, kada neko usnije lijepe snove, neka ih ne kazuje osim onome koga voli, a ako usnije ružne snove, neka traži utočište kod Allaha od njih i od šejtana, neka simbolično pljucne tri puta na lijevu stranu i neka ne govori nikome šta je usnio, tada mu ti snovi neće nauditi.”[33]

U komentaru riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”…neka ne govori nikome šta je usnio”, imam En-Nevevi kaže: ”Razlog tome je što ih može protumačiti na ružan način shodno njihovoj spoljašnjosti uz postojanje moguće ispravnosti dotičnog tumačenja pa da se obistine Allahovom dozvolom.”[34]

U drugom hadisu od Ebu Hurejre stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko od vas usnije lijepe snove, neka ih ispriča i neka mu se protumače, a ko usnije ružne snove, neka ih ne govori nikome i neka se ne tumače.”[35]

Napomena: Islamski učenjaci se razilaze u tome da li tumačenje snova od strane neznalice uzrokuje njihovo ostvarenje ili ne. Imam En-Nevevi smatra da može uzrokovati njihovo ostvarenje pod uvjetom da ih protumači na odgovarajući način koji ne oponira principima tumačenja snova.[36]

Odlomak iz knjige ”Čudesni svijet snova”, dr. Safeta Kuduzovića.

Preuzeto sa minber.ba
——————–

[1] Vidjeti: El-Išarat fi ilmil-ibarat, str. 876.

[2] Jusuf, 46.

[3] Jusuf, 43.

[4] Et-Taberani, 11/199/11640. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 4/589-590.

[5] Vidjeti: Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 622.

[6] Jusuf, 5.

[7] Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 9/131.

[8] Vidjeti: El-Munteka, 9/415.

[9] Vidjeti: Envarul-buruk, 4/242. Preuzeto iz djela: Er-Rua vel-ahlam, str. 30-31, od Abdullaha el-Buseidija.

[10] Vidjeti: Fethul-Bari, 14/457.

[11] Vidjeti: Fethul-Bari, 12/380, i Šerhuz-Zurkani alel-Muvetta, 4/476.

[12] Vidjeti: El-Kavaninul-fikhijje, str. 327.

[13] Ahmed u Ez–Zuhdu, str. 432/1786, i Ebu Nuajm u El-Hilije, 2/273. Vidjeti: Behdžetul-medžalis, 2/148, i El-Adabuš-šeraijje, 2/522.

[14] Vidjeti: Behdžetul-medžalis, 2/148, i El-Adabuš-šeraijje, 2/522.

[15] Vidjeti: Ibn Kutejbe, Ibaretur-ru’ja, str. 191/128.

[16] El-Hakim, 4/333/8177. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/237-238.

[17] Ebu Davud 4/305/5020, Ibn Madže, 2/1288/3914, Ibn Ebi Asim u El-Ahadu vel-mesani, 3/144. Hafiz Ibn Hadžer, El-Kastalani i šejh El-Albani ovu predaju smatraju dobrom. Vidjeti: Fethul-Bari, 12/450, El-Mevahibul-ledunijje, 3/527, i Es-Silsiletus-sahiha, 1/238-239.

[18] Vidjeti: Tuhfetul-ahvezi, 6/472, Merkatul-mefatih, 8/445, Avnul-Mabud, 13/247, Fejdul-Kadir, 4/16, Es-Silsiletus-sahiha, 1/239.

[19] Vidjeti: Tevilu muhtelifil-hadis, str. 233, i Šerhul-muškil, 6/7 (Tuhfetul-ahjar).

[20] Vidjeti: Mealimus-sunen, 4/130.

[21] Ibn Hadžer i El-Kastalani ovo predanje smatraju dobrim. Vidjeti: Fethul-Bari, 12/450-451, i El-Mevahibul-ledunijje, 3/527.

[22] Vidjeti: Ikmalul-mu’lim, 7/226.

[23] Mamer u El-Džamia, 11/213/20356. Vidjeti: Šerhus-sunne, 12/207-208, i Fethul-Bari, 12/451.

[24] Vidjeti: Fethul-Bari, 14/450.

[25] Ibn Madže, 2/1288/3915, i Ebu Ja’la, 3/405/4117.

[26] Vidjeti: Fethul-Bari, 12/450, Misbahuz-zudžadže, 4/157, El-Mevahibul-ledunijje, 3/527, Kešful-hafa, 1/518, Daifu Suneni Ebi Davud, str. 318/3984.

[27] Vidjeti: Fethul-Bari, 12/450, El-Mevahibul-ledunijje, 3/527 i Daifu Suneni Ebi Davud, str. 318.

[28] El-Hakim, 4/333/8177. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/237-238.

[29] Vidjeti: Šerhu muškilil-asar, 2/164, Šerhu Sahihil-Buhari, 24/136, od imama El-Kirmanija,Fethul–Bari, 14/451, i Fejdul-Kadir, 4/60.

[30] Vidjeti: Fethul–Bari, 14/450.

[31] Vidjeti: Šerhus-sunne, 12/213.

[32] Vidjeti: Fuvad Abdul-Gaffar, Fethul-allam, str. 25.

[33] El-Buhari, str. 1487/7044, i Muslim, 15/17/2261.

[34] Vidjeti: El-Minhadž, 15/17. Fejsal Ali Mubarek, Tatrizu rijadis-salihin, str. 510.

[35] Ibn Abdul-Berr u Et-Temhidu, 1/287-288, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 3/328, i Sahihul-džamia, 1/156.

[36] Vidjeti: El-Minhadž, 15/17.

Vidi manje

Pravac ehli-sunneta vel-džemata u pogledu Allahovih imena i svojstava, kao i u pogledu cjelokupne vjere, zasnovan je na ispravnim principima jer se temelji na uvažavanju šerijatskih dokaza, slijeđenju kur’ansko-sunnetskih tekstova, bez dodavanja ili oduzimanja. Svaki sljedbenik ehli-sunneta vel-džemata vjeruje u ono što je navedeno u Kur’anu i sunnetu, onako kako je došlo, ne mijenjajući značenje riječi, ne pitajući o kakvoći Allahovih svojstava, i ne poredeći Allahova svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja, jer Allahu, subhanehu ve te’ala, niko ravan nije i niko Mu nije sličan, zatim vjeruju u iskrenost Allahovih poslanika, alejhimus-selam, koji su ljudima prenijeli vijest o Allahovim svojstvima. Govor poslanika, čiji je zadatak dostavljanje poslanice, predstavlja objavu od Allaha, subhanehu ve te’ala, za razliku od onih koji govore o Allahu bez znanja.

Rekao je Allah, subhanehu ve te’ala: ”Slavljen i čist je Gospodar tvoj, Gospodar dostojanstva, i visoko je iznad onoga što mu pripisuju oni! I selam neka je na poslanike, a hvala Allahu, Gospodaru svjetova!“ (Prijevod značenja Es-Saffat, 180-182) Allah Uzišeni odbacuje od Sebe sve ono što govore slijedbenici svojih strasti i ukazuje da poslanicima pripada selam zbog ispravnosti i tačnosti njihovog govora o svojstvima Allaha Uzvišenog, a Allahu pripada hvala na ovom i na onom svijetu, koji je čist od svakog nedostatka.

Dakle, sljedbenici ehli-sunneta vel-džemata potvrđuju Allahova plemenita svojstva na koja su ukazali Allahovi poslanici, kao što su svojstva govora, milosti, uzvišenosti, srdžbe prema neprijateljima islama, i druga Allahova svojstva, i vjeruju u njih, bez zapitkivanja o njihovoj kakvoći, bez poređenja sa svojstvima stvorenja, bez tumačenja koja bi dovela do negiranja Allahovih svojstava, slijedeći tako put Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jedini ispravni put.

Menhedž (pravac) ehli-sunneta vel-džemata u pogledu Allahovih imena i svojstava zasnovan je na dva osnovna principa: potvrda bez poređenja i otklanjanje bez negiranja. Otuda ne porede Allahova svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja, kao ni Njegovo biće sa bićima Njegovih stvorenja, niti negiraju svojstva Njegovog savršenstva koja su potvrđena Kur’anom i sunnetom. Vjeruju da Allahu nije ništa slično, a On sve čuje i vidi. Ovo je osnova vjerovanja bez kojeg nema ispravnog imana. Jer onaj ko odbaci ili porekne neko od Allahovih svojstava ili imena, nije vjernik, a također ni onaj ko Allahova svojstva uporedi, poistovijeti sa svojstvima Allahovih stvorenja. Slavljen neka je Allah i visoko iznad oni s kojima ga nevjernici porede.
Naim ibn Hammad, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”Ko Allaha s nečim uporedi, nevjernik je, i ko zaniječe ono čime Allah sebe opisuje, nevjernik je. A u onome kako Allah sam Sebe opisuje i kako Ga Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje, nema poređenja.“ (Šerhul-i’atikad – Le’lekaija, br: 936)

Imam Ahmed, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”Allah se ne opisuje osim onako kako je On sam Sebe opisao, ili kako ga je Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao, ne prelaze se granice Kur’ana i hadisa.“ (Ibn Tejmijje, Fetve, 5/26)

Ibn Abdul-Berr, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”U cjelokupnom vjerovanju u Allahova imena i svojstva, osim onoga što je došlo u Allahovoj Knjizi ili je vjerodostojno preneseno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili na čemu se ummet složio, prihvata se i ono što je do nas došlo ahad hadisima (hadisi koji nisu mutevatir, tj. koje nije prenijela velika grupa prenosilaca, i sljedbenici strasti ih ne prihvataju kao dokaze u akidi) i nema rasprave oko toga.“ (Džamiu bejani el-ulumi ve fadlihi, 2/349).

Od velikih Allahovih blagodati za čovjeka jeste da ga Allah, subhanehu ve te’ala, uputi ka slijeđenju ovog ispravnog menhedža (pravca) koji je zasnovan na slijeđenju Kur’ana i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, daleko od pravca onih koji su skrenuli i zalutali s Pravog puta.

Sljedbenici ehli-sunneta vel-džemata, uz Allahovu pomoć, kroz historiju su bili i ostali na istom pravcu i nisu se razišli ni u jednom pitanju koje se tiče Allahovih, subhanehu ve te’ala, imena, svojstava i radnji. Svi oni su jednoglasno potvrđivali i priznavali ono što je u vezi s tim navedeno u Kur’anu i sunnetu, bez iskrivljivanja značenja ili negiranja. A ta činjenica da su kroz historiju ostali na istom pravcu i da se nisu razišli ukazuje na ispravnost njihovog menhedža.

Ebu El-Muzafer es-Sem’ani, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”Razlog sloge među sljedbenicima ehli-sunneta jeste taj što su oni uzimali vjeru iz Kur’ana, sunneta i vjerodostojnog prenošenja, što je dovelo do njihove složnosti, a novotari su propise vjere razumijevali na osnovu svoga proizvoljnog shvatanja, što je dovelo do njihove razjedinjenosti i nesloge. U vjerodostojnim predajama koje se prenose od vjerodostojnih i povjerljivih prenosilaca rijetko se desi razilaženje, a i ako se desi, razlika u izrazu ili jednoj riječi, ta razlika neće štetiti vjeri, niti će utjecati na njenu ispravnost, dok se kod mišljena, viđenja i shvatanja rijetko desi saglasnost, jer svaki um gleda na stvar drugačije.” (Muhtesaru es-savaik, 518)

Greška u pitanjima Allahovih imena i svojstava nije kao greška u nekim drugim stvarima, pa je stoga obaveza svakom muslimanu da slijedi pravac ehli-sunneta vel-džemata jer su oni na jasnom i ispravnom putu. Abdullah bin Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: ”Ko hoće da slijedi nekoga, neka slijedi onoga koji je umro, jer se za živog nije sigurno hoće li u kakvu fitnu upasti. Oni koji su davno umrli su ashabi Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, koji su bili najbolja generacija ovog ummeta. Ashabi Muhammeda, salallahu alejhi ve sellem, bili su muslimani najboljih srca, najboljeg znanja i najmanje su bili opterećeni dunjalučkim ljepotama. Allah, dželle šanuhu, odabrao ih je za društvo i prijatelje Svome Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, stoga im znajte cijenu, stope njihove slijedite i držite se koliko možete njihovog ahlaka i ponašanja, zbog toga što su oni bili na Pravome putu!“ (Hilijetul-evlija, 1/305)

Priredio: Tarik Beganović
Prema djelu Fikhu esmail-husna, šejha dr. Abdur-Rezzaka el-Bedra
Preuzeto sa minber.ba

Vidi manje

Uzvišeni Allah Svoje robove iskušava na razne načine. On, kao Apsolutni Stvoritelj i Upravitelj, na to ima potpuno pravo, a dužnost svakog od Njegovih robova jeste da Mu se zahvali na iskušenju i da Ga moli za olakšanje i izlaz iz teškoće.

Jedno od velikih iskušenja kojima Allah iskušava Svoje robove jeste sihr, koji se teško liječi i na koji ljudi troše velike svote novca, nerve i dragocjeno vrijeme.
Međutim, šta je sihr, ko nas od njega liječi i na koji način, te šta mi sami treba da radimo u slučaju ovog iskušenja, pokušat ćemo u najkraćim crtama pojasniti u sljedećim redovima.
Ovaj tekst neće se svidjeti određenim grupama ljudi, ali cilj nam je pomoći našoj braći i sestrama i ukazati im šta je to prava istina.

Učači rukji, ma kako se oni nazivali, da li hodže, efendije, džin-hodže, iscjelitelji, “odučavatelji” i sl., u devedeset posto slučajeva su ili trgovci ili pokvarenjaci, osim onih kojima se Allah smilovao.

U isto vrijeme, većina ih ne razlikuje harf sād i sīn, pa čak i jednostavnije stvari u vjeri.
Ovi ljude trude se i pokušavaju ubijediti druge da je Kur’an lijek samo ako ga oni uče i da nikako drugačije nema koristi od njega, što je potpuno suprotno od onoga što nam Uzvišeni Gospodar kaže u Kur’ani-kerimu u suri Fussilet: “Reci: ‘On je vjernicima uputa i lijek.’”
Allahov robe, šta ti treba još reći i objasniti nakon što si pročitao prijevod ovog uzvišenog ajeta?

Dakle, ovaj Kur’an koji je Allah poslao, nije ga dao samo pojedincima, već svim ljudima do Sudnjega dana, a to znači da je on, Kur’an, poslan i tebi, da ga čitaš, učiš napamet, promišljaš o njemu i svoj život uskladiš s njegovim smjernicama! I, tad je on tvoj lijek i tada si zaštićen/a od svih opasnosti koje te svakodnevno vrebaju.

Danas, u našem društvu, primjetna je pojava raznih “iscjelitelja”, od onih koji vam direktno određuju cijenu svake seanse, preko onih koji kažu “daj šta daš”, pa do onih koji su na izlazu iz sobe postavili kutiju u koju ubaciš koliko hoćeš… Ovo su, dakle, u većini slučajeva trgovci, osim onih kojima se Allah smilovao.

Druga grupa iscjelitelja su prevaranti. To su često ljudi koji sa vjerom nemaju ništa, štaviše, njihova su ih djela izvela iz vjere. Oni se bogate i uživaju na račun tuđe muke. Da ih upitate šta je ibadet, ne bi znali reći, da postavite video nadzor u sve džamije u gradu, ne biste ih upratili da su došli na namaz, pa ni na džumu. U svojim krugovima hvališu se količinom novca koji su “zaradili” u toku sezone. Naravno, sezone dolaska dijaspore u Bosnu i Hercegovinu. Ovakvi liječe narkomane, spajaju i ruše brakove, liječe oboljenja od karcinoma, moždanih udara, straha, pa čak vas rješavaju i zubobolje ili peruti!

Logično pitanje, koje se samo nameće, jeste: Gdje nam je pamet?!

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je miljenik Gospodara svjetova i Njegovo najbolje stvorenje, nije imao čarobni štapić kojim se rješavaju stvari u sekundi, pa kako onda očekuješ da ga imaju bjelosvjetske varalice?
Nadalje, oni koji su napravili biznis učenjem Kur’ana drugima, željeli bi taj Kur’an uzeti samo za sebe, da ga niko osim njih ne zna, a Allah ga je učinio dostupnim svakome od nas. Stvar je samo u tome ko će ga učiti i raditi po njemu, a ko neće. Kaže Uzvišeni Allah: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i mi ćemo ga čuvati!” Brate, sestro, Allah čuva Kur’an za tebe, tvoje je samo da ga uzmeš!

Također, Uzvišeni Allah u suri Sād objavljuje još jedan ajet koji nam objašnjava šta je Kur’an i šta nam je s njime činiti: “Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.”

Pa, primi pouku, ako se smatraš razumom obdarenim!

Dalje, uvaženi brate i poštovana sestro, odlazeći kod učača rukje, možeš čuti, nakon što ti prouči nešto od Kur’ana – da imaš sihr! Upitaš li ga kako zna, reći će ti da on to, na osnovu iskustva, primijeti po tvom pogledu, trzaju ruke ili noge i sl. Znaj da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio opsihren, a da to nije znao dok nije obaviješten od Allaha iznad sedam nebesa! Kako onda neko ko je puno manje vrijedan od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, može zaključiti da neko ima sihr na osnovu pokreta ili pogleda? Ne zna, ali će ti odrediti nekoliko mjeseci da mu dolaziš i svaki put poneseš određenu svotu.

I na kraju, znaj, o čovječe, da si najveći uzrok belaja ove vrste ti sam sebi i da možeš biti najvećim sebebom vlastitog ozdravljenja! Ukoliko ne izvršavaš Allahove naredbe i ne kloniš se Allahovih zabrana, izložio si samog sebe raznim vanjskim i unutrašnjim utjecajima koji će te zaokupiti! Ako ne budeš živio oponašajući Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, izložio si opasnostima samog sebe.

Uzvišeni Allah u suri Ta-Ha poručuje nam: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživiti!”

Dakle, praktikovanje vjere uz slijeđenje poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, najveća je zaštita, uz jak oslanac na Allaha Uzvišenog.
Uvaženi brate, poštovana sestro, prakticirajte farzove i sunnete i klonite se harama, a zatim se prepustite svome Gospodaru koji kaže: “A ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan!”

Prof. Haris Hećimović

Preuzeto sa minber.ba

Vidi manje

Nije prenešeno u knjigama hadisa i fikha da su Poslanik a.s. i njegovi ashabi učili poznati zikr (ajetul-kursijju i tespih) nakon klanjanja nafila. Taj zikr se, u doba prve generacije ashaba i tabi’ina, isključivo vezao za propisane /farz/ namaze i učio ga je svako za sebe, shodno svojoj želji i mogućnosti. Ipak, nema greške ako se zikr prouči i nakon nafile.

Admir Iković prof.
Preuzeto sa akos.ba
Procitajte kompletan clanak ovdje:
https://akos.ba/dobrovoljni-namazi-u-svjetlu-poslanikovog-sunneta/

Vidi manje

Dobrovoljni namazi s posebnim povodom

1.) Tehijjetul-mesdžid je namaz koji klanjamo pri ulasku u džamiju u bilo koje vrijeme, a da to nije vrijeme nekog farza ili sunneta. Ovaj namaz se klanja kao pozdrav mesdžidu ili džamiji u koju ulazimo. Ima dva rekata.

2.) Namaz nakon povratka sa putovanja. Nakon što se sa putovanja vratimo u mjesto stanovanja pohvalno je i lijepo da prije odlaska kući svratimo u lokalnu džamiju ili mesdžid (mekteb) i klanjamo dva rekata. To je bila praksa Allahovog Poslanika a.s.

3.) Istihara namaz. Ako hoćemo donijetu neku važniju odluku u životu, a ne znamo koliko je ona dobra po nas, tada ćemo klanjati istiharu i nakon toga proučiti istihare dovu. Istihara-namaz je sunnet Allahova Poslanika, kog je često preporučivao ashabima. Ima dva rekata.

4.) Salatut-tevba (namaz za pokajanje). Ukoliko želimo da se pokajemo za određene ovodunjaličke prijestupe ili pojedinačni grijeh, lijepo je da uzmemo abdest, klanjamo dva rekata nafile i potom zamolimo Allaha za oprost tog ili tih grijeha, te učinimo iskrenu tevbu (pokajanje). Na ovu nafilu nas upućuje hadis kojeg prenosti hazreti Ebu Bekr, a bilježi ga Ebu Davud i Tirmizi.

Admir Iković prof.
Preuzeto sa akos.ba
Procitajte kompletan clanak ovdje:
https://akos.ba/dobrovoljni-namazi-u-svjetlu-poslanikovog-sunneta/

Vidi manje