Prvo, israilijati, predanja koja se prenose od sljedbenika Knjige dijele se na tri kategorije: prva, predanja čiju autentičnost potvrđuje Kur'an i Hadis, i to su autentična predanja, i u njih se mora vjerovati, tim prije što ih potvrđuje i naša Objava; druga, predanja čiju neosnovanost potvrđuje Kur'an i Hadis, (ona su u suprotnosti s Objavom), i obaveza ih je poreći i odbiti; i, treća, predanja koja je islam prešutio, tj. ona za čiju autentičnost, a ni neosnovanost ne postoji argument. Ovu kategoriju treba objasniti do u pojedinosti, i na nju se odnose gore navedeni hadisi.

Drugo, u posljednju kategoriju israilijata ne smije se ni vjerovati, a niti se takva predanja smiju nijekati, tim prije što mogu biti istina koju ćemo poreći, odnosno laž u koju ćemo povjerovati i koja će nas zbuniti; ova su predanja veoma relativna. Gore navedeni hadisi nepobitan su dokaz da je obaveza sustegnuti se od besmislenog razgovora kada je riječ o problemima relativne prirode, tj. kada je riječ o tome, ne smije se prizivati ni halal ni haram. Ovako su postupali sljedbenici ispravne tradicije, radijallahu anhum.

Treće, takva je predanja dopušteno pripovijedati pripisujući ih Izraelićanima, na osnovu Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Prenesite od mene makar jedan ajet, a ne smeta da pripovijedate od Izraelićana; ko na mene hotimično slaže neka sebi pripremi mjesto u Vatri.

Četvrto, i pored toga israilijate nije dopušteno upotrebljavati u interpretaciji časnog Kur'ana, podupirati značenje njegovih ajeta, određivati ajete neodređenog značenja, objašnjavati sažete ajete i sl., jer dovođenje tih predanja u ravan s Kur'anom (a njemu je laž strana s bilo koje strane) zapravo je preferiranje autentičnosti israilijata, što je, naravno, oprečno navedenim hadisima. Na ovo nas je uputio Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, kada je rekao: “Kako možete pitati sljedbenike Knjige o nečemu, a vaša Objava, koja je data Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, novija je, čitate je čistu, nepomućenu! Štaviše, Kur'an vam kaže da su sljedbenici Knjige izmijenili i iskrivili Objavu, te svojim rukama napisali novu i rekli: ‘To je od Allaha’, da bi iz toga neznatnu korist izvukli. Zar vam vaša Objava nije dovoljna, pa njih pitate! Allaha mi, nismo doživjeli da iko od njih nas pita o onome što je nama objavljeno. ”

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je hvaliti se poznavanjem Kur, ana i vjere Svevišnji Allah rekao je: “Ne misli nikako da će oni koje veseli ono što rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono što nisu učinili – nikako ne misli da će se kazne spasiti; njih čeka teška patnja.” (Alu lmran, 188)

Ubejj b. Ka'b, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pripovijedao:
‘Vjerovjesnik Musa obratio se izraelićanima, te ga oni upitaše: ‘Ko je najznaniji čovjek?’ Ja sam najznaniji’, odgovorio je. Allah ga ukori, jer znanje nije pripisao Njemu, pa mu objavi: Jedan Moj rob znaniji je od tebe, a živi na mjestu gdje se sastaju dva mora. ‘ ‘Moj Gospodaru, kako ću do njega stići?’, upita Musa, pa mu bi odgovoreno: ‘Stavi ribu u zembilj i pođi, a kada je izgubiš, on je tu . ..

Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Islam će osnažiti toliko da će trgovci slobodno ploviti morem, a ljudi će se boriti na Allahovom putu. Onda će se pojaviti generacija koja će čitati Kur'an i govoriti: ‘Nema boljih učača od nas, niko nije znaniji od nas, niko nije učeniji od nas!” Potom je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ashabe: šta mislite ima li u njima ikakvog dobra?’ ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’, odgovoriše, pa im reče: ‘Oni su od vas, pripadnici su ovoga ummeta, ali će biti gorivo džehennemsko.

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, zabranjeno je hvaliti se poznavanjem Kur'ana i vjere, onaj ko se hvali nečim što mu nije dato liči na onoga koji iznosi neistinu.

Drugo, istinitost, odnosno neistinitost tvrdnje nužno izlazi na vidjelo, i onda neka čovjek kori samog sebe. U tome su smislu spjevani divni stihovi: “Ko se hvali onim što pri njemu nije/, u laž će ga utjerati iskušenje jasno/; kada je riječ o znanju zaostat će/, kao što zaostaje mazga iza konja trkaćih.”

Treće, hvaljenje poznavanjem Kur'ana i Hadisa može učenjaka dovesti u nepriliku. Primijetno je kako neki djelomično učeni ljudi žure da odgovore prije učitelja; ako im se pak ne dopadne njegov odgovor, jedni drugima namiguju. Ebu Asim en-Nebi! pripovijeda: “Neki je momak stjecao znanje pred Sufjanom es-Sevrijem, pa se jednom prilikom počeo isticati i oholiti datim znanjem nad starijim od sebe. Imam Es-Sevri žestoko se naljutio i rekao: ‘Sljedbenici ispravne tradicije nisu tako postupali, niko od njih nije prizivao imamet niti je sjedao u pročelje sve dok znanje ne bi stjecao trideset godina, a ti se još oholiš nad starijim od sebe; idi od mene i nemoj više da si se približio mome sijelu!’ A čuo sam ga da govori: ‘Kada vidiš da mlad čovjek mnogo govori u prisustvu učenih ljudi, makar bio i izuzetno učen, od njega se ne nadaj dobru, takav nema mnogo stida.”

Nerijetka je pojava da neki učenici stave nogu preko noge i možda ih okrenu prema učitelju, a da ih neko upita ma šta, ne bi znali odgovoriti, samo bi se smijali i kašljucati. Kao da je na njih mislio, kada je hanefijski autoritet Ebu Zejd ed-Debbusi u djelu El-Fevaid, str. 109. spjevao: “Kada mu ponudim argument, uzvraća mi smijehom i kašljucanjem/, ako se i kašalj ubraja u učenost, onda je i medvjed u šumi učen.”

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je tajenje znanja

Svemogući Allah rekao je: “One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju … ” (El-Bekara, 159)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude upitan o znanju, pa ga zataji, Allah će ga na Sudnjem danu zauzdati uzdama od vatre.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenio je sljedeći hadis: “Ko sakrije znanje, Allah će ga na Sudnjem danu zauzdati uzdama od vatre.

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, imam El-Menavi kaže: “Kazna koja je predviđena u hadisu potpuno odgovara grijehu. N aime, Svevišnji Allah uzeo je obavezu od onih kojima je dato znanje da će ga bezuvjetno širiti, njemu poučavati i da ga neće tajiti (glavni cilj od stjecanja znanja jeste pozivanje ljudi u Istinu, odnosno uloga učenih jeste pozivanje i upućivanje na Pravi put), a onaj ko taji znanje oponira njegovoj stvarnoj namjeni, i daleko je od Allaha, Mudrog Stvoritelja. Zato će ga Uzvišeni Allah kazniti time što će ga zauzdati kao životinju koja se tako ukroćuje. ”

Drugo, imam El-Begavi prenio je sljedeće El-Hattabijeve riječi: ” … hadis se odnosi na ono znanje kojim je čovjek dužan ljude poučavati i na slučaj kada baš on mora o njemu izvijestiti, kao, naprimjer: kada nevjernik želi prihvatiti islam i traži da ga se pouči islamu; kada čovjek vidi novajliju u islamu koji ne umije klanjati, a nastupilo je namasko vrijeme, i ovaj zahtijeva da ga se pouči namazu; kada čovjek upita o halalu ili haramu, tražeći fetvu i savjet. Dakle, u svim prethodnim slučajevima zabranjeno je zatajiti odgovor, a onaj ko to ipak učini grešan je i zaslužuje obećanu kaznu. Mislim, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna, da čovjek ne zaslužuje ukor i kaznu ako ne odgovori na pitanje u vezi s nečim što nije prijeko potrebno ljudima da znaju.”

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je obezvređivanje učenjaka i oduzimanje njihovog prava

Ubada b. es-Samit, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ne pripada mome ummetu onaj ko ne respektira starije, ko nema milosti prema mlađima i nezna prava učenih. ‘

Abdullah b. Busr rekao je: “Davno sam čuo sljedeći hadis: ‘Kada se nađeš među dvadeset ljudi, ili malo više, ili manje, razgledaš ih i među njima ne vidiš ćovjeka koga ljudi respektiraju zbog vjere u Svevišnjeg Allaha, znaj da je vjera kod ljudi oslabjela.”

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, čovjek mora poznavati prava učenih i poštivati ih. To je pravo koje on mora dati nauci. Svevišnji Allah dao je učenim veliki položaj: ” … i Allah će na visoke stupnjeve uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.” (El-Mudžadela, 11)

Ibn Kajjim rekao je: “Svevišnji je Allah u četiri ajeta govorio o visokim stupnjevima: prvi ajet jeste sljedeći: ‘ .. .i Allah će na visoke stupnjeve uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje’ (El-Mudžadela, 11); drugi jesu Allahove, dželle šanuhu, riječi: ‘Pravi vjernici jesu samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvšćuju, i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici – njih stupnjevi, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju’ (El-Enfal, 2-4); treći je ajet: ‘ … a one koji pred Njega izađu kao vjernici, a koji su dobra djela činili – njih sve čekaju visoki stupnjevi .. .’ (Ta-Ha, 75); a četvrti jeste sljedeći ajet: ‘ … Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu, stupnjeve od Sebe i oprost i milost .. .’ (En-Nisa, 95-96).

Dakle, u tri ajeta rekao je da će vjernici biti uzdignuti na visoke stupnjeve zbog znanja i dobrih djela, a u četvrtom – za borbu na Allahovom, dželle šanuhu, putu, pa se visoki stupnjevi, ustvari, dobijaju zbog znanja i borbe, a to je zapravo okosnica islama.”

Drugo, Ibn Asakir zapisao je: ”Dragi brate, Allah bio nama zadovoljan i učinio da Ga se istinski bojimo, znaj da je strogo zabranjeno ogovarati učenjake. Svima je dobro poznato da Svemogući Allah izlaže sramoti one koji ih obezvređuju. Njihovo je ogovaranje i potvaranje velika stvar i ružno svojstvo, ima kobne posljedice. Zamislite, čovjek nasrće na one koje je Svevišnji Allah izabrao da nose emanet šerijatskog znanja i Svemogući Allah pohvalio je vjernike koji mole i traže oprost za one koji su bili prije njih, a Allah, dželle šanuhu, zna šta je lijepo, a šta ružno: ‘Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Naš Gospodaru, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; naš Gospodaru, Ti si, zaista dobar i milostivi” (El-Hašr, 10)

Čovjek mora prezati od njihovog ogovaranja, jer vrijeđanje umrlih veliki je grijeh (pogotovo umrlih učenjaka), i treba imati na umu sljedeće: ‘Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovom, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.’ (En-Nur, 63).”

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Strogo je zabranjeno laganje na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko na mene hotimično slaže neka sebi pripremi mjesto u Vatri.

El-Mugira b. Šu'ba, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ”Laganje na mene nije isto što i laganje na nekoga od vas; ko na mene hotimično slaže neka sebi pripremi mjesto u Vatri. ‘26

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “Ko prenese apokrifan hadis znajući da je lažan, tretira se kao ostali lažljivci.

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, strogo je zabranjeno lagati na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer to je veliki prijestup. Njegov počinitelj nesumnjivo zaslužuje mjesto u Vatri, ali time ne prestaje biti musliman, osim ako to ne smatra dopuštenim, a Allah najbolje zna.

Drugo, ko na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, slaže makar jedanput, njegova iskrenost otpada, i sva njegova predanja odbijaju se, osim ako se iskreno pokaje, i tada se prihvataju, za razliku od učenjaka koji tvrde da ga pokajanje ne može vratiti u red onih čija se predanja prihvataju. Nakon što je prenio da je to zaista stav nekih učenjaka, imam En-Nevevi zapisao je: “Njihovo je mišljenje o tome pitanju slabo, jer je u suprotnosti s načelima islama. Mi smo odabrali sljedeće: kategorički moramo tvrditi da je njegovo pokajanje ispravno i da se njegova predanja nakon pokajanja prihvataju, pod uvjetom da pokajanje ispuni poznate uvjete: prestanak činjenja grijeha, kajanje i čvrsta odluka da to više nikada neće učiniti; ovo se mišljenje potpuno podudara s načelima islama. Dokaz više za naše mišljenje jeste konsenzus učenjaka o tome da se prihvata predanje i svjedočenje nevjernika nakon što prihvati islam (što je slučaj s većinom ashaba), a između prihvatanja predanja i svjedočenja u tome pogledu nema nikakve razlike, a Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.

…

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf