Ashabijke i Poslanikove, alejhis-salatu ves-selamu, supruge uređivale su i skraćivale svoje kose. Ebu Selema, rahimehullah, u predaji u kojoj opisuje svoju posjetu majki vjernika Aiši, radijallahu anha, supruzi Allahovog Poslanika, kaže: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge skraćivale su svoje kose tako da bi bile poput vefre.” (Muslim, br. 320) U komentaru ovog hadisa navodi se da je vefra kosa koja malo prelazi ramena, ili po drugom mišljenju, to je kosa odsječena tako da dopire do donjeg dijela ušiju. (Nevevijev komentar Muslima, 4/4)

Dakle, frizerski je posao u osnovi dozvoljen, međutim, često je protkan zabranjenim i sumnjivim stvarima, naročito u našem savremenom vremenu. Većina posjetiteljki salona ne vodi računa o halalu, haramu i granicama koje je šerijat postavio, što znači da će frizerka nerijetko biti u situaciji da se od nje traži da uradi nešto od onoga što vjera zabranjuje, kao, naprimjer, da ženama pravi kratke frizure koje su svojstvene muškarcima, ili druge frizure koje su svojstvene nemoralnim osobama, nevjernicima ili fasicima. Od frizerke se također ponekad zahtijeva da “sredi” obrve tanjenjem i čupanjem, što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izravno zabranio proklevši onu koja to čini sebi ili drugoj. (Buhari, br. 4886, i Muslim, br. 2120)

Zatim, ako znamo da žene koje frizerka uljepšava neće skrivati svoju ljepotu pred pogledima stranih muškaraca, kao što je to šerijat propisao, nego će, naprotiv, privlačiti veću pažnju na sebe, očigledno je da se posao frizerke u tom slučaju ne podudara sa riječima Uzvišenog Allaha: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava” (El-Maida, 2), kao ni sa riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji, podstičući da se negativne pojave u društvu suzbijaju i negiraju, kaže: “Ko od vas vidi kakvo ružno djelo, neka ga promijeni svojom rukom, ako nije u stanju, neka to učini svojim jezikom, a ko ni to nije u stanju, neka ga prezire svojim srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim, br. 49) Uljepšavanjem žena koje nisu pokrivene, frizerka indirektno učestvuje u grijehu i podstiče izlazak otkrivene glave, umjesto da svojom rukom sprečava grijeh, kao što je spomenuto u hadisu.

Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji postavljeno je sljedeće pitanje: “Kakav je propis prodaje kozmetičkih artikala za žene, znajući da je većina žena koje to koriste otkrivena i grješna prema Allahu i Njegovom Poslaniku, te da te stvari koriste kako bi se uljepšale stranim osobama koje nisu njihovi muževi?”, a odgovor je glasio: “Ako je stanje uistinu kao što je opisano, onda nije dozvoljena prodaja tih stvari ako prodavač zna stanje tih žena, jer se to smatra potpomaganjem u grijehu…” (Fetaval-ledžne, 13/105) Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

U najvećem broju situacija porodica snosi odgovornost djece za učinjeni grijeh, da li zbog slabog odgoja i pokornosti Uzvišenog ili zbog olakšavanja načina i puteva stizanja do određenog grijeha. Mi zaista ne znamo prave razloge ovog djeteta koje čini ovaj grijeh: da li radi to zato što je jedinac pa je razmažen, jer je razmaženost u većini slučajeva razlog upadanja u grijeh. Način liječenja ovakvog slučaja biva na sledeći način:

na bilo koji način umanjiti i skratiti razmaženost kod djeteta, jer zbog te razmaženosti dijete izgubi osjećaj muškosti i pokušava da dođe do izražaja na ovaj način ili bilo koji drugi način, kao što je npr. uzimanje ili pušenje cigareta itd.

Pokušati izbjeć sve ono što umrtvljuje srce kao što je slušanje muzike, gledanje zabranjenih stvari, kanala s lascivnim prizorima itd.

Nikako ne dozvoljavati i ne puštati dijete da spava samo u sobi ili da zaključava vrata od sobe prilikom spavanja, jer samoća pomaže i podstiče loše razmišljane, odnosno razmišljanje čovjeka o grijehu i činjenje grijeha.

Podsticati svoje dijete da ide što više u džamiju, da prisustvuje halkama Kur’ana, podsticati ga na dobro društvo, i ovo je ono što je najbitnije kako bi čovjek očuvao čistoću svoga srca i jačinu imana i strahopoštovanja od Uzvišenog Gospodara.

Obezbjediti djetetu audio i videokolekcije dersova i predavanja koja će mu povećati ljubav prema ibadetu i podučiti ga lijepom ponašanju i zaplašiti ga od upadanja u grijeh.

Podstaknuti ga da čita islamsku literaturu, pogotovu literaturu u vezi s islamskim učenjacima i junacima jer će na taj način steći nešto od njihovog ponašanja i osobina. Posebno ga treba podstaknuti da zapiše skraćeno ono što je pročitao ili čuo ili gledao, pa ako treba, i nagraditi ga za to.

Podstaknuti ga da uči Kur’an, da posti, nema sumnje da je u tome istinsko oživljavanje srca.

Pokušati mu napraviti raspored vremena da radi i uči po danu, a na počinak da odlazi rano, jer kasno sjedenje i sijeljenje pospješuje loše razmišljanje, koje vodi u grijeh.

Objasniti šerijatski propis u vezi s grijehom koji čini, njegove štetne posljedice na zdravlje, srce, mozak i ostale organe.

Ne preporučuje se nikako ga udarati, ponižavati, ucjenjivati, jer sve to nije dovoljno kako bi ostavio taj ili sličan grijeh, već treba postupati prema djetetu na najljepši način, a to je lijepim savjetom.

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Žena sa istihazom ima tri stanja:

Prvo stanje: jeste da ženi bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze. Ona će se ravnati prema tom vremenu hajza i u tom vremenu važit će propisi hajza. Sve preko toga jeste istihaza i za to važe propisi istihaze.

Primjer za to jeste da ženi hajz traje šest dana od početka svakog mjeseca, a onda joj se na to nastavi istihaza i krvarenje joj ne prestane. U tom slučaju njen će hajz biti šest dana od početka svakog mjeseca, a sve preko toga je istihaza, na osnovu hadisa koji prenosi Aiša, r.a., da je Fatima bint Ebi-Hubejš rekla: “Allahov Poslaniče, ja imam krvarenje i ono mi se ne prekida, pa hoću li ostaviti namaz?” On je odgovorio: “Ne, to je samo krv iz kapilara, ali ostavi namaz onoliko dana koliko si uobičajeno imala hajz, zatim se okupaj i klanjaj.” (El-Buhari)

U Muslimovom Sahihu stoj i da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ummu Habibi bint Džahš: “Ostani u stanju kada ne klanjaš i ne postiš onoliko koliko ti je trajao hajz, zatim se okupaj i klanjaj.”

Na osnovu ovoga, žena koja ima istihazu, a hajz joj traje poznato, određeno vrijeme, neće klanjati i postiti u tom određenom vremenu. Nakon toga, okupat će se i klanjati i neće se obazirati na krv.

Drugo stanje: jeste da ženi ne bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze, tako da joj je krvarenje neprekidno od trenutka kada joj se prvi put pojavila krv. Ona će postupiti tako što će hajz određivati na osnovu onoga čime se on odlikuje: crne krvi, gustoće ili mirisa, i tada će važiti propisi hajza. Sve je preko toga istihaza i za to će važiti propisi istihaze.

Primjer za to jeste da je kod žene krvarenje neprekidno od trenutka kada je vidjela krv, s tim da tih deset dana krv bude crna, a u ostatku mjeseca crvena. Ili, deset dana bude gusta, a u ostatku mjeseca rijetka. Ili, da deset dana krv ima miris karakterističan za hajz, a u ostatku mjeseca nema tog mirisa.

Njen je hajz u prvom slučaju ono vrijeme kada joj je krv bila crna, u drugom slučaju kada je bila gusta, a u trećem kada je imala miris karakterističan za hajz. Sve preko toga je istihaza, na osnovu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš: “Ako je krv hajza, ona se poznaje po tome što je crna. Ako bude tako, ostavi namaz, a ako bude drugačije, uzmi abdest i klanjaj, jer je to krv iz kapilara.” (Ebu-Davud i En-Nesai, a Ibn-Hibban i El-Hakim ocijenili su ga vjerodostojnim). Učenjaci, Allah im se smilovao, postupaju po ovom hadisu i pored toga što postoje određene primjedbe na njegov lanac prenosilaca (sened) i tekst (metn). Postupati po ovom hadisu preče je nego da žena u ovakvom stanju računa hajz kao što on traje kod većine žena.

Treće je stanje: da ženi ne bude poznat određeni period hajza, niti se on ičim odlikuje, tako da joj je krvarenje od početka neprekidno, a krv joj je jednolična ili se javlja u promjenljivim stanjima i ne može biti hajz. Ona će postupati na osnovu uobičajenog trajanja hajza kod većine žena. Njen će hajz biti šest ili sedam dana svakog mjeseca, počevši od trenutka kada joj se pojavila krv. Sve preko toga je istihaza.

Primjer za to jeste da žena vidi krvarenje petog u mjesecu i ono joj se nastavi s tim da u njemu ne bude nešto čime se odlikuje hajz, kao što je boja i drugo. Njen hajz će biti šest ili sedam dana, počevši od petog dana svakog mjeseca, na osnovu hadisa u kojem stoji da je Hamna bint Džahš rekla:

“Allahov Poslaniče, ja imam jako i dugo krvarenje. Ono me sprečava da klanjam i postim, pa šta kažeš u vezi s tim?” On je rekao: “Objasnit ću ti. Stavi krpu od pamuka na spolni organ jer to zaustavlja krvarenje.” -“Krvarenje je jače od toga”, reče ona, a on na to doda: “To je onda šejtanska kušnja, a ti smatraj hajz šest ili sedam dana, a tačno znanje o tome je kod Uzvišenog Allaha. Zatim se okupaj dok ne vidiš da si postala čista i da ti je krv prestala, pa klanjaj dvadeset četiri ili dvadeset tri noći i dana i posti.” (Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi, koji ga smatra vjerodostojnim. Prenosi se da ga je i Ahmed ocijenio kao vjerodostojan, a El-Buhari kao dobar).

Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “ …smatraj hajz šest ili sedam dana”, ne znače da žena jednostavno odabere jedan od dva perioda, nego ona treba razmotriti svoju situaciju i usporediti je sa situacijom žene koja joj je najbliža izgledom, godinama ili rodbinski. Ona će razmotriti krv pa će ono što je najbliže da je hajz smatrati hajzom. Također, uzet će u obzir i druge okolnosti, pa ako je bliže da hajz bude šest dana, smatrat će da je šest. A ako je bliže da je sedam, smatrat će da on traje sedam dana.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Hvala i zahvala pripadaju Gospodaru svjetova! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, islamski pravnici kažu da se u rude ubraja sve što se nalazi ispod Zemljine površine i što ima određenu vrijednost. Ali se prvi i potonji učenjaci razlikuju u razumijevanju izraza ruda. U rude spada sljedeće: zlato, srebro, dragulji, kristal, karneol, antimon, sumpor, katran, živa, biser, mermer, bitumen, nafta, uran..

Šejh Muhammed b. Ibrahim kazao je: “Postoji izuzetno mnogo vrsta ruda. Ibnul-Dževzi još je davno rekao da postoji oko sedam stotina ruda. Moguće je i to da se dogodi Smak svijeta prije nego što ljudi u potpunosti istraže unutrašnjost Zemlje i saznaju koja sve blaga ona krije.” (el-Fetava, 8/252)

Ibn Kudama je rudu definirao rekavši: “Ruda je sve što se vadi iz Zemlje, a što je u njoj zasebno stvoreno i što ima određenu vrijednost” (el-Mugni, 3/53). Iz ove definicije proizlazi da ne spada u rudu sve ono što se nalazi na površini Zemlje, ni ono što se vadi iz mora, kao ni blago koje čovjek zakopa. Prema ovoj definiciji, blato i prašina nisu rude, jer su sastavni dio Zemlje, kao što ruda nije ni ono što nema nikakvu vrijednost. Ibn Kudama veli da zlato, srebro, olovo, željezo, biser, krizolit spadaju u rude; ovo je naveo samo kao primjer. Učenjak el-Kuni veli: “Ruda je ono što je Allah, dželle šanuhu, stvorio u Zemlji, a blago je ono što čovjek zakopa u nju.” (Enisul-fukaha, str. 46)

Prema shvatanju islamskih pravnikā, so spada u rude. Ibn Redžeb veli: “So je ruda, u to nema sumnje” (Džamiul-ulumi vel-hikem, 2/223). Hanbelijski učenjak el-Merdavi kaže: “Naši autoriteti so ubrajaju u rude.” (el-Insaf, 3/120)

Drugo, islamski učenjaci nemaju jedinstven stav o tome na koje se rude daje zekat. Imam Ebu Hanifa drži da se zekat daje na čvrste rude koje se mogu topiti, to jest koje se mogu oblikovati u ploče, žicu, nakit i tako dalje, te da se na tečne rude (nafta, bitumen i tako dalje), odnosno na čvrste rude koje se ne mogu topiti ni oblikovati (gips, antimon, so i tako dalje) ne daje zekat. Imam Ebu Hanifa zastupao je ovo mišljenje prosuđujući analogno zlatu i srebru, na koje se zekat neizostavno daje na temelju šerijatskog teksta i konsenzusa islamskih učenjaka, i koji se tope te mogu oblikovati. Hanbelijski pravnici smatraju da se zekat daje na sve rude, bez obzira na to radilo se o čvrstim (željezo, olovo, bakar) ili tečnim rudama (nafta, bitumen, sumpor), utoliko prije jer ne postoji razlika između tih dviju kategorija ruda, kao što ne postoji razlika između ruda koje se mogu i onih koje se ne mogu oblikovati: sve se te materije ubrajaju u rude i sve one imaju određenu vrijednost. A malikijski i šafijski autoriteti drže da se zekat, kad je riječ o rudama koje se vade iz Zemlje, daje isključivo na zlato i srebro, a ne na druge rude, pa čak ni na dragulje. Upravo je ispravno ovo potonje mišljenje, tim prije jer šerijatski dokazi ukazuju na to da je zekat obavezno davati samo na zlato i srebro, a ne na druge rude; učenjaci su zbog toga i postigli konsenzus da se na zlato i srebro daje zekat. K tome, ne postoji jasan šerijatski tekst koji dokazuje obaveznost davanja zekata na rude mimo zlata i srebra.

Mišljenje koje smo preferirali usvojili su es-San’ani i el-Albani. Šejh Ibn Usejmin veli: “Ispravno je kazati da se zekat daje na zlato i srebro, a ne na druge rude, kao što su, naprimjer, bakar, željezo, nafta i tako dalje. No, akoli ove potonje rude eksploatira i prodaje, čovjek mora na njih davati zekat jer se tad radi o trgovačkoj robi.” (et-Ta‘likatu alel-kafi, str. 163)

Većina islamskih učenjaka smatra da se zekat na rudu, ako dostigne visinu nisaba, mora dati odmah nakon njene eksploatacije, te da se neće čekati da protekne godinu dana nakon njenog vađenja; zekat iznosi dva i po posto. (O tome se govori u djelu el-Mugni, 4/239–242.)

Kao zaključak možemo kazati da se, prema prosuđivanju većine islamskih autoriteta, na so ne daje zekat. I to je ispravno mišljenje o ovom pitanju. Ali ipak, bolje je, iz predostrožnosti, i na so dati zekat. Postupi li tako, obveznik će se osloboditi eventualne odgovornosti. Ovaj ćemo odgovor završiti riječima šejha Ibn Usejmina: “Predostrožnost nalaže da čovjek na sve rude daje zekat” (Šerhu bulugil-meram, 3/85). A Allah najbolje zna.

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Ženi se nekada desi nešto što dovede do krvarenja iz spolnog organa, poput operativnog zahvata na materici ili nešto drugo. Ovo se manifestuje na dva načina:

Da se zna da nije moguće da ona dobije hajz nakon operacije, kao npr. da se operacijom odstrani materica ili se ona zatvori tako da iz nje ne može izaći krv. Ova žena ne tretira se kao žena sa istihazom, nego kao žena koja vidi žućkastu ili tamnobojnu (smećkastu) nj ili tečnost nakon što se očistila. Ona neće ostaviti namaz niti post i nije joj zabranjen spolni odnos niti joj je obavezan gusul zbog ove krvi, ali kada hoće klanjati, mora oprati krv i na spolni organ staviti krpu ili nešto drugo (vatu, uložak), kako bi spriječila prolazak krvi na odjeću. Ona će se abdestiti za svaki namaz nakon što nastupi njegovo vrijeme, ako su u pitanju namazi koji imaju određeno vrijeme, kao što je pet dnevnih namaza. U suprotnom, ona će se abdestiti kada htjedne obaviti neki namaz, kao što je slučaj sa nafilama općenito.

Da se ne zna sigurno da žena poslije porođaja neće imati hajz, nego postoji mogućnost i jednog i drugog. U ovom slučaju ova se žena tretira kao žena s istihazom. Dokaz za to su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene Fatimi bint Ebi-Hubejš: “To je krv kapilara i nije od hajza, pa ako ti dođe hajz, ostavi namaz!”

Njegove riječi “…ako ti dođe hajz”, ukazuju na tretiranje one žene kod koje je moguć hajz i kod koje bude i prođe, kao žene s istihazom. A što se tiče žene kod koje ne postoji mogućnost hajza, krv koja se kod nje javlja, u svakom slučaju, jeste krv iz kapilara.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin