To nije u skladu sa sunnetom i u tome je poistovjećivanje sa šiijama rafidijama, koji ne dozvoljavaju potiranje po mestvama. Jednom prilikom, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio je uzeti abdest, pa je el-Mugira b. Šu’ba krenuo skinuti Poslanikove mestve, te mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka ih! Obuo sam ih nakon što sam uzeo abdest opravši noge”, a zatim je učinio mesh po njima. (el-Buhari, 206, i Muslim, 79 i 274)

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Namaz je sastavni dio i temelj islama. Po važnosti zauzima mjesto odmah poslije kelimei-šehadeta. Namaz je najznačajnije djelo koja se obavlja pomoću udova. U pouzdanom hadisu kaže se: “Namaz je stup islama” (Ahmed, 5/213, et-Tirmizi, 2616, en-Nesai, 11394, i Ibn Madža, 3973. Et-Tirmizi je rekao da je ovaj hadis hasen-sahih). Svevišnji Allah naredio je obavljanje namaza na najuzvišenijem mjestu do kojeg je čovjek ikad dopro, u najznačajnijoj noći koju je doživio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i to bez bilo kakvog posrednika. Gospodar je prvotno zapovjedio da se obavlja pedeset namaza tokom dana i noći, ali je taj broj smanjio na pet: obavlja se pet, ali se ima tolika nagrada kao da se obavlja pedeset namaza. To je dovoljan pokazatelj da je namaz veoma značajan, da ga Svevišnji Allah voli i da čovjek treba mnogo vremena provoditi u namazu.

Na obaveznost namaza ukazuju Kur’ani-kerim, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet i jednoglasno mišljenje svih muslimana.

Allah, dželle šanuhu, rekao je: “…jer vjernicima je propisano u određeno vrijeme namaz obavljati” (en-Nisa, 103). Izraz propisano znači: naređeno.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, šaljući ga u Jemen: “…izvijesti ih da im je Allah u obavezu stavio obavljanje pet dnevnih namaza tokom dana i noći…” (el-Buhari, 1395, i Muslim, 19)

U vezi s jednoglasnim mišljenjem o obaveznosti obavljanja namaza učenjaci su kazali: “Ako čovjek porekne obaveznost obavljanja pet dnevnih namaza, pa čak i obaveznost obavljanja samo jednog namaza, on je otpadnik od islama. Njegov život i imetak nemaju svetosti ako se ne pokaje. Ovdje se izuzima samo konvertit koji ništa ne zna o vjeri; on ima opravdanje zbog neznanja. No, pošto se taj čovjek pouči da je namaz temelj islama i da se mora obavljati, pa on i nakon toga bude poricao obaveznost njegova obavljanja, nevjernik je.”

Namaz moraju obavljati svaki punoljetan umno zdrav musliman i muslimanka. Namaz se nevjerniku ne stavlja u obavezu u smislu da ga mora obavljati prije prihvatanja islama i u smislu da mora naklanjati propuštene namaze nakon što prihvati islam, iako će na Sudnjem danu biti kažnjen za njegovo izostavljanje. Allah, dželle šanuhu, objavio je: “Svaki je čovjek odgovoran za ono što je radio, osim sretnikā, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: ‘Šta vas je u Sekar dovelo?’ ‘Nismo’, reći će, ‘bili jedni od onih koji su namaz obavljali i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se s besposlenjacima upuštali, i Sudnji smo dan poricali, sve dok nam smrt nije došla’” (el-Muddessir, 38–47). To što će krivovjerni kazati da nisu bili jedni od onih što su namaz obavljali očito je kao dokaz da će, pored toga što su poricali Sudnji dan, biti kažnjeni za izostavljanje namaza.

Kad se radi o punoljetnosti, njeni su pokazatelji jedna od sljedećih stvari: nastupanje petnaeste godine starosti, izbacivanje sjemena uz požudu, na javi ili u snu, te pojava dlačica oko stidnog mjesta. U vezi s djevojčicom, pokazatelj njene punoljetnosti jest i menstruacija.

A kad je riječ o uvjetu da čovjek bude umno zdrav, zna se da nije dužna obavljati namaz osoba koja nije umno zdrava, kao što su, naprimjer, senilni starci koji ne razlikuju pojave i stvari oko sebe.

Umjesno je napomenuti i to da žena ne klanja, niti joj se namaz stavlja u obavezu, za vrijeme mjesečnog pranja i postporođajnog perioda, na temelju hadisa: “A zar žena obavlja namaz i posti za vrijeme mjesečnog pranja?!” (el-Buhari, 304)

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Navest ćemo nekoliko stvari koje obavezuju na uzimanje gusula.

Prva stvar koja obavezuje na uzimanje gusula jest izbacivanje sjemena s požudom, bez obzira na to dogodilo se to na javi ili u snu. Ukoliko čovjek polucira, mora se okupati, makar i ne osjetio požudu u snu, utoliko što se može polucirati, a da se ne osjeti požuda.

Druga stvar koja obavezuje na uzimanje gusula jest spolni odnos. Ako čovjek izvrši djelimičnu penetraciju, to jest ako glavić njegovog spolnog organa uđe u ženski spolni organ, ili ako veći dio spolnog organa uđe u ženski spolni organ, kupanje je obavezno. U vezi sa spolnim odnosom Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kupanje je obavezno uslijed izbacivanja sjemena” (Muslim, 343), a u vezi s djelimičnom penetracijom rekao je: “Kad čovjek zauzme položaj između četiriju ženinih udova te izvrši penetraciju, kupanje je obavezno” (el-Buhari, 291, i Muslim, 348). Kupanje je u tom slučaju obavezno makar čovjek i ne ejakulirao. U to nisu upućeni mnogi muškarci, i sedmicama ili pak mjesecima imaju spolni odnos sa suprugama i ne kupaju se zato što nisu ejakulirali. Veoma je opasno ne poznavati ovaj propis. Musliman je dužan saznati islamske propise, koje je Svevišnji Allah objavio Poslaniku islama, sallallahu alejhi ve sellem.

Treća stvar koja obavezuje na uzimanje gusula jest pojava krvi uslijed mjesečnog ciklusa ili u postporođajnom periodu (ovo dvoje ima isti status). Nakon što prestane mjesečni ciklus, žena je dužna okupati se, na osnovi Božijih riječi: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kad se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste” (el-Bekara, 222), i na osnovi Vjerovjesnikove naredbe ženi koja je imala istihazu da se okupa nakon što prođe onoliko dana koliko je trajao njen mjesečni ciklus kad je bila zdrava. Podsjećanja radi, žena se poslije mjesečnog pranja, odnosno poslije postporođajnog istjecanja krvi kupa isto onako kako se kupa uslijed džunupluka, osim što bi se tad, prema uputi nekih učenjaka, trebala okupati sidrom, listom lotosova drveta, jer se pomoću njega postiže besprijekorna čistoća.

Neki su islamski učenjaci u stvari koje obavezuju na uzimanje gusula uvrstili i smrt, dokazujući to hadisom u kojem stoji da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio ženama što su kupale njegovu kćerku: “Okupajte je tri puta, ili pet puta, ili sedam puta, ili više od toga ako zaključite da je to potrebno” (el-Buhari, 1253, i Muslim, 939), kao i hadisom u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s čovjekom koga je, dok je bio u ihramima, na Arefatu usmrtila deva rekao: “Okupajte ga vodom i sidrom, a nakon toga umotajte ga u dvodijelne ihrame koje je nosio” (el-Buhari, 1267, i Muslim, ). Ovi su učenjaci kazali da, na temelju ovih Poslanikovih naredbi, smrt povlači obavezu kupanja, ali se ta obaveza odnosi na žive, a ne na umrlog jer umrli nije obveznik.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Dozvoljeno je da za vrijeme mjesečnog ciklusa uči Kur’ani-kerim žena koja za tim ima potrebu, kao, naprimjer, da poučava Kur’anu, odnosno da je učenica koja mora učiti Kur’an, odnosno da poučava svoju djecu Kur’ani-kerimu, makar se radilo o odrasloj djeci, odnosno ako strahuje da će zaboraviti ono što je naučila napamet. Štaviše, neki su islamski autoriteti kazali da je dozvoljeno da žena u mjesečnom pranju uči Kur’ani-kerim makar za tim i ne postojala potreba, a drugi su zauzeli potpuno oprečan stav, pa su rekli da to nije dozvoljeno ni u slučaju prijeke potrebe. Eto, to su tri mišljenja u vezi s ovim pitanjem, a najpraktičnije je zauzeti stav koji smo preferilali.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Ako čovjek prilikom uzimanja abdesta zaboravi oprati jedan dio tijela i sjeti se nakon kratkog vremena, oprat će taj dio i dijelove tijela koji se peru poslije njega. Naprimjer, umio si lice, zatim desnu ruku, a zaboravio si oprati lijevu ruku, te si potom potro po glavi i ušima te oprao noge, a onda si se sjetio da si izostavio pranje lijeve ruke – u toj ćeš situaciji oprati lijevu ruku i zatim abdest uzeti dokraja. Obavezali smo te na potiranje po glavi i ušima te na pranje nogu zato što se abdest mora uzeti onim redoslijedom koji je spomenut u časnom Kur’anu: “O vjernici, kad hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka…” (el-Maida, 6)

A akoli se dogodi da obveznik prilikom uzimanja abdesta zaboravi oprati jedan dio tijela (i ovdje važi prethodni primjer) i sjeti se nakon nakon što protekne mnogo vremena, uzet će abdest ispočetka jer je izostavio uzastopno pranje dijelova tijela, a ono je, kako smo kazali, uvjet ispravnosti abdesta. Ipak se ne treba osvrtati na sumnju, to jest ako čovjek, nakon što uzme abdest, posumnja u to je li izvršio sve farzove abdesta, kao što su, naprimjer, pranje ruku, ispiranje usta i nosa i tako dalje. U toj će situaciji smatrati da ima abdest, i nema nikakve smetnje da obavi namaz pod tim abdestom. To je tako, jer nije mjerodavna sumnja koja se pojavi nakon ibadeta, takvoj sumnji ne treba pridavati nikakvu pažnju. Ukoliko bismo kazali da je sumnja i u toj situaciji mjerodavna, muslimane bismo doveli u položaj da sumnjaju u svoje ibadete. U tome što se sumnja koja se pojavi nakon ibadeta ne uzima u obzir, ogleda se Allahova, dželle šanuhu, milost. Čovjek je dužan ispraviti samo onu grešku u koju je siguran. A Gospodar, opet, najbolje zna.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba