Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Smije li se žuriti na namaz?
Ako zateknete imama na rukuu, ne žurite i ne stupajte u namaz prije nego što stanete u saf. Ebu Bekra, radijallahu anhu, jednom je prilikom stupio u namaz prije nego što je stao u saf, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije namaza rekao: “Allah ti uvećao želju za dobrom, ali takviše
Ako zateknete imama na rukuu, ne žurite i ne stupajte u namaz prije nego što stanete u saf. Ebu Bekra, radijallahu anhu, jednom je prilikom stupio u namaz prije nego što je stao u saf, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije namaza rekao: “Allah ti uvećao želju za dobrom, ali tako više nemoj uraditi!” (el-Buhari, 783)
Šejh Muhammed b. Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeKakav je stav islama o izgovaranju nijeta naglas?
To je bidat (novotarija u vjeri), jer se ne prenosi od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, niti od njegovih ashaba – Allah, dželle šanuhu, njima bio zadovoljan – da su tako postupali. Dužnost svakom muslimanu jeste da se toga kloni. Mjesto nijeta je srce i nema nikakve potrebe da se izgovara jeviše
To je bidat (novotarija u vjeri), jer se ne prenosi od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, niti od njegovih ashaba – Allah, dželle šanuhu, njima bio zadovoljan – da su tako postupali. Dužnost svakom muslimanu jeste da se toga kloni. Mjesto nijeta je srce i nema nikakve potrebe da se izgovara jezikom. Allah, subhanehu ve te’ala, daje uspjeh.
Šejh Ibn Baz, “Fetavel – mer’e”, str.18
Vidi manjeKoliki je vremenski period trajanja hajza?
U pogledu trajanja hajza ulema se razilazi na šest ili sedam stavova. Ibn el-Munzir je rekao: “Jedna skupina kaže: ’Nema donje niti gornje granice u trajanju hajza.’” Ovaj stav je identičan prethodnom stavu Ed-Darimija, a to zastupa i Ibn Tejmijje i to je ispravno, jer na to ukazuje Kur’an, Sunnet Aviše
U pogledu trajanja hajza ulema se razilazi na šest ili sedam stavova. Ibn el-Munzir je rekao: “Jedna skupina kaže: ’Nema donje niti gornje granice u trajanju hajza.’” Ovaj stav je identičan prethodnom stavu Ed-Darimija, a to zastupa i Ibn Tejmijje i to je ispravno, jer na to ukazuje Kur’an, Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i shvaćanje (odnosno analogija).
Prvi dokaz: Riječi Uzvišenog: „I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: „To je neprijatnost.“ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju.“ (El-Bekara,222.)
Uzvišeni Allah odredio je da kupanjem (žene) prestaje ta zabrana, a nije odredio da ta zabrana prestane nakon jednog dana ili noći ili nakon tri ili petnaest dana. Ovo je dokaz da je uzrok ovog propisa hajz, bio on prisutan ili ne. Kada je on prisutan, za njega važi ovaj propis, a kada se žena očisti od njega, onda prestaje taj propis.
Drugi dokaz: U Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Aiši, koja je stupila u obrede umre, a dobila hajz, rekao:
Radi što rade hadžije, osim obilaska (tavafa) oko Allahove kuće, dok se ne očistiš.’’ Aiša kaže: “Očistila sam se od hajza kada je bio Dan klanja kurbana.”
U Buharijinom Sahihu stoji da joj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sačekaj, pa kada se očistiš, izađi do Ten’ima.”
Tako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio čišćenje završetkom te zabrane i nije taj završetak vremenski odredio. Ovo je dokaz da se ovaj propis o hajzu ustanovljava na osnovu postojanja ili nepostojanja hajza.
Treći dokaz: U Kur’anu i Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nema tih vremenskih i brojčanih ograničenja niti pojedinosti koje su spomenuli neki pravnici o ovom pitanju, iako je potrebno, pa čak i nužno, da se to pojasni.
Da su te pojedinosti ono što ljudi trebaju znati i shvatiti, i da pripadaju onome čime se Allahu ibadet čini, Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na njih bi, jasno ukazali svakom pojedincu. To bi učinili zbog važnosti drugih šerijatskih propisa koji su u ovisnosti s time, kao što su namaz, post, brak, razvod braka, nasljedstvo i drugo. Uostalom, Uzvišeni Allah i Poslanik objasnili su broj namaza, njihova vremena, broj rekata i sedžda, zekat i imovinu na koju se daje, količinu (nisab) i osobe kojima se daje; post i njegovo vrijeme i trajanje; hadždž i njegove propise. Objasnili su čak i manje životne stvari, kao što su: bonton prilikom konzumiranja jela i pića, spavanja, spolnog odnosa, sjedenja, ulaska u kuću i izlaska iz nje, obavljanja nužde, pa čak i broj onoga čime se čisti nakon obavljene nužde (kamenčića i sl.). Oni su objasnili i manje i veće stvari od ovih, što samo ukazuje na to daje Uzvišeni Allah time usavršio Svoju vjeru i vjernicima upotpunio Svoje blagodati. On kaže: „Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.“ (En-Nahl, 89.)
I kaže„Kur’an nije izmišljena besjeda, on potvrđuje Knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.“ (Jusuf, 111)
S obzirom na to da u Allahovoj Knjizi i u sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nema pojedinosti ni vremenskog ograničenja hajza, jasno je da akcent nije na tome, nego na samom pojmu hajza za koji se vezuju šerijatski propisi u ovisnosti da li hajz postoji ili ne postoji. Ovaj argument (mislim na nespominjanje propisa u Kur’anu i Sunnetu, što je dokaz da to spominjanje nije suština) koristit će namu vezi s ovim i drugim pitanjima, jer šerijatski propisi temelje se samo na Kur’anu, Sunnetu, konsenzusu uleme i ispravnoj analogiji.
Šejhul-Islam Ibn Tejmijje u jednom svom pravilu kaže: “… u to spada i pojam hajz za koji je Allah vezao razne propise u Kur’anu i Sunnetu. On mu nije odredio ni najmanju ni najveću vremensku granicu niti period čistoće između dva hajza, iako je to nešto što zaokuplja sve muslimane i ono što oni trebaju znati. U jeziku nema razlike između jednog i drugog vremenskog perioda, pa ko u vezi s tim odredi neku vremensku granicu postupio je suprotno Kur’anu i Sunnetu.”
Četvrti dokaz: Ispravna analogija. Allah dž.š., objasnio je da je hajz neugodnost. Kada je prisutan hajz, prisutna je i neugodnost. Nema razlike između drugog dana i prvog, između četvrtog i trećeg, između šesnaestog i petnaestog, između osamnaestog i sedamnaestog.
Hajz i neugodnost su prisutni, a neugodnost je pravni uzrok i on je isti i na početku i na kraju, tokom svih dana hajza. Kako se onda može praviti razlika između dana i dana, iako u svim danima postoji isti uzrok?
Peti dokaz: Različitost stavova u određivanju te granice. Ovo dokazuje da u vezi s ovim pitanjem nema kategoričkog dokaza koji se treba uzeti kao punovažan. To su samo sudovi zasnovani na idžtihadu učenjaka (mogu biti ispravni ili pogrešni) i ni jedan nije preči od drugog da se slijedi.
Kod razilaženja neophodno je kao izvor uzeti Kur’an i Sunnet. Ako se pokaže da je jači stav onaj kojim se ne određuje donja niti gornja granica, taj stav je preovlađujući. Znaj da svaka normalna krv koja se pojavi kod žene, a kojoj uzrok nije rana niti tome slično, to je krv hajza, bez obzira na vrijeme ili godine, izuzev ako je to krvarenje neprekidno ili se prekine dan ili dva u mjesecu. Tada je to istihaza o kojoj će biti kasnije govora.
Ibn Tejmijje kaže: “Osnovno mišljenje u vezi sa svimešto izlazi iz rodnice jeste da je to hajzdok se ne javi nešto što ukazuje da je to istihaza.” On, također, kaže: “Kakva god krv da se pojavi, to je hajz, osim ako to nije krv iz vene ili rane.
Ovaj stav, koji je ispravniji s obzirom na argumentaciju, također je bliži shvaćanju i razumijevanju, i lakši je za primjenu, za razliku od onog što su spomenuli oni koji postavljaju vremensku granicu hajzu. On je preči da se prihvati jer je u duhu vjere Islama i njegovog principa, a to je lahkoća.
Uzvišeni Allah kaže: „I u vjeri vam ništa teško nije propisao.“ (El-Hadždž, 78.)
A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista je vjera lagahna, i neće niko biti strog i ekstreman u primjeni vjere, a da ga vjera neće svladati. Zato, vi radite ispravno, iskreno i umjereno i radujte se.” (Bilježi ga El-Buhari)
Jedna od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, osobina bila je i ta da bi uvijek kada bi imao mogućnost izbora između dvoga, izabrao ono što je lakše, s tim da to ne bi spadalo u grijeh.
Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjePropis upotrebe onoga čime se sprečava ili izaziva hajz i čime se sprečava začeće ili izaziva pobačaj?
Upotreba onoga čime se sprečava hajz dopušteno je ženi uz dva uvjeta: – da nema bojazni da će joj naštetiti. Pa, ukoliko postoji bojazan da će joj naštetiti, onda upotreba toga nije dopuštena, na osnovu riječi Uzvišenog: „I sami sebe u propast ne dovodite.“ (El-Bekara, 195.), „…i jedni druge ne ubijviše
Upotreba onoga čime se sprečava hajz dopušteno je ženi uz dva uvjeta:
– da nema bojazni da će joj naštetiti. Pa, ukoliko postoji bojazan da će joj naštetiti, onda upotreba toga nije dopuštena, na osnovu riječi Uzvišenog: „I sami sebe u propast ne dovodite.“ (El-Bekara, 195.),
„…i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv! (En-Nisa’,29.),
– da to bude uz dopuštanje muža, ako on ima veze s tim; naprimjer da ona bude razvedena od njega, ali na način koji ga obavezuje da je materijalno izdržava. Nije dozvoljeno ženi upotrebljavati sredstva koja sprečavaju hajz kako bi se produžilo vrijeme njenog pričeka, a time i njegova skrb o njoj, osim uz dopuštenje muža. Također, ako je potvrđeno da se upotrebom onoga što sprečava hajz sprečava i trudnoća, onda je nužno da to bude uz dozvolu muža. Bolje je ne upotrebljavati ta sredstva, osim u nužnoj potrebi, zato što je prepuštanje da se stvari odvijaju same po sebi bliže zdravlju i ispravnosti.
Što se tiče upotrebe onoga što izaziva hajz, to je dopušteno uz dva uvjeta:
– da putem toga žena ne nastoji izbjeći vadžib, kao naprimjer da to upotrijebi malo prije ramazana kako ne bi postila ili klanjala i slično;
– da to bude s dozvolom muža, zato što hajz njemu sprečava potpuni užitak, pa nije dopušteno upotrebljavati ono što sprečava njegovo pravo, osim s njegovim zadovoljstvom.
U slučaju da bude puštena, upotrebljavajući ta sredstva žena ubrzava prolazak muževog prava da je vrati, ako bude imao pravo da je vrati (tj. ako se ne radi o definitivnom razvodu).
Postoje dvije vrste upotrebe onoga što sprečava trudnoću, a to je:
Da se time trajno sprečava začeće i to nije dozvoljeno, jer zbog toga nema trudnoće, a tako ni potomstva. Ovo je suprotno namjerama šerijata, a to je širenje islamskog ummeta. Ovo nije dopušteno i zbog toga što žena nije sigurna da neće umrijeti njena djeca koju već ima, pa bi mogla ostati bez djece;
Da se time privremeno sprečava začeće, kao naprimjer da žena često ostaje trudna i trudnoća je preoptereti, pa ona želi planirati svoju trudnoću svake dvije godine, ili tome slično. Ovo je dopušteno, ali uz odobrenje muža i da u tome ne bude štete po nju. Postoji dokaz da su ashabi u vrijeme Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, prilikom snošaja sa svojim ženama, ponekad ejakulirali izvan rodnice, zbog toga da im žene ne bi ostajale trudne i to im on nije zabranjivao. (Za ovakav postupak u arapskom jeziku upotrebljava se termin el-’azl).
Što se tiče upotrebe sredstava koja izazivaju pobačaj, ona mogu biti korištena s različitim namjerama:
Da se njima namjerava pobačaj kako bi žena izgubila plod. Ako to bude nakon što plod oživi, to je bez sumnje haram, zato što je bespravno ubijanje zabranjeno po Kur’anu, sunnetu i konsenzusu muslimana. A ako to bude prije nego što plod oživi, u tom slučaju ulema se razišla oko njegove dopuštenosti. Neki od njih su to dopustili, neki zabranili, dok neki kažu: “Dozvoljeno je ako plod ne bude ugrušak (alekah), to jest da nije napunio četrdeset dana.” Neki pak kažu da je to dozvoljeno u slučaju da plod nije poprimio ljudske konture tijela. Ispravnije je da je zabranjeno izvršiti pobačaj ploda osim u nužnoj potrebi, kao naprimjer da je majka bolesna i ne može da nosi plod i tome slično. Tada je dozvoljeno pobaciti plod, ali ako je prošlo vrijeme u kojem je moguće da su se oblikovale konture ljudskog tijela, tada je to zabranjeno. A Allah najbolje zna.
Da se tim odstranjivanjem ploda ne namjerava njegov gubitak, tako da taj pokušaj odstranjivanja ploda bude na kraju trudnoće i blizu termina porođaja. Ovo je dopušteno pod uvjetom da u tome ne bude štete za majku niti za dijete i da nema potrebe za operacijom (carskim rezom). Postoje četiri stanja kod kojih je neophodna operacija:
Da je živa i majka i dijete. Nije dopušteno izvršili operaciju, osim u nužnosti, tj. pri teškom porodu, tako da je operacija nužna. To je zato što je tijelo emanet čovjekov i ne može raspolagati s njim po svom nahođenju slučaju da postoji bojazan za njega. To može uraditi u slučaju da to za njega ima veliku korist i zato jer možda smatra da nema nikakve štete u operaciji, a pokaže se suprotno;
Da su mrtvi i majka i dijete. Tada nije dopušten hirurški zahvat kako bi se dijete odstranilo, jer tome nema koristi;
Da majka bude živa, a dijete mrtvo. Tada je dopušteno izvršiti operaciju kako bi se dijete odstranilo, osim ako postoji bojazan za majku. Ono što je skoro vjerovatno, a Allah najbolje zna, jeste da ako plod umre, on ne može izaći bez operacije. Njegov boravak u majčinoj utrobi sprečavao bi narednu trudnoću i predstavljao bi tegobu za nju;
Da je majka mrtva, a dijete živo. Ako ne postoji nada za njegov život, nije dopušteno izvršiti operaciju, a dopušteno je ako postoji nada. U slučaju da iz utrobe izađe jedan dio djetetovog tijela, ili ne izađe ništa, onda će se dijete izvaditi operativnim putem. Učenjaci našeg mezheba smatraju da nije dopušteno izvaditi dijete operativnim putem jer je to masakriranje tijela. Ispravno je, međutim, da se to može uraditi ako plod ne može sam izaći. Ovaj stav odabire Ibn- Hubejre koji u djelu El-Insa ( kaže da je ovo preče. Ja kažem da je to preče, naročito u našem vremenu i to nije masakriranje tijela, jer se nakon operacije stomak zašije i zato što je nepovredivost živog preča od nepovredivosti mrtvog, te što je spašavanje nevinog od stradanja obaveza, a plod u utrobi je nevin (bezgriješan insan) i obaveza ga je spasiti, a Allah najbolje zna. Napomena: U prethodno spomenutim situacijama u kojim je dopušteno pobacivanje ploda, neophodna je saglasnost onoga kome taj plod pripada, to jest, muža (oca).
Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeKako se klanjaju namazi koji su propušteni?
Prvo ćete naklanjati propušteni namaz, a zatim ćete klanjati onaj namaz koji je nastupio. Naklanjavanje propuštenog namaza nije dozvoljeno odlagati. Mnogi ljudi propušteni namaz naklanjaju s istim namazom tek sljedećeg dana. Naprimjer, ako propuste sabah-namaz, čekaju s njegovim naklanjavanjem do saviše
Prvo ćete naklanjati propušteni namaz, a zatim ćete klanjati onaj namaz koji je nastupio. Naklanjavanje propuštenog namaza nije dozvoljeno odlagati. Mnogi ljudi propušteni namaz naklanjaju s istim namazom tek sljedećeg dana. Naprimjer, ako propuste sabah-namaz, čekaju s njegovim naklanjavanjem do sabah-namaza sljedećeg dana. To je pogrešno i u suprotnosti s riječima i praksom Allahova Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
El-Buhari i Muslim zabilježili su da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjat će taj namaz kad se sjeti”, a nije rekao: “…klanjat će taj namaz sutradan u njegovu vremenu.”
Kad se radi o Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, praksi, tu je predanje u kojem se kaže da je jednog dana prilikom Bitke protiv saveznika izostavio nekoliko namaza, pa ih je naklanjao prije nego što je klanjao namaz koji je bio nastupio.
Ipak, ako obveznik uslijed zaborava ili neznanja postupi obratno, namaz mu je ispravan jer on u toj situaciji ima opravdanje.
Koristim se ovom prilikom da objasnim tri kategorije namaza u pogledu naklanjavanja.
Prva je kategorija namaz koji se mora naklanjati čim nestane razlog zbog koje je propušten, i u ovu kategoriju spada svih pet dnevnih namaza, vitr-namaz i potvrđeni sunneti.
Druga je kategorija namaz koji se ne naklanjava ako se propusti, nego se naklanja neki drugi namaz umjesto njega, i to je džuma-namaz. Ako čovjek dođe na džumanski namaz i stigne na drugi rekat, stupit će u namaz s nijetom da klanja podnevski farz, kao i onaj ko u potpunosti zakasni na džuma-namaz. Međutim, onaj ko stigne na ruku drugog rekata klanjat će džuma-namaz, to jest naklanjat će još jedan rekat nakon što imam preda selam. Mnogi ljudi nisu upućeni u ovo, pa pristanu za imamom poslije rukua drugog rekata te, nakon što imam preda selam, oni naklanjaju dva rekata. To je pogrešno! Oni u tom slučaju nisu stigli ni na jedan rekat džuma-namaza, pa moraju donijeti nijet da obavljaju podne-namaz. El-Buhari i Muslim zabilježili su da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stigao je obaviti namaz onaj ko stigne obaviti jedan njegov rekat.” Drukčije rečeno, onaj ko ne stigne obaviti nijedan rekat određenog namaza nije stigao obaviti taj namaz. Važno je napomenuti i to da žene i bolesnici koji ne mogu klanjati džuma-namaz moraju obaviti podne, a ne džuma-namaz; ako bi klanjali džuma-namaz, taj bi namaz bio nevažeći i ne bi bio primljen.
I treća je kategorija namaz koji se naklanja sutradan u njegovu vremenu, a to je bajram-namaz. Učenjaci kažu: “Ako se tek nakon što nastupi vrijeme podnevskog namaza sazna da je tog dana Bajram, bajram-namaz klanjat će se sutradan u vremenu u kojem se taj namaz obavlja.”
Šejh Muhammed b. Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeAko ženi prestane hajz odmah nakon izlaska zore, da li će ona postiti taj dan?
Što se tiče posta dana u kojem se žena očistila nakon izlaska zore, postoje dva stava uleme. Prvi stav: Obavezna je postiti ostatak tog dana, ali joj taj dan posta nije primljen, nego je dužna da ga naposti. Ovo je poznati stav u mezhebu imama Ahmeda. Allah mu se smilovao! Drugi stav: Ne mora da poviše
Što se tiče posta dana u kojem se žena očistila nakon izlaska zore, postoje dva stava uleme.
Prvi stav: Obavezna je postiti ostatak tog dana, ali joj taj dan posta nije primljen, nego je dužna da ga naposti. Ovo je poznati stav u mezhebu imama Ahmeda. Allah mu se smilovao!
Drugi stav: Ne mora da posti ostatak tog dana jer joj post tog dana nije ispravan, zato što je ona na početku dana imala hajz i nije bila jedna od onih koji poste. Pa ako joj nije ispravan post, nema koristi ni od ostatka posta. Taj period u vezi sa njom nije neprikosnoven jer joj je naređeno da naposti. Štaviše, zabranjeno joj je postiti taj period. A šerijatski post je, kao što znamo, ustezanje od onog što ga kvari u vremenu od izlaska zore do zalaska sunca. I ovaj stav, kao što se vidi, preteže u odnosu na prvi, a po jednom i drugom stavu, obaveza je napaštanje tog dana.
Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeDa li je obaveza ženi kojoj je prestao nifas prije napunjenih 40 dana da posti i klanja?
Kada prestane nifas prije 40 dana, obaveza je ženi postiti ako to bude u ramazanu i obaveza joj je klanjati. Njenom je mužu dopušteno općiti s njom i ne postoji nešto što zabranjuje post, namaz i spolni odnos. Muhammed ibn Salih el-Usejmin Preuzeto sa stranice www.minber.ba
Kada prestane nifas prije 40 dana, obaveza je ženi postiti ako to bude u ramazanu i obaveza joj je klanjati. Njenom je mužu dopušteno općiti s njom i ne postoji nešto što zabranjuje post, namaz i spolni odnos.
Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeKakav status ima glasno učenje bismile u namazu?
Ispravno je da se bismila u namazu ne uči naglas, to jest da je sunnet bismilu proučiti usebi jer ona nije dio el-Fatihe. Ipak, nema smetnje u tome da čovjek ponekad prouči bismilu naglas, kako to kažu islamski učenjaci. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bismilu učio naviše
Ispravno je da se bismila u namazu ne uči naglas, to jest da je sunnet bismilu proučiti usebi jer ona nije dio el-Fatihe. Ipak, nema smetnje u tome da čovjek ponekad prouči bismilu naglas, kako to kažu islamski učenjaci. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bismilu učio naglas (en-Nesai, 904, Ibn Hibban, 1788, Ibn Huzejma, 499, ed-Darekutni, 1/305, i el-Bejheki, 2/46 i 58). A bolje je da čovjek bismilu ne uči naglas jer se u pouzdanim hadisima kaže da ju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio usebi. (Imam Muslim, 399, zabilježio je da je Enes, radijallahu anhu, kazivao: “Obavljao sam namaz pristajući za Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, i za Ebu Bekrom, i za Omerom, a nisam čuo da iko od njih uči bismilu.”) Nadam se da nije pogriješio onaj ko prouči bismilu naglas kako bi izbjegao smutnju i negodovanje ako se nalazi u mjestu u kojem se bismila uči naglas.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeKako se riješiti straha od braka?
Hvala Allahu! Imaj povjerenja, poštovani brate, mi smo s tobom u ovom problemu i saosjećamo s tobom i tvojim bolom. Svakog muslimana na ovom svijetu smatramo bratom, njegova nedaća je i naša, radujemo se kad je on radostan, tugujemo kad je tužan, i nas se tiče njegova bol. Pokušat ćemo ti pružiti rjviše
Hvala Allahu! Imaj povjerenja, poštovani brate, mi smo s tobom u ovom problemu i saosjećamo s tobom i tvojim bolom. Svakog muslimana na ovom svijetu smatramo bratom, njegova nedaća je i naša, radujemo se kad je on radostan, tugujemo kad je tužan, i nas se tiče njegova bol. Pokušat ćemo ti pružiti rješenje tvog problema, uz tvoje učešće dok ga ne riješiš, uz Božiju pomoć.
Poštovani brate, neka te Allah čuva. Nisi jedini na ovom svijetu s problemom, nisi jedini koji je zabrinut i potišten. U ovom trenutku si u iskušenju od Allaha, ovaj problem zahtijeva od tebe neke stvari koje će ti biti od koristi i uz pomoć kojih ćeš se izbaviti iz svojih nedaća uz ogromne i obilne koristi. Te stvari su sljedeće:
prvo, imati lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu, a ono što ti je određeno predstavlja veliku Božiju mudrost koju samo Uzvišeni Allah zna. On ti želi svako dobro dokle god budeš ustrajan na Pravom putu i dok se budeš pridržavao Njegove upute, u skladu s Njegovim naređenjem, bojeći se da ne prekoračiš granice i odaš se zabranjenim stvarima. Ne znaš da li ti je ova nedaća došla kako bi ti Uzvišeni Allah otklonio veću nedaću. Možda je Uzvišeni njome otklonio od tebe velike grijehe, a ti to ne osjećaš. Imaj lijepo mišljenje o svome Gospodaru, jer će te, možda, On izbaviti iz tvojih nedaća, onako kao što se vadi dlaka iz tijesta;
drugo, doista svaka nesreća zahtijeva strpljivost, računajući na Božiju nagradu. Uzvišeni Allah pohvalio je u Svojoj Knjizi strpljive, odredivši im vrijednu nagradu. Uzvišeni Allah kaže: „One koji na ovome svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.” (ez-Zumer, 10)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio je svoje sljedbenike, one koji se ugledaju na njega. U vjerodostojnom hadisu koji prenosi Ebu Seid el-Hudri, neka je Allah zadovoljan njime, Poslanik kaže: “Onaj ko se strpi Allah će ga utješiti, nikome nije data nagrada vrednija i bolja od strpljenja.“ (Bilježe el-Buhari, 1400, i Muslim, 1053.)
Zato bi trebao biti strpljiv, to je tvoje oruđe u nedaći i nagrada u blagostanju.
treće, učenjaci iz medicine smatraju da uspostavljanje dijagnoze znači trećinu izliječenja. Iz pojašnjenja u tvom pitanju o stanju u kojem se nalaziš jasno proizlazi da tvoja nesreća nije fizičke, odnosno tjelesne prirode niti postoji neko organsko oboljenje. Također, ne postoji ni neko psihičko oboljenje koje zahtijeva medicinski tretman, poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja koje je zahvatilo jedan dio tvog života.
Opsesija je opasna bolest, ako ovlada čovjekom, može ga dovesti do uništenja, čak neki ljudi pod utjecajem te bolesti izlaze iz islama. Molimo Uzvišenog Allaha da ti oprosti i izbavi te iz ove nedaće. Hvala Uzvišenom Allahu, opsesija nije zahvatila tvoje dogmatsko uvjerenje, odnosno temelje tvog vjerovanja, poput izvršavanja vjerskih dužnosti niti osnovne stupove islama. Opsesivnost se kod tebe prije svega vezuje sa brak, te kupovinu i prodaju, kako si naveo. Ova nedaća, bez obzira na to koliko u tvojim očima izgledala velika, ipak je samo neznatna u poređenju s opsesijama koje su zahvatile druge. Tako su neki opsesivni u čistoći, nekoliko puta se kupaju, i opet nakon tog osoba nije smirena, jer ne zna da li je čista. Neko se abdesti više od deset puta i opet nije siguran da je pod abdestom. Neko shvati da nije izgovorio tekbir u namazu iza imama, propusti prvi rekat, donese tekbir, a potom upotpuni namaz, i opet nije siguran da li ga je izgovorio ili nije. Hvala Allahu da kod tebe nema ništa od navedenog.
Stoga, moraš znati da se tvoje liječenje treba odvijati na sljedeći način:
znati da opsesivnost dolazi od šejtana, u suri en-Nas, Uzvišeni Allah nazvao je šejtana „napasnikom“, što znači da trebaš pokrenuti rat protiv njega, imajući u vidu da je on protiv tebe već poveo rat. On te je napao, sputao i želi uzurpirati tvoja prava. Nemoj mu okretati leđa, ne pokazuj mu slabost, on je gubitnik i napasnik. Budi odvažan i siguran da ćeš ga pobijediti ako se budeš držao Allahovog pravca. Uzvišeni Allah kaže: „I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!“ (el-Hadždž, 78);
da često učiš suru el-Bekara i da je svake tre večeri upotpuniš. Najbolje bi bilo da je završiš tokom klanjanja nafile, noćnog namaza. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Učite Kur’an, jer će on na Sudnjem danu doći kao zagovornik onima koji ga budu učili. Učite Zahravejn (sure el-Bekara i Alu Imran), jer će one na Sudnjem danu doći kao dva oblaka, ili kao dvije ptice koje štite svoga učača. Učite suru el-Bekara, jer je njeno učenje bereket (blagoslov), a njeno zapostavljanje gubitak. Protiv nje sihirbazi ništa ne mogu.” (Muslim, 804) Šejtani ne mogu slušati suru el-Bekara, oni bježe od nje, nemoćni su pred onim ko je uči plašeći se učača. Ebu Hurejra, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Nemojte svoje kuće činiti kaburovima, jer, doista, šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura el-Bekara.“ (Bilježi Muslim, 780);
da se pridržavaš činjenja zikra, posebno u određeno vrijeme; ujutro, navečer, pred spavanje, prilikom ulaska u džamiju, kuću ili kupatilo (zahod) te prilikom izlaska iz njih, zikr prilikom jela, pića, oblačenja odjeće i slično. U svakom od njih postoji ogromna korist za tebe, time se presiječe put šejtanu do tebe;
često upućivati dove, moliti Uzvišenog Allaha pomoću dove da ti olakša i izbavi te iz iskušenja. Određeno ti je i vrijeme za uslišavanje dova, posebno navečer, posljednja trećina noći, pretkom posljednji sat krajem dana, nakon obavljenih propisanih namaza. Neka svako ko je u iskušenju uputi dovu, jer meleki aminuju na tvoju dovu govoreći: “Allah ti dao dvostruko!” Traži oprost od Uzvišenog Allaha, pokaj se Allahu, jer je Uzvišeni obećao onom ko traži oprost veliku nagradu. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „…i govorio: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.’” (Nuh, 10-12);
tvoja obaveza je pridržavati se svega ovog navedenog kako bi se izbavio iz opsesivnosti, izliječio se i uvjerio da si u sasvim normalnoj i prirodnoj situaciji. Neophodno je, bez smetnje, da odagnaš sve misli koje te opsjedaju i slabe te i da znaš da sve ovo proizlazi iz jednog ishodišta koje se naziva opsesijama, a njihovo savladavanje je vrlo lahko;
traži pomoć od Allaha, poštovani brate, posveti se braku i zatraži pomoć od porodice i svojih poštenih prijatelja da ti pomognu u tome. Poznajemo osobu koja je bila u sličnoj situaciji kao i ti, čak i goroj. Neki njegovi prijatelji podsticali su ga da se oženi, bodrili ga nakon što su se uvjerili da ne boluje od neke organske bolesti, a Allah mu je pomogao u tome, otvorivši mu srce, tako da je postao ustrajan da stupi u brak kao i drugi ljudi;
nema zapreke da se obratiš i nekim psiholozima/psihijatrima, koji će ti propisati neke korisne lijekove kako bi se izbavio iz ove situacije. Opsesije su također psihički problem koji ljekari specijalisti poznaju, tako da nema zapreke objediniti vrstu liječenja na koju smo ti ukazali i ovaj medicinski tretman. Molimo uzvišenog Allaha, Gospodara Arša, da te izliječi, olakša ti i obraduje te, jer On doista uslišava i blizu je Svojim robovima.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeAko čovjek zatekne imama na rukuu, hoće li donijeti dva tekbira?
Ako čovjek zatekne imama na ruku, stupit će u namaz donoseći iftitahi-tekbir i odmah će učiniti ruku, a donošenje tekbira za ruku u toj je situaciji sunnet, nije vadžib; bolje je ipak da donese i taj tekbir, a nije grešan ukoliko ga izostavi. A onaj ko zatekne imama na rukuu, izgovori tekbir i stupiviše
Ako čovjek zatekne imama na ruku, stupit će u namaz donoseći iftitahi-tekbir i odmah će učiniti ruku, a donošenje tekbira za ruku u toj je situaciji sunnet, nije vadžib; bolje je ipak da donese i taj tekbir, a nije grešan ukoliko ga izostavi.
A onaj ko zatekne imama na rukuu, izgovori tekbir i stupi u namaz može se nalaziti u nekoliko situacija.
Prva je situacija da bude siguran u to da je učinio ruku prije nego što se imam podigao s rukua, i tad je stigao obaviti taj rekat, a oslobođen je obaveznosti učenja el-Fatihe.
Druga situacija jest da bude siguran u to da nije učinio ruku prije nego što se imam podigao s rukua, i taj rekat neće računati, nego će ga naklanjati nakon što imam preda selam.
I treća je situacija da bude u dilemi je li stigao učiniti ruku prije nego što se imam podigao s rukua, a tad će u obzir uzeti da je mjerodavno ono što kod njega prevlada. Ako prevlada mišljenje da je stigao učiniti ruku, smatrat će da je stigao obaviti taj rekat; ukoliko prevlada mišljenje da nije stigao učiniti ruku prije nego što se imam podigao s rukua, smatrat će da nije stigao obaviti taj rekat. U slučaju dileme učinit će sehvi-sedždu nakon što preda selam ako je propustio još koji rekat osim tog u koji sumnja. Ako je taj rekat u koji sumnja jedino što je propustio od namaza, a kod njega prevlada mišljenje da je stigao obaviti ruku prije nego što se imam podigao s rukua, tad ne mora učiniti sehvi-sedždu jer je njegov namaz u tijesnoj vezi s namazom imama, koji snosi obavezu obavljanja sehvi-sedžde, te je muktedija zato ne mora obaviti, osim u situaciji kad izostavi nešto od namaza.
U situaciji kad čovjek ne može pouzdano znati je li stigao učiniti ruku prije nego što se imam podigao s rukua, kao mjerodavno uzet će da nije stigao, jer u načelu nije stigao; naklanjat će taj rekat i učinit će sehvi-sedždu prije nego što preda selam.
Kad već govorimo o prispijevanju u džemat, želim ukazati na to da mnogi ljudi, kad uđu u džamiju i zateknu imama na rukuu, poduzimaju razne mjere kako bi upozorili imama da ih sačeka na rukuu, pa se, naprimjer, glasno nakašlju, izvikuju parolu: “Zaista, Allah je na strani strpljivih!”, bučno koračaju i tako dalje. Sve je to protivno sunnetu, i time se pravi pometnja kod imama, kao i kod muktedija. Ima i onih koji, kad uđu u džamiju i zateknu imama na rukuu, trče, a to se ne smije raditi, na temelju Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kad čujete učenje ikameta, na namaz idite smireno i dostojanstveno, ne žurite! Pristanite za imamom kad dođete u džamiju, a naklanjajte ono što propustite.” (el-Buhari, 636, i Muslim, 151)
Šejh Muhammed b. Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manje