Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kako se loše djelo spriječava srcem?
Loše djelo se spriječava srcem, tako što čovjek mrzi takvo djelo i ne sjedi s onima koji ga čine. Sjedenje s onima koji čine loše djelo, bez pokušaja sprječavanja istog, slično je postupku sinova Israilovih o kojima Uzvišeni Allah, subhanehu ve te’ala. kaže: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, pviše
Loše djelo se spriječava srcem, tako što čovjek mrzi takvo djelo i ne sjedi s onima koji ga čine. Sjedenje s onima koji čine loše djelo, bez pokušaja sprječavanja istog, slično je postupku sinova Israilovih o kojima Uzvišeni Allah, subhanehu ve te’ala. kaže: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su bili nepokorni i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (Prijevod značenja Kur’ana, El – Ma’ide, 78.-79.)
Šejh Ibn Baz, Zbirka fetvi i različitih tekstova, 5/74.-74.
preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeDa li se bolesna osoba treba suzdržati od braka?
Zahvala pripada Allahu! Prvo, molim Uzvišenog Allaha da ti otkloni brigu, izliječi te i obraduje radosnom viješću od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koju prenosi Ata b. Ebu Rebah: “Ibn Abbas mi je rekao: ‘Hoćeš da ti pokažem ženu koja je stanovnica Dženneta?’ ‘Naravno’, rekoh. ‘više
Zahvala pripada Allahu!
Prvo, molim Uzvišenog Allaha da ti otkloni brigu, izliječi te i obraduje radosnom viješću od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koju prenosi Ata b. Ebu Rebah: “Ibn Abbas mi je rekao: ‘Hoćeš da ti pokažem ženu koja je stanovnica Dženneta?’ ‘Naravno’, rekoh. ‘Ova crna žena došla je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: ’Allahov Poslaniče, imam padavicu (epilepsiju), pa se otkrivam, zato moli Allaha da me izliječi.’’ A on reče: ‘Ako hoćeš, strpi se i dobit ćeš Džennet, a ako želiš, uputit ću dovu Allahu da te izliječi.’ ‘Strpjet ću se, ali zamoli Allaha da se ne otkrivam!’, reče ona. I on je zamolio Uzvišenog Allaha.” Buhari (5652), Muslim (2576)
Drugo, Uzvišeni Allah propisao je ženidbu podstičući na nju. U tom smislu je i ajet Uzvišenog Allaha: “Ženite se onim ženama koje su vam drage (dopuštene), sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.” (En-Nisa, 3.)
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Skupino mladića, ko je u mogućnosti od vas neka se oženi, a onaj ko ne može neka posti, jer post mu je doista štit.’” Buhari (5065), Muslim (1400)
U suštini brak je pohvalno djelo, a ne obaveza i ovo je općenito stav učenjaka fikha!
En-Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže: “U ovom hadisu naređen je brak onome ko je u mogućnosti i ko teži da se oženi. Oko ovog stava svi su saglasni. Međutim, ja i drugi učenjaci smatramo da je u biti sklapanje braka pohvalno djelo, a ne obaveza.” Preneseno iz komentara Muslimovog Sahiha (9/173).
Ibn Kattan, Allah mu se smilovao, kaže: “Brak je pohvalno djelo a ne obaveza (vadžib). Ovo je općenito stav učenjaka.” Preneseno iz djela El-Ikna fi mesail el-idžma (2/5).
Od Imama Ibn Ahmeda prenosi se da je brak obaveza (vadžib). Neki su učenjaci pojasnili ove riječi smatrajući da se pod tim misli “u slučaju ako se neko boji da će zapasti u zabranjene prohtjeve, onda je brak obavezan.”
Ibn Kudama, Allah mu se smilovao, kaže: “Muslimani su jednoglasni u tome da je brak propisan.
Učenjaci našeg mezheba (hanbelijskog) razilaze se oko njegove obligatnosti, a preovladava mišljenje da brak nije obavezan, osim ako se neko boji za sebe da će zapasti u neko zabranjeno djelo ako se ne oženi, u tom slučaju dužan se sačuvati (biti krepostan). Ovaj stav generalno zastupaju učenjaci.
Ebu Bekr Abdulaziz kaže: “Brak je obavezan.” On prenosi ovaj stav od Ahmeda, a od Davuda se prenosi stav da je dužnost oženiti se jednom u životu, u skladu s Kur’anom i sunnetom.”
Potom je Ibn Kudama, kao dokaz da brak nije obavezan, rekao: “Naime, Uzvišeni Allah kad je naredio stupanje u brak, povezao je to s nečim štoje drago (milo ili se sviđa), u skladu s riječima Uzvišenog: ‘Onda se ženite onim ženama koje su vam drage (dopuštene)’, a ono što je obavezno mora se izvršiti bez obzira na to da li je to nekome drago ili ne. Dalje kaže: ‘Sa po dvije, sa po tri i sa po četiri’, a, prema saglasnosti učenjaka, poligamija nije obavezna, što znači da je stepen naredbe za sklapanje braka u ajetu stepen pohvalnog djela.
Također i u sunnetu se pod tim misli na pohvalno djelo, ili na onoga ko se boji za sebe da će zapasti u zabranjeno djelo u slučaju da se ne oženi. El-Kadi kaže: ‘Na ovo se odnose riječi Ahmeda i Ebu Bekra, kad je riječ o obligatnosti ženidbe.’” Preneseno iz djela El-Mugni (9/340-341).
Međutim, ako se čovjek boji za sebe da će pasti u iskušenje u pogledu žena, da će se odati zabranjenim djelima poput preljube, onanisanja i sl., a sposoban je oženiti se, onda mu je u tom slučaju brak obavezan, zato što bi brak u takvoj situaciji bio sredstvo pomoću kojeg se čovjek čuva od onog što je zabranjeno, a izbjegavanje zabranjenog djela jeste dužnost. Pravilo kaže: Ono bez čega se ne može ispuniti obaveza i samo postaje obavezom.
Ibn Kudama, Allah mu se smilovao, kaže: Postoje tri kategorije braka. Jedna od njih je ako se neko boji da će učiniti zabranjeno djelo ako se ne oženi, onda je obavezan oženiti se, u skladu s mišljenjem većine učenjaka, jer mu je dužnost da bude krepostan i da se sačuva zabranjenog, a brak je način da se takvo nešto ostvari. Preneseno iz djela El-Mugni (9/341).
Šejh Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže: “Ako je čovjek u potrebi da se oženi, bojeći se bluda ako to ne učini, preča mu je ženidba nego odlazak na hadž, koji mu je obavezan.” Preneseno iz djela El-Ihtijarat (201).
Zaključak:
Ako se bojiš daćeš učiniti neko zabranjeno djelo sustezanjem od braka, a sposoban si za brak, i uz to našao si vjernicu kojoj ne smeta tvoja situacija, nakon što si joj objasnio, onda ti je brak dužnost kako bi sačuvao i zaštitio sebe od zabranjenih djela.
U slučaju da se ne bojiš iskušenja (da ćeš učiniti zabranjena djela, harame), onda ti brak nije obavezan. Međutim, bolje ti je da se oženiš, ako si ispunio uvjete, pronašao vjernicu, moralnu i zadovoljnu tobom nakon što joj eksplicitno pojasniš svoju situaciju, iz sljedećih razloga:
brak je poželjan, a i vjerozakon podstiče na njega;
brak ti pomaže, Allahovom voljom, da budeš mentalno stabilan, ako bi našao ženu kojoj ne smeta tvoje stanje, koja bi bila strpljiva glede tvoga stanja, a u isto vrijeme i druželjubiva, tako da bi tvoja opsesivna osamljenost na koju si ukazao iščezla. Na kraju, ne želimo da padneš u očaj zbog uzimanja lijekova, misleći da ćeš ostati bolestan cijeli život, jer koliko je bolesnih kojima su doktori rekli da za njih nema lijeka, a Uzvišeni Allah ih je izliječio. Stoga, ne gubi nadu u Uzvišemog Allaha, upućuj dove, jer doista On daje lijek.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeKako da se izljećim od loših misli i opsesija?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Poštovani, nemoj se brinuti, jer je situacija mnogo lakša od toga kako si je ti predstavio. Ono s čime se suočavaš izgleda poput sjenke koja se povećava dok ne prekrije zid, jer je izvor svjetlosti varljiv, a da je postavljen u ispravan položaj, sjenka bi imala svojviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Poštovani, nemoj se brinuti, jer je situacija mnogo lakša od toga kako si je ti predstavio. Ono s čime se suočavaš izgleda poput sjenke koja se povećava dok ne prekrije zid, jer je izvor svjetlosti varljiv, a da je postavljen u ispravan položaj, sjenka bi imala svoju prirodnu veličinu.
U oba slučaja sjena nije toliko moćna, bez obzira na to da li se uvećala ili smanjila. Tvoj slučaj ne premašuje ovu sjenu, zato ne brini!
Šejtan ti ne može oduzeti vjerovanje, jer samo je Allah Taj Koji daje i oduzima, i ako te On sačuva, niko ti ne može učiniti ništa loše.
Ako želiš da se izbaviš od ovih zastrašivanja koja ti šejtan nameće, moraš osnažiti svoje srce i pridržavati određenih stvari.
Traži utočište kod Uzvišenog Allaha kad god ti to na um padne, nemoj posustati, jer će šejtan sigurno biti pobijeđen i neizbježno će pobjeći. Uzvišeni Allah je obećao: “A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.” (Fussilet, 36.)
Izbjegavaj ova došaptavanja, nemoj nikada o njima razmišljati niti u njima biti, ne prepuštaj im se i ne odgovaraj na bilo koje pitanje i na bilo kakvu sumnjičavost koja ti je predočena.
Nemoj da podlegneš bilo kakvim prijetnjama ili šejtanovom zastrašivanju nevjerovanjem, zabludom i Vatrom. A znaš li zašto? Zato što takva zastrašivanja nemaju nikakvu težinu u vrednovanju tvoga vjerovanja, jer ništa se od toga neće ostvariti.
Ona izgledaju kao zastrašujuće scene na ekranima koje ne mogu povrijediti gledaoca, jer kada se ekran ugasi, time se završava sve.
Upotpuni svoje vrijeme, svoje misli i srce korisnim stvarima. Druži se s odabranim ljudima, jer možda si usamljen i imaš dosta slobodnog vremena, a šejtan ne dolazi čovjeku koji je zauzet.
Upućuj dove noću i danju, jer Allahov lijek kad dođe, ne napušta bolesnog dok ga ne izliječi.
Spominji Allaha, dž. š., što češće i noću i danju i kad god se ukaže prilika, jer najbolji štit da se čovjek sačuva i zaštiti sebe od neprijatelja jeste što češće spominjanje Uzvišenog Allaha (zikr) onako kako je to potrebno.
Pored ovog lijeka koji se ogleda u snažnom vjerovanju, neophodno je da posjetiš doktora, specijalistu, jer za opsesivno-kompulzivan poremećaj postoje i lijekovi koji su, uz Božiju pomoć, korisni. Ukoliko se primjenjuje imanski i medicinski tretman, uz Allahovu dozvolu, veće su šanse da ćeš se izliječiti.
Stoga, ako prihvatiš ove savjete, ustraješ na njima i uložiš trud, tvoje stanje će se konstantno popravljati, iz sata u sat, sve dok se potpuno ne izliječiš, i to nakon nekoliko dana, uz Božiju pomoć.
Neka te Uzvišeni Allah učvrsti u vjerovanju, izliječi te i podari ti oprost.
Allah najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeKako da se oslobodim straha od džinna i šejtana?
Hvala Allahu! Tvoja je dužnost da jačaš srce spominjanjem Allaha (zikrom), i da Mu budeš pokoran. Uzvišeni Allah kaže: „…one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju!“ (Er-Ra’d, 28) Moraš se čuvati spominjanjem Allaha (zikrom), posviše
Hvala Allahu!
Tvoja je dužnost da jačaš srce spominjanjem Allaha (zikrom), i da Mu budeš pokoran. Uzvišeni Allah kaže: „…one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju!“ (Er-Ra’d, 28)
Moraš se čuvati spominjanjem Allaha (zikrom), posebno ujutro i navečer, zatim pred spavanje, prije ulaska u WC. Uči suru El-Bekara u svojoj kući, jer šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura El-Bekara.
Znaj, Božiji robe, da su šejtanove spletke vrlo slabe, a njegove naredbe i manje od toga, čak je i Uzvišeni Allah opisao njegovo spletkarenje kao došaptavanje. Kad se prepadneš od nečega, potraži pomoć od Uzvišenog Allaha zikrom, tražeći utočište kod Uzvišenog Allaha, jer je takav način neosvojivo utvrđenje.
Od Osmana b. Affana, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi se: “Ko god svako jutro i svaku večer kaže: ‘Bismillahi-llezi la jedurru mea-smihi šej’un fil-erdi ve la fis-semai ve huves-semiul-alim, ništa mu ne može nauditi.” Hadis je vjerodostojan, bilježi ga Tirmizi (3388), i kaže da je hadis dobar i ispravan. El-Albani ga je ocijenio sahihom.
Havla bint Hakim es-Sulemijja kaže: „Čula sam Poslanika, alejhis-selam, kako kaže: ‘Ko dođe u neko mjesto, pa kaže: ‘Euzu bikelimatillahit-tammati min šerri ma halek!’ (“Utječem se pomoću Allahovih savršenih riječi od zla onoga što je stvorio!”), neće mu ništa nauditi sve dok ne otputuje iz tog mjesta!’“ (Hadis je vjerodostojan, bilježe ga Muslim, 2708, i drugi.)
Neki je čovjek pitao Abdurrahmana b. Hanbeša: „Šta je činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ga salijetali šejtani?“
Odgovorio je: „Džibril, alejhis-selam, podučio je Poslanika, sallallhu alejhi ve sellem, da traži zaštitu od zla šejtanovog i džina riječima: ‘Euzu bi kelimatillahi‐taammati elleti la judžavizuhunne birrun ve la fadžirun min šerri ma haleka ve zere‐e ve bere‐e, ve min šerri ma jenzilu mines‐semai, ve min šerri ma ja’rudžu fiha, ve min šerri ma zere‐e fil‐erdi ve min šerri ma jahrudžu minha, ve min šerri fiteni lejli ven‐nehari, ve min šerri kulli tarikin illa tarikan jatruku bi‐hajri ja Rahmanu.’” (Tražim utočište pomoću savršenih Allahovih riječi koje ne premašuje ni poslušan ni neposlušan, od zla koje stvara, i zla koje se spušta s neba, i zla koje se u njega diže, od zla koje je rašireno po Zemlji i zla koje iz nje izlazi, od zla smutnje noći i dana, od zla svega što se noću kreće, osim onoga što se kreće u dobru, o Milostivi). (Hadis je vjerodostojan, bilježe ga Ahmed, 15035, i drugi, a potvrdio ga je El-Albani.)
Abdullah b. Hubejb prenosi od svog oca da je rekao: “Putovao sam s Poslanikom, alejhis-selam, za Meku, zaostao sam za Poslanikom, te sam ga pozvao, a on mi reče: ‘Reci!’
Rekao sam: ‘Šta da kažem?’
A on reče: ‘Reci!’
Rekoh: ‘Šta da kažem?’
A on reče: ‘Reci: ‘Utječem se Gospodaru svitanja’ (i prouči do kraja suru Felek), a potom suru En-Nas do kraja, a zatim reče da ljudima nema bolje zaštite od njih.’” (Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Nesai, 5429, i drugi, a njegovu vjerodostojnost potvrdio je El-Albani.)
Moraš paziti na to da te šejtan ne odvrati od pokornosti Allahu, ili od zajedničkog namaza, svojim spletkarenjem i zastrašivanjem, jer on ne želi da se uzdigneš na bolje mjesto od toga, već da te odvrati od namaza u džematu, a Allah najbolje zna na kakva loša djela će te navratiti nakon toga, ili od kakvih dobrih djela će te odvratiti.
Neka te Uzvišeni Allah učvrsti, ojača ti srce, raširi grudi i odagna od tebe šejtanove spletke, njegovo navraćanje na zlo i došaptavanje.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeAko klanjam sjedeći ili pognuto, da li mi je namaz ispravan?
Hvala Allahu! Obavljanje namaza stojeći jedan je od uvjeta valjanosti namaza, bez toga namaz nije ispravan, ali onome ko ne može obavljati namaz stojeći, iz bilo kojeg razloga, dozvoljeno je da sjedi dok obavlja namaz, u skladu s ajetom Uzvišenog Allaha: “I zato se bojte Allaha koliko god možete.” (više
Hvala Allahu!
Obavljanje namaza stojeći jedan je od uvjeta valjanosti namaza, bez toga namaz nije ispravan, ali onome ko ne može obavljati namaz stojeći, iz bilo kojeg razloga, dozvoljeno je da sjedi dok obavlja namaz, u skladu s ajetom Uzvišenog Allaha: “I zato se bojte Allaha koliko god možete.” (Et-Tegabun, 16).
Buhari bilježi hadis (1050) da je Božiji Poslanik, alejhis-selam, rekao Imranu b. Husajnu, neka je Allah zadovoljan njime: “Klanjaj stojeći, a ako ne možeš, onda sjedeći, a ako ni tako ne možeš, onda ležeći na strani.”
U djelu Fetava el-ledžne ed-daime II dio (6/365), navodi se sljedeće: “Stajanje u namazu, ukoliko je moguće, smatra se sastavnim dijelom namaza bez čega namaz, nije ispravan, a ako ne možeš, dozvoljeno ti je da sjediš, u skladu s riječima Poslanika, alejhis-selam, Imranu b. Husajnu: “Klanjaj stojeći, a ako ne možeš onda sjedeći, a ako ni tako ne možeš onda ležeći na strani.” Hadis bilježe Buhari i drugi, Nesai ga navodi s ispravnim lancem prenosilaca uz dodatak: “…a ako ni to ne možeš, onda ležeći na leđima.”
Ali, ako možeš ponekad stajati u namazu, onda si to obavezan, u skladu s ajetom: “I zato se bojte Allaha koliko god možete”, te riječima Poslanika, alejhis-selam, koji je rekao: “Ono što sam vam naredio – učinite onoliko koliko možete.” Hadis prenosi Ebu Hurejra, a bilježe ga Buhari i Muslim.
Zaključak iz gore navedenog glasi da ako nisi u mogućnosti obaviti namaz stojeći, ili ti stajanje pričinjava neuobičajene poteškoće, dozvoljeno ti je obaviti namaz sjedeći.
Drugo, opsesivnost i nepažnja ne kvare namaz, ali nagrada za obavljeni namaz je znatno umanjena, u skladu s hadisom koji bilježi Ebu Davud (675), a prenosi ga Amar b. Jasir, neka je Allah zadovoljan njime, koji kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “ Čovjek završi namaz, a od namaza mu se upiše samo desetina, devetina, osmina, šestina, petina, četvrtina, trećina ili polovina.“ Hadis je potvrdio El-Albani u djelu Sahihus suneni Ebu Davud.
Stalno vijeće za izdavanje fetvi bilo je upitano: „Kad u džamiji klanjam namaz u džematu naviru mi razne misli i ideje, a kad imam preda selam, ne znam šta sam radio tokom namaza. Koji je najbolji način da se riješim ovih misli?“
Odgovor je glasio: „Namaz ti je ispravan, ali nagrada za obavljeni namaz je umanjena, u skladu s mislima kojima si bio zaokupljen u namazu. Moraš se osloboditi, koliko god je to moguće, ovakvog razmišljanja tokom namaza kako bi dosegao potpunu skrušenost u obavljanju molitve. Trebaš razmišljati o onome što imam uči iz Kur’ana evocirajući veličinu i veličanstvenost Uzvišenog Allaha, vodeći računa o Njegovoj moći, jer On te vidi iako Ga ti ne vidiš i učestalo traži od Uzvišenog Allaha da te zaštiti od prokletog šejtana.“ (Završen citat iz djela Fetava el-ledžne ed-daime I dio 7/36.)
Šejh Ibn Usjemin, Allah mu se smilovao, kaže: „Kad čovjeka tokom većeg dijela njegovog namaza zaokupe misli o ovosvjetskim ili vjerskim pitanjima, npr. kada učenika islamskih nauka u namazu zaokupe misli o naučnim pitanjima, većina učenjaka smatra da je njegov namaz ispravan i da ga te misli ne kvare, ali mu značajno umanjuju nagradu Nakon obavljanja namaza čovjeku je upisana polovina, ili četvrtina, ili desetina, ili manje od toga. Što se tiče njegove obaveze, ona je izvršena, bez obzira na prekomjernost razmišljanja, ali čovjek treba da je prisutan u namazu srcem, jer je to određeni vid skrušenosti, a skrušenost je srž namaza i njegova bit.“ (Završen citat iz djela Medžmuu fetava Ibn Usejmin, 14/88.)
U skladu s navedenim, dužnost muslimana jeste da se trudi, da teži skrušenosti i koncentriranosti u namazu, kako bi adekvatno bio nagrađen i imao koristi od obavljanja molitve. Najbolji način da se stekne skrušenost u namazu jeste da čovjek zamisli kako stoji ispred Uzvišenog Allaha i da Mu se direktno obraća. Molimo Uzvišenog Allaha da nam pomogne kako bismo Mu bili skrušeni i ponizni.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeDa li je Poslanik pravio pauzu između učenja Fatihe i sure u namazu?
Nije preneseno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pravio pauzu između učenja el-Fatihe i sure; a neki pravnici donijeli su rješenje da imam treba napraviti pauzu poslije učenja el-Fatihe kako bi muktedije proučili ovu suru. Imam će poslije el-Fatihe napraviti neznatnu pauzu, tek toviše
Nije preneseno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pravio pauzu između učenja el-Fatihe i sure; a neki pravnici donijeli su rješenje da imam treba napraviti pauzu poslije učenja el-Fatihe kako bi muktedije proučili ovu suru. Imam će poslije el-Fatihe napraviti neznatnu pauzu, tek toliko da povrati dah i da pruži mogućnost muktedijama da počnu učiti el-Fatihu, koju će proučiti makar imam počeo učiti suru.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeŠta se prilikom činjenja sedžde prvo spušta na tlo dlanovi ili koljena?
Prilikom činjenja sedžde čovjek na tlo prvo spušta koljena, a zatim dlanove jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek pada na sedždu spuštajući prvo dlanove na tlo. U hadisu se kaže: “Kad čovjek čini sedždu, neka to ne čini onako kako klekne deva! Neka dlanove spusti prijeviše
Prilikom činjenja sedžde čovjek na tlo prvo spušta koljena, a zatim dlanove jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek pada na sedždu spuštajući prvo dlanove na tlo. U hadisu se kaže: “Kad čovjek čini sedždu, neka to ne čini onako kako klekne deva! Neka dlanove spusti prije koljena” (Ahmed, 2/381, Ebu Davud, 840, i en-Nesai, 1090).
U prvom dijelu hadisa: “Kad čovjek čini sedždu, neka to ne čini onako kako klekne deva…” izrečena je zabrana da se čovjek poistovjećuje s načinom na koji deva klekne, te se ta zabrana ne odnosi na dio tijela na koji deva klekne. Da se podrazumijevao dio tijela na koji deva klekne, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao bi: “Kad čovjek čini sedždu, neka to ne čini na ono na šta deva klekne…”
Da je hadis tako glasio, kazali bismo da se prilikom činjenja sedžde prvo spuštaju ruke, a ne koljena, utoliko što deva, kad želi kleknuti, prvo spusti koljena. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije tako rekao. Eto zbog čega je Ibnul-Kajjim, u djelu Zadul-mead, 1/215, sa sigurnošću ustanovio da je prenosilac ovaj hadisa posve obratno prenio. Ibnul-Kajjim kaže ovako: “Istina je da drugi dio hadisa ovako glasi: ‘Neka koljena spusti prije dlanova.’ Ukoliko bi čovjek prilikom činjenja sedžde ruke spustio prije koljena, poistovijetio bi se s devom kad klekne, jer ona klekne spuštajući prvo prednje noge (što su, kad je riječ o čovjeku, ruke). Ovo će biti posve jasno onom ko posmatra devu kad želi kleknuti.”
Dakle, drugi dio hadisa mora ovako glasiti: “Neka koljena spusti prije dlanova”, u protivnom bi prvi i drugi dio hadisa isključivali jedan drugi. Na temelju ovog što smo iznijeli kažemo da je sunnet prilikom činjenja sedžde prvo spustiti koljena, a zatim dlanove.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeDa li sam griješan zbog sakupljanja knjiga koje ne čitam?
Musliman nije griješan zbog sakupljanja i čuvanja korisnih knjiga u svojoj kutubhani (kućnoj biblioteci); bez obzira, čitao ih on sam i tako se koristio njihovim sadržajem ili ih pozajmljivao drugim ljudima koji će od njih imati korist. Pored toga, on nije griješan ukoliko ne čita veći dio njih. Pozviše
Musliman nije griješan zbog sakupljanja i čuvanja korisnih knjiga u svojoj kutubhani (kućnoj biblioteci); bez obzira, čitao ih on sam i tako se koristio njihovim sadržajem ili ih pozajmljivao drugim ljudima koji će od njih imati korist. Pored toga, on nije griješan ukoliko ne čita veći dio njih. Pozajmljivanje knjiga pouzdanim ljudima, koji će imati koristi od njih, je Šerijatom propisano dobro djelo za koje će čovjek biti nagrađen. Tačnije, bit će nagrađen za pomaganje u sticanju i širenju znanja. Rekao je Uzvišeni Allah: “I potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti! ” (El – Ma’ ide, 2.)
Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Allah je na pomoći robu dok god je rob na pomoći svome bratu.” (Muslim, poglavlje: “Zikr”, 2699.)
Šejh Ibn Baz
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeDa li svaki musliman može iznalaziti šerijatska rješenja – činiti idžtihad?
Vrata idžtihada (iznalaženje novih šerijatskih rješenja) su otvorena za onoga ko je na tom polju kompetentan; tj. za onoga ko poznaje dokaze iz Kur’ana i sunneta u vezi s pitanjima koja rješava, uz sposobnost pravilnog razumijevanja, korištenja i klasifikacije (posebno kada su u pitanju hadisi) teksviše
Vrata idžtihada (iznalaženje novih šerijatskih rješenja) su otvorena za onoga ko je na tom polju kompetentan; tj. za onoga ko poznaje dokaze iz Kur’ana i sunneta u vezi s pitanjima koja rješava, uz sposobnost pravilnog razumijevanja, korištenja i klasifikacije (posebno kada su u pitanju hadisi) tekstova. Za mudžtehida je, također, neophodno poznavanje pitanja oko kojih je postignut koncenzus ummeta (idžm’a) kako ne bi izašao iz tih okvira. Mudžtehid treba poznavati arapski jezik; u onoj mjeri da je u stanju pravilno razumijevati tekstove, kako bi iz njih mogao izvoditi propise. Čovjeku nije dozvoljeno da u Allahovoj, subhanehu ve te’ala, vjeri govori po sopstvenom nahođenju ili da izdaje fetve ako nema adekvatno šerijatsko znanje. Takav je, prije svega, dužan slijediti šerijatske dokaze, pa zatim mišljenja učenih ljudi i njihove zaključke koje su izveli iz tih dokaza. Pored toga je dužan slijediti njihove metode argumentovanja i izvođenja propisa. Tek tada može iznijeti svoj stav ili donijeti fetvu shodno onome što je ispravno.
Šejh Ibn Baz
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeŠta savjetujete ummetu kada je u pitanju neslaganje u određenim pitanjima?
Savjetujem sve učene ljude i daije da slijede najbolje, najplemenitije i najblaže metode na putu pozivanja Allahu, subhanehu ve te’ala, razilaženja stavova i rasprava o tome. Čovjek ne smije dozvoliti da ga strasti i emocije navedu da kaže nešto što ne bi trebao reći, a što bi moglo biti uzrokom neviše
Savjetujem sve učene ljude i daije da slijede najbolje, najplemenitije i najblaže metode na putu pozivanja Allahu, subhanehu ve te’ala, razilaženja stavova i rasprava o tome. Čovjek ne smije dozvoliti da ga strasti i emocije navedu da kaže nešto što ne bi trebao reći, a što bi moglo biti uzrokom neslaganja, mržnje i razilaženja. Vlastito mišljenje se treba iznijeti na najblaži način kako ne bi došlo do nepotrebnog razilaženja. Uzvišeni Allah je rekao Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine.” (Ali ‘Imran, 159.)
Uzvišeni Allah je rekao Musau i Harunu – neka je Allahov mir sa njima – kada ih je poslao faraonu: “Pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!” (Taha, 44.)
Također, kaže Uzvišeni Allah: “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj…!” (En – Nahl, 125.)
Allah, dželle šanuhu, kaže: “I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način – ne s onima među njima koji su nepravedni.” (El – ‘Ankabut, 46.)
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Blagost nije bila ni u jednoj stvari, a da je nije uljepšala, niti je izuzeta iz neke stvari, a da je nije učinila ružnom.” (Muslim, poglavlje: “Dobročinstvo i rodbinske veze”, 2594.)
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je također rekao: “Kome bude uskraćena blagost, uskraćeno mu je svako dobro.” (Muslim, poglavlje: “Dobročinstvo i rodbinske veze”, 2592.)
Daija i učitelj moraju birati korisne metode u dostavljanju istine, izbjegavajući nasilje i žestinu. Pogrešni metodi navode ljude na neprihvatanje istine i bivaju uzrokom razilaženja i neslaganja među braćom. Cilj svakog daije treba biti dostavljanje istine i njeno prihvatanje od strane ljudi, a nikako pokazivanje vlastitoga znanja i entuzijazma za Allahovu, subhanehu ve te’ala, vjeru. Naš Uzvišeni Gospodar zna ono što je tajno i što je skriveno. Ukoliko daija, uistinu, želi da ljudi prihvate ono u šta ih poziva, treba gledati da poduzme sve kako bi i došao do tog cilja, a u isto vrijeme da izbjegne sve metode koje bi dovele do suprotnog efekta. (Šejh Ibn Baz, Zbirka raznovrsnih fetvi i eseja, 5/155. – 156.)
ŠEJH IBN BAZ
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manje