Hvala pripada Allahu.
Zahvaljujemo ti cijenjena sestro na tvojoj brizi u slijeđenju Allahovih naredbi, i u uspinjanju u stepenu robovanja Allahu Gospodaru svih svjetova, i u slijeđenju Pravog puta kojeg je Allah naredio svakom robu da slijedi, te im je naredio da od Njega traže uputu svakog trenutka i kada kažu: „Uputi nas na Pravi put.“ Prijevod značenja El-Fātiha, 6.
Savjetujemo te da požuriš sa činjenjem dobrih djela, i natjecanju u njima, jer nas je Uzvišeni podstakao na to kada je rekao: „…nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje…“ Prijevod značenja Ālu ‘Imrān, 133.
I riječima: „…a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete!“ Prijevod značenja El-Bekare, 148.
A istinski Allahov rob je onaj koji je zadovoljan sa Allahom kao svojim Gospodarem, sa islamom kao vjerom i sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanikom, ne sumnja, niti izabire, niti se savjetuje po pitanju stvari kojih je Allah naredio, da li će to uraditi ili ne: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.“ Prijevod značenja El-Ahzāb, 36.
Rekao je Ebu Zennad, Allah mu se smilovao, u El-Fekih ve-l-Mutefekkih (1/222): „U sunnetima nema rasprave, niti dolikuje da se proprate sa mišljenjem ili shvaćanjem, a kada bi ljudi radili tako ne bi prošao dan a da ne odu iz jedne vjere u drugu, nego se moraju sunneti praktikovati i njih se držati bilo da se slažu sa mišljenjem ili ne, i doista mnogi sunneti i ispravni stavovi dolaze suprotno mišljenju i razilaze se uveliko. Tako da muslimani nemaju izbora osim da slijede sunnete i po njima rade.“
Rekao je Muhammed ibn Nasr el-Mervezi, Allah mu se smilovao: „Ko bude slijedio vjeru Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa neka slijedi sve što mu dođe, bilo da se to slaže sa njegovim mišljenjem ili ne, i neka ne sumnja u ništa od njegovih riječi, jer doista je sumnja u riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevjerstvo.“ Tea'zimu kadri-s-Salah.
I ovo je od velikih odgojnih mjera Allaha prema vjernicima, i time ih On upozorava da ne slijede Njegovu vjeru shodno svojim strastima i ličnim koristima. Kaže Uzvišeni Allah: „…licemjeri govore: ‘Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se’ – zatim neki od njih glave okreću; nisu oni vjernici. Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom leđa okrenu; samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno. Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego žele drugima nepravdu učiniti. Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: ‘Slušamo i pokoravamo se!’ – Oni će uspjeti. Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će postići ono što budu željeli.“  Prijevod značenja En-Nūr, 47-52.
Kaže šejh Sa'adi, Allah mu se smilovao, u komentaru prethodnih ajeta: „Allah Uzvišeni nas obavještava o stanju zulumćara, onih u čijim srcima je bolest i slab iman, ili nifak i sumnja i slabo znanje, da govore jezicima, i tvrde da vjeruju Allahu i da su Mu pokorni, zatim ne izvršavaju ono što su rekli. Pa se jedan dio njih okrene od pokornosti, potpunim okretanjem, čemu su dokaz riječi Allaha: ‘zatim neki od njih glave okreću,‘ jer onaj ko je se okrenuo može imati namjeru  da se vrati onome od čega je se okrenuo, ovaj koji je se okrenuo uradio je to u potpunosti, jer je okrenuo glavu, pa ne gleda u ono od čega je se okrenuo. I vidjet ćeš da je ovo stanje mnogih koji prizivaju da su vjernici i da su pokorni Allahu, a imaju slab iman, vidiš ih da ne izvršavaju mnoge ibadete, posebno one ibadete koji teško padaju mnogima, kao što je zekat i obavezna i pohvalna izadavanja iz imetka, i džihad na Allahovom putu, i slično tome. ‘Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi,’ tj. kada treba da se presudi između njega i nekog drugog u nekoj stvari, pa se pozovu Allahovoj presudi i presudi Njegovog Poslanika ‘neki od njih odjednom leđa okrenu,’ želeći džahililijetse presude i propise, i više vole neislamske zakone od šerijata, jer znaju da je istina protiv njih, i da šerijat neće presuditi osim po onome što se slaže sa stvarnošću. ‘Samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu,‘ tj. šerijatskoj presudi ‘poslušno,‘ ali ne jer je to šerijatski propis, nego zato što se to slaže sa njihovim strastima, tako da nisu pohvaljeni u ovoj situaciji iako su došli poslušno, jer je pravi rob onaj koji slijedi istinu i u onome što voli i u onome što mu je mrsko, i u onome što ga raduje i u onome što ga rastužuje, a što se tiče onih koji slijede šerijat kada se slaže sa njihovim strastima, a odbacuju ga kada se ne slaže, i time daje prednost svojim strastima nad šerijatom, pa takav nije pravi rob. Kaže Allah koreći ih u njihovom okretanju od istine: ‘Da li su im srca bolesna,’ tj. sa mahanom koja je izvela to srce iz zdravog stanja i izbrisala njegova osjetila, te je time postao na stepenu bolesnika koji se okreće od onoga što mu koristi, a prilazi onome što mu šteti. ‘…ili sumnjaju,’ tj. nisu sigurni, srca su im nesigurna po pitanju Allahove presude i presude Njegovog Poslanika, te ga potvaraju da ne sudi po istini. ‘…ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti,‘ tj. da će im presudi sudom koji će biti nepravedan po njih, a to je doista njihovo svojstvo ‘Nijedno, nego žele drugima nepravdu učiniti,‘ a što se tiče presude Allaha i Njegovog Poslanika ona je dosegla vrhunce pravde i mudrosti ‘A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?’ I u ovim ajetima je dokaz da iman (vjerovanje) nisu puke riječi sve dok im se ne pridruže djela, zbog toga je negirao iman onima koji su se okrenuli od pokornosti, tako da je obaveza biti pokoran Allahovim propisima i Njegovog Poslanika u svakoj situaciji, a onaj ko Mu se ne pokori to je dokaz da je u njegovom srcu bolest, i sumnja u njegovom imanu. Nije dozvoljeno imati ružno mišljenje o šerijatskim propisima i smatrati da su oni u suprotnosti sa pravdom i mudrošću.
Nakon što je spomenuo stanje onih koji se okreću od šerijatskih propisa, spomenuo je pohvalno stanje vjernika, pa je rekao: ‘Kad se vjernici‘ istinski, oni koji su potvrdili svoj iman djelima kada su pozvani Allahu i Njegovom Poslaniku da presude među njima, bilo da se to slaže sa njihovim protjevima ili ne ‘Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: ‘Slušamo i pokoravamo se!’‘ tj. čuli smo propis Allaha i Njegovog poslanika, i odazvali smo se onome ko nas je pozvao tome, i pokoravamo se potpunom pokornošću, koja nema nikakve tjeskobe. ‘Oni će uspjeti‘ ograničio je uspjeh na njih, jer je uspjeh: postizanje traženog, i spas od onoga što se prezire, a neće uspjeti osim onaj ko bude tražio samo Allahovu presudu i presudu Njegovog Poslanika, i pokori se Allahu i Njegovom Poslaniku. Kada je spomenuo vrijednost pokornosti posebno, spomenuo je njenu vrijednost općenito, u svakom stanju, pa kaže: ‘Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali,‘ potvrđujući ono o čemu su obavijestili (da vjeruju) i izvršavaju njihove naredbe, ‘koji se Allaha budu bojali‘ tj. budu se bojali strahom koji je povezan sa spoznajom Allaha, pa ostave ono što je zabranio, i suzdrže svoju dušu od prohtjeva, i zato kaže: ‘i koji od Njega budu strahovali,‘ ostavljanjem harama, jer je takva, u općenitom značenju, u nju ulazi činjenje naređenog i ostavljanje onoga što je zabranjeno, a kada se spomene zajedno sa bir ili ta'ah kao što je ovdje, onda znači čuvanje od Allahove kazne ostavljanjem griješenja prema Njemu. ‘Oni će‘ oni koji su spojili između pokornosti Allahu i pokornosti Njegovom Poslaniku i straha i tahvaluka prema Allahu ‘postići ono što budu željeli‘ spasenjem od patnje, jer su ostavili ono što vodi tome, i jer su stigli do nagrade, čineći ono što vodi tome. Zato je uspjeh ograničen na njih, a što se tiče onoga ko se ne opiše njihovim svojstvima, njega će promaći od uspjeha shodno onome koliko bude manjkav u ovim pohvalnim svojstvima.“ Tefsir Sa'adi.
Isto tako prisjeti se, Allahova robinjo, da je dunjaluk određen broj trenutaka, u kojima čovjek ne zna kada će mu doći čas, tako da mu je najpreče da se pripremi za Allahov sud sa onim sa čime je Allah zadovoljan, a ne sa onime što srdi i ljuti Allaha.
I znaj da šejtan još uvijek tebi uljepšava nadu u ‘sutra ću’ i odgađanje sve dok ti se ne desi ono što će te spriječiti da budeš pokorna Allahu, i zbog toga su rekli neki od selefa: „Čuvajte se ‘sutra ću,’ jer je to vojska od Iblisovih vojski!“
O muslimanko, Allahova robinjo:
Dosta je hidžab ponos i čast, a prije toga razlog da se na tebe spusti Allahova milost i zadovoljstvo, kaže Uzvišeni Allah: „O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.“ Prijevod značenja El-Ahzāb, 59.
Nemoj u sebi misliti da je taj komad platna bezvrijedan, jer on iza sebe krije čistoću, čednost, ahlak i edeb, i to je uputa majki vjernika i dobrih žena, uputa Hadidže, Fatime, Aiše, Hafse, Umu Seleme, i ostalih dobrih žena, koje su pokorne i koje i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti.
O Allahova robinjo:
Doista ono zbog čega se srce topi od tuge jeste kada vidimo mnogobrojne djevojke kako žure prema razgolićavanju i skidanju hidžaba, one nemaju ahlaka, niti se stide stvorenja, niti se dvoume da otkriju svoje ljepote i pokažu svoje ukrase, što se krši sa prirodom stida na kojoj je Allah stvorio žene, ali ona, jer su joj to šejtani uljepšali, ima snage da  to uradi, i postane umjetnica u grijehu.
Pa da li nakon toga ostaje neki razlog da se stidiš da nosiš hidžab ili nikab? Da li smo zadovoljni da griješnici hrabro rade svoje grijehe, a da se oni koji su pokorni Allahu stide svoje pokornosti, čednosti i čistoće?!
Da li su to u nama postale Allahove narede bezvrijedne pa da ih ljudi mogu mijenjati kako im strasti nalažu i po svome mišljenju?!
Prvi i najveći korak da nosiš hidžab jeste da budeš zadovoljna sa tim propisom, i da se odlučno pokoriš Allahovoj naredbi, jer vjernica nema u tome izbora, kaže Uzvišeni Allah: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.“ Prijevod značenja El-Ahzāb, 36.
Zatim, navikni se na neprimjerno ponašanje ljudi i na njihove poglede, jer je zadovoljstvo ljudi cilj koji se ne može postići, a ko bude pratio šta ljudi misle umrijet će nesretan. Budi sigurna da je Uzvišeni Allah zadovoljan sa tobom kada si Mu pokorna, i da On vidi ono sa čime se susrećeš na svome putu ustrajnosti na istini, i da ti On u teškoći daje olakšanje.
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko bude tražio Allahovo zadovoljstvo makar ljudi bili nezadovoljni sa njime, Allah će ga sačuvati ljudi, a ko god bude tražio zadovoljstvo ljudi makar i Allah bio nezadovoljan sa njime, Allah će ga prepustiti ljudima.“ Bilježi ga Tirmizi (2414) i Albani ga je ocijenio sahihom u Es-Silsiletu-s-Sahiha (2311).
Aiša, radijallahu anha, je ovaj hadis napisala Muaviji, radijallahu anahu, u pismu, nakon što je tražio od nje da ga posavjetuje, zatim mu je opet pisala i rekla: „A zatim: Boj se Allaha, jer ako se budeš bojao Allaha sačuvat će te ljudi, a ako se budeš bojao ljudi neće ti kod Allaha ništa pomoći, i neka je selam na tebe.“
I sjeti se da je čovjek vezan za svoja djela, jer kada ga ljudi spuste u kabur, i pospu njegovo tijelo zemljom, neće u ničemu naći smiraj niti druga osim u dobrim djelima. I tada mu se prekidaju svi putevi osim ono što Gospodar hoće, pa neka svako od nas uzme pouku iz te velike situacije!
Kaže Uzvišeni Allah: „…na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći i od majke svoje i od oca svoga i od drúge svoje i od sinova svojih – toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti…“ Prijevod značenja ‘Abese, 34-37.
Kaže Uzvišeni: „Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.“ Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 67.
Upozoravamo te da budeš od nemarnih, i upozoravamo te da govoriš ‘sutra ću’ i da odgađaš, zato požuri sa dobrom prije nego prođe vrijeme, a dunjaluk su samo dani prolazni, i strasti koje blijede.
Molimo Uzvišenog Allaha da uputi i nas i tebe, i da nas učvrsti i na dunjaluku i na ahiretu.
Možeš isto tako pogledati pitanja 69804, 13998 i 11967.
A Allah najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
Izvor: https://islamqa.info/ar/107783
 

Prevedeno sa stranice http://www.islamqa.info

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Slabljenje ambicija u traženju šerijatskog znanja je od velikih iskušenja, a imamo nekoliko stvari oko kojih moramo viditi računa:

Ihlas prema Uzvišenom Allahu. Kada čovjek stiče znanje radi Allaha, te spozna da će biti nagrađen za učenje i da će biti u trećoj kategoriji ummeta, tada će se njegove amicije aktivirati. „Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnīkā, i pravednīkā, i šehīdā, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!“ Prijevod značenja En-Nisā’, 69.
Da se drži društva koje ga podstiče na znanje i pomažu ga u debatama i istraživanju, a ne smije mu dosaditi njihovo društvo sve dok ga podsjećaju na znanje.
Da suzdrži dušu ako hoće da posustane, kaže Uzvišeni Allah Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu…“ Prijevod značenja El-Kehf, 28. Kada se strpi na traženju znanja to mu postane normalna stvar, a dan u kojem ne bude učio postane mu dug, a ako dušu okupira neće mu biti dug. Jer duša naređuje na loše, a šejtan podstiče na ljenost i neučenje.

 
Iz fetvi šejh Ibn ‘Usejmina, Allah mu se smilovao. Kitabu-l-‘ilm, 105.
Izvor: https://islamqa.info/ar/20163
Prevedeno sa stranice http://www.islamqa.info

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!Cijenjeni brate, vaše pitanje u osnovi je jednosmisleno, ali neki ljudi postavljaju ovakvo pitanje želeći da pitaju da li se može učiti Kur’an – držeći mushaf u rukama bez abdesta, zato ćemo u odgovoru spomenuti obje situacije, kako biste vi na kraju dobili željeni odgovor.
Ako ste svojim pitanjem mislili na učenje Kur’ana bez dodirivanja mushafa, onda je to dozvoljeno po konsenzusu – jednoglasnom stavu islamskih učenjaka, ali je pohvalno –preporučeno da insan abdesti prije učenja Kur’ana. Kazao je imam Nevevi, rhm: “Pohvalno je da abdesti osoba koja želi da uči Kur’an – bez dodirivanja mushafa, a da uči bez abdesta dozvoljeno je po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka, o tome postoje mnogi poznati hadisi.”

Jedan od argumenata kojim su to potkrijepili su riječi Aiše, r.a.: “Allahov Poslanik je spominjao Allaha u svakoj situaciji.” (Buharija – mualekan, i Muslim)
Takoðer, to potvrðuju hadisi u kojima je spomenuto da bi Poslanik nakon buðenja iz sna sjedeći u postelji proučio deset zadnjih ajeta iz sure Ali Imran. (Buharija i Muslim)

Ako ste svojim pitanjem mislili na učenje Kur’ana bez abdesta držeći mushaf u rukama, po tom pitanju islamski učenjaci su se “žestoko” razišli. Stav četiri pravne škole: hanefijske, malikijske, šafijske i hanbelijske, jeste da u osnovi nije dozvoljeno dodirivati mushaf osim osobi koja je pod abdestom, osim u iznimnim situacijama (oni su za svoj stav spomenuli više argumenata, koje ne bih spominjao bojeći se da se vaše pitanje nije odnosilo na ovu vrstu učenja).
Imam Ibn Hazm, rhm., smatrao je da je dozvoljeno u osnovi da se dodiruje mushaf bez abdesta, smatrajući da ne postoje jasni dokazi koji ukazuju na obaveznost abdesta pri učenju Kur’ana iz mushafa.
Svakako je mišljenje četiri pravne škole sigurnije, i zbog toga prioritetnije, dok je mišljenje imama Ibn Hazma izuzetno jako i zaslužuje svako poštovanje, a preferiranjem ovog mišljenja čovjek bi olakšao ljudima i približio im učenje Kur’ana.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin