Hvala pripada Allahu.
Neznanje zbog kojeg se ima opravdanje kada uradi nešto što kvari post i ta osoba nije prekinula post jeste neznanje da je to zabranjeno i neznanje da to kvari post.
Pa ko ne zna da je zabranjeno masturbirati i ne zna da to kvari post, ovoj osobi post nije pokvaren ako to uradi tokom posta.
Ali onaj ko je znao da je zabranjeno masturbirati, ali nije znao da to kvari post, takav nema opravdanja. Jer takav je se morao kloniti toga jer je znao da je to zabranjeno, pa nakon što nije tako postupio, to ukazuje na njegov prestup i nepokornost, i time kvari svoj post.
Kaže šejh Ebu Bekr ed-Dimijati, Allah mu se smilovao: „ (I njegove riječi: I to da kvari post) Povezano je sa zabranom: tj: Da ne zna da je zabranjeno i da ne zna da to kvari post.
I povezao ih je sa veznikom: Nema opravdanja u neznaju osim da je neznalica po pitanju obje stvari, to je tako, a ako ne bi bio neznalica po pitanju obje stvari – tj. da poznaje oboje, ili kada bi bio neznalica o jednoj stvari, a drugu poznavao – nema opravdanja. Jer je to bilo od obaveza da kada sazna da je to zabranjeno, a ne zna da kvari post, ili obratno, bilo mu je obaveza da se toga kloni.“ Hašije i'aneti-t-Talibin (2/260).
Kaže šejh Ibn ‘Usejmin, Allah mi se smilovao: „Moramo poznavati razliku između neznanja o propisu i neznanja o tome šta proizilazi iz propisa:
Neznanje o propisu: Čovjek ima opravdanje i ništa se ne odnosi na njega zbog djela kojeg je uradio.
Neznanje o onome šta proizilazi iz djela: Ne gubi snagu ono što slijedi od tog djela. Npr. ako čovjek ima odnos u toku ramazana, znajući da je to zabranjeno, ali nije znao da zbog toga slijedi težak kefaret. Obaveza kefareta ne spada sa takve osobe, obaveza mu je da uradi kefaret. Ali ako bi mislio da ta je to dozvoljeno, takav nije dužan ništa uraditi.“ Fetava nur ala ed-Derb li Ibn ‘Usejmin (11/2).
Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/ar/221471
Prevedeno sa stranice – http://www.islamqa.info

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Buharija (5435) prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce.
Prema predaji koju je isto tako zabilježio Buharija (5436), Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo ženkaste muškarce i moškobaraste žene i rekao je: „Izbacite ih iz svojih kuća.“
Iz dva hadisa koja smo naveli iznad, jasno je da je zabranjeno muškarcima da oponašaju žene, i suprotno. Također je zabranjeno muškarcima da se ponašaju ženkasto, to su muškarci koji svojim postupcima i oblačenjem sliče ženama.
Mukaberfuri, rahimehullahu te'ala, je rekao:
„To su muškarci koji sliče ženama u stilu, odjeći, stavljaju kanu na šake i stopala, glas, pojava, govor i sve njihove radnje.“ Tuhfetu-l-Ahvezi
Drugo:
Nošenje narukvica, bilo da se radi o onim koje su spomenute u pitanje ili mimo toga, ili bilo da su napravljene od kože, metala ili nečeg drugog, one su zabranjene muškarcima, jer ulaze pod poglavlje ženske odjeće i ukrasa. Neće ih nositi nijedan muškarac osim onaj ko ima sklonost prema ženstvenosti i oponašanju žena. Stvar nije onako kako je navedeno u pitanju, da to egipćani ne smatraju oponašanjem žena; suprotno tome, ljudi koji imaju imalo dostojanstva i morala ukoravaju to i ne žele da to njihovi sinovi nose. Ne znamo za nikoga – u Egiptu ili u bilo kojem drugom arapsko-muslimanskom društvu – koji smatraju da je nošenje narukvica prihvatljivo kog ljudi koji imaju dostojanstvo i drže se vjere.
Šejh Zekerijja el-Ensari, rahimehullahu te'ala, je rekao:
„Muškarac može nositi srebreni prsten slijedeći primjer Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prema jednoglasnom mišljenju svih učenjaka, ustvari, to je i sunnet, kao što smo vidjeli iznad… Ali nošenje narukvica i nekih drugih stvari kao što su halke na nogama ili lančići nije im dozvoljeno čak i da su od srebra, jer takva vrsta ženstvenosti ne priliči muškarcu koji ima dostojanstvo.“ Esna’ el-Mutallib, 1/379; i Medžmu'u od Nevevija, 4/444.
Ibn Hadžer el-Hejtemi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
„Zabranjeno ih je oponašati (tj. žene) oblačeći odjeću koja je speccifična za njih, kao što su narukvice, halke na nogama i slično, u što ne spada nošenje prstena.“ El-Fetava el-Kubra, 1/261.
Muškarci trebaju birati ukrase koji priliče njihovoj muškosti i društvu u kojem žive, a prije svega toga, trebaju biti prihvatljivi u šerijatu.
Pogledajte također odgovor na pitanje pod brojem 1980.
A Allah zna najbolje.
 
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/148059
 

Prevedeno sa stranice – http://www.islamqa.info

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Nema smetnje u otvaranju radnje koja prodaje odjeću samo za žene, uz to da se poštuju šerijatski propisi. Tako da nije dozvoljeno prodavati osim ono što je samo po sebi nije dozvoljeno prodavati kao što su krstevi i nije dozvoljeno postavljati tu odjeću na lutke koje izazivaju strast i na način koji je suprotan čednosti.
Pogledajte pitanje pod brojem 178107.
Drugo:
Što se tiče toga da muškarci rade u ovim radnjama, međusobni odnos između muškaraca i žena strankinja u oblastima prodaje, iznajmljivanja ili nečeg sličnog u osnovi je dozvoljen, sve dok se prodavač pridržava šerijatskih pravila.
Ono na što je potrebno obratiti pažnju pri prodaji ove odjeće, je da se pravi razlika između dvije situacije:

Velike radnje u kojima je odjeća izložena i na kojoj je prikazana cijena, u kojim žena izabire i proba šta želi. Uloga prodavača u ovome slučaju je samo da naplati robu i u ovome nema smetnje.
 Male radnje u kojima žena mora razgovarati sa prodavačem i pitati o svojstvima robe i gdje prodavač mora opisivati i isticati robu. Tako da prodavač mora pričati na način koji nije prikladan ili postoji strah od fitne, posebno u današnjem vremenu gdje je manjak morala i mnoge žene nemaju stida.

Ovakav posao ne priliči bogobojaznom muslimanu koji vodi brigu o svojoj vjeri, pa se od toga mora udaljiti, zbog hadisa koji se prenose o ženskoj fitni i onoga što potvrđuje naša stvarnost od velikih iskušenja onih koji su iskušani ovakvim poslovima.
U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Nisam ostavio veće iskušenje štetnije po muškarce od žena.“ I kaže u hadisu kojeg bilježi Muslim (2742): „Čuvajte se dunjaluka, čuvajte se žena, jer je prvo sa čime su židovi bili iskušani bile žene.“
Prodaja ženskog donjeg rublja treba da bude ili u velikim radnjama kao što je u prvoj situaciji ili na pijacama koje su određene samo za žene, gdje samo žene odlaze da kupuju ono što je vezano za njih.
Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/ar/226184
 

Prevedeno sa stranice – http://www.islamqa.info

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Homoseksualizam je teška bolest i velika nedaća. Ako je popraćeno sa stvarnim nemoralnim radnjama, onda je i gore, zbog samog grijeha i ogavne prirode tih nemoralnih djela i zbog samih loših posljedica na ovom i sljedećem svijetu.
Tako da svoju pažnju trebaš usmjeriti prema tome kako da liječiš ovu neprirodnost i kako da se spasiš od tog zla, više nego što trebaš da pridaješ pažnje tome da li da to trebaš sakriti od svoje supruge ili ne.
Trebaš shvatiti da postoje povodi koji vode u ovu nedaću, i ti povodi mogu proizilaziti iz toga šta je ta osoba uradila. Onaj ko hoće da se spasi iz ove situacije treba da izuči te povode i udalji ih od sebe, i da uradi ono što savjetujemo, ako ne onda on podržava i odobrava svoje stanje i ne želi da se promijeni na bolje.
Od povoda koji spadaju u njegova djela jeste:

Slabost imana i udaljenost srca od ljubavi prema Allahu, i manjak straha od Njegove kazne.

     2.Gledanje u mladiće bez brade i uživanje u njihovoj ljepoti i izgledu.
Ovo je prvi korak prema grijehu za one koji imaju ovu bolest. Allah je naredio obaranje pogleda i zabranio da se gleda u haram stvari, to je isto naredio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Onda kada se ne pokorimo naredbama i počnemo raditi zabranjene stvari tada Iblis može naše srce gađati svojim otrovnim strelicama i tako ga uništiti.
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, kaže: „Pogled je izvor gotovo svih problema koji pogađaju ljude, jer pogled podstiče misli, onda misli stvaraju ideje, ideje stvaraju strasti, a strasti stvaraju volju, koja poslije jača i postaje jaka odluka, a u tom slučaju će djelo bez sumnje biti urađeno ako ne postoji nešto što će to spriječiti. Zato se kaže da je sabur prilikom obaranja pogleda lakši nego sabur na bolu koji dolazi poslije.“ El-Dževabu-l-Kafi, 106.
Zato su učenjaci jednoglasno složni da je zabranjeno gledati u golobradu omladinu, a neki smatraju to gorim nego gledanje u žene.
Imam Nevevi, rahimehullahu te'ala, kaže: „Isto tako učenjaci su zabranili čovjeku da gleda u bezbradog mladića ako je zgodan, sa ili bez strasti, bilo da misli da će biti iskušan ili ne. Ovo je ispravan stav kod učenjaka. Ovo kaže Šafija i najveći učenjaci njegovog mezheba. Dokaz za to jeste da su bezbrada omladina, na neki način, kao žene, može se prema njima osjetiti strast kao što se osjeti prema ženama, i njegov izgled može biti lijep kao i kod žene, i mnogi od njih mogu biti ljepši nego žene. Zabrana se još više odnosi na njih zbog drugog razloga, a što je da po pitanju vezivanja za njih može proizaći zlo koje ne može proizići kada se radi o ženama.“ Šerhu Muslim, 4/31.
Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Gledanje u lice bezbradog mladića sa strasti je kao i gledanje u žene kojima osoba je mahrem ili nije sa strasti, bilo da se radi o strasti za odnosom ili je cilj da se dobije zadovoljstvo samim gledanjem. Ako on pogleda u svoju majku, sestru ili kćerku i time zadovoljava strast kao kada gleda u ženu kojoj nije mahrem, ovo je poznato da je to haram. Isto se odnosi na gledanje lica bezbrade omladine, po jednoglasnom mišljenju učenjaka.“ Medžmu'u-l-Fetava, 15/413 i 21/245.
Isto kaže, rahimehullahu te'ala: „Onaj ko stalno gleda u bezbradu omladinu i njima slične, ili ustrajava u tome, i kaže da ne gleda sa strašću, takav laže, jer ako nema potrebe da gleda, jedini razlog zbog kojeg gleda jeste užitak kojeg osjeća u svome srcu zbog toga. Što se tiče slučajnog pogleda, on se oprašta, ako odmah okrene pogled.“ Medžmu'u-l-Fetava, 15/419 i 21/251.
Načina gledanja sa kojim su ovi bolesnici zaraženi uključuje i ono što gledaju na satelitskim televizijama i ono što vide u novinama i magazinima, ili na internetskim stranicama, ili slika djece i bezbrade omladine, i ovo je ono što ih navodi na rade bestidna djela.

Zapostavljanje obaveznih i dobrovoljnih ibadeta.

Ako osoba koja je zaražena ovim problemom klanja na vrijeme, ispunjava šartove i ruknove namaza, to će biti stvar koja će ga odvraćati od upadanja u loša i bestidna djela. Allah kaže:
„Namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno.“ (Prijevod značenja El-‘Ankebūt, 45)
Šta tek onda ako redovno obavlja sunnete i dobrovoljne namaze?

Ostavljanje Kur'ana i ne čitanje knjiga o pobožnim ljudima i imamima.

Allahova knjiga sadrži uputu, svetlo i lijek. To je najbolja zaštita za muslimana protiv upadanja u grijeh i to je najbolji lijek za onoga koji je već upao u grijeh.
Ako bude čitao knjige o imamima i biografijama učenjaka, može ih uzeti kao primjer i postati upoznat sa njihovim pričama i time se uzdignuti iznad bestidnosti i zla.

Zapostavljanje traženja znanja.

Znanje je svjetlo, kroz koje osoba može znati šta je dozvoljeno i činiti to, i može znati šta je zabranjeno i ostaviti to. Kroz njega može upoznati svoga Gospodara, subhanehu ve te'ala, Njegova imena, svojstva i djela. To će u njegovom srcu stvoriti osjećaj stida pred njegovim Gospodarom i stida pred Njegovim melecima, i tako neće htjeti činiti loša i bestidna djela. Kroz znanje će upoznati stanje grješnika i Allahovu kaznu koju im je pripremio.

Mnogo slobodnog vremena u životima onih koji imaju ovaj problem.

Kada bi se okupirali sa ibadetima, sportom, dozvoljenim stvarima i traženjem znanja ne bi imali vremena da ga troše na razmišljanje o zabranjenim stvarima, a da ne govorim o činjenju istih.

Prijateljevanje i druženje sa lošim ljudima.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poistovjetio lošeg prijatelja kao onog ko puše u vatru u kovačnici, pa ili će spaliti odjeću svoga druga ili će ovaj od njega osjetiti loš miris.

Ne stupanje u brak.

Allah je stvorio prirodnu strast u ljudima, i dao je da se ona ispoljava prema ženama. Dozvoljen način za to je brak. Onaj ko se suprotstavi svojoj prirodi (fitri) i usmjeri tu strast prema drugim muškarcima koji su kao on, ili je bezvrijedniji od životinja, jer imamo životinje ispred sebe i da li vidimo da se mužjaci penju jedni na druge i da jedni druge gledaju sa strašću? Vidi to i usporedi to sa osobom koja gleda u bezbradu omladinu istog spola kao i on sa strašću, i sa onim koji radi razvratna djela sa njima, i onda ga to čak i odvrati da oženi ženu!
Pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 20068 o informacijama kako pobjeći od ove bolesti i kako je izliječiti.
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, kaže kada govori o lijeku za zabranjenu ljubav i zaljubljenost: „Lijek za ovu ubojitu bolest jeste da razumije da je ono što ga je zadesilo od ove bolesti je suprotno tevhidu i to je zbog njegovog nemara u srcu naspram Allaha. On mora potvrditi jednoću svoga Gospodara i Njegovih zakona i ajeta prije svega ostalog, onda treba raditi ibadete, i unutrašnje i vanjske, što će zaokupirati njegovo srce da ne misli o tome. Da se u potpunosti okrene Allahu i da moli Allaha da to odstrani od njega. Treba svoje srce usmjeriti samo prema Allahu. Ovo je lijek koji je Allah spomenuo u Svojoj knjizi riječima: ‘… tako bî, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.’ (Prijevod značenja Jūsuf, 24)
Allah nas obavještava da je On odvratio zlo zaljubljenosti i bestidnih djela od njega zbog njegove iskrenosti, jer ako je srce iskreno i ako su djela osobe iskrena samo radi Allaha, onda ljubav prema slikama ne može zauzeti ovo srce, ona može zauzeti samo prazno srce, kao što je pjesnik rekao:
Njena ljubav mi je došla u srce prije nego sam i znao šta je ljubav,
Pa je našla moje srce praznim i dobrim mjestom za boravak, pa ga je tako zauzela.“ El-Dževabu-l-Kafi, 150-151.
Drugo:
Od najvećih grešaka jeste da se misli da nema lijeka za ovu bolest, i da homoseksualac nikada ne može postati „straight“ (da ga privlače samo žene). Kada bi to bilo tako, onda Allah ne bi rekao narodu Luta da se pokaju, i Allahov poslanik Lut, alejhi selam, ne bi ih pozvao da se okane svoje izopačenosti. Allah je Stvoritelj ljudi, i On zna šta se kod ljudi može a šta ne može promijeniti, tako da ne smiješ obraćati pažnju na izjave onih koju kažu suprotno ovome.
Koliko je samo homoseksualaca koji su se vratili svome Gospodaru i pokajali, i njihovo pokajanje je prihvaćeno i promijenili su se, a njihovi zabranjeni prohtjevi su nestali. Lut, alejhi selam, pozvao je svoj narod da se žene, jer je to efektivan lijek, na koji način onaj ko je zaražen ovom bolesti može da usmjeri svoje strasti na dozvoljen način.
Treće:
Od onoga iznad je jasno da u ono u što spada homoseksualizam jeste da se veže za slike ili gledanje bezbrade omladine, ili na zle bestidne radnje, što je rezultat djela te osobe. On je obavezan da prestane sa time, i on je u stanju da prestane. Ako pretpostavimo da ga privlače muškarci onda se mora suprotstaviti tome i izbjegavati stvari koje vode da on upadne u haram, baš kao što žene privlače normalne osobe, od njega se traži da obara pogled i da se ne osamljuje sa ženama, isto tako mora izbjegavati sve puteve koji vode tom iskušenju.
Četvrto:
Što se tiče tvojih riječi: „Šta treba da radimo?“ Objasnili smo ti šta trebaš uraditi. Trebaš se bojati Allaha i poštovati Ga toliko da ne želiš da te vidi u stanju sa kojim nije zadovoljan, i za koje on ljude žestoko kažnjava.
Ali ono što nas šokira jeste ono što si rekao poslije ovoga tj.: „Da li je naša krivica što smo ovakvi? Koja je mudrost iza toga što je čovjek stvoren ovako?“
Da, Allahov robe, odgovornost i posljedice, prijetnja i kazna, to sve zadesi onoga ko radi grijehe. On to zaslužuje zbog zlih djela koja je uradio i zbog onoga što je zaradio svojim rukama.
Allah, subhanehu ve te'ala, kaže:
„Ima ljudi koji se o Allahu prepiru bez ikakva znanja i bez ikakva nadahnuća i bez Knjige svjetilje, hodeći nadmeno da bi s Allahova puta odvraćali; njih na ovome svijetu čeka poniženje, a na onome svijetu daćemo im da iskuse patnju u ognju. ‘Eto to je zbog djêlā ruku tvojih, jer Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.'“ (Prijevod značenja El-Hadždž, 8-10)
Allah, subhanehu ve te'ala, također kaže:
„A dokazi onih koji se o Allahovoj vjeri raspravljaju ništavni su kod njihova Gospodara kada su joj se već mnogi odazvali; na njih će pasti gnjev i čeka ih patnja teška.“ (Prijevod značenja Eš-Šūrā, 16)
Šejh Es-Sa'adi, rahimehullahu te'ala, kaže: „Ovdje nam Allah govori da oni koji se raspravljaju o Allahovoj vjeri sa ništavnim dokazima i kontradiktornim dokazivanjima, ‘kada su joj se već mnogi odazvali‘ tj. nakon što su oni koji imaju pameti i razmišljaju odazvali se Allahu, zbog jasnih ajeta i dokaza koje im je dao, tako da ovi koji se raspravljaju o istini nakon što im je postalo jasno ‘ništavni su‘ tj. ništavno i odbijeno ‘kod njihova Gospodara‘ jer to podrazumijeva odbijanje istine, a sve što se suprotstavlja istini je zabluda.
‘…na njih će pasti gnjev‘ zbog njihove nepokornosti i njihovog okretanja od Allahovih ajeta i odbijanja istih. ‘…i čeka ih patnja teška‘ što je produkt Allahove srdžbe na njih. Ovo je kazna svakoga ko osporava istinu sa zabludom.“
Allah govori o Njegovim lažljivim neprijateljima:
„A kada urade neko ružno djelo, govore: ‘Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovijedio.’ Reci: ‘Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela! Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?’
Reci: ‘Gospodar moj naređuje – pravednost. I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako će vas ponovo oživiti.’
On jednima na Pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto Allaha, šejtane za zaštitnike uzimaju i misle da dobro rade.“ (Prijevod značenja El-A'rāf, 28-30)
Šejh Es-Sa'adi, rahimehullahu te'ala, kaže: „Ovdje Allah govori, opisujući loše stanje mušrika koji rade grijehe, i govore da im je Allah naredio da to rade: ‘A kada urade neko ružno djelo‘ tj. sve što se smatra odbojnim i gnusnim, u što spada to što tavafe oko Ka'abe goli. ‘…govore: ‘Zatekli smo pretke naše da to rade’‘ i što se tiče ovoga rekli su istinu. ‘…a i Allah nam je to zapovijedio‘ ovo su slagali, jer je Allah negirao ovu njihovu tvrdnju kada je rekao: ‘Reci: ‘Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela’‘ tj. ne dolikuje Njegovoj mudrosti i savršenstvu da naređuje Njegovim robovima da rade loša djela, bilo da se radi o ovome što su radili ovi mušrici ili bilo čemu drugom. ‘Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?‘ i ima li neke laži i izmišljotine koja može biti veća od ovoga?“
Ono što si rekao je ono što Allahovi neprijatelji, mušrici i oni koji ne vjeruju u Njegove poslanike, govore. Oni upadnu u grijeh, onda sebe opravdavaju kaderom, govoreći da ih je Allah stvorio takvima, ili da im je naredio da to rade, neka je savršen i visoko Allah iznad onoga što nepravednici govore.
Tako isto bludnik, lopov i ubica mogu reci: „Šta sam ja tu kriv? Allah me je stvorio ovako.“ Ovaj lažni argument čini nevažećim sve Allahove propise, čini nevažećim naredbe i zabrane, i ljudima daje slobodu da rade šta hoće bez odgovornosti, pa onda bludniče kao magarci, i uskoro neki od će učiniti te bestidne radnje na ulici, što će se desiti na kraju vremena, a što se i događa u nekim nevjerničkim i razvratnim zemljama!
Da li znaš da si ti onaj ko je otvorio ova vrata sebi, ali da Allah ima dokaz protiv tebe, a da ti nemaš dokaza protiv Allaha?
Tako da se trebaš zanimati time kako da sebi zatvoriš vrata zla i pokvarenosti, prije nego ih ne mogneš više zatvoriti, umjesto da misliš o onome koji je stvorio vrata i kako ti da ih nije ostavio zatvorenim, jer izgleda da ti ne znaš razliku između vrata i zida!
Ako želiš da to bude zid, bez vrata i svjetiljke, onda koja je svrha odgovornosti, koju onda vrijednost imaju naredbe i zabrane, halal i haram, nagrada i kazna, Džennet i Džehennem?
Sažetak našeg savjeta tebi jeste, da te savjetujemo da požuriš i oženiš se, pa tako da možeš usmjeriti svoju spermu u ono što je čisto i dozvoljeno, i da se zaštitiš od zabranjenog seksualnog odnosa.
Ali, kako ne bi prevario onoga ko ti vjeruje ili da iznevjeriš to povjerenje ili da učiniš nepravdu onome ko ti nije učinio nepravdu, bitno je da prvo počneš da iskrenim pokajanjem Allahu od grijeha homoseksualnosti u kojeg si upao, i da ustraješ u raznim vrstama ibadeta. Neka tvoja briga bude Allah i Njegovo zadovoljstvo, onda odmah kada osjetiš da si krenuo putem upute, i osjetiš da si krenuo ispravnim putem, onda ojačaj strepnju prema dobru i čistoći tako što ćeš oženiti onu koja će ti pomoći da budeš čedan. Ali prije nego počneš popravljati problem ili što se budeš osjećao da si se iskreno pokajao, nemoj činiti nepravdu nikome više i nemoj izdati onoga ko ti vjeruje.
Molimo Allaha da te izliječi, da ti očisti srce i da te učini čednim.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/101169
 

Prevedeno sa stranice – http://www.islamqa.info

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Obaveza u pogledu zekata na imetak jeste da se daje u novcu, i nije dozvoljeno da se daje u određenim predmetima i hrani.
Od obaveza onoga ko daje zekat jeste dostava iznosa zekata onima kojim on pripada, i nije mu dozvoljeno da obrće ovaj iznos, niti da traži šta im je najpotrebnije shodno njegovom mišljenju, nego daje taj novac siromahu kome pripada, a taj siromah najbolje zna o svojim potrebama i koristima od drugih.
Poznato je da čovjek sa novcem može doći do onoga što hoće, za razliku od predmeta koje možda treba a možda i ne i onda bude primoran da to proda za malo da bi se okoristio sa novcem od protuvrijednosti.
Upitan je šejh Ibn ‘Usejmin, rahimehullahu te'ala:
„Da li je dozvoljeno da se iznos zekata zamijeni sa stvarima, hranom ili nečim drugim i onda se dijeli siromašnim?“
On je odgovorio:
„Nije dozvoljeno, zekat se mora dati u dirhemima (novcu op. pre.).“ Lika’ eš-Šehri, 12/41.
Isto tako je rekao:
„Zekat na dirheme mora biti u dirhemima, i ne daje se u nečemu drugom osim kada ti siromah opunomoći i kaže: ‘Ako si mi donio dirheme kupi mi to i to.'“ Medžmu'u-l-Fetava ve resail Ibn ‘Usejmin, 18/303.
Drugo:
Ako ima određeni siromah kojem trebaju lijekovi ili hrana, ili nešto drugo od njegovih potreba, i zna se da ako mu se dadne zekat u novcu da će iz toga proizaći jasna šteta, ili korist je da mu se ne daje zekat u novcu, u ovoj situaciji neki učenjaci su dozvolili da se taj iznos pretvori u određene predmete kao zamjena za novac.
Primjer toga: da siromah bude luda osoba, ili slabe pameti tako da ne može upravljati imetkom, ili maloumna osoba koja rasipa imetak, ili osoba koja upropaštava imetak tako što ga troši u ono u čemu nema koristi, tako onda opet ostanu i on i oni za koje je on odgovoran u potrebi.
Kaže šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala:
„Davanje protuvrijednosti novca bez potrebe ili stvarne koristi nije dozvoljeno… jer kada bi se dozvolilo općenito da se daje u protuvrijednosti onda osoba koja daje možda ne bi davala kvalitetne stvari i ne bi davala jednaku protuvrijednost. Svrha zekata je pomoć siromahu, i ovo se odražava u iznosu i vrsti imetka. Što se tiče davanja protuvrijednosti zbog potrebe ili koristi ili pravde nema smetnje u tome.“ Medžmu'u-l-Fetava, 25/82.
Kaže šejh Ibn Baz, rahimehullahu te'ala, u Fetvama (14/253):
„Dozvoljeno je da dadne u zamjenu za novac platno, hranu ili nešto drugo kada vidi koristi za onoga kome se daje zekat u tome, uz to da daje u istoj vrijednosti u novcu. Kao da je siromah na primjer luda osoba, slabe pameti, maloumna ili manjkava, pa je se za bojati da se može igrati sa novcem, pa je korisnije da mu se dadne u hrani, odjeći da je koristi u iznosu zekata kojeg je obavezan da dadne. I ovo što smo spomenuli je najispravniji stav kod učenjaka.“
Bolje od toga je da se njih pita šta im treba i da se uz njihovu dozvolu kupi ono što im treba.
Kaže šejh Muhammed Salih el-‘Usejmin, rahimehullahu te'ala:
„Ako su ukućani neke kuće siromasi, pa ako im damo novac protraćili bi ga na stvari koje im nisu potrebne i u kojima nema koristi, pa ako bi im kupili najpotrebnije stvari koje im trebaju i dali im da li je ovo dozvoljeno?
Poznato je kod učenjaka da ovo nije dozvoljeno, tj. nije dozvoljeno čovjeku da od svoga zekata kupi neke stvari koje bi dao u zamjenu za novac, kažu jer je novac potrebniji siromasima, jer sa njima može da kupuje šta on hoće, za razliku od određenih stvari koje mu možda neće trebati, pa ih onda prodaje po manjoj cijeni.
Ali ima način: kada bi dao zekat ukućanima neke kuće bojiš se da ih neće potrošiti u osnovne potrepštine, onda reci onome ko je glavni u toj kuću bilo da se radi o ocu, majci, bratu, amidži, reci mu da imaš zekat i koje su stvari koje su im potrebne da im kupiš i da ih onda dostaviš.
Tako da bi na ovaj način ovo bilo dozvoljeno i zekat bi došao onome kome pripada.“ Medžmu'u-l-Fetava Ibn ‘Usejmin, 15/ pitanje br. 643.
Zaključak: Davanje zekata u robi ili predmetima u zamjenu za novac nije dozvoljeno niti se to broji kao zekat ako se dadne, osim kada ima potreba i korist koja to zahtjeva.
A Allah najbolje zna.
 
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/ar/138684
 

Prevedeno sa stranice http://www.islamqa.info

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com