Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Je li dozvoljeno prodavanje alkohola, prezervativa i kozmetičkih krema?
Hvala pripada Allahu. Dobro si postupio kada nisi više prodavao stvari koje je Allah zabranio kao pivo i svinjetinu. Molimo Allaha da ti podati halal opskrbu i da ti to zamijeni sa dobrim. Što se tiče onoga što si pitao, odgovor slijedi: Nije dozvoljeno muslimanu da učestvuje u nevjerničkim prazniciviše
Hvala pripada Allahu.
Dobro si postupio kada nisi više prodavao stvari koje je Allah zabranio kao pivo i svinjetinu. Molimo Allaha da ti podati halal opskrbu i da ti to zamijeni sa dobrim.
Što se tiče onoga što si pitao, odgovor slijedi:
Nije dozvoljeno muslimanu da učestvuje u nevjerničkim praznicima, kao što suBožić i Vaskrs, ili da prodaje stvari koje ih potpomažu u tome, zbog riječi Uzvišenog Allaha:
“Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.”(Prijevod značenja El-Mā'ide, 5:2)
Isto se dnosi i na izmišljene praznike kao što je dan majki. Nije dozvoljeno prodavati bilo šta što će ih pomoći u proslavljanju.
Osnovna je da je dozvoljeno koristiti i prodavati prezervative, osim ako prodavac sumnja ili zna da će biti korišteni u zabranjene svrhe, u tom slučaju nije dozvoljeno prodavati.
Osnovno pravilo u tome – kao što je Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, rekao – jeste: “Svaka odjeća za koju osoba smatra da će najvjerovatnije biti korištena u haram svrhe, nije je dozvoljeno prodavati ili šiti za onog ko će je koristiti u zabranjene svrhe.”
Šerhu-l-‘Umdeh, 4/386.
Ovo se ne odnosi samo na odjeću, nego je općenito i odnosi se na sve što se kupuje ili prodaje.
Zabranjeno je prodavati duhan i listiće za lutriju, i svaki proizvod za koji se zna da uključuje nešto što je zabranjeno.
Navodi se u fetvama stalne komisije za fetve (13/55): “Nije dozvoljeno trgovati sa duhanom ili bilo kojom zabranjenom stvari, jer su one habais (zlo i nečistoća), i zbog fizičke, duhovne i financijske štete koju prouzrokuju.”
Što se tiče lutrije njena osnova je kockanje. Šejh Ibn ‘Usejmin, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Način koji spominje onaj koji pita, u kojem osoba kupi listić i ako ima sreće, kao što kaže, osvojit će veliki iznos, to podpada pod kockanje za koje Allah kaže:
‘O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.
Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?
I budite poslušni Allahu i budite poslušni Poslaniku i oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik Naš dužan samo jasno obznaniti.’ (Prijevod značenja El-Mā'ide, 5:90-92)
Ovo kockanje – koje podrazumijeva svaku transakciju u kojoj osoba može jedino ili dobiti ili izgubiti, ali ne zna da li će dobiti ili izgubiti – je haram; usitinu, to je od velikih grijeha. Očigledno je da je to nešto ogavno kada ga je Allah spomenuo zajedno sa kumirima (širkom, idolatrijom op. pre.), alkoholom i strelicama za gatanje.”
Fetava Islamijje, 4/441.
Treba napomenuti da sve ono što je zabranjeno raditi ili korisitit, to je također zabranjeno i prodavati, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah prokleo jevreje; bila im je zabranjena masnoća od životinja, pa su je oni prodavali i jeli njenu zaradu. Kada Allah zabrani nešto, On zabrani i njenu cijenu (prodaju, zaradu od toga).” Zabilježili su ga Ahmed i Ebu Davud (3026). Šejh Albani ga je ociojenio vjerodostojnim u Sahih el-Džami’ (5107).
Nije dozvoljeno slikati lik živih bića, bilo to ljudi, ptica ili životinja. A ako je to trodimenzionalna slika (kip) to je još gore.
Na osnovu ovog, nije dozvoljeno prodavati bilo kakve keramičke figure itd., ako su ovakve vrste. Ali ako su to slike mrtve prirode kao što su planine ili pejzaži, nema ništa sporno u pravljenju i prodavanju istih.
Navodi se u Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh (13/73): “Kupovina i prodaja slika živih bića je zabranjena jer se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Allah i Njegov Poslanik su zabranili prodaju alkohola, lešina (meso životinje koja je uginula op. pre.), svinjetine i kipova.’(Mutefekun alejh) To je zato što se može desiti pretjerivanje u pogledu mrtvih ljudi, kao što se desilo među Nuhovim narodom… a i zbog mnogih drugih tekstova koji navode zabranu pravljenja i korištenja slika živih bića.”
Što se tiče lijekova koji sadrže alkohol, ako je količina alkohola koju sadrži velika i može dovesti do opijanja ako osoba uzme veliku količinu lijeka, onda se taj lijek smatra kao alkohol i on je zabranjen da se koristi ili prodaje. Ali ako je količina alkohola mala i neće dovesti do opijanja bez obzira u kojoj se količini uzme, onda ga je dozvoljeno koristiti i prodavati.
Navodi se u fetvama stalne komisije za fetve po pitanju mirisa koji sadrže alkohol: “Ako količina alkohola u mirisu dostigne stepen da će opiti osobu koja ga konzumira u velikoj količini, onda ga je zabranjeno konzumirati, prodavati i to se odnosi na sve vrste upotrebe, jer je to alkohol, bilo da je puno ili malo. Ali ako stvar s kojom se miris miješa, kao što je alkohol, ne dostigne stepen gdje će njegovo konzumiranje u velikoj količini dovesti do opijanja, onda ga je dozvoljeno koristiti i trgovati s njim, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Sve što opija u velikim količinama, zabranjeno je i u malim.’”
Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh, 13/54.
Sve što je zabranjeno muslimanima da koriste, također mu je to zabranjeno da prodaje bilo muslimanu ili nevjerniku, jer se šerijatska pravila odnose i na nevjernike, uključujući i propise o manjim pitanjima, prema mišljenju većinje učenjaka, a što je zabranjeno muslimanima je zabranjeno i za njih. Tako da im nije dozvoljeno prodavati alkohol ili svinjetinu, i sve ostalo za što je potvrđeno da je zabranjeno u našoj vjeri, čak i ako pretpostavimo da je to njima dozvoljeno u njihovoj vjeri, jer je šerijat derogirao i ispravio sve zakone koji su bili prije njega.
Stoji u Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh, 13/49:
Pitanje: Je li dozvoljeno trgovati sa alkoholom i svinjetinom ako se ne prodaju muslimanu?
Odgovor: Nije dozvoljeno trgovati onim što je Allah zabranio, bilo da je to hrana ili nešto drugo, kao što je alkohol ili svinjetina, čak i ako osoba trguje sa nevjernicima, jer je potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah zabrani nešto, On također zabrani i njegovu cijenu (prodaju).”Zabilježio ga je Ahmed (2564), Sahih el-Džami’ (5107). I jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo alkohol i onog ko ga pije, onog ko ga prodaje, onog ko ga kupuje, onog ko ga nosi, onoga kome se nosi, onoga ko jede njegovu zaradu, onoga ko cijedi sok i onoga od koga se cijedi. Zabilježio ga je Tirmizi (1295); Sahih et-Tirmizi (1041).
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/14355
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeŽelio bi znati za ajete u Kur'anu koji govore o pokrivanju lica žene?
Hvala pripada Allahu. Trebaš znati da je pokrivanje žene ispred nemahrema i pokrivanje lica za ženu obaveza na što je ukazano u knjizi tvoga Gospodara, sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, razumski lii analogijom. Dokazi iz Kur'ana (i) "A reci vjernicama neka obore poglede svoje (od gledaviše
Hvala pripada Allahu.
Trebaš znati da je pokrivanje žene ispred nemahrema i pokrivanje lica za ženu obaveza na što je ukazano u knjizi tvoga Gospodara, sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, razumski lii analogijom.
Dokazi iz Kur'ana
(i)
“A reci vjernicama neka obore poglede svoje (od gledanja u zabranjene stvari) i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim (od zabranjenih seksulanih radnji); i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje (kao oči zbog potrebe da vide kuda idu, gornji dio šake, ili oko ili vanjska haljina, rukavice, veo…), i neka vela svoja spuste na džijubihinne (tj. na svoja tijela, lica, vratove i grudi); neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” [Prijevod značenja En-Nūr 24:31]
Dokazi o obaveznosti hidžaba iz ovog ajeta su:
a) Allah naređuje vjernicama da čuvaju svoju čednost, a naredba da čuvaju svoju čednost je i naredba da koriste sva sredstva da po postignu. Nijedna razumna osoba neće sumnjati da je jedan od načina da se to postigne pokrivanje lica, jer otkrivanje prouzrokuje da drugi gledaju u nju i naslađuju se njenom ljepotom, a potom da iniciraju kontakt. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Oči čine zinaluk, a njihov zinaluk je pogled…” onda je rekao: “Onda to polni organ ili potvrdi ili zanegira.” Buharija, 6612; i Muslim, 2657.
Ako je pokrivanje lica od načina da osoba čuva svoju čast, onda je to naređeno, jer sredstva do nekog cilja imaju isti propis kao i taj cilj.
b) Allah kaže, prijevod značenja: “… i neka vela svoja spuste na džijubihinne (tj. na svoja tijela, lica, vratove i grudi).”Džejb (množina džujub) otvor za vrat na nekoj odjeći a himar (veo) je ono čime žena pokriva glavu. Ako je ženi naređeno da pokrije otvor na vratu sa pokrivačem za glavu onda je naređeno da pokrije i lice, bilo da se to podrazumijeva ili da to zaključimo analogijom. Ako je obavezno da pokrije vrat i grudi, onda je preče da pokrije i lice jer je to mjesto ljepote i privlačnosti.
c) Allah je zabranio pokazivanje svih ukrasa osim onoga što je vanjsko, to je ono što se ne može sakriti, kao što je vanjski izgled odjeće. Na osnovu toga Allah kaže, prijevod značenja: “…osim onoga što je ionako spoljašnje …” a nije rekao: osim onoga što one pokazuju. Neki od selefa, kao što su Ibn Mesud, El-Hasan, Ibn Sirin i drugi su protumačili ovaj dio “.. .osim onoga što je ionako spoljašnje …” da znači vanjski ogrtač i odjeća, i ono što se vidi ispod vanjskog ogrtača (tj. krajevi odjeće itd.). Onda je opet zabranio da polazuju ukrase osim onima koji su učinjeni kao izuzetak. Ovo ukazuje da drugi ukras nije isto kao i prvi. Prvi ukras je ono što se vidi s vana i što se ne može sakriti. Drugi ukras je unutrašnji ukras (uključujući i lice). Kada bi bilo dozvoljeno svima da vide ove ukrase, onda ne bi bilo smisla da se općenito zabrani u prvom slučaju, onda u drugom načini iznimka.
d) Allah je dao olakšicu da žene mogu pokazivati svoje ukrase “ili muškarcima kojima nisu potrebne žene”tj. muški robovi koji nemaju potrebe za ženama, i maloj djeci koja nistu dostigla dob želje za ženama i koja nisu vidjela stidna mjesta žene. Na osnovu ovog nužne su dvije stvari:
Da pokazivanje svojih unutrašnjih ukrasa nije dozvoljeno osobama koje nisu mahremi sa izuzetkom ove dvije kategorije ljudi.
2. Razlog ovog propisa jeste da muškarci mogu biti iskušani ženom i mogu se zaljubiti u nju. Bez sumnje lice je izvor ljepote i privlačnosti, pa je sakrivanje obavezno da ne bi muškarciu koji imaju želju za ženama bila privlačna i iskušenje.
e) Riječi, prijevod značenja: “…i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju”, znači, da žene ne trebaju udarati nogama o zemlju da bi se čuo skriveni nakit koji imaju kao što su halke na nogama i slično. Ako je ženama zabranjeno da udaraju nogama o zemlju da ne bi muškarci bili iskušani sa zveketom halki na nogama itd; šta je onda tek sa otkrivanjem lica?
Šta je veći izvor iskušenja – da muškarac čuje zveket halki na nogama žene za koju ne zna da li je lijepa, da li je mlada ili stara, ružna ili lijepa; ili da gleda prelijepo mladalačko lice koje a privlači i poziva da gleda se u njega?
Svaki muškarac koji ima imalo strasti prema ženama će znati koje od ova dva iskušenja je veće i koje više zaslužuje da bude skriveno i prikriveno.
(ii)
Allah kaže, prijevod značenja:
“A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu krjeposne (tj. da to ne urade). Allah sve čuje i zna.” [Prijevod značenja En-Nūr 24:60]
Dokaz u ovome ajetu jeste da Allah kaže da nema grijeha starijim ženama koje su izgubile nadu da će stupiti u brak jer muškarci više nemaju želju prema njoj, zbog njene starosti, ako odlože svoje ogrtače, pod uslovom da to ne bude razgolićavanje. Činjenica da se ovaj propis odnosi samo na starije žene ukazuje na to da nije isti na mlađe žene koje se i dalje nadaju da će stupiti u brak. Ako bi se propis o odlaganju ogrtača odnosio na sve, onda ne bi bilo smisla da se izdvajaju starije žene ovdje.
Riječi: “ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose” daje još dokaza da je hidžab obavezan za mlađe žene koja se nadaju braku, jer obično kada odkrivaju svoje lice namjera je da se namjerno razgolićavaju (teberrudž) i da pokažu svoju ljepotu da bi muškarci gledali u nju i divili se njenoj ljepoti itd. One koje to rade suprotno su izuzetci, a propis se ne odnosi na izuzetne slučajeve.
(iii)
Allah kaže:
“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se (tj. da se upotpunosti zastru osim očiju ili jednog oka da vide kuda idu). Tako će se najlakše prepoznati (kao časne žene) pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je. “[Prijevod značenja El-Ahzāb 33:59]
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, je rekao: “Allah je naredio vjernicama, da kada budu izlazile iz kuće radi neke potrebe, pokriju svoja lica od vrha svojih glava sa svojim džilbabom, a da ostave jedno oko da vide.”
Tumačenje ashaba je dokaz, uistinu neki od učenjaka su rekli da te predaje imaju stepen merfu’ – koje se dižu do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Komentar ” a da ostave jedno oko da se vidi ” je olakšica jer moraju vidjeti put kuda idu; ako nema potrebe za tim onda ni oko ne treba biti otkriveno.
Džilbab je gornji ogrtač koji ide preko himara; kao abaja.
(iv) Allah kaže:
“Njima nije grijeh da budu otkrivene pred očevima svojim, i sinovima svojim, i braćom svojom, i sinovima braće svoje, i sinovima sestara svojih, i ženama vjernicama, i pred onima koje su u vlasništvu njihovu. I Allaha se bojte, jer Allahu, doista, nije skriveno ništa.” “[Prijevod značenja El-Ahzāb 33:55]
Ibn Kesir, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Kada je Allah naredio muslimankama da stavljaju hidžab pred ne mahremima, objasnio je da ga ne moraju nisiti pred ovom rodbinom, kao što je objasnio da su oni izuzeti, u suri En-Nūr ‘neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim…’“
Dokazi iz Sunneta o obaveznosti pokrivanja lica
(i)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada neko od vas zaprosi ženu, nema grijeha da je vidi, štoviše on je treba vidjeti sa ciljem da je zaprosi čak i ako ona toga nije svjesna.” Zabilježio ga je Ahmed. Autor Medžme'u-l-Zevaid kaže da su njegovi prenosioci, prenosioci sahiha.
Dokaz ovdje je to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da čovjek koji prosi ženu radi braka nema grijeha da je vidi, pod uslovom da je to s ciljem da je zaprosi. Što ukazuje da onaj ko nema namjeru da se ženi ima grijeh kada gleda u ženu kojoj nije mahrem u svakodnevnim situacijama, kao što ima i onaj koji želi da prosi ako gleda sa nekom drugo namjerom mimo te, kao na primjer da se naslađuje itd.
Ako se kaže da hadis ne ukazuje jasno na ono u što se gleda, i može značiti gledanje u grudi itd; odgovor na to jeste da muškarac koji prosi gleda u lice jer se tu fokusira onaj ko gleda u ljepotu, bez sumnje.
(ii)
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se izvedu i žene na mjesto gdje se klanja bajram, one su rekle: “O Allahov Poslaniče, neke od nas nemaju ogrtače.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Neka joj njena sestra posudi neki od svojih ogrtača da obuče.” Buharija i Muslim.
Ovaj hadis ukazuje da je uobičajena praksa ashabijki bila da žena neće izlaziti napolje ako nema ogrtača (džilbaba), a ako ne bi imala džilbab ne bi izlazila napolje. Naredba da se nosi džilbab ukazuje da je obavezno pokrivanje. A Allah zna najbolje.
(iii)
Prenosi se u dva Sahiha da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi klanjao sabah i žene muslimanke bi prisustvovale namazu sa njim, zamotane u svoje velove, a onda bi se vraćale kući i niko ih ne bi prepoznavao zbog mraka.” Ona je rekla: “Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio od žena ono što smo mi vidjeli, zabranio bi im da dolaze u džamije kao što su sinovi Israilovi zabranili svojim ženama.”
Sličnu predaju prenosi Abdullah ibn Mesud, radijallahu anh.
Ovaj hadis je dokaz za dvije stvari:
Hidžab i pokrivanje je bila praksa ashabijki koje su bile najbolja generacija i najčasnije kod Allaha.
Aiša, majka pravovjernih i Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhuma, koji su oba bili učenjaci sa velikom pronicljivošću, su rekli kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio od žena ono što smo mi vidjeli, zabranio bi im da dolaze u džamije. Ovo je bilo za virijeme najboljih generacija, a šta je onda danas?!
(iv)
Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko god pusti da se njegov ogrtač vuče po zemlji zbog oholosti, Allah ga neće ni pogledati na Sudnjem danu.” Ummu Seleme je rekla: “Šta će žene uraditi sa svojim krajevima odjeće?” On je rekao: “Neka puste da se vuče po zemlji dužinu šake.” Ona je rekla: “Šta ako joj se budu vidjela stopala?” On je rekao: “Neka je pusti za dužinu podlaktice, ali ne više od toga.” Tirmizi, šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih et-Tirmizi.
Ovaj hadis ukazuje da je obaveza ženama da pokriju stopala, i da je to bilo veoma poznato među ashabijkama, radijallahu anhunne. Stopala su bez sumnje manje iskušenje od lica i šaka, tako da ukazivanje na ono što je manje samo ukazuje da ono što je veće od toga i da je preče da se taj propis odnosi i na to. Mudrosti šerijata nije da se naredi pokrivanje onoga što je manji izvor iskušenja, a da izostavi naredbu pokrivanja nečega što je izvor većeg iskušenja. Ovo je kontradiktornost koja je nemoguća i koja se ne može pripisati mudrosti Allaha, subhanehu ve te'ala.
(v)
Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Jahači su prolazili kaj nas dok smo bili u ihramima sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Kada bi se približili spustile bismo naše dižbabe sa glave preko naših lica, a kada bi prošli otkrile bismo lica.” Ebu Davud, 1562.
Riječi: “Kada bi se približili spustile bismo naše dižbabe sa glave preko naših lica ” ukazuju da je obavezno pokrivati lice, jer u ihramima je propisano da se otkrije lice. Kada ne bi bilo jakog razloga da spriječi otkrivanje lica, bilo bi naređeno da se ostave otkrivena čak i kada su jahači prolazili pored njih. Drugim riječima, žene su obavezne da tokom ihrama otkriju svoje lice prema većinskom dijelu učenjaka, a ništa ne može poništiti ono što je obavezno osim nešto što je također obavezno. Kada ne bi bilo obavezno nošenje hidžaba i pokrivanje lica pred muškarcima koji nisu mahrem, ne bi onda bilo razloga da se otkriva za vrijeme ihrama. Potvrđeno je u dva Sahiha i na drugim mjestima da je ženi u ihramima zabranjeno da nosi nikab (veo preko lica) i rukavice.
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Ovo je jedna od stvari koje ukazuju da su nikab i rukavice bile poznate kod žena koje nisu u ihramima, što podrazumijeva da su pokrivale lica i šake.”
Ovo je deset dokaza iz Kur'ana i sunneta.
Deseti je:
Logička analiza i analogija koja se zasniva na ovom savršenom šerijatu, čiji su ciljevi da pomogne ljudima da ostvare ono što je najbolje za njih i da preporuči sredstva koja vode do toga, i da odbaci zlo i da blokira sredstva koja vode u to.
Ako razmislimo o otkrivanju lica i da ga žene pokazuju muškarcima koji im nisu mahrem, uvidjet ćemo da to podrazumijeva mnogo loših posljedica. Čak i ako predpostavimo da ima nešto koristi u tome, njih je veoma malo u poređenju sa lošim posljedicama.
Te negativne posljedice uključuju:
1.Fitnu (iskušenje). Otkrivanjem lica, žena može biti iskušana da uradi neke stvari koje će učiniti njeno lice još ljepšim. Ovo je jedan od najvećih uzroka zla i pokvarenosti.
Oduzimanje stida (morala, čednosti) od žene, koji je dio vjere i prirode žene. Žene su primer stida i čednosti, kao što je rečeno:”Stidniji od djevice u svojim odajama”. Oduzimanje stida od žene umanjuje njen iman i prirodnu težnju sa kojom je stvorena (stid op. pre.).
Muškarci mogu biti iskušani njome, pogotovo ako je lijepa i ako flertuje, smije se i šali, što je i slučaj kod mnogih onih koje nisu pokrivene. Šejtan kruži tijelom sina Ademovog kao što kruži i krv.
Miješanje muškaraca i žena. Ako žena misli da je jednaka sa muškarcima sa otkrivanjem lica i da izlazi napolje otkrivena, neće biti čedna i neće se stiditi da izlazi i miješa sa muškarcima. Ovo dovodi do veće fitne (iskušena) i raširenog nereda. Prenosi Tirmizi (5272) od Hamze ibn Ebi Usejda od njegovog oca da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao ženama, kada je izlazio iz džamije i vidio muškarce i žene da se miješaju na ulici:“Pomaknite se i ne hodajte sredinom puta, držite se krajeva puta.”Onda su žene hodale tako blizu zidova da su se njihovi ogrtači zakačali o zid koliko su blizu bile.
Šejh Albani ga je ocijenio kao hasen u Sahih el-Džami’, 929.
Prilagođeno iz Poslanice o hidžabu od šejha Muhammeda ibn ‘Usejmina, rahimehullahu te'ala.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/11774
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeKoje vrste šefa'ata (zauzimanja) postoje? Ko će se zauzimati za ljude?
Hvala pripada Allahu. Zauzimanje znači posredovanje za nekoga radi pribavljanja neke koristi ili radi otklanjanja štete. Postoje dvije vrste: Prva vrsta: ona koja će se desiti na onome svijetu (ahiretu), na Sudnjem danu. Druga vrsta: zauzimanje u ovodunjalučkim stvarima. Što se tiče zauzimanja kojeviše
Hvala pripada Allahu.
Zauzimanje znači posredovanje za nekoga radi pribavljanja neke koristi ili radi otklanjanja štete.
Postoje dvije vrste:
Prva vrsta: ona koja će se desiti na onome svijetu (ahiretu), na Sudnjem danu.
Druga vrsta: zauzimanje u ovodunjalučkim stvarima.
Što se tiče zauzimanja koje će se desiti na ahiretu, ima dvije vrste:
Prva vrsta: posebno zauzimanje, koje će biti dato samo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i niko drugi od stvorenja neće imati udjela u tome sa njim. Ovo ima više vrsta:
Veliko zauzimanje. Ovo je mjesto hvale i slave (el-mekam el-mahmud) koje mu je Allah obećao, kada je rekao:
“I probdij dio noći u molitvi – to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati.” (Prijevod značenja El-Isrā’, 17:79)
Ono što se misli pod ovim zauzimanjem jeste da će se on zauzimati za sve ljude kada Allah odgodi Obračun i kada su oni već dugo čekali na mahšeru (mjestu sakupljanja) na Sudnjem danu. Njhova tegoba i stres će doći do tog stepena da ne mogu to više trpiti, i reći će: “Ko će se zauzimati za nas kod našeg Gospodara da On presudi među Svojim robovima?” i oni će poželjeti da odu odatle. Pa će ljudi ići poslanicima, svaki od njih će reći: “Ja to nisam u stanju,” sve dok ne dođu do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on će reći: “Ja sam za to, ja sam za to.” Pa će se zauzimati za njih, da suđenje počne. Ovo je veliko zauzimanje, i to je od stvari koje pripadaju samo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Ima mnogo hadisa koji govore o ovome, u dva Sahiha (Buharija i Muslim op. pre.) i na drugim mjestima, kao što je hadis kojeg je zabilježio Buharija u svome Sahihu (1748) od Ibn Omera, radijallahu anh: “Ljudi će pasti na koljena na Sudnjem danu, svaki narod će ići za svojim poslanikom, govoreći: ‘O taj i taj, zauzimaj se!’ Dok zauzimanje ne bude dato Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Tog dana Allah će mu podariti mjesto hvale dostojno.”
Zauzimanje za stanovnike Dženneta da uđu u Džennet.
Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doći ću na Sudnjem danu do džennetskih vrata i tražit ću da budu otvorena. Vratar će reći: ‘Ko si ti?’ Ja ću reći: ‘Muhammed.’ On će reći: ‘Naređeno mi je da ih ne otvaram nikome prije tebe.'” Zabilježio ga je Muslim (333).
Prema drugoj predaji koju je zabilježio Muslim (332): “Ja ću se prvi zauzimati po pitanju Dženneta.”
Zauzimanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za njegovog amidžu Ebu Taliba.
Prenosi se od Ebu Se'ida el-Hudrijja, radijallahu anh, da je spomenut njegov amidža Ebu Talib pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. On je rekao: “Možda će mu moje zauzimanje korisitit na Sudnjem danu, i bit će postavljen u plitak dio Džehennema gdje će mu dosezati do članaka i zbog toga će mu mozak ključati.” Zabilježili su ga Buharija (1408) i Muslim (360).
Njegovo zauzimanje da neki ljudi iz njegovog ummeta uđu u Džennet bez polagaja računa.
Ovu vrstu zauzimanja su spomenuli neki učenjaci, koji kao dokaz citiraju poduži hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anh, po pitanj zauzimanja, u kojem stoji: “Onda će biti rečeno: ‘O Muhammede, podigni glavu. Traži, bit će ti dato. Zauzimaj se, tvoje će se zauzimanje prihvatiti.’ Pa ću dići glavu i reći: ‘Moj ummet, Gospodaru; Moj ummet, Gospodaru; Moj ummet, Gospodaru.’ Bit će rečeno: ‘Neka uđu od tvog ummeta oni koji neće imati polaganje računa kroz desne kapije Dženneta. Dijelit će i ostale kapije sa drugim narodima.'” Zabilježili su ga Buharija (4759) i Muslim (194).
Druga vrsta: opće zauzimanje. Ovo će biti dato Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i drugima – melecima, poslanicima, dobrim ljudima – imat će udjela u tome kako Allah htjedne. Ovo ima više vrsta:
Zauzimanje za neke ljude koji su ušli u vatru, da se izvedu iz nje. Za ovo ima puno dokaza, na primjer:
Merfu’ predaja od Ebu Se'ida el-Hudrijja, radijallahu anh, koju je zabilježio Muslim (183): “Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, niko od vas ne može biti više uporan u traženju od Allaha da mu vrati njegova prava protiv njegovog neprijatelja od vjernika koji će tražiti od Allaha, na Sudnjem danu, (da mu dadne mogućnost da se zauzima) za svoju braću koja su u Vatri. Reći će: ‘Gospodaru naš, oni su postili sa nama i klanjali i obavljali Hadždž.’ Bit će im rečeno: ‘Izvedite one koje prepoznajete, pa će Vatri biti zabranjeno da ih prži.’ Pa će izvesti mnogo ljudi… Pa će Allah reći: ‘Meleci su se zauzimali, poslanici su se zauzimali i vjerici su se zauzimali. Nije niko ostao do Najmilostiviji od milostivih.’ Onda će on izvaditi rukohvat Vatre i iz nje izvesti ljude koji nikada nisu učinili ništa dobro.”
Zauzimanje za ljude koji zaslužuju Džehennem, da ne uđu u njega. Na ovo upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:“Nema muslimana koji umre a da četrdeset ljudi koji Allahu ne čine širk klanjaju mu dženazu, osim da će Allah prihvatiti njihovo zauzimanje za njega.”Zabilježio ga je Muslim (1577).
Jer se ovo zauzimanje dešava prije nego preminuli uđe u Vatru, i Allah će prihvatiti njihovo zauzimanje po tom pitanju.
Zauzimanje za neke vjernike koji zaslužuju Džennet, da im se uvećaju stepeni u Džennetu. Na primjer, Muslim (1528) je zabilježio predaju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio za Ebu Selemu, radijallahu anh, i rekao:“Allahu, oprosti Ebu Selemi i uzdigni mu stepen među onim koji su upućeni, i dobro mu se pobrini za porodicu koju je ostavio iza. Oprosti nama i njemu, Gospodaru svih svjetova, učini mu mezar prostranim i osvijetli mu ga.”
Uslovi ovog zauzimanja:
Dokazi upućuju da će se zauzimanje desiti samo kada se ispune sljedeći uslovi:
1) Allah mora biti zadovoljan sa onim za koga se zauzima, jer Allah kaže:
“…i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati…” (Prijevod značenja El-Enbijā’, 21:28)
Ovo podrazumijeva da onaj za koga se zazima mora biti vjernik u tevhid, jer Allah nije zadovoljan sa mušricima. U Sahihu imama Buharije (97) prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je rekao: “Rečeno je: ‘O Allahov Poslaniče, ko će biti najviše počašćen tvojim zauzimanjem na Sudnjem danu?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: ‘Mislio sam, O Ebu Hurejre, da me niko o tome neće pitati prije tebe, jer sam vidio kako si željan učenja hadisa. Ljudi koji će biti najviše počašćeni mojim zauzimanjem na Sudnjem danu jesu oni koji kažu la ilahe ilellah, iskreno iz srca.‘”
2) Allah mora dozvoliti onome ko se zauzima da se zauzima, jer Allah kaže:
“Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?!” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:255)
3) Allah mora biti zadovoljan sa onim ko se zauzima, jer Allah kaže:
“…čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.” (Prijevod značenja En-Nedžm, 53:26)
I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da oni koji mnogo proklinju neće se zauzimati na Sudnjem danu, kako je zabilježio Muslim u svome Sahihu (2598) od Ebu Derdaa, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oni koji mnogo proklinju neće biti svjedoci i neće se zauzimati na Sudnjem danu.”
Druga vrsta zauzimanja jeste ona po pitanju ovog svijeta. Ona ima dvije vrste:
Ono što je u mogućnosti čovjeka da uradi. Ovo je dozvoljeno, uz dva uslova:
1) Ta stvar mora biti dozvoljena. Nije dozvoljeno zauzimanje u nečemu čiji će biti ishod oduzimanje prava drugih ljudi ili da im se načini šteta. Također nije ispravno zauzimanje po pitanju nečega što je zabranjeno, kao na primjer da se neko zauzima za nekoga ko je osuđen na šerijatski propisanu kaznu, tražeći da se ne izvrši nad nekim. Allah kaže:
Vidi manje“Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.”(Prijevod značenja El-Mā'ide, 5:2)
Prema hadisu kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, Kurejšije su se zabrinule za ženu mahzumijku koja je ukrala, i rekli su: “Ko će o njoj popričati sa Allahovim Poslanikom? Ko je bolji za to do Usame, miljenika Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?” Pa je Usama pričao sa njim, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Je li se to zauzimaš po pitanju šerijatske kazne koju je Allah propisao?” Onda je ustao, obratio se ljudima i rekao: “O ljudi, oni prije vas su uništeni zato što kada bi neko od njihovih uglednika ukrao oni bi ga pustili ali kada bi neko od slabih ukrao, nad njim bi izvršili kaznu. Tako mi Allaha, kada bi Fatima kćerka Muhammeda ukrala, ja bih joj odsjekao ruku.” Zabilježili su ga Buharija (3261) i Muslim (3196).
U Sahihu imama Buharije (5568) i Muslima (4761) prenosi se da je Ebu Musa, radijallahu anh, rekao, kada bi neko došao sa potrebom kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu bi se onim koji se sjedjeli kod njega i rekao: “Zauzimaj se i bit ćeš nagrađen, a Allah će odrediti ono šta on hoće jezikom Allahovog Poslanika.”
2) U srcu, osoba se mora osloniti samo na Allaha, da On zna ono što ona želi da postigne i da da otkloni ono što je pokuđeno. Treba znati da je onaj ko se zauzima ništa više do sredstvo koje nam je Allah učinio dozvoljenim, a da su korist i šteta samo u ruci Uzvišenog Allaha. Ovo značenje je jasno naglašeno u Allahovoj knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ako ne budu ispunjeni bilo koji od ova dva uslova, zauzimanje nije dozvoljeno.
2.Ono što osoba nije u stanju da uradi, kao što je traženje zauzimanja od mrtvih i stanovnika kabura, ili od žive osobe koja je odsutna, vjerujući da je on u stanju da čuje i ispuni potrebu onog koji traži. Ovo je zauzimanje koje sadrži širk, koje je jasno zabranjeno mnogim kur'anskim ajetima i hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer im pripisuje svojstva koja pripadaju samo Stvoritelju, Vječnom koji ne umire.
Njihov obmanjujući dokaz jeste to da se evlije i sejjidi zauzimaju za njihovu rodbinu i za one koje ih dozivaju i uzmi ih za prijatelje i vole ih, i zbog toga ih uzimaju za posrednike. Ovo je upravno ono čime je Allah opisao prve mušrike, kada su rekli:
“Ovo su naši zagovornici kod Allaha.” (Prijevod značenja Jūnus, 10:18)
– misleći na one koje su obožavale od meleka, dobrih ljudi i drugih, u smislu da će se oni zauzimati za njih kod Allaha. Isto tako, savremeni mušrici govore: “Evije će se zauzimati za nas; ne možemo tražiti od Allaha direktno, pa njih molimo i oni traže od Allaha.” I kažu da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, svim drugim poslanicima, i dobrim ljudima dato pravo zauziamanja. Navode primjer valdara na ovom svijetu, i kažu da se vladarima na ovom svijetu može pristupiti samo kroz posredovanje; ako nešto trebaš, idi njihovim prijateljima i onim koji su im bliski, ministrima, čuvarima, slugama, itd. da se zauzimaju za tebe pa da bi se vladar pozabavio tvojom potrebom; pa mi idemo do Allaha idući prema i tražeći od Njegovih evlija i sejjida koji su Mu blizu. Čineći ovo, upadaju i isti širk kao i oni prije njih, i poistovjećuju Stvoritelja sa stvorenjima.
Allah nam govori o dobrom čovjeku, u suri Jā Sīn:
“Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti…” (Prijevod značenja Jā Sīn, 36:23)
“‘Nismo’ – reći će – ‘bili od onih koji su molitvu obavljali
i od onih koji su siromahe hranili,
i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali,
i Sudnji dan smo poricali,
sve dok nam smrt nije došla.’
Njima posredovanje posrednika neće biti od koristi.”
(Prijevod značenja El-Mudessir, 74:43-48)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iako će mu biti dato pravo zauzimanja na Sudnem danu, neće ga moći iskorisiti sve dok mu Allah ne dadne dozvolu i odobri onog za koga se hoće da zauzima.
Tako da on, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvolio svome ummetu da traže na ovom svijetu da se zauzima za njih, i to se ne prenosi ni od jednog ashaba, radijallahu anhum. Da je u tome bilo dobra, on bi to prenio svome ummetu i pozvao ih da to čine, a njegovi ashabi koji su bili željni činjenja dobra požurili bi da to čine. Na osnovu toga znamo da je traženje zauzimanja od njega sada (na ovom svijetu) jeste veliko zlo, jer uključuje dozivanje nekoga mimo Allaha i činjenje nečega što je prepreka za zauzimanje, jer je zauzimanje samo za one koju iskreno vjeruju u Allahovu jednoću (tevhid).
Ljudi na mahšeru će samo tražiti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se zauzima za njih da suđenje počne, jer će on biti tu sa njima i jer će on biti u stanju da se okrene prema svome Gospodaru i traži od Njega. Ovo je kao traženje osobe koja je živa i prisutna da dovi za nekoga, a što je on u stanju da učini (da dovi).
Tako da nije prenešeno da će iko od ljudi na mahšeru tražiti od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da se zauzima za njih da bi im grijesi bili oprošteni.
Oni koji od njega traže da se zauzima sada, zasnivajući to na činjenici da će to biti dozvoljeno na ahiretu, da bi to bilo opravdano time, morali bi samo govoriti: “O Allahov Poslaniče, zauzmi se za nas da počne suđenje”! Ali rade nešto mimo toga. Oni to ne zaustavljaju na molbi za zauzimanje, nego oni mole od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, – i od drugih – da im otkloni tegobe i spusti milost; njemu se okreću za vrijeme nedaća; njemu se mole i na moru i na kopnu, u vremenu lahkoće i u vremenu nedaće, zanemarujući riječi Uzvišenog Allaha:
“Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja.” (Prijevod značenja En-Neml, 27:62)
Iz ovoga iznad jasno je svakoj pametnoj osobi da ispravna vrsta zauzimanja jeste zauzimanje koje zavisi od Allahove dozvole i Njegovog zadovoljstva, jer svo zauzimanje pripada Njemu. To također uključuje traženje zauzimanja od živih osoba koja su to u stanju da učine po pitanju ovosvetskih stvari, koje je Allah dozvolio. Ovdje treba naspomenuti da je ova vrsta zauzimanja dozvoljena jer je Allah dao dozvolu za to, jer ne sadrži nikakvu povezanost srca sa tom osobom, nego je stvar u tome da je to sredstvo, kao i sva ostala sredstva koja nam islam dozvoljava da koristimo. Zauzimanje koje je zabranjeno jeste da se traži od nekoga mimo od Allaha da uradi nešto što nije u stanju da uradi niko osim Allah, jer zauzimanje ne pripada nikome mimo Allaha, i niko to ne može uraditi dok mu Allah ne dozvoli i nije zadovoljan s njim. Pa ko god traži zauzimanje od bilo koga drugog je povrijedio na pravo koje samo pripada Allahu i zgriješio je prema sebi, izložio je sebe tome da bude uskraćen Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimanja na Sudnjem danu. Molimo od Allaha oprost i sigurnost, i molimo Ga da dadne Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se zauzima za nas. Amin.
Za više informacija pogledajte: Nasir el-Džudej – Eš-Šefa'ah inde Ehlu-s-Sunneh ve-l-Džema'ah; Muhammed ibn ‘Usejmin – El-Kavl el-Mufid, 1/423; E'alam es-Sunneh el-Menšureh, 144.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/26259
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Je li dozvljeno stavljanje zatvarača na žensku haljinu?
Hvala pripada Allahu. Nema ništa sporno u stavljanju zatvarača na haljinu kod žene, i nema ograničenja u tome gdje se može postaviti. Ovisi od toga gdje vi mislite da je najbolje i najskrivenije mjesto za to. Pogledati: Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh lil-buhusi-l-'ilmijjeh ve-l-Ifta', 24/36. Izvor: htviše
Hvala pripada Allahu.
Nema ništa sporno u stavljanju zatvarača na haljinu kod žene, i nema ograničenja u tome gdje se može postaviti. Ovisi od toga gdje vi mislite da je najbolje i najskrivenije mjesto za to.
Pogledati: Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh lil-buhusi-l-‘ilmijjeh ve-l-Ifta’, 24/36.
Izvor: http://islamqa.info/en/105397
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeDa li postoji dobra magija (sihr) u islamu?
Hvala pripada Allahu. Prema islamskom učenju sva magija je zlo, zbog dva razloga: Put sa kojim se postiže, kroz koji onaj koji pravi sihr traži pomoć od svijeta džina i šejtana da ostvari svoj sihr. Ovaj put je ispunjen sa stvarima koje zanemaruju slijeđenje vjere te osobe i uključuju posezanje za zviše
Hvala pripada Allahu.
Prema islamskom učenju sva magija je zlo, zbog dva razloga:
Put sa kojim se postiže, kroz koji onaj koji pravi sihr traži pomoć od svijeta džina i šejtana da ostvari svoj sihr. Ovaj put je ispunjen sa stvarima koje zanemaruju slijeđenje vjere te osobe i uključuju posezanje za zabranjenim stvarima –u većini slučajeva- i upadanje u nevjerstvo i otpadništvo.
Od ciljeva islama jeste da zatvori ova vrata u potpunosti i blokira sve puteve koji u većini slučajeva vode do širenja zla među ljudima i izazivanja problema među njima. To je zato jer većina djela koju sihirbaz počini rezultiraju zlom i nanošenjem štete ljudima. Tako da je razumljivo i prihvatljivo da je potpuna zabrana jedini način da se suzbije ovo zlo i oslobodi zemlja i zajednica od tih loših djela i od iluzija i mitova koji su povezani sa njima, tako što će se društvo očistiti od sihra i onih koji ga rade.
Čak i ako neki od ovih sihirbaza počine neko dobro svojim sihrom, to ne opravdava njihovo padanje u grijeh i nepokornost Allahu, zbog mnogo razloga, kao što su sljedeći:
Put koji vodi do učenja sihra većinom vodi u grijeh i nevjerstvo.
Propis se tiče onog što je najčešće kod djela sihirbaza, i ne uzima u obzir ono što je izuzetak.
Zar ne vidiš da čak i kriminalac i ubica može počiniti neko dobro djelo? Uistinu, ove zemlje koje okupiraju i koloniziraju muslimanske zemlje mogu uraditi nešto dobro za muslimanske zemlje i ostale, ali to su „otrovne usluge“ koje su neznatne kada se usporede sa zlom koje su uradili i koje planiraju. Štaviše, neki su učenjaci rekli da nema uopšte koristi u učenju sihra, kao što je al-‘Allameh Eš-Šenkiti, rahimehullahu te'ala, rekao:
„Jedna od najjasnijih indikacija toga jeste činjenica da je Allah, subhanehu ve te'ala, jasno rekao da je to štetno i da u tome nema koristi, kao što je rekao: ‘Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati…’ (Prijevod značenja El-Bekare, 102). Allah je potvrdio da u magiji (sihru) je šteta i rekao je da u njoj nema koristi, kako onda da bude dozvoljeno učiti nešto što je sama šteta i u čemu nema koristi?!“
Adva'u-l-Bejan, 4/55.
Ne možemo biti sigurni da će onaj ko praktikuje sihr biti siguran od iskušenja koja vode u zabludu i od toga da on ode u zabludu.
Čak i ako bi mogao uraditi neko dobro sa onim što je naučio, u večini slučajeva ovaj put je nešto na što se ne odlučuju bogobojazni i čestiti koji se drže pravila šerijata. Ako griješnik i loša osoba, i onaj ko je iskušan, krenu na njega, onda ih njihov stav i praktikovanje vjere neće nikada spriječiti da rade zlo, bez obzira bili muslimani ili ne.
Allah, subhanehu ve te'ala, nam je rekao kako šejtan iskušava ljude, i da rijetko ko ima snage da se odupre. Uzvišeni Allah kaže:
„…i bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećali.“ (Prijevod značenja El-Džin, 6)
Hafiz Ibn Kesir, rahimehullahu te'ala, je rekao:
„To jest, (džini su rekli): Mislili smo da imamo neku nadmoć na ljudima, jer su oni tražili pomoć od nas, tj., kada bi ušli u dolinu ili na pusto mjesto u divljini, kao što je bio običaj arapa tokom džahilijjeta (prije islama). Tražili bi zaštitu od džina koji je glavni u tome mjestu, da im ne bi naudili tokom puta, kao što bi i neko od njih ušao u zemlju neprijatelja pod zaštitom uglednog čovjeka. Kada su džini vidjeli da ljudi traže zaštitu od njih jer ih se boje, ‘oni su (džini) su njima (ljudima) povećali obijest (grijeh i nevjerstvo).'A to je povećalo njihov strah, do te granice da su ih se još više bojali i još više tražili zaštitu od njih, kao što je rekao Katade: ‘oni su (džini) su njima (ljudima) povećali obijest (grijeh i nevjerstvo).’ tj. u grijehu, pa je to učinilo da su se džini još više uzoholili nad njima.“
Tefsiru-l-Kur'ani-l-‘Azim, 8/239.
El-‘Allameh Es-Sa'adi, rahimehullahu te'ala, kaže:
„Džini su ljudima povećali strah jer su vidjeli da traže zaštitu od njih. Pa kada bi čovjek ušao u dolinu koja izaziva strah, rekao bi: ‘Tražim utočište kod gospodara ove doline od onih glupaka među njegovim narodom.'“
Tejsir el-Kerim er-Rahman fi Tefsiri Kelam el-Menan, 890.
Ovako Uzvišeni Allah opisuje uticaj šejtana na ljude; uvijek ih žele skrenuti prema zabludi, iskušenju i zlu. Uzvišeni Allah kaže:
„Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi,
dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju u zabludi i oni ne dolaze sebi.“ (Prijevod značenja El-A'rāf, 201-202)
„on reče: ‘O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj.'“ (Prijevod značenja Jusuf, 5)
„I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje –
ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!” A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!” (Prijevod značenja El-Isrā’, 64-65)
„da bi ono što je šejtan ubacio učinio iskušenjem za one čija su srca bolesna i za one čija su svirepa – a nevjernici su, zaista, u beskrajnoj neslozi.“ (Prijevod značenja El-Hadždž, 53)
Postoji ozbiljno upozorenje na slijeđenje šejtanskih stopa, i musliman se upozorava na loš kraj do kojeg one vode. Allah, subhanehu ve te'ala, kaže:
„O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.“ (Prijevod značenja En-Nūr, 21)
Da zaključimo: Magija ili sihr je ništa do šejtanski trik, a šejtan je zaklet neprijatelj ljudima. Pa kako da išta od njegovih trikova bude korisno i dobro za ljude?! T se ne može desiti.
Allah, subhanehu ve te'ala, kaže:
„O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.
Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri.“ (Prijevod značenja Fātir, 5-6)
Za više informacija pogledajte odgovor pod brojem 115294.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/181342
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeKako se može upotpuniti Tevhid i koja je obećana nagrada?
Hvala pripada Allahu. Hvala pripada Allahu i neka je selam na Allahovog Poslanika. Pitao si – Allah te blagoslovio – o bitnoj stvari, koja je lahka onome kome ju je Allah učinio lahkom. Molimo Allaha da je nama učini lahkom i našoj braći muslimanima da postignu svako dobro. Treba napomenuti da ostvaviše
Hvala pripada Allahu.
Hvala pripada Allahu i neka je selam na Allahovog Poslanika.
Pitao si – Allah te blagoslovio – o bitnoj stvari, koja je lahka onome kome ju je Allah učinio lahkom. Molimo Allaha da je nama učini lahkom i našoj braći muslimanima da postignu svako dobro.
Treba napomenuti da ostvarenje Tevhida ili istinskog vjerovanja u Allahovu jednoću može se postići samo uz istinsko svjedočenje da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. Postizanje ovoga se dijeli na dvoje, jedno obavezno a drugo pohvalno.
Ono što je obavezno postiže se sa tri stvari:
Odricanje širka (pripisivanje Allahu sudruga) u svim oblicima, od velikog, malog i skrivenog.
Odricanje novotarija u svim njenim oblicima.
Ostavljanje grijeha u svim oblicima.
Pohvalna strana ovoga je ono u čemu ljudi mogu u veliko se razlikovati, i znači ne imanje ništa u srcu od vezanja za nekog mimo Allaha, tako da je srce u potpunosti okrenuto prema Allahu i ne obraća pažnju na nekoga ili nešto drugo; govori samo radi Allaha i njegova djela i radnje su sve radi Allaha i sve njegove misli su usmjerene prema Allahu, subhanehu ve te'ala. Neki učenjaci opisuju ovaj stepen kao: ostavljanje nečega što je dozvoljeno strahujući od nečega što je zabranjeno; to uključuje djela srca, jezika i udova.
Da bi se postiglo ovo dvoje, neke stvari su neophodne:
Znanje, u suprotnom kako da osoba postigne Tevhid i radi po tome ako ne zna i ne razumije šta je to? Svaka odrasla osoba koja je obavezana šerijatom mora naučiti o Allahovoj jednoći ono što će učiniti njegovo vjerovanje, riječi i djela ispravnim, a sve preko toga je bolje.
Čvrsta, sa uvjerenjem i dubokim temeljima vjera u ono što se prenosi od Allaha, subhanehu ve te'ala, i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od predaja i riječi.
Pokornost naredbama Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radeći ono što je naređeno, i udaljavanje od onoga što je zabranjeno.
Što više osoba upotpuni ove stvari, to će njegov Tevhid biti jači i nagrada veća.
Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da onaj ko ostvari najveći stepen Tevhida je od onih sedamdeset hiljada koji će ući u Džennet bez polaganja računa – molimo Allaha od Njegove dobrote.
Kod Buharije (5705) i Muslima (220) se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu te'ala anhum, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Prikazani su mi narodi i vidio sam poslanika sa grupom ljudi, poslanika sa jednim ili dva čovjeka, i poslanika a sa njim nema niko. Onda mi je pokazana velika skupina, pa sam pomislio da je to moj ummet, ali mi je rečeno: ‘Ovo je Musa i njegov narod, ali pogledaj na horizont.’ Pogledao sam, a tamo je bila velika skupina ljudi. Pa mi je bilo rečeno: ‘Pogledaj na drugu stranu horizonta,’ i tamo je bila još jedna velika skupina. Rečeno mi je: ‘Ovo je tvoj ummet, a od njih je sedamdeset hiljada koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez kazne.'“
Onda je ustao i ušao u kuću, a ashabi su počeli raspravljati o tome kosu ti koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez kazne. Neki su rekli: „Možda su to ashabi Allahovog Poslanika.“ Neki su rekli: „Možda su to oni koji su rođeni u islamu i nisu Allahu nikada širk činili.“ I spomenuli su još neke stvari. Onda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao i rekao: „O čemu raspravljate?“ Rekli su mu, a on je rekao: „To su oni koji nisu tražili da im se uči rukja, i nisu vjerovali u sujevjerje, nisu spaljivali rane, koji su se na svoga Gospodara oslanjali.“ Ustao je Ukaše ibn Mihsan i rekao: „Moli Allaha da budem od njih.“ Rekao je: „Ti si od njih.“ Pa ustade drugi i reče: „Moli Allaha da i ja budem od njih.“ Reče: „Prestigao te je Ukaše.“
Riječi: „To su oni koji nisu tražili da im se uči rukja“ znače da nisu od drugih tražili da im uče rukju. Iako je traženje od nekog da ti uči rukju dozvoljeno, ali to je suprotno onome što je preče i bolje.
Riječi: „i nisu vjerovali u sujevjerje“ znače da nisu vjerovali u sujevjerje vezano za ptice ili bilo šta drugo sa čime su ljudi sujevjerni i to što ostavljaju neke stvari koje su htjeli uraditi zbog sujevjerja. Sujevjerje je zabranjeno i to je oblik malog širka.
Riječi: „nisu spaljivali rane“ znače da nisu vršili kauterizaciju vatrom da liječe bolesti, čak i ako je dokazano da to koristi, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to nije volio, i jer nikome nije dozvoljeno da kažnjava vatrom osim Gospodaru vatre – Allah.
Ono što se provlači kroz sve tri ove stvari jeste „koji su se na svoga Gospodara oslanjali“ tj. postigli su najveći stepen oslonca na Allaha (tevekkula) i nisu se nimalo osvrtali na sredstva, i nisu se oslanjali na njih, nego su se oslanjali samo na svog Gospodara, subhanehu ve te'ala.
Tevekkul (oslonac) je sva vjera, kao što je rekao Se'id ibn Habib, to je uistinu najveći cilj kao što je rekao Vehb ibn Munebbih, rahimehullahu te'ala.
Opaska: Ostvarenje potpunog Tevhida ili vjere u Allahovu jednoću, se ne može ostvariti pukim željama ili pretvaranjem, ili praznim riječima koje nemaju istinske osnove, nego to se ostvaruje čvrstim vjerovanjem koje je ukorijenjeno u srcu, postižući istinski ihsan koji je potvrđen lijepim ponašanjem i dobrim djelima. Musliman mora žuriti da maksimalno iskoristi svaki trenutak svog života i žuriti u činjenju dobrih djela i ibadeta; treba zanemariti poteškoće i uživati u bolu, jer je ono što je kod Allaha vrijedno, jer ono što je kod Allaha je Džennet.
Pogledati: El-Kavl Es-Sedid ‘ala Mekasidi Kitabi et-Tevhid, šejh Abdurahman es-Sa'adi, rahimehullahu te'ala, 20-23.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/96083
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeDa li su opskrba i brak zapisani u Levhi-l-Mahfuzu?
Hvala pripada Allahu. Sve od kada je Allah stvorio Pero do Sudnjeg dana je zapisano u Levhi-l-Mahfuzu, jer kada je Allah prvo stvorio Pero, rekao mu je: „Piši.“ Ono je reklo: „Gospodaru, šta da pišem?“ On je rekao: „Piši sve što će biti.“ Pa od trenutka kada je počelo pisati sve do Sudnjeg dana. Potviše
Hvala pripada Allahu.
Sve od kada je Allah stvorio Pero do Sudnjeg dana je zapisano u Levhi-l-Mahfuzu, jer kada je Allah prvo stvorio Pero, rekao mu je: „Piši.“ Ono je reklo: „Gospodaru, šta da pišem?“ On je rekao: „Piši sve što će biti.“ Pa od trenutka kada je počelo pisati sve do Sudnjeg dana. Potvrđeno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kada je fetus u majčinoj utrobi star četiri mjeseca, Allah pošalje meleka da mu udahne dušu i zapiše njegovu opskrbu, koliko će dugo živjeti, njegova djela i da li je nesretan ili sretan.
Opskrba je također zapisana i povezana je sa svojim uzrocima, i ne povećaje se niti se smanjuje. Od uzroka jeste da čovjek treba raditi da traži opskrbu, kao što Allah kaže:
„On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati.“ (Prijevod značenja El-Mulk, 15)
Od drugih uzroka jeste:
Čuvanje rodbinskih veza, kao što je dobročinstvo prema roditeljima i održavanje veza sa rodbinom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko god hoće da mu opskrba bude obilna i da mu se produži život, neka održava rodbinske veze.“
Bogobojaznost, kao što Allah kaže:
„…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.“ (Prijevod značenja Et-Talak, 2-3)
Nemoj reći: „Opskrba je preodređena i ograničena i neću činiti ništa od stvari koje vode do nje,“ jer je ovo očaj i beznađe; pametni i odlučni ljudi trude se da steknu opskrbu i onošto će im koristiti po pitanju vjere i ovog svijeta. Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, je rekao: „Pametan je onaj ko se pripremi i radi ono što će mu koristiti nakon smrti, a očajan je onajko slijedi svoje strasti i prohtjeve i zavarava sam sebe (misleći da će mu Allah oprostiti bez obzira šta činio i da nema potrebe da čini dobra djela).“
Baš kao što je opskrba zapisana i povezana sa svojim uzrocima, tako je isto brak zapisan i predodređen. Za oba supružnika je zapisano da će on ili ona biti supružnik neke određene osobe.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-‘Usejmin, rahimehullahu te'ala.
Pogledati: Fetava Nur ‘ale-l-Derb, 36.
Izvor: http://islamqa.info/en/112107
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeKoji su oblici kufra, nevjerstva?
Neka je hvala Allahu. Suština kufra i njegove vrste je poduža tema, ali je možemo sažeti u sljedeće tačke: Važnost poznavanja šta je to kufr i oblici u kojima se može pojaviti: Tekstovi Kur'ana i sunneta ukazuju da vjerovanje nije ispravno ukoliko se ne ispune dva uslova – a to su ono što se podrazviše
Neka je hvala Allahu.
Suština kufra i njegove vrste je poduža tema, ali je možemo sažeti u sljedeće tačke:
Važnost poznavanja šta je to kufr i oblici u kojima se može pojaviti:
Tekstovi Kur'ana i sunneta ukazuju da vjerovanje nije ispravno ukoliko se ne ispune dva uslova – a to su ono što se podrazumijeva pod šehadetom da nema pravog boga osim Allaha. Ova dva uslova sz pokornost samo Allahu (tevhid), i odbacivanje i odricanje svih vrsta kufra i širka.
Definicija kufra:
Kufr na arapskom (lingvistički) znači sakrivanje i prekrivanje nečega.
U šerijatu (terminološki) znači „ne vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika, bilo da je to uz negiranje, ili bez negiranja ali uz sumnju, ili okretanje od vjere bilo zbog ljubomore ili oholosti, ili zato što osoba slijedi prohtjeve i strasti koje ga sprječavaju da slijedi poslanicu. Tako da je kufr (nevjerstvo) osobina svakog onoga koji odbije nešto što je Allah naredio da se u to vjeruje, nakon što je taj propis došao do njega, bilo da to odbije srcem bez izgovora, ili odbije riječima bez da to vjeruje srcem, ili oboje; ili uradi djelo za koje je došlo u tekstovima (Kur'ana i sunneta) da izvodi osobu iz islama.“Pogledati: Medžmu'u-l-Fetava od Šejh-l-Islama Ibn Tejmijje, 12/335; El-Ihkam fi Usuli-l-Ahkam od Ibn Hazma, 1/45.
Ibn Hazm je rekao u svojoj knjizi El-Fasl: „Odbijanje nečega za što postoji dokaz da ne može postojati vjera bez toga je kufr, i izgovor riječi za koje postoji dokaz da je njihov izgovor kufr je kufr. Činjenje nekog djela za koje postoji dokaz da je kufr je kufr.“
Vrste velikog kufra koje izvode osobu iz islama:
Učenjaci su podijelili kufr na brojne kategorije, u koje su ubrojali razne vrste i oblike širka. A to su kako slijedi:
Kufr negiranja i odbijanja. Ovaj kufr ponekad može imati oblik nevjerstva u srcu – koji se rijetko pojavljuje kod kafira, kao što je Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, rekao – a ponekad uzima oblik javnog i vidljivog odbijanja, što znači prikrivanje istina i ne pokoravanje njoj vanjštinom, dok se unutrinom ona poznaje i prepoznaje, kao što su Jevreji odbili Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Allah kaže o njima:
„i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju.!“ (Prijevod značenja El-Bekara, 89)
Također je rekao za njih:
„Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 146)
To je zato jer odbijanje se dešava samo onda kada osoba poznaje istinu i onda je odbije. Tako da Allah kaže da nevjerovanje kafira u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo nevjerstvu u pravom smislu riječi, jer je njihovo nevjerstvo bilo samo vanjštinom i riječima, a u sebi su prepoznali istinu.
Allah kaže:
„Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi.“ (Prijevod značenja El-En'ām, 33)
„I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.“ (Prijevod značenja En-Neml, 14)
Slično ovome je kufr dozvoljavanja onoga što je zabranjeno. Ko god smatra dozvoljenim ono za što zna da je u islamu zabranjeno postao je nevjernik u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u ono sa čime je on došao. Isto je i sa onim koji dozvoli ono za što zna da je u islamu zabranjeno.
Kufr okretanja zbog oholosti, kao što je kufr Iblisa za kojeg je Allah rekao:
„…ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 34)
Allah kaže:
„A licemjeri govore: ‘Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se’ – zatim neki od njih glave okreću; nisu oni vjernici.“ (Prijevod značenja En-Nūr, 47)
Tako da Allah kaže da oni koji ne postupaju u skladu sa vjerom nisu vjernici, čak i ako govore da jesu. Kufr okretanja znači da osoba zanemari istinu i ne uči je niti radi po njoj, bilo da se radi o riječima, djelima ili ubjeđenjima. Allah kaže:
„Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili i do roka određenog, ali nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti.“ (Prijevod značenja El-Ahkāf, 3)
Ko god se riječima okrene od onoga sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kao onaj koji kaže: „Ja ga neću slijediti.“ Onaj ko se okrene svojim djelima je kao onaj ko bježi od slušanja istine sa kojom je došao, ili stavlja svoje prste u uđi da ne čuje, ili onaj koji čuje ali se svojim srcem okrene i odbije da vjeruje i u to, i kao onaj koji odbija da radi po tome. Takav je uznevjerovao u kufru okretanja.
Kufr nifaka (licemjerstva). Ovo je oblika kada osoba ne vjeruje u srcu i ne radi, dok se vanjštinom pokorava da bi se pokazala ljudima. Ovo je kao kufr Ibn Selula i drugih munafika (licemjera)za koje Allah kaže:
„Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!’ – a oni nisu vjernici.
Oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajući, samo sebe varaju.
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.
Kada im se kaže: ‘Ne remetite red na Zemlji!’ – odgovaraju: ‘Mi samo red uspostavljamo!’
Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.
Kad im se kaže: ‘Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!’ – oni odgovaraju: ‘Zar da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju?’ – A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaju.
Kada susretnu one koji vjeruju, govore: ‘Vjerujemo!’ – a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: ‘Mi smo s vama, mi se samo rugamo.’
Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svome nevjerstvu lutaju.
Umjesto Pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju šta rade.
Slični su onima koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ništa ne vide!
Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.
Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u uši svoje bojeći se smrti – a nevjernici ne mogu umaći Allahu.
Munja samo što ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni prođu, a čim utonu u mraku, stanu. A da Allah hoće, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve može.” (Prijevod značenja El-Bekare, 8-20)
Kufr sumnje, što znači oklijevanje po pitanju istine i nesigurnost da li je to zaista istina, jer ono što je neophodno jeste uvjerenje u vjerovanju (jekin) u ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donio, da je to doista istina bez i trunke sumnje. Kod god smatra da ono sa čime je on došao možda nije istina je nevjernik, a to je kufr sumnje, kao što Allah kaže:
„I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: ‘Ne mislim da će ovaj ikada propasti,
i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.’
I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: ‘Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?
Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.'“ (Prijevod značenja El-Kehf, 35-38
Iz ovoga možemo zaključiti da kufr – a koji je suprotnost imanu ili vjerovanju – može imati oblik ubjeđenja u srcu, kao što je mržnja prema Allahu i Njegovim ajetima (znakovima – vjeri), ili Njegovim Poslanicima; ovo je u suprotnosti sa ljubavlju i vjerovanjem koje podržaju djela srca. Kufr također može imati oblik izgovorene riječi, kao što je vrijeđanje Allaha, ili to može biti vanjsko djelo, kao što je padanje na sedždu kipu, ili klanje kurbana nekome mimo Allahu. Baš kao što vjera uzima oblik djela srca, riječi i vanjskih djela, tako isto i kufr može imati oblik djela srca, riječi i vanjskih djela. Molimo Allaha da nas sačuva od kufra i njegovih vrsta, i da nam poveća iman i da nas uputi i da nama uputi druge… Amin. A Allah zna najbolje.
Pogledati: I'lamu es-Sunneti-l-Menšureh, 177; Šejh Abdulaziz Al Abdulatif, Nevakidu-l-Imani el-Kavlijjeh ve-l-‘Amelijjeh, 36-46; Šejh Abdullah el-Kareni, Davabitu-t-Tekfir, 183-196.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/21249
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeDa li je potvrđeno da će pobožna supruga imati nagradu onoga ko posti i klanja noćni namaz?
Hvala pripada Allahu. Možda mislite na predaju koju je zabilježio Taberanija u svome El-Mu'adžemu el-Evsatu (6733), i Ibn Asakir u Tarihu (43/348), od 'Amra ibn Se'ida el-Kavlanija od Enesa ibn Malika, prema kojem je Selema dojilja Ibrahima, sina Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjeMožda mislite na predaju koju je zabilježio Taberanija u svome El-Mu'adžemu el-Evsatu (6733), i Ibn Asakir u Tarihu (43/348), od ‘Amra ibn Se'ida el-Kavlanija od Enesa ibn Malika, prema kojem je Selema dojilja Ibrahima, sina Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekla: „O Allahov Poslaniče, ti ljudima daješ razne radosne vijesti, zašto takvo nešto ne govoriš i ženama?“ On je rekao: „Zar neka od vas nije zadovoljna da kada zatrudni od svoga muža, a on zadovoljan sa njim, da ima nagradu onoga ko posti i klanja noćni namaz Allaha radi?…“
Ovaj hadis je izmišljen. Zabilježio ga je Ibn Dževzi u Mevdu'at (2/274).
Kaže:
„Ibn Hibban kaže: ”Amr ibn Se'id je onaj ko je prenio ovaj izmišljeni hadis od Enesa ibn Maika; nije dozvoljeno citirati ovaj hadis osim da se ukaže na njegovu neispravnost. I Es-Sujuti je se složio sa njim u El-Le'aliu, (2/175).'“
Silsiletu el-Ehadis ed-Da'ifeh ve-l-Mevdu'ah (5/76).
Također je zabilježio Ibn Hibban u El-Medžruhin (1/238) i Ibn ‘Adijj u El-Kamil (3/167) preko El-Hasana ibn Muhammeda el-Bahia od ‘Avfa el-‘Arabia od Ibn Sirina od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Ako žena ostane trudna, imat će nagradu onoga ko posti, klanja noćni namaz, je pokoran, koji se boji Allaha i bori se na Allahovom putu, slavljen i uzvišen neka je On.“
Ibn ‘Adijj kaže: „Ovo je munker. Također ga je zabilježio Ibn Dževzi u El-Mevdu'at (2/274). I Albani je rekao u Ed-Da'ifeh (5085): On je mevdu’ (izmišljen).“
Nema potrebe za ovom izmišljenom predajom, jer imamo predaju koju je zabilježio Imam Ahmed (1664) od Abdurahmana ibn ‘Avfa, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:„Ako žena klanja pet dnevnih namaza, posti mjesec ramazan, čuva svoju čednost i pokorna je mužu, bit će joj rečeno: ‘Uđi u Džennet kroz koja god vrata hoćeš.'“
Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahihu-l-Džami’ (660).
Za više informacija pogledajte odgovore na pitanja pod brojem 96584 i 121557.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/175885
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Kakav stav trebamo zauzeti prema Jezidu ibn Muaviji?
Hvala pripada Allahu. Njegovo ime je Jezid ibn Muavija ibn Ebi Sufjan ibn Harb ibn Umejje al-Umevi ed-Dimeški. Ez-Zehebi kaže: „On je bio zapovjednik vojske tokom napada na Konstantinopolj, među kojima su bili ljudi kao Ebu Ejjbu el-Ensari. Jezid je proglašen od svoga oca kao njegov nasljednik, pa jviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjeNjegovo ime je Jezid ibn Muavija ibn Ebi Sufjan ibn Harb ibn Umejje al-Umevi ed-Dimeški.
Ez-Zehebi kaže: „On je bio zapovjednik vojske tokom napada na Konstantinopolj, među kojima su bili ljudi kao Ebu Ejjbu el-Ensari. Jezid je proglašen od svoga oca kao njegov nasljednik, pa je preuzeo vlast nakon što je njegov otac umro u mjesecu redžebu šezdesete godine po hidžri i tada je imao trideset i tri godine, ali je njegova vladavina trajala nešto manje od četiri godine.
Jezid je od onih koje niti proklinjemo niti volimo. Ima još nekih kao što su kao on od halifa dvije države (Umevija i Abasija) i namjesnika u raznim mjestima, i uistinu bilo je nekih koji su bili gori od njega. Ali problem po pitanju Jezida jeste da je došao na vlast četrdeset i četiri godine nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; to je ipak bilo blizu vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i neki od ashaba su bili živi kao što je Ibn Omer, radijallahu anhuma, koji je bio zaslužniji tog položaja od njega ili njegovog oca ili njegovog djeda.
Njegova vladavina je počela ubistvom šehida El-Husejna i završila je bitkom kod el-Harre, tako da suga ljudi mrzili i nije mu dat dug život. Bilo je mnogo pobuna protiv njega nakon El-Husjena, kao što su stanovnici Medine koji su se pobunili u ime Allaha, i Ibn ez-Zubjer.“ Sijeru E'alami-n-Nubela, 4/38.
Šejhu-l-Islam opisao je stav ljudi prema Jezidu ibn Muaviji i kaže:
„Ljudi su se podijelili po pitanju Jezida ibn Muavije ibn ebi Sufjana u tri grupe, dvije su pretjerale a jedna je umjerena.
Jedna od dvije koje su pretjerale su rekli da je on kafir i munafik, da je se borio da ubije unuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi mu time naudio i osvetio se, i da bi time osvetio svog djeda ‘Utbu, brata od svoga djeda Šejbu i amidžu Velida ibn ‘Utbu i druge koje se ubili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je Alija ibn ebi Talib i drugi na dan bedra i u drugim bitkama – i slične stvari. Lahko je Rafidijama koji smatraju Ebu Bekra, Omera i Osmana nevjernicima da imaju takav stav, tako da im je puno lakše proglasiti nevjernikom i Jezida ibn Muaviju.
Druga grupa smatraju da je on dobar čovjek i pravedan vladar, da je jedan od ashaba koji su rođeni za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je on nosio i blagoslovio. Neki od takvih ga uzdižu na stepen viši od stepena Ebu Bekra i Omera, a neki ga smatraju poslanikom. Oba stava su očigledno pogrešna onome ko ima razuma i ima ikakvo znanje o životu i vremenu prvih muslimana. Ovaj stav se ne pripisuje nikome od učenjaka koji su poznati po slijeđenju sunneta ili bilo kojem drugom čovjeku koji ima razuma i iskustva.
Treći stav jeste da je on jedan od muslimanskih vladara koji je radio i dobra i loša djela. Nije rođen osim za vrijeme halifata Osmana, radijallahu anh. On nije nevjernik ali je zbog njega ubijen El-Husejn, i uradio je šta je uradio stanovnicima El-Harre. Nije bio ashab niti je bio jedan od Allahovih prijatelja (evlija). Ovo je stav većine učenjaka i stav Ehlu-s-Sunneta ve-l-Džema'ata.
Tako da su se podijelili na tri grupe, na one koji su ga proklinjali, one koji su ga voljeli i na one koji ga nisu ni voljeli niti su ga proklinjali. Ovo se prenosi od Imama Ahmeda, rahimehullahu te'ala, i ovo je stav onih pravednih od pripadnika njegovog mezheba i ostalih od muslimana. Salih ibn Ahmed je rekao: ‘Rekao sam svome ocu da neki ljudi govore da vole Jezida. On je rekao: ‘Da li iko ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan voli Jezida?’ Rekao sam mu, zašto ga ne proklinješ? Rekao je: ‘O sine moj, kada si to vidio da tvoj babo ikoga proklinje?”
Ebu Muhammed el-Makdisi je rekao kada je upitan za Jezida: ‘Prema onome što sam ja čuo njega ne treba niti proklinjati niti voljeti.’ Rekao je: ‘Također sam čuo da je naš djed Ebu Abdullah ibn Tejmijje bio upitan za Jezida pa je rekao: ‘Mi ne negiramo njegove dobre osobine niti pretjerujemo po pitanju njih.”“ Medžmu'u-l-Fetava, 4/481-484.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/14007
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com