Učenjaci imaju različita mišljenja u vezi sa značenjem riječi „ili će vam Allah lica vaša razjediniti” :

1- Jedni kažu da će im Allah, dž. š., kao kaznu, okrenuti lica prema nazad (prema leđima), savijajući njihove vratove.

2- Drugi kažu da to znači da će im Allah, dž. š., dati da se podijele u shvatanjima, što je ispravnije i jače mišljenje.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Uvažena sestro u vjeri, na početku ovog odgovora molim Allaha da vam podari što skoriji izlaz iz vašeg problema.
Vaša situacija je doista specifična, sa jedne strane potpada pod pojam prisile, a to je da vas otac prisiljava, upućujući vam prijetnju za koju ste vi ubijeđeni da je spreman da je sprovede u praksu ako prekršite ono što vam zabranjuje (hidžab), a što je jedan od uvjeta validnosti prisile. S druge strane, vaše stanje potpada pod pojam nužde, jer se nalazite u situaciji kada zbog spašavanja života i časti morate činiti ono što vam je šerijatom zabranjeno.
Uvažena sestro u vjeri, ako je stanje onako kakvim ste ga nama predstavili, i ako ste doista ubijeđeni da bi vaš otac spomenute prijetnje i ostvario, ja smatram da vi trenutno imate validan šerijatski razlog – a to je čuvanje života i časti te nepostojanje onoga kod koga biste se mogli skrasiti – da trenutno ne nosite hidžab.
Nema sumnje da je punoljetnoj ženi nošenje hidžaba stroga obaveza, i u pogledu toga ne postoji razilaženje među učenjacima, što je vama, koliko vidim, veoma dobro poznato, ali ako se žena nađe u situaciji kada zbog nošenja hidžaba dolazi u pitanje njen život i njena čast ili iz toga proizlazi neprirodna teškoća, kao što je udaranje, onda se bez imalo kolebanja ljudskom životu daje prednost nad nošenjem hidžaba.
Islam je čovjeku dopustio da u prisili izgovori riječi kufra i nevjerstva, kako bi spasio svoj život, ne smatrajući to nevjerstvom, pa otuda je mnogo preče da se privremeno odgodi nošenje hidžaba kako bi se očuvao život.
Kazao je Uzvišeni Allah: “Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osimako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika.” (En-Nahl, 106)
Kazao je: “On vam je objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste u nevolji.” (El-En’am, 119)
“Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekare, 286)
“Zato se Allaha bojte koliko god možete.” (Et-Tegabun, 16)
Jedno od općepoznatih šerijatskih pravila glasi: “U nuždi se dozvoljava ono što je zabranjeno”.
Mnogo je šerijatskih argumenata, kao i pravila koja su postavili islamski učenjaci, iz kojih se da zaključiti da čovjeku koji je u nuždi i čini određeni grijeh, kao što slučaj sa osobom koja jede strvinu – mrljinu da bi spasila sopstveni život, onda se činjenje tog grijeha svodi na minimum. Kazao je Uzvišeni Allah: “On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je.” (El-Bekare, 173)
Stoga, ako već ne možete da nosite hidžab svakodnevno, vama je obaveza da svoj izlazak iz kuće svedete na minimum, na one izlaske koji su vam neophodni, a tokom boravka u kući da maksimalno izbjegavate izlazak pred muškarce koji vam nisu mahremi. Sve dok budete ostavljali obavezu samo u mjeri na koju ste prinuđeni, nećete biti grješni zbog ostavljanja islamske nošnje, hidžaba. Kazao je Allahov Poslanik: “Mom ummetu  je oprošteno ono što urade iz greške, zaborava i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn Madže, od Ibn Abbasa, r.a., šejh Albani je potvrdio vjerodostojnost ovog hadisa u više svojih knjiga)
Isto tako, ako ne možete nositi hidžab, obaveza vam je da nosite široku odjeću, dugih rukava, košulje, suknje, jednom riječju da se maksimalno trudite da budete što bliži islamskom hidžabu. Isto tako žena u vašoj situaciji može prilikom izlaska iz kuće da pokrije kosu nečim mimo mahrame, tako što će obući neku modernu kapu koju u osnovi nose i druge žene koje to ne rade iz vjerskih razloga, već to rade iz trenda ili zbog zime, a vi na taj način postižete cilj hidžaba, pokrivanje avreta (kose).
Isto tako, ako imate mogućnost da u datom momentu prilikom izlaska iz kuće nosite hidžab, ako znate da vam to neće napraviti problem, onda kada vas vaš otac ne vidi, onda i to činite.
Isto tako, savjetujem vam da što prije stupite u brak i na taj način riješite tu dilemu. To što spominjete da vas kao takvu neće niko od muškaraca koji se drže vjere, po mom mišljenju nije tačna konstatacija. Ja lično znam više braće koji su oženili sestre sa identičnim problemima, koje se nisu mogle pokriti prije stupanja u brak i koje su se pokrile nakon stupanja u brak i koji danas žive u braku prepunom harmonije. Čak štaviše, mnogo je onih koji bi prilikom odabira buduće supruge takvoj sestri dali prednost nad nekom koja je pokrivena, želeći na taj način da pomognu sestri muslimanki. Na vama je da se obratite na pravu adresu i da svog budućeg muža tražite u krugovima onih koji se boje Allaha i koji žive po načelima vjere islama. Ja sam duboko ubijeđen da spomenuta stvar kod velikog broja braće neće biti razlog odbijanja stupanja u brak sa sestrom koja istinski želi da nosi hidžab, ali trenutno nema uvjete za to. A ako se nađe neko kome to smeta, i to je njegovo pravo, i treba ga poštovati.
Nemojte misliti da su sestre koje nose hidžab nepogrješive. Da, one su u tom segmentu pokorne Allahu, na način što nose islamsku odjeću, ali to ne znači da ne čine nešto što je možda teže kod Allaha od ostavljanja hidžaba. Isto tako, to apriori ne znači da je svaka pokrivena sestra generalno bolja od svih koje to nisu. S druge strane, ovo nikako nije poziv na ostavljanje hidžaba i omalovažavanje njegovog mjesta u islamu, ali je samo pokušaj da se u svemu bude objektivno i pravedno, te da se ljudima daju ispravne smjernice u pogledu kvalifikacije ljudi. Tako je na vama da se maksimalno potrudite da trenutni nedostatak tog djela u vašem životu (nošenje hidžaba) pokušate nadomjestiti drugim ibadetima i čuvanjem od drugih grijeha na čije činjenje niste prinuđeni.
Normalno, isto tako savjetujem ono što bih savjetovao i svojoj kćerki: čuvajte se onih koji jedva čekaju da saznaju za neku “siroticu” koja ima problema u porodici pa joj oni kao “prinčevi na bijelom konju” dođu i ponude izlaz iz te njene situacije, a i sami su potrebni da ih neko vadi iz problema. Oni jedva čekaju da se “dokopaju” neke sestre koja nema nekoga ko će se sutra brinuti i boriti za njena prava koja joj garantuje islam, pa je iz jednog belaja odvedu u drugi, koji je umotan u celofan “bratske pomoći”. Čovjek ne bi pretjerao ako bi kazao da su neki od njih ciljano ubačeni ljudi među praktičare vjere kako bi unosili nered i smutnju, te kako bi praktičare vjere prikazali u očima ljudi u ružnome svjetlu.
To što trenutno niste pokriveni, ne treba da znači da trebate da pristanete na bilo koju ponudu i na bilo koje uvjete. Pridržavajte se vjere koliko možete u drugim segmentima, a Allah čovjeka ne duži onim što je iznad njegovih mogućnosti, a ako se Allaha budete istinski bojali, On će vam sigurno podariti izlaz iz vašeg problema. Kazao je Uzvišeni Allah: “To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.‘‘ (Et-Talak, 2-3)
I na kraju, na vama je da nastavite sa činjenjem dobročinstva prema roditeljima. Na najljepši način pokušajte da pridobijete srce svoga oca. Nikada ne zaboravite da vi imate nešto što mnogi drugi nemaju – imate dovu i imate Gospodara koji je obećao odazvati se onima koji su u nevolji, kao i onima kojima je učinjena nepravda. Vi ste u nevolji i vama se svakodnevno čini nepravda. Stoga, svoje jade i tugu Njemu kazujte, a blago li se onome ko za svoga zaštitnika i pomagača uzme Svemogućeg Gospodara, Stvoritelja Zemlje i nebesa, Onoga koji kada želi nešto samo kaže “budi”, ono bude.
Poznatom web-sajtu (islamweb.net) poznat kao Centar za fetve postavljeno je više pitanja u kojima je spomenuto da je žena prisiljena od strane roditelja da nastavi školovanje u zemljama gdje je zabranjen hidžab u školama, pa su to dozvolili, na osnovu dokaza koje smo spomenuli u odgovoru. (Pogledati  fetvu broj: 75057 ili 67407)
Isto tako, uvaženom šejhu današnjice Muhammedu Salihu Munedždžidu, supervizoru poznatog web-sajta (islam-qa), postavljeno je pitanje nošenja (skidanja) hidžaba  nakon poznatih eksplozija koje su se desile u Londonu, u situaciji kada su se muslimanke bojale za sopstveni život izlazeći na ulicu pokrivene, pa je to dozvolio svodeći to na stanje nužde i na stanje kada  muslimanka doista ima potrebu za izlaskom iz kuće i kada se boji da bi mogla biti napastovana zbog hidžaba, savjetujući da ako već moraju izaći bez hidžaba, da pokušaju da nose odjeću koja je najbliža islamskom hidžabu. (Broj fetve 69432)
Napomena: Spomenuti odgovori se odnose SAMO na one osobe koje su nalaze u situaciji koja je identična vašoj ili nečemu što je gore od toga. Ovo govorim iz razloga što ne želim da se ovaj odgovor  uzme i zloupotrijebi od strane onih koji u svojoj slabosti tragaju za olakšicama, pa da u njega stavljaju sve one koji imaju  bilo koji problem vezan za hidžab ili nešto što mu sliči. Očita je razlika između  situacije gdje roditelji nisu zadovoljni sa nošenjem hidžaba, ali ako bi to djevojka učinila, oni niti bi je maltretirali, niti bi je tukli, niti bi je izbacili iz kuće, i situacije spomenute u vašem pitanju.
A Allah najbolje zna!
(Zbog specifičnosti ovog slučaja, ovaj odgovor je pripremljen uz konsultiranje više kompetentnih osoba iz struke, što obuhvata i doktore islamskih nauka)
Odgovor: Pezić Elvedin

Uvažena sestro u vjeri, na samom počeku Allaha molim da vas učvrsti na putu istine i da vam omili njeno slijeđenje!
Što se tiče savjeta, on se ogleda u sljedećem: Vama, cijenjena sestro, ne preostaje ništa drugo nego da se maksimalno potrudite u činjenju dobročinstva vašoj majci. Kada Uzvišeni Allah govori o dobročinstvu prema roditeljima, spominje ga općenito, što znači bez obzira da li bili vjernici ili nevjernici.
Isto tako, Uzvišeni Allah spomenuo je situaciju u kojoj roditelji nagovaraju dijete na nevjerstvo, i u toj situaciji, nakon što je pojašnjeno da musliman ne smije da ih slijedi u tome, spomenuo je da obaveza dobročinstva i dalje ostaje.
Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi smo čovjeku naredili da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.” (Lukman, 14–15)
Nakon toga, veoma je bitno da uzmete u obzir činjenično stanje vaše majke, pa ćete tako maksimalno da izbjegavate s njom raspravljanje o hidžabu, pokušajte sa njom da govorite o onome što je za nju prioritet, da shvati zašto čovjek postoji, ko je njegov Gospodar, da će ljudi nakon smrti biti proživljeni na Sudnjem danu kada će polagati račune za ono što su činili na dunjaluku. Osoba koja istinski shvati sve spomenuto, sigurno će drugačije gledati na postupke onoga ko je odabrao da bude pokoran Allahu.
Kada je Allahov Poslanik poslao Muaza b. Džebela u Jemen, iako je to bilo nakon što su propisani skoro svi propisi islama i pred samu smrt Allahovog Poslanika, uputio mu je sljedeći savjet: “Prvo ih pozovi da vjeruju u Allaha, pa ako ti se odazovu, pojasni im da im je Allah propisao obavljanje pet dnevnih namaza…” (Buhari i Muslim)
Ovaj hadis je jasan dokaz o postojanju prioriteta prilikom pozivanja ljudi u islam.
Savjetujem da poslušate predavanje “Razumijevanje prioriteta u islamu” (predavač Elvedin Pezić) koje možete naći na internetu .
Isto tako, savjetujem Vam da nabavite knjigu Neporecivi argumenti o istinitosti Muhammedovog poslanstva i da je poklonite majci tražeći od nje da je obavezno pročita. Spomenuta knjiga na racionalan način potvrđuje istinitost Allahovog Poslanika i autentičnost Kur’ana, Allahovog govora.
Također, napominjem da je vaša odluka da ostanete čvrsti u pitanju hidžaba potpuno ispravna. Vjerniku je naređeno dobročinstvo roditeljima, ali ono nije apsolutno. Kada roditelji od djeteta traže nepokornost Allahu, u tom slučaju dobročinstvo prema njima ogleda se u ostavljanju naređene stvari, normalno na najbezbolniji način.
Nakon što poduzmete sve spomenuto: da činite dobročinstvo roditeljima, izbjegavate raspravu, pozivate ih u ono što oni razumiju i ono što je najveći prioritet za njih, nakon što im ponudite adekvatnu literaturu koja tretira pitanja koja su njima potrebna – ako i nakon toga ne bude pozitivnih rezultata, morate da znate da je uputa od Allaha. Samo On može otvoriti ljudsko srce da povjeruje i učiniti da krene putem istine.
Rekao je Uzvišeni Allah: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.” (El-Kasas, 56)
Vaše je da nastavite tom metodom, a uputa je od Allaha.
Što se tiče drugog dijela pitanja, vi, inšallah, niste grješni zbog toga što se ocu dali da čita Kur’an bez abdesta.
Prvo, prijevod Kur’ana u osnovi je kao knjiga tefsira, i na njega se ne odnosi obaveznost uzimanja abdesta prilikom uzimanja spomenutih knjiga, kao što je to slučaj sa Kur’anom.
Drugo, obaveznost uzimanja abdesta prilikom doticanja Mushafa stav je četiri pravne škole, a u tome se s njima nije složio poznati mudžtehid Ibn Hazm i detaljno je odgovorio na sve argumente kojima su učenjaci četiri pravne škole argumentirali svoj stav. Na osnovu toga zaključujemo da je muslimanu preče da uzme abdest prilikom dodirivanja Mushafa, ali da kažemo da je grješan ako to ne učini, to je teško zbog nepostojanja jasnog argumenta koji to potvrđuje, pogotovo ako se radi o čovjeku koji uzima Kur’an da bi spoznao istinu.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin

Ismijavati one koji pomno ispunjavaju naredbe Allaha, subhanehu ve te’ala, i naredbe Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zbog te njihove dosljednosti i čvrstine je zabranjen i vrlo opasan čin. Velika je bojazan da je to prezir, koji takva osoba osjeća prema tim ljudima (vjernicima), zbog njihove ustrajnosti u Allahovoj vjeri. Tada to podsmijavanje biva izrugivanje pravca, čiji su oni sljedbenici, te njima kao takvima odgovara opis, koji Allah, subhanehu ve te’ala, spominje u Kur’anu: ”A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: ’Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: zar ste se s Allahom i riječima Njegovim i Poslanikom Njegovim ismijavali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici postali, nakon vašeg vjerovanja.” (Et – Tevbe, 65.-66.)
Spomenuti ajeti su objavljeni kao ukor munaficima (licemjerima), koji najviše lažu i koji su najveće kukavice u boju, a koji su govorili: ”Nismo vidjeli nikog, kao što su oni naši učači (karije),” aludirajući na Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegove ashabe, najizgladnjelih stomaka. Tim povodom je Allah, subhanehu ve te’ala, objavio ove ajete. Zato neka pripaze oni, koji se ismijavaju sljedbenicima istine, zbog toga što su pripadnici Allahove vjere, jer Allah, subhanehu ve te’ala, upozorava: ”Griješnici se smiju onima koji vjeruju, kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbivajući vraćaju se, kada ih vide onda govore: ‘Ovi su doista zalutali,’ a oni nisu poslani da motre na njih. Danas će oni koji su vjerovali nevjernicima se podsmijavati, sa divana će gledati. Zar će nevjernici biti drugačije kažnjeni, nego prema onome, kako su postupali?! (El – Muttaffifun, 29.-36.)
Šejh Ibn Usejmin, ”El – Medžmu’n – ssemin”, 1/74.

Hvala pripada Allahu.
Nismo pročitali knjigu Ebvab el-Feredž u potpunosti, ali smo naišli na neke dijelove u kojima se spominju izmišljeni namazi kao “salah el-fatih”, “es-salah en-narijjeh”, “es-salah el-mundžijjeh” i drugi koji sadrže iznimne fraze i pokuđeno pretjerivanje. Već smo govorili o nekim od ovih namaza. Molimo, vidite odgovore na pitanja 108382, 7505 i 123459.
Što se tiče dova koje se uče radi olakšanja od brige i stresa, imaju sljedeće:
1.
Ona koju je zabilježio Ahmed (3528) od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Nema osobe da pati od stresa ili tuge, a da kaže: 

‘Allahumme inni ‘abduke ve ibn ‘abdike ve ibn emetike, nasijeti bi jedik, madin fijje hukmuke, adlun fijje kada'uke, eseluke bi kulli ismin huve leke semejte bihi nefseke ev enzeltehu fi kitabike ev ‘allemtehu ehaden min halkike ev iste'serte bihi fi ‘ilmi-l-gajbi ‘indeke en tedžale el-Kur'ane rabi'a kalbi ve nure sadri ve džela'e huzni ve zehebe hemmi (Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvog roba, sin Tvoje robinje, moje tjeme je u Tvojoj ruci, Tvoja naredba na meni je uvijek ispunjena i Tvoja odredba nad mnom je pravedna. Molim te svakim Tvojim imenom koje imaš, kojim si nazvao Sebe, ili si ga objavio u Knjizi, ili njemu podučio neko od Svojih stvorenja, ili si ga zadržao kod sebe kao znanje o gajbu, da učiniš Kur'an proljećem moga srca i svjetlo mojih prsa, i ono čime će moja tuga nestati i olakšanje za moj stres).’ 

Osim da će mu Allah otkloniti njegovu tugu i stres, i njih zamijeniti srećom.” Rečeno je: “O Allahov Poslaniče, zar da ih ne naučimo (riječi)?” Rekao je: “Da doista; svatko ko ih čuje treba da ih nauči.”
Šejh Albani ju je ocijenio vjerodostonom u Es-Silsiletu-s-Sahiha, 199.
2.
Ona koju su zabilježili Ebu Davud (5090) i Ahmed (27898) od Ebu Bekreta, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu aljejhi ve sellem, rekao:

“Dova ososbe koja je u nevolji je: 

‘Allahumme rahmeteke erdžu fe la takilni ila nefsi tarfete ‘ajn ve aslih li she'ne kullehu la ilahe illa ente (Allahu moj, Tvojoj milosti se nadam, pa me nemoj prepustiti samom sebi ni koliko je treptaj oka; popravi sve moje stvari (stanje). Nema boga osim Tebe.)'”
Šejh Albani ju je ocijenio kao dobru u Sahih Ebi Davud.
3.
Onu koju je zabilježio Muslim (2730) od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao da kaže, kada je osjećao tegobu:
“La ilahe illellahu-l-Azimu-l-Hakim, la ilahe illellah rabbu-l-Arši-l-azim, la ilahe ilellahu rabbu-s-semavati ve rabbu-l-erd ve rabbu-l-Arši-l-kerim (Nema boga sem Allaha, Silnog, Mudrog; nema boga sem Allaha, Gospodara Arša velikog; nema boga sem Allaha, Gospodara nebesa i Gospodara zemlje i Gospodara Arša plemenitog).”
Kaže Nevevi, rahimehullahu te'ala, u Šerh Muslim: “Ovo je veliki hadis na koji treba obratiti pažnju i puno ovo učiti u vrijeme tegobe i nedaće. Taberi kaže: ‘Prve generacije su učile ovu dovu i nazvali su je ‘dua el-kerb’ (dova u nedaći). Ako se kaže da je ovo zik (spominjanje Allaha) i da u njoj nema dove (molbe), to se može odgovoriti sa dvije poznate tačke:
(i) da dova moće početi sa ovim zikrom, onda osoba može doviti šta hoće;
(ii) Odgovor Sufjana ibn Ujejne koji je rekao: ‘Zar ne znaš za riječi Uzvišenog Allaha (u hadisi kudsijj): ‘Ko od traženja od Mene bude zauzet spominjanjem Mene, daću mu najbolje od onog što dajem onima koji traže.’ Rekao je pjesnik: ‘Ako te čovjek pohvali, onda je to dovoljno i nema potrebe da kaže da mu treba pomoć (jer to što te hvali ukazuje da treba pomoć).”'”
Molimo da pogledate i knižicu “Dealing with worries” (Ophođenje prema brigama) na našoj stranici.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/149276
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com