Hvala pripada Allahu.
Ajeti koji govore o hidžabu:

Allah kaže:

“A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (Prijevod značenja En-Nur, 24:31)

Allah kaže:

“A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu krjeposne. Allah sve čuje i zna.“ (Prijevod značenja En-Nur, 24:60)
“Starim ženama” tj. onima koje više nemaju menstrualnog ciklusa, pa više ne mogu zatrudnjeti ili imati djece.
Ispod ćemo vidjeti riječi Hafse bint Sirin i kako je ona protumačila ovaj ajet.

Allah kaže:

“Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja El-Ahzāb, 33:59)

Allah kaže:

“O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!” (Prijevod značenja El-Ahzāb, 33:53)
Što se tiče hadisa:

Prenosi se od Safijje bint Šejbe da je Aiša, radijallahu anha, govorila: “Kada su objavljeni ajeti: ‘i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)’– uzeli su svoje izare (vrsta ogrtača) i pocijepale ih s krajeva i time pokrile svoja lica.” Zabilježio ga je Buharija (4481), a sljedeći rivajet bilježi Ebu Davud (4102):

“Allah se smilovao ženama muhadžira. Kada je Allah objavio riječi: ‘i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)’, pocijepale su najdeblji dio svog ogrtača i time pokrile svoja lica.”
Ovaj hadis jasno spominje kako su ove ashabijke razumjele ovaj ajet “i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)” – a to je da se pokriju lica, pa su pocijepale svoje ogrtače i time pokrile svoja lica, pokoravajući se time Allahovoj naredbi kada je rekao: “i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)” što znači da pokriju lica. Na osnovu toga, osoba koja je zdrave pameti će shvatiti da ženino praktikovanje hidžaba i pokrivanje lica pred muškarcima je utemeljneno na vjerodostojnom sunnetu koji pojašnjava Allahovu knjigu. Aiša, radijallahu anha, je pohvalila te žene jer su požurile da se pokore Allahovoj naredbi u Njegovoj knjizi. Poznate je da se njihovo razumijevanje riječi “i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)”  i to da se ajet odnosi na lice dolazi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on bio prisutan i one su ga pitale za sve što nisu razumile o svojoj vjeri. Allah kaže:
 “A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” (Prijevod značenja En-Nahl, 16:44)
Ibn Hadžer kaže u Fethu-l-Bariju: “Postoji predaja od Ibn Ebi Hatima od Abdullaha ibn Osmana ibn Hajsema od Safije koja ovo pojašnjava. Ova predaja je: ‘Spomenule smo žene kurejšija i njihove vrline u prisustvu Aiše, radijallahu anha, i ona je rekla: ‘Žene kurejšija su dobre, ali tako mi Allaha nisam vidjela boljih od žena ensarija, ili da je neko jače vjerovao u Allahovu knjigu ili da je ima više ubjeđenja u Objavu. Kada je objavljena sura En-Nur – ‘ i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)‘ – njihovi ljudi su im došli i proučili im ono što je objavljeno, i nije bilo ni jedne žene od njih koja nije otišla do svog ogrtača, a sljedeće jutro su klanjale umotane kao da su im vrane na glavama.” Također je jasno prenešeno u predaji kod Buharije koja je spomenuta iznad, gdje vidimo Aišu, radijallahu anha, koja je bila puno učena i pobožna, da ih hvali na ovaj način i gdje kaže da nije vidjela žene koje su jače vjerovale u Allahovu knjigu ili da su imale više ubjeđenja u Objavu. Ovo jasno ukazuje da su iz ovog ajeta razumjele – i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lica, vrat i grudi)’ – da je obavezno da pokriju svoja lica i da je to proizašlo iz njihovog vjerovanja u Allahovu knjigu i ubjeđenja u Objavu. Također ukazuje da je ženino nošenje hidžaba pred muškarcima i pokrivanje lica vid vjerovanja u Allahovu knjigu i ubjeđenje u Objavu. Zaista, vrlo je čudno da neki od onih koji tvrde da imaju znanje da kažu da nema ništa u Kur'anu i sunnetu da žene moraju pokriti svoje lice pred muškarcima koji joj nisu mahremi, iako su ashabijke to uradile iz pokornosti prema Allahovoj naredbi u Njegovoj knjizi, zbog ubjeđenja u Objavu, i da se ovo značenje još više pojačava u sunnetu, kao u predaji kod Buharije koja je spomenuta iznad. Ovo je od najjačih dokaza da su sve muslimanke obavezne nositi hidžab.”
Adva'u-l-Bejan, 6/594-595.

Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da su žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izlazile po noći u El-Menasi’ (poznato mjesto u pravcu Bekije) da bi vršile nuždu, a Omer, radijallahu anh, je govorio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka se tvoje žene pokriju.” Ali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije to uradio. Jedne noći Sevda bint Zem'ah, radijallahu anha, žena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izašla je u jacijsko vrijeme, a bila je visoka žena. I Omer joj je doviknuo: “Prepoznali smo te, o Sevda!” nadajući se da će hidžab biti objavljen, pa je Allah objavio ajete hidžaba.

Zabilježili su ga Buharija (146) i Muslim (2170).

Prenosi se od Ibn Šihaba da je Enes, radijallahu anh, rekao: “Ja sam najučevniji od ljudi po pitanju hidžaba. Ubejj ibn Ka'ab me je pitao o njemu. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio Zejneb bint Džahš, koju je oženio u Medini, pozvao je ljude na jelo nakon što je Sunce skočilo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sjeo i neki su ljudi sjeli oko njega nakon što su ljudi otišli, dok Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ustao i malo hodao, i ja sam hodao sa njim, dok nije došao do vrata od Aišine sobe. Onda je pomislio da su ljudi otišli pa je se vratio, a i ja sam se vratio sa njim, i bili su otišli. Onda je stavio zastor između sebe i mene pa su ajeti hidžaba objavljeni.”

Zabilježili su ga Buharija (5149) i Muslim (1428).

Prenosi se od ‘Urve da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi klanjao sabah a žene vjernika bi klanjale sa njim, ogrnute svojim ogrtačima, ondah bi se vraćale kućama i niko ih ne bi prepoznao.”

Zabilježili su ga Buharija (365) i Muslim (645).

Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Jahači bi prolazili kraj nas kada smo bile u ihramima sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i kada bi se oni približili mi bi svojim džilbabima preko glava prekrile svoja lica, a kada bi prošli mi bi ih opet otkrili.”

Zabilježili su ga Ebu Davud (1833), Ibn Madže (2935); Ibn Huzejme (4/203) ga je ocijenio sahihom, kao i Albani u Kitab Džilbab el-Mer'eh el-Muslimeh.

Prenosi se da je Esma bint Ebu Bekr, radijallahu anhuma, rekla: “Mi bismo prekrivale svoja lica pred muškarcima.”

Zabilježili su ga Ibn Huzejme (4/203), Hakim (1/624). On ga je ocijenio sahihom i Zehebi je se složio s njim. Također ga je i Albani ocijenio sahihom u Džilbab el-Mer'eh el-Muslimeh.

Prenosi se da je Asim el-Ahvel rekao: “Ulazili smo kod Hafse bint Sirin koja je stavila svoj hidžab i time pokrila i lice, i mi bismo joj govorili: ‘Allah ti se smilovao. Allah kaže: ‘A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose.(Prijevod značenja En-Nur, 24:60)” A ona bi nama rekla: ‘A šta dolazi nakon toga?’ – ‘a bolje im je da budu krjeposne.’ A ona bi rekla: ‘To potvrđuje ideju hidžaba.'”

Zabilježio ga je El-Bejheki (7/93).
Za više informacija, molimo vas da pogledate pitanje pod brojem 6991.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/13998
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Allah kaže:
“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:185)
Ovaj blagoslovljeni mjesec je velika prilika za dobro, blagoslov, ibadet i pokornost Allahu.
To je veliki mjesec, plemenita sezona, mjesec u kojem su dobra djela uvećana, a činjenje loših djela je opasnije nego u drugim vremenima. Džennetska vrata se otvaraju, a džehennemska vrata se zatvaraju, i pokajanje griješnika kod Allaha je primljeno. To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a njegov kraj otkup od Vatre.
Pa Mu zahvalite za sezonu dobra i blagoslova koju nam je podario, i za vidove nagrade i razne vrste velikih blagoslova za koje vas je odabrao. Maksimalno iskoristite ovo blagoslovljeno vrijeme popunjavajući ga ibadetima i ostavljajući harame, da bi stekli dobar život na ovom svijetu i sreću nakon smrti.
Iskrenom vjerniku, svaki mjesec je prilika za ibadet i njegov čitav život je utrošen u pokornosti Allahu, ali u mjesecu ramazanu ima i više motivacije da čini dobro i njegovo srce je još više usredotočeno za ibadet, i još više se okreće svome Gospodaru, Njegovom milošću, naš darežljivi Gospodar spušta svoju nagradu na vjernike koji poste i umnogostručuje im nagradu u ovoj blagoslovljenoj prilici, pa On daje bez mjere i darežljivo nagrađuje za dobra djela.
Vrijeme brzo prolazi
Dani prolaze tako brzo, kao da su samo puki trenuci. Dočekali smo ramazan, a onda se opraštamo s njim, i samo kratak vremenski period prođe i opet dočekujemo ramazan. Pa bi trebali žuriti u činjenju dobrih djela u ovom mjesecu i težiti da ga ispunimo sa onim sa čime je Allah zadovoljan i sa onim što će nam pomoći u danu kada Ga sretnemo.
Kako da se pripremimo za ramazan?
Možemo se pripremiti za ramazan tako što vršimo samoobračun, i prepoznamo naše nedostatke po pitanju življenja po dva šehadeta, ili naše nedostatke po pitanju izvršavanja naših obaveza, ili naše nedostatke po pitanju ne klonjenja od strasti i sumnji u koje smo možda upali…
Trebamo se popraviti tako da u ramazanu imamo veći stepen imana. Jer se iman (vjerovanje) povećaje i smanjuje. Povećaje se kroz pokornost Allahu, a smanjuje se kroz nepokornost i grijeh. Prvo djelo pokornosti koje osoba treba postići je to da bude istinski Allahov rob i da vjeruje da nema ništa što je vrijedno obožavanja mimo Allaha, pa onda sve ibadete upućuje samo Allahu i nikoga Mu ne pridružuje u obožavanju. Svako od nas treba shvatiti da sve ono što ga je zadesilo nije ga moglo zaobići, a što ga je zaobišlo nije mu se moglo desiti, i da se sve dešava Allahovom voljom.
Trebamo izbjegavati sve što smanjuje našu posvećenost prema dva šehadeta (svjedočenje da nema istinskog boga sem Allaha i svjedočenje da je Muhammed Njegov rob i poslanik op. pre.). Ovo znači udaljavanje od svih vrsta novotarija i stvari koje su uvedene u vjeru. Također, trebamo se pridržavati principa el-vera’ ve-l-bera’ (ljubav i prijateljovanje naspram mržnje i neprijateljovanja), tako što ćemo uzeti vjernike za prijatelje i smatrati nevjernike i licemjere kao neprijatelje, i trebamo se veseliti kada muslimani izvojuju pobjedu nad svojim neprijateljima. Trebamo slijediti primjer Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba i držati se sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sunneta četvorice pravednih i upućenih halifa koji su došli nakon njega. Trebamo voljeti sunnet i one koji ga se pridržavaju i koji ga brane, u bilo kojoj zemlji bili i bilo koje nacionalnosti bili.
Nakon toga trebamo izvršiti samoobračun i uvijedjeti naše nedostatke u činjenju ibadeta kao što je namaz u džematu, spominjanje Allaha (zikr), briga o pravima komšije, rodbine i muslimana, širenje selama, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, podsticanje jedni drugih u slijeđenju istine i da budemo strpljivi i ustrajni na tome, da budemo strpljivi u klonjenju od loših djela i u činjenju dobrih djela, i da prihvatamo Allahovu odredbu sa strpljenjem.
Onda se trebamo preispitati po pitanju naših grijeha i slijeđenja strasti i prohtjeva. Trebamo se spriječiti od ustrajavanja u tome, bilo da je taj grijeh veliki ili mali, bilo da je to grijeh oka, tako što gledamo u ono što je Allah zabranio; ili slušanje muzike; ili koračanje prema onome što Allah nije dozvolio; ili korištenje ruku za ono što Allah nije dozvolio; ili konzumiranje onoga što Allah nije dozvolio kao što je kamata ili mito, ili bilo koji drugi način jedenja tuđeg imetka bespravno.
Nikada ne trebamo zaboraviti da Allah pruža svoju ruku tokom dana, prihvatajući pokajanje onih koji su griješili tokom noći, i On pruža svoju ruku tokom noći prihvatajući pokajanje onih koji su griješili tokom dana. Allah kaže:
“i nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje,  za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!” (Prijevod značenja Ālu ‘Imrān, 3:133-136)
” Reci: ‘O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'” (Prijevod značenja Ez-Zumer, 39:53)
“Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.” (Prijevod značenja En-Nisā’, 4:110)
Samoobračunom, pokajanjem i traženjem oprosta, ovako trebamo dočekati ramazan. “Pametan je onaj čovjek koji sebe obračuna i ustrajava da čini ono što će mu koristiti nakon smrti, a bespomoćan je onaj koji slijedi svoje strasti i prohtjeve i oslanja se na lažnu nadu (misleći da će mu Allah oprositi bez obzira šta on radio i da se ne treba truditi da čini dobra djela).”
Mjesec ramazana je mjesec velikih dobijanja i zarada. Pametan trgovac je onaj koji maksimalno iskoristi posebne prilike da bi povećao svoju zaradu. Pa, maksimalno iskoristite ovaj mjesec čineći mnogo ibadeta, puno namaza, učenje Kur'ana, praštanje ljudima, lijepo ophođenje sa drugim i dijeljenje sadake siromašnima.
U mjesecu ramazanu vrata Dženneta su otvorena a vrata Džehennema su zatvorena. Šejtani su okovani u lance i glasnik poziva svake noći, o ti koji tražiš dobro, pristupi, o ti koji tražiš loše, prekini.
Pa, o Allahov robe, budi od ljudi koji rade dobro, prateći put tvojih ispravnih prethodnika koji su bili upućeni sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi završili ramazan sa našim grijesima oproštenim a naša dobra djela primljena.
Trebamo imati na umu da je mjesec ramazan najbolji mjesec.
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, kaže:
“Još jedan primjer toga -tj. razlike u onome što je Allah stvoio – jeste činjenica da je mjesec ramazan uzvišeniji od svih ostalih mjeseci, a zadnjih deset noći su uzvišenije od ostalih noći.” Zadu-l-Me'ad, 1/56.
Ovaj mjesec je uzvišeniji od ostalih u četiri stvari:

U njemu je najbolja noć u godini, a to je lejetu-l-kadr. Allah kaže:

“Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr –a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci (tj. ibadet u toj noći je bolji od ibadeta u hiljadu mjeseci, tj. od 83 godine i 4 mjeseca) – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost (i dobro od Allaha Njegovim robovima) je u njoj sve dok zora ne svane.” (Prijevod značenja El-Kadr, 97:1-5)
Tako da je ibadet u ovoj noći vrijedniji od ibadeta hiljadu mjeseci.

U ovoj noći je objavljena najbolja knjiga, najboljem od poslaniku, alejhimu-s-salatu ve-s-selam. Allah kaže:

“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:185)
“Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo – u kojoj se svaki mudri posao riješi po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike.” (Prijevod značenja Ed-Duhān, 44:3-5)
Zabilježili su Ahmed  i Taberani u Mu'adžemu-l-Kebiru od Vasile ibn Eska’, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Listovi Ibrahimovi su spušteni prvog dana u mjesecu ramazanu. Tevrat je spušten šestog dana u mjesecu ramazanu. Indžil je spušten trinaestog dana u mjesecu ramazanu. Zebur je spušten osamnaestog dana u mjesecu ramazanu, a Kur'an je spušten dvadeset i četvrtog dana u ramazanu.”
Albani ga je ocijenio hasenom u Es-Silsileh Es-Sahiha, 1575.

U ovom mjesecu vrata Dženneta su otvorena, a vrata Džehennema su zatvorena, i šejtani su okovani.

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada dođe ramazan, džennetske kapije se otvore, a džehennemske kapije se zatvore, a šejtani se okivaju u lance.” (Muteffekun alejh)
En-Nesai je zabilježio od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada dođe ramazan, kapije milosti se otvaraju, a kapije Vatre zatvaraju, a šejtani se okivaju u lance.” Albani ga je ocijenio sahihom u Sahih el-Džami’, 471.
Tirmizi, Ibn Madže i Ibn Huzejme su zabilježili predaju: “Kada dođe prva noć ramazana, šejtani i nepokorni džini se okivaju u lance i kapije Vatre se zatvaraju, i nijedna se kapija njena ne otvara. Kapije Dženneta se otvaraju i nedna se ne zatvara. Glasnik poviče: ‘O ti koji tražiš dobro, pristupi; O ti koji tražiš loše, prekini.’ A Allah ima one koje svake noći oslobađa od Vatre.” Albani ga je ocijenio hasenom u Sahih el-Džami’, 759.
Ako se kaže: “Kako to da viđamo toliko loših djela i grijeha koji se čine u ramazanu,  jer da su šejtani vezani to se ne bi dešavalo.”
Odgovor je, da se loša djela i grijesi smanjuju kod onih koji se pridržavaju smjernica posta;
ili da oni koji su okovani su samo neki od šejtana – nepokorni od njih – ne svi;
ili da to znači da je zlo smanjeno u ramazanu, što je potvrđena činjenica. Ako se zlo i dešava u ovom periodu, to je manje nego u drugim vremenima. Čak i da su svi od šejtana okovani, to ne znači nužno da se zlo i grijeh time zaustavlja, jer ima i drugih uzročnika zla osim šejtana, kao što je naš nefs, loše navike, a i šejtani od ljudi. El-Feth, 4/145.
4.Ima mnogo vrsta ibadeta u ramazanu, neki od njih koji se ne rade u drugim vremenima, kao što je post, klanjanje noćnog namaza, hranjenje siromašnih, i'tikaf, sadaka, i učenje Kur'ana.
Molim Alaha, Uzvišenog, Silnog, da nam pomogne na tome i da nam pomogne da postimo i klanjamo noćni namaz, i da činimo ibadete i da se klonimo loših djela. Hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/12468
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Nema vjerodostojnog hadisa koji kaže da će Milostivi, neka je slvljen i uzvišen, učiti Kur'an Svojim robovima u Džennetu. Takve stvari su od pitanja nevidljivog (ar. gajb) koje nije dozvoljeno potvrditi niti negirati bez vjerodostojne predaje koja tako tvrdi.
Učenjaci stalne komosije za fetve su upitani:
“Da li je istina da ćemo čuti svog Gospodara da uči suru Er-Rahman u Džennetu inšallah?”
Oni su odgovorili: “Prema onome što mi znamo, to nije istina.”
Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh, 4/318.
Također pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 199303.
Drugo:
Što se tiče toga da će poslanici, alejhimu-s-selam, učiti Kur'an u Džennetu, ne znamo ni za jednu predaju koja govori o tome. To je također od pitanja nevidljivog o kojima se moramo suzdržati da govorimo.
Neki su učenjaci spomenuli da će Allahov poslanik Davud, alejhi-s-selam, učiti Kur'an sa vjernicima u Džennetu, ali ne znamo ni za jednu vjerodostojnu predaju od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja to potvrđuje.
Pogledajte dio Sema’ ehlu-l-Dženneh u knjizi Hadi-l-Ervah ila biladi-l-Efrah od Ibn Kajjima (1/543-555, izdanje od ‘Alem el-Feva'id).
Isto se odnosi i na učenje vjernika u Džennetu: nema predaje koja to tvrdi. Međutim, moguće da ima mnogo potvrdnih dokaza u općenitom značenju nekih hadisa koji su potvrđeni do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Od hadisa koji su vjerodostojni ali ne tvrde to jasno je hadis koji je zabilježio Imam Ahmed (25182) i En-Nesai u Sunenu-l-Kubra (8176) od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Spavao sam i sanjao sam da sam u Džennetu, i čuo sam glas nekoga kako uči. Rekao sam: ‘Ko je to?’ Rekli su: ‘To je Harise ibn En-Nu'man.’ I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Takvo je dobročinstvo roditeljima, takvo je dobročinstvo roditeljima.’ A on je poštovao svoju majku najviše od ljudi.” 
Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Sahiha (913).
Iako je san Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez sumnje istina, oni se ne mogu smatrati kao tvrdnja da će se ovo dešavati u Džennetu.
Drugi primjer je predaja kod Tirmizije (2914), koju je ocijenio vjerodostojnom, od Abdullaha ibn Amra, rahijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bit će rečeno onima koji su učili Kur'an: ‘Uči i penji se, kao što si učio na onom svijetu (dunjaluku), tvoj je stepen kod zadnjeg ajeta kojeg proučiš.'”
Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahih et-Tirmizi.
Pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 191930.
Za značenje učenja Kur'ana melodičnim glasom pogledajte pitanjem pod brojem 1377.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/199610
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Stavljanje kane na kosu ne izvodi iz stanja čistoće i ako se žena abdesti i potare kosu na koju je stavila kanu ili neke druge preparate koji su neophodni ženi, nema nikakve smetnje da potare po kosi (uzme mesh) u slučaju abdesta (malo čišćenje); u slučaju “velikog čišćenja” (gusula), žena mora tri puta posuti vodu po kosi, dok potiranje nije dovoljno. To se zasniva na predanju koje bilježi Muslim u svom Sahihu od Ummu Seleme, r. a., koja je upitala: “Allahov Poslaniče, ja svoju kosu uplićem, pa hoću li je rasplitati kada se kupam (od dženabeta) zbog intimnog odnosa i prestanka menstruacije?” Poslanik, ﷺ, reče joj: “Ne, dosta ti je da na kosu tri puta pospeš vode iz sastavljenih šaka (tri pregršti), a potom saliješ na cijelo tijelo i opereš ga.” Rasplitanje i pranje kose nakon menstruacije bolje je na osnovu drugih hadisa koji govore o tome, a Allah, dž. š., jeste Onaj koji upućuje na pravi odgovor!

Šejh Ibn Baz

Bajram-namaz je farz-kifaje (kolektivna dužnost), prema mišljenju velikog broja islamskih učenjaka, pa je stoga nekim pojedincima dozvoljeno da izostanu, međutim, prisustvovanje bajram-namazu i učešće sa ostalom braćom muslimanima potvrđeni je sunnet koji se bez opravdanog šerijatskog razloga ne bi trebao ostavljati. Neki islamski učenjaci smatraju da je bajram-namaz farz-ajn (individualna obaveza) kao i džuma, tako da nijednom punoljetnom, slobodnom muslimanu koji je kod kuće nije dozvoljeno da izostavi bajram-namaz. Ovo je mišljenje jače i potkrijepljeno dokazima i bliže ispravnom.
(Ibn Baz, Medžmu fetava ve mekalat mutenevvia)