Učenje sura po redoslijedu nije obavezno. Dopušteno je, naprimjer, proučiti 70. suru pa 64., odnosno 114. pa onda 82. itd. Prilikom učenja u namazu treba paziti da učenje na prvom rekatu bude duže od učenja na drugom, tim prije jer je Resulullah, ﷺ, pretežno tako činio. Nekada je na drugom rekatu učio malo duže, i to na džuma-namazu. Dokaz za kojim se povodimo kada kažemo da nije obavezno slijediti redoslijed sura jeste predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ,  klanjao noćni namaz i na njemu proučio suru Bekare pa Nisa’, a zatim proučio suru Ali Imran. Budući da mufessiri, interpretatori Kur’ana kažu da je kraj određenih sura povezan s početkom slijedećih, lijepo bi bilo paziti na redoslijed. Ta je veza nekada jasna i neposredna, a nekada je neposredna i zahtijeva dodatna objašnjenja.

Da rezimiramo: kako god čovjek postupio, ispravno je postupio, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Zahvala Allahu,
Seksualna želja je nešto što je stvoreno u čovjeku, i ne može se toga osloboditi. Osloboditi se toga nije ono što je potrebno muslimanu; već ono što je potrebno za njega jeste da se sudrži od upražnjavanja istog na haram način i da to čini na način koji je Allah dozvolio.
Problem požude kod djevojke, može biti rješenja u dva koraka.
Prvi korak je da smanji i ostavi stvari koje izazivaju požudu kod osobe. To se može postići na više načina, uključujući sljedeće:

Spuštanje (obaranje) pogleda i da izbjegava da gleda u ono što je Allah zabranio.
Uzvišeni Allah kaže (u prijevodu značenja):
”A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim” (prijevod značenja sure An-Noor, 31.)

Poslanik (neka je Allahov mir i blagoslov na njega) je rekao: “Neka ti poslije prvog pogleda ne uslijedi drugi pogled, jer dozvoljen ti je prvi pogled (koji se desi nenamjerno), a nije ti dozvoljen drugi.” Postoji mnogo izvora haram pogleda, kao što je gledanje direktno u mladiće i razmišljanje o njihovom atraktivnom izgledu ili gledanje slika u magazinima ili na filmovima.
 Izbjegavanje čitanja priča i romana koji se baziraju na seksualni aspekt, i izbjegavanje čitanja internet stranica koje se bave takvim temama.
Izbjegavanje lošeg društva.
Izbjegavanje razmišljanja o požudara što je više moguće. Razmišljanje samo po sebi nije haram, ali ako se o tome misli predugo, to može dovesti osobu do haram postupaka.
Trošenje svog vremena u korisnim stvarima i stremljenjima, jer slobodno vrijeme može dovesti do toga da neko upadne u haram stvari.
Izbjegavanje koliko je god moguće odlaženja na javna mjesta gdje se miješaju mladići i djevojke.
Ako je djevojka iskušana studiranjem u mješovitom okruženju, i ne može naći alternativu, ona mora ostati čedna, ozbiljna i dostojanstvena, i treba izbjegavati što je više moguće da sjedi sa muškarcima i razgovara sa njima. Ona treba ograničiti svoj odnos na prijateljstvo sa ispravnim prijateljicama iz razreda.

 Drugi korak je :
Jačanje faktora koji će spriječiti nekoga da postupi u skladu sa svojim požudama. Ovo se može postići na više načina, uključujući sljedeće:

Jačanje vjere u srcu i jačanje odnosa sa Allahom.
To se može postići čestim sjećanjem na Allaha, čitanjem Kur'ana, razmišljanjem o Allahovim imenima i svojstvima, i klanjanjem dosta nafile namaza. Vjerovanje jača srce i dušu, i pomaže u odolijevanju iskušenjima.
Post, kao što je preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “O skupino mladića, ko od vas ima mogućnost, neka se ženi, na taj će način sačuvati svoj pogled i spolni organ, a onaj koji ne može, neka posti, njemu će post biti štit.” Ovo je upućeno mladićima, ali također uključuje i djevojke.
Jačanje odlučnosti i volje, a ovo će učiniti djevojku sposobnom da se odupre i kontroliše svoje strasti.
Sjećanje na ono šta je Allah pripremio za ispravne djevojke.Allah kaže (u prijevodu značenja): “Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama  (koji vjeruju u islamski monoteizam), i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama (poslušnim Allahu), i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama (u njihovom govoru i djelima), i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama (u ispunjavanju svih dužnosti koje je Allah naredio i u ostavljanju svega onoga sto je Allah zabranio), i poniznim muškarcima i poniznim ženama (pred njihovim Gospodarom – Allahom), i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste (obavezan post tokom mejseca Ramazana i dobrovoljni post), i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu (čuvaju se od zabranjenih seksualnih radnji), i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio (odnosno Džennet).” (prijevod značenja sure Al-Ahzab, 35.)
Razmišljanje o životima ispravnih žena koje su čuvale svoju čednost, kao što su Merjem, koju je Allah pohvalio u Kur'anu (u prijevodu značenja):
“i Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila.” (prijevod značenja sure At-Tahrim, 12.)
I razmišljanje o nemoralnim ženama i upoređivanje ova dva tipa, jer postoji ogromna razlika između njih.
Biranje ispravnih drugova i provođenje vremena sa njima, tako da oni mogu pomoći jedan drugome u poslušnosti i obožavanju Allaha.
Poređenje efekata neposrednog ispunjenja želja kada djevojka odgovori na haram, koji je praćen gubitkom zadovoljstva i sve što je ostalo je žaljenje i tuga, sa strpljenjem i težnjom protiv strasti i prohtjeva, i zaključivanje da je zadovoljstvo pri pobjeđivanju strasti i prohtjeva daleko veće od zadovoljstva pri uživanju u haram stvarima.
Traženje pomoći u pozivanju na Allaha i traženju pomoći od Njega.
Kur'an nas podučava lekciji koju možemo izvući iz priče o Jusufu, neka je Allahov mir na njega:
“‘Gospodaru moj’ – zavapi on – ‘draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju. I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati.’ I Gospodar njegov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve čuje i zna.” (pijevod značenja sure Jusuf, 33-34.)

Odgovorio: Šejh Muhammed ed-Duvejš 
Izvor: http://islamqa.info/en/20161
Prevela: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Uslovi hidžaba žene muslimanke su već obašnjeni u pritanju pod brojem 6991.
Od tih uslova nije da treba biti crne boje. Žena može obući šta hoće, sve dok ta boja nije specifična samo za muškarce, i da ne nosi odjeću koja je sama po sebi ukras, tj. ukrašena i uljepšana na način da privlači poglede muškaraca zbog općenitog značenja ajeta:
“…i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta…” (Prijevod značenja En-Nūr, 24:31)
Po ovo podpada i ogrtač, ako je ukrašen. Ebu Davud (565) je zabilježio hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte sprečavati Allahove robinje da idu u Allahove džamije, ali pustite ih da izlaze neukrašene.” Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Irva’ el-Galil, 515.
Rečeno je u ‘Avn el-Me'abud:
“‘Neukrašene’ znači da ne nose parfem, naređeno im je da tako izlaze napolje i zabranjeno im je da se mirišu, da nebi svojim parfemom izazivale strasti muškaraca. Pod to isto tako spadaju druge zabranjene stvari jer izazivaju strasti, kao što je ukrašena odjeća i vidljivi skupocjeni ukrasi.”
Ono što žena mora izbjegavati ako se pojavi pred muškarcima koji joj nisu mahrem jeste ukrašena odjeća, koja privlači poglede muškaraca.
Rečeno je u Fetava el-Ledžneh ed-Daimeh (17/100):
“Nije dozvoljeno ženi da izađe napolje u ukrašenoj odjeći koja privlači poglede ljudi, jer je to iskušenje za ljude.”
Također je rečeno (17/108):
“Nije neophodno da odjeća žene muslimanke bude samo crne boje. Dozvoljeno joj je da nosi bilo koju boju sve dok prekriva njen avret (stidni dio), ne sliči odjeći muškaraca, i nije uska tako da odslikaje oblik udova, ili tako tanka da se vidi ono što je ispod, i da ne izaziva strasti.”
I rečeno je (17/109):
“Nošenje crne boje ženama nije pod moranjem. Mogu nositi druge boje koje nose samo žene, koje ne privlače pačnju i ne izazivaju strasti.
Mnoge žene biraju crnu, ne jer je obavezna, nego jer je najdalje od toga da bude ukras. Ovo su predaje koje ukazuju da su ashabijke nosile crno. Ebu Davud (4101) prenosi od Um Seleme da je rekala: ‘Kada su riječi (ajet): ‘…i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lice, vrat i grudi).(Prijevod značenja En-Nūr, 24:31)’ bile objavljene, žene ensarija su izašle napolje kao da su vrane na njihovim glavama zbog njihovih ogrtača.’ Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahih Ebi Davud.”
Stalna komisija za fetve (17/110) kaže:
“Ovo se treba razumjeti u kontekstu da znači da je njihova odjeća bila crne boje.”
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/39570
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Islam je ostao uspješan u razvijenom svijetu, jer poziva pridržavanju fitre, tj. prirodi ljudi, i ističe najbolje ljudske osobine, kao što su: tolerancija, ljubav, milost, istinoljubvost i iskrenost.
Islam podučava ljude i uzdiše ih do moralnog ophođenja, lijepog ponašanja i vrlina. Njegov poziv se razlikuje od drugim njegovom primjenom u stvarnosti, ravnotežom i umjernosti. Islam pridaje pažnju i tijelu i duši. Ne sputava tjelesne strasti niti dozvoljava pretjerivanje u tom pogledu; pravi razliku između prirodne težnje da se uživa u užicima ovog svijeta i zabranjenih strasti koje podpadaju pod izopačenost i perverziju.
Ljudi prihvataju islam jer nalaze sigurnost, komfort i mir u njemu, vide lijek za svoje probleme u njemu, i kroz njega u stanju su da odagnu svoje osjećaje zbunjenosti, nervoze i izgubljenosti.
Islam je vjera fitre, prirode čovjeka ili stvari sa kojim je Allah stvorio ljude. Zbog ovog razloga, ljudi čistih umova i ispravnih težnji prihvataju islam, kako Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Nema djeteta koje nije rođeni na fitri (tj. islamu), pa ga onda njegovi roditelji učine jevrejom, kršćanom ili vatropoklonikom, baš kako životinje rađaju čitave mlade (tj. životinje se rađaju savršenje, bez da im fali dio tijela). Da li vidite da je neko rođeni sa odsječenim ušima?” Onda je Ebu Hurejre, radijallahu anh, proučio: “..djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba se mijenjati Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna. (Prijevod značenja Er-Rūm, 30:30)” (Buharija, 1359) Ono što se misli jeste da je Allah stvorio ljude sa mogućnošću da nauče istinu, prihvate tevhid (istinski monoteizam) i da se pokore Allahu. Njihova prirodna težnja jeste da nauče islam i da ga vole, ali loša edukacija, nevjerničko okruženje, njihovi vlastiti prohtjevi i strasti i šejtani od džina i ljudi odvrate ih od istine. Ljudi u osnovi teže prema tevhidu (istinski monoteizam), kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Allah rekao: “Sve sam Svoje robove stvorio kao hunefa (čiste od širka), ali ih šejtani odvrate od njihove vjere.” (Muslim) Zbog ovog razloga se za onog koji postane musliman nakon što nije vjerovao kaže da je se vratio u islam, jer je ovo ispravnije nego da se kaže da je prešao u islam. Kada islam uđe u zemlju u kojoj nije ukorijenjen nacionalizam i džehl (neznanje), širi se brzo zvog svoje znage i malog  broja prepreka. Također možeš primjetiti da islam odgovara svim vrstama ljudi, obrazovanim i onim koji nisu, mušku i žensku, mladom i starom; svi u njemu nalaze ono što žele i što im treba. Oni koji postanu muslimani u razvijenim zemljama shvate šta je njihova civilizacija i zakoni, koji su izmišljeni da služe ljudskim prohtjevima i strastima, uradila njima, i shvate veličinu jada u kojem ljudi u razvijenim temljama žive. Vide koliko su raširene tjelesne bolesti, nervni slom, ludilo i samoubistva, bez obzira na tehnološka dostignuća i velikog broja otkrića i izuma i modernog sistema rukovođenja. Ovo je zato što se sve to bavi fizičkim i vanjskim, ali izostavlja unutrašnjost i ne uspijeva da se njeguje i da brine o srcu i duši. Allah kaže: “Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovome svijetu, a prema onome svijetu su ravnodušni.” (Prijevod značenja Er-Rūm, 30:7)
Islam će nastaviti da bude uspješan, Allahovom dozvolom, sve dok oni koji rade za njega budu iskreni i njegovi sljdbenici rade po njemu i vjeruju u njega, i primjenjuju njegove zakone.
Činjenica da ima onih koji nisu posvećeni ili koji manjkaju u tome neće spriječiti islam da bude uspješan, Allahovom dozvolom, i ništa ne može izobličiti njegovu ljepotu. Njegova svjetlost se neće ugasiti jer ga neki ljudi napuste ili ga se ne pridržaju. Ono što je islam dao čovječanstvu u vidu napretka i civilizacije, i izbavljenje iz tame tlačenja i mržnje, je dovoljan ponos.
Odgovorio: Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/3143
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Nakon selama tri puta se izgovori estagfirullah, zatim se prouči: Allahumme entesselam ve minkesselam, tebarekte ja zeldželali vel-ikram. Nakon toga se po trideset i tri puta izgovori: subhanallah, elhamdulillah i Allahu ekber, što se zaokuži na sto riječima: la ilahe illellahu vehdehu la šerike lehu… Potom se prouči Ajetul-kursija, pa tri zadnje sure. Ko o tome želi saznati više detalja neka vidi knjigu Svojstva Poslanikovog, ﷺ, namaza, str. 173-182 ili str. 259-269 u novom izdanju.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović