Hvala pripada Allahu.
Sunnet je da imam treba da bude ispred ostalih klanjača, ako ih ima dva ili više, i niko ne bi trebao da stoji kraj imama osim u slučaju prijeke potrebe, kao da je džamija puna i da nema mjesta osim do imama, u tom slučaju nema ništa loše u tome. Ako imaju dvojica i obojica moraju stati do imama, onda će jedan stati na desnu a drugi na lijevu stranu. Ne trebaju obojica stajati na desnoj strani, kao što je prvobitno bilo propisano; to je derogirano i sada je propis da će obojica stati iza imama.
Danas mnogi ljudi misle da ako dvojica trebaju da stoje sa imamom, da obojica trebaju stati sa desne strane. Ovo mišljenje nema osnove, ali ako ima samo jedan čovjek, on treba stati sa desne strane imama, i nigdje drugo.
Vidjeti: Ibn ‘Usejmin, Lika’ el-Bab el-Meftuh, 54/93.
Izvor: http://islamqa.info/en/1809
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Preporučeno je da se žene djevojke koje se pridržavaju vjere, ali koje su to privržene vjeri?
Prvo:
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preporučio da se žene djevojke koje se pridržavaju vjere, kada je rekao: “Žena se udaje zbog četiri stvari: njenog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere. Pa ti uzmi onu koja je vjernica – ruke ti se oprašile (tj. imaj bereketa).” Buharija, 5090; Muslim, 1466.
Abdu-l-Azim Abadi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Ono što se misli jeste da mladić koji je vjernik i ima dobar ahlak bi trebao dati prednosti vjeri u svim stvarima, pogotovo što se tiče drugotrajnih pitanja. Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se traži žena vjernica, i to je najveći cilj.
‘Ruke ti se oprašile’ je požurivanje da se puno trudi, da zasuče rukave i traži ono što u je naređeno.”
‘Avnu-l-Me'abud, 6/31.
Drugo:
Što se tiče svojstava dobre vjernice, možemo dati mnogo osobina koje spadaju u opis one koja je se istinski pridržava vjere:

Ispravno vjerovanje

Ovo je najvažnija osobina. Žena koja je od ehlu sunneta ve-l-džemata je ona koja će postići najveće i najbolje karakteristike dobre vjernice, a ona koja je sljedbenik novotarija i zablude neće biti od onih dobrih vjernica koje je preporučeno da muslimani žene, zbog lošeg uticaja kojeg će imati na muža ili djecu, ili na oboje.

Pokornost mužu, i ne suprostavljanje njemu ako joj naredi nešto što je dozvoljeno

Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao: “Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koja je to žena najbolja?’ On je odgovorio: ‘Ona koja kada je muž pogleda ona ga razveseli, koja mu se pokorava u onome što joj naredi, i ne radi sa sobom ili svojim imetkom ono sa čime on nije zadovoljan.” E-Nesai, 3131; i šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih En-Nesai.
Tako da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo tri osobine koje se trebaju naći kod dobre, pobožne supruge. To su:

Kada je pogleda, zadovoljan je sa njenim praktikovanjem vjere, stavom, ponašanjem i izgledom
Kada je on odsutan ona štiti njegovu čast i imetak.
Ako joj kaže nešto da uradi, ona mu se pokorava, sve dok joj nije rekao da uradi nešto što je grijeh.

Ona koja pomaže mužu u vjeri i u praktikovanju vjere, govoreći mu da radi ibadete i da ga sprečava da radi zabranjene stvari

Prenosi se da je Sevban rekao: “Kada je objavljeno za zlato i srebro ono što je objavljeno, rekli su: ‘Pa kakvu vrstu imetka onda da skupljamo?’ Omer je rekao: ‘Saznati ću to za vas.’ Tako da je se popeo na kamilu i sustigao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ja sam bio iza njih. Rekao je: ‘O Allahov Poslaniče, kakvu vrstu imetka trebamo postizati?’ Rekao je: ‘Postižite zahvalno srce, jezik koji spominje Allaha i suprugu vjernicu koja vam pomaže u pogledu ahireta.'”
Zabilježio Tirmizi (3094) i ocijenio kao hasen. U drugoj predaji je došlo: “..Koja će mu pomoći u vjeri.” Ibn Madže (1856). Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih Et-Tirmizi.
El-Mubarekfuri, rahimehullahu  te'ala, je rekao:
“‘Suprugu vjernicu koja će mu pomoći u vjeri’ znači: u njegovom praktikovanju vjere, tako što će ga podsjećati da klanja, posti i radi druge vrste ibadeta, i čuvat će ga da počini blud ili neko drugo zabranjeno djelo.”
Tuhvetu-l-Ahvezi, 8/390.

Ona je pobožna žena, i od osobina pobožne žene jeste da je ona pokorna svome Gospodaru i ispunjava prava muža u pogledu njegovog imetka i prava koja on ima kod nje, čak i kada je njen muž odsutan

Allah kaže, prijevod značenja:
“Zbog toga su čestite žene poslušne (Allahu i svome mužu) i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi (svojoj čednosti i muževom imetku), jer i Allah njih štiti.” [En-Nisā’  4:34]
Šejh Abdu-r-Rahman es-Sa'adi, radimehullahu te'ala, je rekao:
“‘ Zbog toga su čestite žene poslušne ‘ znači: pokorne Allahu, neka je On uzvišen.
‘za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu‘ znači: poslušne su svojim muževima i čak i kada je on odsutan one čuvaju sebe i mužev imetak, tražeći u tome Allahovu pomoć, jer niko to ne može uraditi sam od sebe, jer je duša sklona zlu, ali onaj koji se osloni na Allaha, On će mu biti dovoljan i pomoći će mu u vjerskim i dunjalučkim poslovima.”
Tefsir es-Sa'adi, 117.
Prenosi se da je Sa'ad ibn Vekkas rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Četiri stvari su neophodne za sreću: pobožna žena, prostran dom, dobar komšija i pouzdano prevozno sredstvo. A četiri stvari koje čine nekoga očajnim: loš komšija, loša žena, mala kuća i loše prevozno sredstvo.'”
Zabilježio Ibn Hibban u Sahihu (1232); ocijenio sahihom šejh Albani u Es-Silsiletu-l-Sahiha (282) i Sahih et-Tergib (1914).
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Pobožna žena će biti sa svojim mužem mnoge godine, i to je ona na koju se ciljalo u hadisu u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Ovaj svijet su prolazna uživanja, a najbolje njegovo uživanje jeste pobožna supruga, koja kada je pogledaš razveseli te i ako joj kažeš da uradi nešto posluša te, a ako si daleko od nje onda te čuva u pogledu svoje časti i tvog imetka.’
Ovo je ono što je Poslanik, sallallah alejhi ve sellem, oporučio kada su ga muhadžiri upitali koji imetak da  postižu: ‘Postižite zahvalno srce, jezik koji spominje Allaha i suprugu vjernicu koja vam pomaže u pogledu ahireta.’ Bilježi Tirmizi u hadisu Salima Ibn Ebi-l-Dž'ada, od Sevbana.
Ona može pružiti ljubav i samilost o kojoj Allah govori u Svojoj knjizi, a rastanak  od nje ponekad može biti teži od smrti, i teži od gubitka imetka ili napuštanja domovine, posebno ako je jedno naklonjeno drugome ili imaju djecu zajedno koja će biti povrijeđena razvodom.”
Medžmu'u-l-Fetava, 35/299.

Lijepo ponašanje i znanje

Prenosi se od Ebu Musaa El-Eš'arija, radijallahu anh, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Tri su skupine koje će dobiti duplu nagradu: čovjek od pripadnika knjige koji je vjerovao u svog poslanika, onda je doživio Poslanika (Muhammeda op. pre.), slijedio ga i vjerovao u njega – imat će duplu nagradu, i rob koji ispunjava svoje obaveze prema Allahi i prema svom vlasniku – imat će duplu nagradu; i čovjek koji je imao robinju koju je hranio i hranio je lijepo, koju je podučio i podučio je lijepo, onda je oslobodi i oženi – imat će duplu nagradu.'” Buharija, 97: i Muslim, 154.
El-Mubarekfuri, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“‘Koju je podučio’ znači: podučio je lijepom ponašanju.
‘I podučio je lijepo ‘ znači: podučavao je na blag način.”
Tuhvetu-l-Ahvezi, 4/218.

Koja radi djela ibadeta i pokornosti, i kloni se zabranjenih stvari

Ovo je ono na što se misli u vjerodostojnom hadisu pod vjerom, koji smo naveli na početku.
Rekao je El-Hatib El-Šerbini Eš-Šafi'i, rahimehullahu te'ala:
“Ono što  se misli pod privrženost vjeri jeste djela ibadeta i pokornosti, i dobra djela, a udaljavanje od zabranjenih stvari.”
Mugni el-Muhtadž, 3/127.
Ona koja objedini pokornost svome Gospodaru, čineći obavezna djela koja su joj naređena, i klonjeći se od zabranjenih djela koja su joj zabranjena, sa poslušnošću svome mužu, ima radosnu vijest od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da će biti veoma počašćena kada uđe u Džennet.
Prema hadisu: “Ako žena klanja pet dnevnih farz namaza, posti mjesec ramazan, čuva svoju čednost i poslušna je mužu, biće joj rečeno: ‘Uđi u Džennet kroz koja vrata god hoćeš.'” Ahmed, 1664; i ostali; šejh Albani ga je ocijenio kao hasen u Sahih Et-Tergibu zbog druge predaje, kao što je naveo šejh ‘Arnaut u Tahridž el-Musned.

Ona je posvećena ibadetu i ona posti

Allah kaže, prijevod značenja:
“Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; odanih Allahu, vjernica, poslušnih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka.” [Et-Tahrīm 66:5]
El-Begavi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; odanih Allahu,‘ znači: koje se pokoravaju Allahu i koje su Mu poslušne.
‘ Vjernica ‘ znači: one koje vjeruju u Allahovu jednoću (tevhid).
‘Poslušnih Allahu ‘ znači: pokornih, ili je rečeo: one koje dove ili one koje klanjaju.”
Tefsir el-Begavi, 8/168.
Tako da je poznato da “privrženost vjeri” (vjera) je sveobuhvatna riječ koja uključuje razne vrste ibadeta, pokornosti, osobina i stavova. Ono što je bitno naspomenuti jeste da ove osobine i vrline koje smo spomenuli nisu iste kod svih žena, nego imaju različiti stepeni istih, i to je poznato. Što je žena više stidnija (čednija), učenija i posvećena ibadetu, to je više poželjnija za brak, da bude supruga.
Bilo kako bilo, žena koja je vjernica je ona koja će pomoći mužu da štiti svoju vjeru, koja će mu pomoći u pogledu njegovog ahireta, koja ga usreći kada je pogleda, ona koja čuva njegovu čast kada je on odsutan i koja će dobro odgajati njegovu djecu.
Pogledaj pitanjem pod brojem 83777 u vezi informacija o prošenju djevojke koja je vjernica ali nije lijepa; naći ćeš još korisnih informacija tamo koje će biti dopuna na ovaj odgovor.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/consult/96584
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Važnost namaza u islamu je tolika da se ne može shvatiti. To je prvi šart islama kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo nakon šehadeta, sa kojim se postaje musliman. Namaz je bio obavezan svim poslanicima i ljudima. Allah je objavljivao njegovu obavezu u veličanstvenim situacijama. Na primjer, kada je Allah pričao sa Musaom, rekao je, prijevod značenja:
“Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj! Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!” [Tā Hā 20: 13-14]
Slično, namaz je naređen Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, tokom mi'radža (uzdizanje na nebesa). Čak, kada Allah hvali vjernike, kao na početku sure El-Mu'minūn, jedan od prvih opisa vjernika jeste njihovo čuvanje namaza, koji namaz ponizno obavljaju.
Jednom je neki čovjek pitao Poslanika, sallalllahu alejhi ve sellem, o najboljem djelu. Poslanik, salllalahu alejhi ve sellem, je rekao da je najbolje djelo namaz. Onda je čovjek pitao i opet pitao. Prva tri puta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz”, a četvrti puta je rekao: “Džihad na Allahovom putu.” Ovu verziju bilježe Ahmed i Ibn Hibban. Šejh Albani kaže da je hadis hasen u Sahih et-Terhib ve-t-Terhib, 1/150.  Bejrut: El-Mekteb El-Islami, 1982.
Na važnost namaza je ukazano u mnogim Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, hadisima. Na primjer, kada je rekao:
“Prva stvar za koju će rob biti pitan na Sudnjem Danu jeste namaz. Ako on bude ispravan i ostala će djela biti ispravna. A ako on bude neispravan i ostala djela će biti neispravna.” Zabilježio ga je Taberani. Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih el-Džami’, 1/503.
Važnost namaza leži u tome da bez obzira koja djela radimo u životu, najvažniji aspekt jeste naš odnos sa Allahom, a to je iman (vjera), bogobojaznost, iskrenost, i obožavanje Allaha. Ovaj odnos između roba i Allaha je namazom dokazan i praktično primjenjen, kao što se i povećava i jača namazom. Tako da, ako je namaz dobar i ispravan, ostala djela će biti dobra i ispravna; a ako namaz nije dobar i ispravan, onda će ostala djela biti loša i neispravna, kao što je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
 U stvarnosti, namaz koji je ispravno obavljen – sa stvarnim sjećanjem na Allaha i okretanjem Njemu za oprost – će imati trajan uticaj na čovjeka. Nakon što završi namaz, njegovo srce će biti ispunjeno spomenom na Allaha. Bojati će se Allaha i također će se nadati Allahu. Nakon što to osjeti, neće htjeti otići iz tog povlaštenog položaja u onaj kada je nepokoran Allahu. Allah je spomenuo ovu osobinu namaza kada je rekao, prijevod značenja:
“Molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno” [El-‘Ankebūt  29:45]
Nedvi je opisao ovu osobinu rječito, na sljedeći način:
 
“Njegov cilj jeste da stvori unutrašnje ja čovjeka, duhovnu snagu, svjetlo vjere, i svjesnost o Allahovom nadzoru što mu pomaže da uspješno ustraje protiv svih vrsta zala i iskušenja, i da ostaje ustrajan u vremenu iskušenja i razilaženja i da se zaštiti od slabosti tijela i neumjerenih prohtjeva.”Nedvi, 24.
 
Sveobuhvatni uticaj koji treba da ima ispravno obavljen namaz na čovjeka je pojašnjen u Kur'anskim ajetima, prijevod značenja:
“Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je, osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali” [El-Me'āridž  70:19-23]
Što se tiče ahireta (sljedećeg svijeta), Allahov oprost i Njegovo zadovoljstvo su usko vezani za namaz. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Allah je učinio obaveznim pet namaza (fazrovi op. pre.). Ko god upotpuni abdest, klanja ih u propisanim vremenima, upotpunjuje ruku’-e, sedžde i ima hušu’ 1 ima obećanje od Allaha da će mu oprostiti. A ko god to ne uradi nema obećanje od Allaha. Može mu ili oprositi ili ga kazniti.” Malik, Ahmed, Ebu Davud, En-Nesai i drugi. Šejh Albani kaže da je sahih u Sahih El-Džami’, 1/616.
Namaz je oblik pročišćavanja za čovjeka. On se okreće svome Gospodaru i sastaje se sa Njime pet puta dnevno. Kao što je naznačeno iznad, ovo stajanje koje se ponavlja u danu treba čovjeka čuvati od činjenja grijeha u tom danu. Štoviše, to treba da bude vrijeme žaljenja i pokajanja, na primjer da iskreno traži od Allaha oprost za one grijehe koje je počinio. Dodatno, namaz sam po sebi je dobro djelo koje briše neka loša djela koja je počinio. Ove stvari mogu se vijdeti u sljedećem hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
“Ako bi osoba imala rijeku kraj kuće i kupala se u njoj pet puta dnevno, da li mislite da bi ostalo nečistoće na njemu? Ljudi su rekli: ‘Nikakva nečistoća ne bi ostala na njemu.’ Poslanik, salllallahu alejhi ve sellem, je onda rekao: ‘To je kao i sa pet dnevnih namaza: Allah njima briše grijehe.'” Buharija i Muslim.
U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Pet dnevnih namaza, Džuma do Džume brišu ono što je od grijeha bilo između njih.” Muslim
1Prisutan je svojim srcem u namazu. Onda se taj osjećaj u srcu odrazi na tijelo. Osoba postane mirna i smirena. Njegov pogled je također oboren. Taj osjećaj u srcu čak utječe i na njegov glas. Za više detalja o ovome (kao i o razlici između hušu’ i huzu’), pogledajte Muhammed eš-Šaji, El- Furuk el-Lugavijjeh veAtharahaa fi Tefsir el-Kur'an el-Kerim, 249-254. Rijad: Mektebeh el-Ubejkan.
Odgovorio: Džemaludin Zarabozo
Izvor: http://islamqa.info/en/12305
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Nije moguće da musliman dobije sumnje o vjerodostojnosti Kur'ana, jer je Allah zagarantovao da će On sačuvati Kur'an. Allah kaže, prijevod značenja:
“Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” [El-Hidžr  15:9]
Kur'an je sačuvan u srcima ashaba koji su ga zapamtili, na kori drveća, na tankom bijelom kamenju sve do vremena hilafeta Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anh. Tokom ratova protiv otpadnika mnogi ashabi koji su zapamtili Kur'an su ubijeni, pa je se Ebu Bekr, radihallahu anh, pobojao da se Kur'an može izgubiti. Posavjetovao je se sa starijim ashabima o ideji sabiranja Kur'ana u jednu knjigu tako da bude sačuvana i da se ne može izgubiti, ovaj zadatak je bio povjeren velikom hafizu Zejdu ibn Sabitu i drugim pisarima objave. Buhari navodi u svome sahihu da je Zejd ibn Sabit, radijallahu anh, rekao:
“Ebu Bekr Es-Siddik je poslao po mene kada su ubijeni ljudi (ashabi u borbi protiv Musejleme) u bitci na Jemami. Otišao sam kod njega, a kod njega je sjedio Omer, radijallahu anh. Ebu Bekr, radijallahu anh, mi je rekao: ‘Omer mi je došao i rekao: ‘Veliki broj ubijenih su bili učači (hafizi) Kur'ana u bitci na Jemami, i bojim se da se još veće pogibije hafiza mogu desiti na drugim bojištima, zbog čega bi veliki dio Kur'ana mogao biti izgubljen. Stoga ti predlažem (Ebu Bekre) da izdaš naredbu da se Kur'an sakupi.’ Pa sam mu rekao: ‘Omere kako da uradiš nešto što Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uradio?’ Omer je odgovorio: ‘Tako mi Allaha, ovo je nešto dobro.’ Omer je se raspravljao samnom sve dok mi Allah nije otvorio prsa tome i da sam shvatio dobro u njegovoj ideji.’ Onda je Ebu Bekr, radijallahu anh, rekao meni: ‘Ti si mudar, mlad čovjek i mi imamo mnogo povjerenja u tebe. Ti si bio pisar objave Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pa ti trebaš potražiti Kur'an (tj. dijelove na kojim je već bio zapisan) i sakupiti ih (u jednu knjigu).’ Tako mi Allaha da su mi naredili da premjestim planine, bilo bi mi lakše nego što su mi naredili da sakupim Kur'an. Rekao sam (Ebu Bekru): ‘Kako da uradiš ono što Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uradio?’ On je odgovorio: ‘Tako mi Allaha, ovo je nešto dobro.’ Ebu Bekr se nastavio raspravljat samnom sve dok mi Allah nije otvorio srce tome kao što je otvorio srca i Ebu Bekra i Omera. Tako da sam počeo tražiti Kur'an i sakupljati ga (sa onoga na čemu je bio zapisan) sa palminih stabljika, bijelih tankih kamenja i srca ljudi (tj. od onih koji su ga znali napamet), sve dok nisam našao zadnji ajet sure Et-Tevbe kod Ebu Huzejme el-Ensarija, i nisam ga našao ni kod koga mimo njega, to je ajet:
‘Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti’ [Prijevod značenja Et-Tevbe 9:128]
… sve do kraja sure El-Bera (Et-Tevbe).
Ovi dijelovi su ostali kod Ebu Bekra sve do njegove smrti, onda kod Omera do njegove smrti, pa onda kod hafse bint Omer, radijallahu anhuma.”
Drugo:
Što se tiče El-Hadždžadža, nije njegova idejla bila da ispiše mushaf, nego mu je to naredio jedan veoma pametan čovjek. Slijedi čitav događaj:
Rekao je Ez-Zerkani:
“Poznato je da Osmanov mushaf nije imao tačke na slovima (koje su služile kasnije da se razlikuju slična slova u arapskom jeziku). Bilo kako bil,o tačke nisu dodane u mushaf, po poznatom stavu, do doba halife Abdulmelika ibn Mervana, kada je shvatio da se islam proširio svuda i da se arapi miješaju sa nearapima, što je imalo uticaj na arapski jezik, pa je postojala velika zabuna oko načina čitanja Kur'ana i bilo je teško ljudima da razlikuju slova. Zbog njegove pronicljivosti, znao je da treba uraditi nešto da bi riješio problem. Pa je naredio El-Hadždžadžu da se pobrine za ovu važnu stvar. Pokoran halifi, El-Hadždžadž je odredio dvojicu da urade ovo, zvali su se Nasr ibn ‘Asim el-Lejsi i Jahja ibn Je'amer el-‘Adveni, obojica su bili kvalifikovani i sposobni da urade ono što se traži od njih, jer su bili učeni, pravedni, pobožni i eksperti u arapskom jeziku i poznavali su različita čitanja Kur'ana. Obojica su učila kod Ebu-l-Esveda ed-Du'lija. Da se Allah smiluje ovoj dvojici šejhova, jer su uspjeli u svom poslu i po prvi puta stavili su tačke u mushaf. Dodali su tačke na sva slova koja su slično izgledala, ali nisu dodavali više od tri tačka na slovo.
To je postalo veoma rašireno kod ljudi i bilo je učinkovito u odstranjivanju zabune u vezi načina čitanja Kur'ana.
Kaže se da je prva osoba koja je stavila te tačke u mushaf bio Ebu-l-Esved ed-Du'li, i da je Ibn Sirin imao mushaf u kome je tačke unio Jahja ibn Je'amer. Ova mišljenja se mogu pomiriti tako da se kaže da je Ebu-l-Esved bio prvi koji je unio tačke u mushaf, ali je to uradio za vlastitu upotrebu, onda ga je Ibn Sirin slijedio u tome, a da je Ebu-l-Malik bio prvi koji je zvanično i javno dodao tačke u mushaf koji je raširen među ljudima da bi odagnao sumnje u vezi čitanja Kur'ana. “
Menahil el-‘Irfan, 1/280-281.
Treće:
Što se tiče onoga što je pitano, citirajući iz El-Musahif od Ibn Ebi Davuda, slijedi predaja i njen propis:
Prenosi se od ‘Abbada ibn Suhejba od ‘Avfa ibn Ebi Džemileha da je El-Hadždžadž ibn Jusuf izmijenio jedanaest slova u mushafu.
U suri El-Bekara 2:259 bilo je lem jetesenne (bez HA) venzur  i da je on primijenio u lem jetesenneh venzur (nije se pokvarilo; a pogledaj..)
U suri El-Mā'ide 5:48 bilo je šerii'aten ve minhadža a on je promijenio u šir'aten ve minhadža (zakon i pravac).
U suri Jūnus 10:22 bilo je huve ellezi junširukum a on je promjenio u huve ellzi jusejjirukum (On vam omogućava da putujete).
U suri Jūsuf 12:45 je bilo ene atikum bi te'vilihi i on je promjenio u ene unebi'ukum bi te'vilihi (Ja ću vam protumačiti san).
U suri Ez-Zuhruf 43:32 je bilo nahnu kasemna bejnehum  me'ijušahum i on je promjenio u nahnu kasemna bejnehum me'išetehum (i im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu ).
U suri Et-Takvir 81:24 je bilo ma huve ‘ala el-gajbi bi zanin i on je promjenio u ma huve ‘ala el-gajbi bi danin (i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt).
el-Sidžistani, KItab el-Muhsahif, 49.
Ova predaja je daif džidden (veoma slaba) ili mevdu’ (izmišljena), jer se u njenom lancu prenosilaca nalazi ‘Abbad ibn Suhejb, čiji se hadisi odbacuju.
‘Ali ibn el-Medeni kaže: “Ovaj hadis nije dobar. Buhari, En-Nesai i ostali su rekli: ‘On je metruk (odbačen). Ibn Hibban je rekao: ‘On je bio kaderija koji je pozivao u svoje novotarsko ubjeđenje, i prenosio je stvari za koje bi početnik u tom polju znao da su izmišljene kada bi ih čuo.’ Ez-Zehebi kaže: ‘On je od onih koji su odbačeni.'”
Pogledati: Mizan el-I'tidal od ez-Zehebija, 4/28.
Tekst predaje je također neispravan, jer nema smisla da je se napraviti izmjena u Kur'nu i to raširiti svijetom. Čak i neki nemuslimani, kao što su Rafidije koji misle da je Kur'an nepotpun, odbacuju i kritikuju ovaj tekst.
El-Hui’, koji je Rafidija, je rekao:
“Ova izjava je kao halucinacija onog koji ima groznicu, ili kao bajke koje pričaju luđaci ili djeca. El-Hadždžadž je bio jedan od namjesnika Umejevića, i on je nesposoban da uradi bilo šta Kur'anu. On je čak nesposoban da promjeni neke male stvari u islamu, a kako onda da promjeni ono što je temelj vjere i osnova šerijata? Gdje bi dobio tu snagu da dostavi te izmjene islamskoj zemlji i izvan nje, u vremenu kada je Kur'an bio poznat kroz islamsku zemlju? Kako da nijedan historičar nikada nije zabilježio ovaj katastrofalan događaj čak uz njegovu ozbiljnost i postojanje mnogih razloga da ga spomenu? Kako to da ga niko među muslimanima nije prenio? Kako da su muslimani zanemarili taj postupak čak i nakon vladavine El-Hadždžadža? Čak i ako pretpostavimo da je mogao sakupiti sve kopije mushafa i nije mu nijedna izmakla čak i u dalekim predjelima islamske zemlje, kako ga je mogao izbrisati iz srca muslimana i onih koji su ga zapamtili, a njihov broj tada, je poznat samo Allahu.”
El-Bejan fi Tefsir el-Kur'an, 219.
Ono što onaj koji pita, kaže da je imam Es-Sidžistani napisao knjigu Ma Gajjerehu El-hadždžadž fi-l-Mushaf Osman (Šta je izmijenio El-Hadždžadž u Osmanovom Mushafu) nije istina, to je čista laž. Sve što ima o tome, jeste komentar koji je es-Sidžistani napisao na predaju od el-Hadždžadža koju smo naveli iznad, pod zazivom Bab ma ketebe el-Hadždžadž ibn Jusuf fi-l-Mushaf (Poglavlje: Šta je napisao Hadždžadž ibn Jusuf u Mushafu).
Na osonovu ovoga, mi se ne možemo oslanjati na ovu predaju u bilo kakvim okolnostima. Činjenica, da nije dokazano da je iko do sada uspio u svome pokušaju a izmjeni čak i slovo iz Kur'ana, je dovoljna da dokaže da je ovo laž. Ako je istina ono što je navedeno, onda bi bilo moguće to i ponoviti, pogotovo u vremenima kada su muslimani slabi i njihovi neprijatelji su spletkarili protiv njih. To su tako očigledni argumenti koji dokazuju da je ova tvrdnja lažna, i da naši neprijatelji nisu u mogućnosti da ospore dokaze Kur'ana ili njegvu jasnoću, pa su onda pribjegli da ga napadaju.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/23487
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Što se tiče toga da žena, pas i magarac prekidaju namaz ako prođu ispred klanjača, to je tačno.
Prenosi se od Abdullaha ibnu-l-Samita da je Ebu Zer, radijallahu anh, prenio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ako neko od vas ustane da klanja, on ima sutru (nešto što se postavi ispred klanjača kao pregrada) ako ima nešto u veličini sedla ispred njega, onda je njegov namaz prekinut ako magarac, žena ili crni pas prođe ispred njega.” Ja (Abdullah) sam upitao: “O Ebu Zerre koja je razlika između crnog pas i crvenog ili žutog psa?” On je rekao: “O sine mog brata, ja sam pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, isto pitanje i on je odgovorio: “Crni pas je šejtan.” Muslim, 510.
Visina sedla je oko trideset centimetara (prevodilac je prebacio mjere iz 2/3 ‘lakta’ u centimetre radi lakše orijentacije).
Ali ovaj se propis odnosi samo na to kada jedno od ovog troga prođe ispred imama ili osobe koja klanja sama, ne kada oni prođu između redova namaza u džematu kada se klanja iza imama, kao što sestra koja pita misli.
Dokaz za to je predaja od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Došao sam sa sa ženskim magarcem baš u  danu kada sam dostigao pubertet. Allahov Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, je predvodio namaz ljudima na Mini, bez ikakvog zida pred njim. Prošao sam ispred dijela safa, onda sam sišao i poslao magarca da pase i stao u saf, i niko mi nije prigovorio zbog toga.” Buharija, 472; Muslim, 504.
Imam Buharija naveo je ovaj hadis u poglavlju “Pregrada imama je i pregrada onih iza njega”. Ovaj hadis jasno dokazuje naš stav, a to je da onaj ko klanja iza imama ne mora imati sutru, i ne smeta da bilo šta prođe ispred njega, posebno jer je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prešao ispred njih sa magarcem, a to je jedna od stvari koja prekida namaz ako prijeđe ispred imama ili onoga ko klanja sam.
Ibn Abdulber je rekao:
“Ovaj hadis – tj. hadis od Sai'da el-Hujrija kod Buharije (487) i Muslima (505) u kome stoji: ‘Ako neko od vas klanja neka ne dopusti nikome da prođe ispred njega. Neka ga odgurne koliko može, a ako ovaj ustraje neka se bori sa njim, jer je to šejtan. ‘ – ukazuje da je pokuđeno proći ispred klanjača koji klanja sam bez sutre. Isto se odnosi i na imama ako klanja bez sutre. Ali što se tiče osobe koja klanja iza imama, ne utiče na njega šta god da prođe ispred, kao što i ne utiče šta god da prođe ispred imama i onoga koji klanja sam ako ima predgradu (sutru). Sutra imama je isto i sutra onih koji klanjaju iza njega.
Mi kažemo ovo za imama i osobu koja klanja sama, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ako neko od vas klanja…’ Kako kažu učenjaci, ovo znači ako klanja sam, zbog hadisa Ibn Abbasa, radijallahu anhuma. Tako da kažemo da osoba koja klanja iza imama ne treba da odgurne onoga koji prolazi ispred njega, jer je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao: ‘Došao sam sa sa ženskim magarcem baš u  danu kada sam dostigao pubertet. Allahov Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, je predvodio namaz ljudima na Mini, bez ikakvog zida pred njim. Prošao sam ispred dijela safa, onda sam sišao i poslao magarca da pase i stao u saf, i niko mi nije prigovorio zbog toga.'”
El-Temhid, 4/187.
Na osovu ovog, sestra koja je pitala pitanje, i drugi ljudi, ne moraju odgurivati nikoga ko prolazi ispred njih ako klanjaju iza imama, i onaj ko prođe tako ispred nema grijeha ako za to postoji razlog. Odgurivanje osobe i sprečavanje da prođe se odnosi na imama ili onoga ko klanja sam, ako ta osoba želi proći ispred njega i sutre.
A Allah znaj najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/3404
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com