Dragi moj brate u islamu, kao što vidiš, to je samo jedno u dugom nizu pitanja u kojem su učenjaci zauzeli oprečne stavove.
Najbitnije je da znaš, onda kada postupaš po mišljenju nekog od učenjaka, a nakon toga čuješ za nešto drugo (ti to možda i prihvatiš, tj. promijeniš mišljenje), ali toj ibadet koji si prije obavio je validan i ispravan i nema potrebe da razmišljaš o njemu.

Ja lično smatram da ženi nije obaveza da pokriva stopala u namazu, ali ako to žena uradi, svakako da je dobro postupila i niko joj neće moći prigovoriti.
Što se tiče ljudi koji su bičevali imama Ahmeda ibn Hanbela, to su, u osnovi, muslimani, i to su radili ljudi sa halifinog dvorca, što znači muslimani u osnovi, ali definitivno u zabludi.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.

Nije propisano ženama da uče ezan, po ispravnom mišljenju učenjaka, jer ne postoje argumenti koji to potvrđuju, niti su to činile žene u vremenu Allahovog Poslanika, niti u vremenu četverice pravednih halifa.

Glas žene nije ”avret” – stidni dio tijela, jer su žene dolazile i pitale Allahovog Poslanika o propisima vjere, također su to činile i sa pravednim halifama i namjesnicima poslije njih, žene su nazivale selam muškarcima i odgovarale na selam, i niko od učenjaka nije negirao taj postupak. Ali, ženi nije dozvoljeno da uljepšava svoj glas u kontaktu sa muškarcima, zbog riječi Uzvišenog Allaha: ”O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!” (Saveznici, 32,) Jer to može biti iskušenje muškarcima, kao što je spomenuto u ajetu.

Fetve Stalne komisije: fetva broj 4522, 6. tom, str. 85

Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Ako pogledamo u prijevod spomenutih dova, vidjet ćemo da meðu njima ne postoji velika razlika, jer “rabbigfirli” znači “Gospodaru, oprosti mi”, dok druga “estagfirullah” znači “tražim oprost od Allaha”, što je skoro identično prvome.

Od Allahovog Poslanika preneseno je da je izgovarao dva puta “rabbigfirli” kao što je zabilježio imam Nesai od Huzejfe, r.a.: ‘’Poslanik bi izmeðu dvije sedžde govorio: rabbigfirli, rabbigfirli.’’ (Vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Islamski učenjaci kazali su da kada čovjek izgovori spomenuti zikr dva puta, nema smetnje da nakon toga prouči neku drugu dovu, bez obzira da li bila prenesena od Poslanika ili ne.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Allah je zaključio Njegovu poruku čovječanstvu sa religijom islam, i On nam poručuje da On neće prihvatiti bilo koju drugu religiju osim te. Allah kaže, u prijevodu značenja:
”A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.’’ (prijevod značenja sure Ali-‘Imran, 85.)
Tvoje udaljavanje od religije islama, smatra se gubitkom za tebe, i kao gubitak sreće koja bi te čekala, da si ušao u islam. Trebao bi požuriti sa prihvatanjem islama, i čuvati se odugovlačenja, to odlaganje može izazvati posljedice za žaljenje.
S obzirom na to da si spomenuo kao razlog tvog udaljavanja  ideju o višeženstvu (poligamiji) , mi ćemo ti predstaviti  propis poligamnog braka u islamu, a zatim mudrost i plemeniti smisao koji se krije iza toga.
 

Propis poligamnog braka u islamu

Šerijatski tekst koji dozvoljava poligamni brak je:
Allah kaže u Svojoj Plemenitoj Knjizi, u prijevodu značenja :

” Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.” (prijevod značenja sure En-Nisa, 3.)

Ovo je Kur’anski tekst koji pokazuje da je poligamni brak dozvoljen. Prema islamskom šerijatu, muškarcu je dozvoljeno da oženi, jednu, dvje, tri ili četiri žene, u smislu da on može imati ovaj broj žena u isto vrijeme. Nije dozvoljeno da ima više od četiri žene. Ovo je navedeno od strane mufessira (komentatora Kur’ana) i islamskih pravnika (fakiha), a postoji i konsenzus muslimana po pitanju ovoga, bez razilaženja.

Treba napomenuti da postoje uslovi vezani za poligamni brak:

 Pravda ili pravičnost

Allah kaže, u prijevodu značenja:

” A ako strahujete da nećete pravedni biti (sa njima), onda samo sa jednom”(prijevod značenja sure En-Nisa, 3.)

Ovaj ajet pokazuje da je samo tretiranje uslov za poligamni brak da bi on bio dozvoljen. Ako se čovjek boji da se neće moći pravedno odnositi prema svojim ženama, ukoliko oženi više od jedne, onda je njemu zabranjeno da oženi više od jedne žene. Ono što se podrazumijeva pod pravdom koja je potreba da bi čovjeku bilo dozvoljeno da ima više od jedne žene je da treba tretirati svoje žene podjednako u smislu trošenja, odjeće, provođenja noći sa njima i drugih materijalnih stvari koji su pod njegovom kontrolom.

Što se tiče pravde i pravičnosti kada je ljubav u pitanju, on nije odgovoran za to, i to se ne traži od njega jer on nema kontrolu nad tim. Ovo je ono što se podrazumijeva pod ajetom:

“ Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli” (prijevod značenja sure En-Nisa, 129.)

Sposobnost izdržavanja supruge

Dokaz za ovaj uslov je ajet:

” I neka se suzdrže oni koji se nemaju mogućnosti oženiti, dok im Allah iz obilja Svoga ne pomogne!” (prijevod značenja sure En-Nur, 33.)

U ovom ajetu Allah naređuje onima koji su u mogućnosti da se ožene, ali ne mogu naći materijalna sredstva za to, da ostanu čedni. Jedan od takvih primjera je da nema dovoljno novca da plati mehr (vjenčani dar) i da nije u mogućnosti da izdržava ženu.

(al-Mufassal fi Ahkaam al-Mar’ah, dio 6, strana 286)

 
  Mudrost u dozvoli poligamnog braka

          Poligamnim brakom pomaže se povećanje brojnosti ummeta (naroda, muslimanske zajednice). Poznato je da se brojnost može povećati samo kroz brak, a broj potomaka iz poligamnog braka će biti veći od onog ostvarenog u braku sa jednom ženom.

Mudri ljudi znaju da će povećanje broja potomaka ojačati ummet i povećati broj radnika u njemu, što povećava ekonomski standard – ako lideri vode državne poslove dobro i koriste resurse na pravilan naćin. Zanemarite tvrdnje onih koji kažu da povećanje broja ljudi predstavlja opasnost po resurse zemlje kojih je nedovoljno, Allah Najmudriji Koji je propisao poligamni brak zagarantovao da će pružiti opskrbu za Svoje robove i stvorio je na zemlji i više nego što je dovoljno za njih. Kada god postoji manjak to je posljedica nepravde uprava, vlada i pojedinaca i zbog lošeg upravljanja.  Pogledajte Kinu, naprimjer, najveći narod na zemlji kada je broj stanovnika u pitanju, a smatra se kao jedna od najjačih nacija u svijetu, i drugi narodi razmisliće dva puta prije nego uznemire Kinu; to je također jedna od velikih industrijskih zemalja. Ko bi se usudio i pomisliti da napadne Kinu, pitam se? A zašto?

          Statistički podaci pokazuju da je broj žena veći od broja muškaraca; ako bi svaki čovjek oženio samo jednu ženu, ovo bi značilo da bi neke žene ostale bez muževa, što bi imalo štetan uticaj na nju i društvo:

Štetni učinak je to da ona neće nikada naći muža koji će brinuti o njenim interesima, obezbjediti joj mjesto za život, izdržavati je, štititi je od  haram poriva, i omogućiti joj potomstvo (djecu) koja će joj donijeti radost. Ovo može dovesti do devjacija i skretanja sa pravog puta, osim za one kojima se Allah smilovao.
S obzirom na štetne posljedice na društvo , dobro je poznato da ova žena koja je ostala bez muža može odstupiti od pravog puta i početi da slijedi puteve onih koji imaju loš moral, tako da može pasti u svijet preljube i prostitucije – da nas Allah sačuva toga – što dovodi do širenja nemorala i pojave smrtonosnih bolesti, kao što su AIDS i druge zarazne bolesti za koje nema lijeka. To dovodi i do raspada porodice i rađanja djece čiji identitet je nepoznat i koja ne znaju ko su im očevi.
Ta djeca ne nalaze nikoga ko bi pokazao suosjećanje prema njima ili nekog zrelog čovjeka koji bih ih ispravno odgajio (podigao). Kada odu i svijet i saznaju istinu, da su vanbračna djeca, to se odrazi na njihovom ponašanju , i budu izloženi devijantnosti i skretanju sa pravog puta. Oni čak mogu nositi u sebi ljutnju prema društvu, i ko zna čemu? Mogu postati sredstvo uništenja zemlje, vođe devijantnih badni, kao što je slučaj u mnogim narodima u svijetu.
           III.          Muškarci su izloženi incidentima koji ih mogu dovesti u  životnu opasnost, jer se bave opasnim zanimanjima.  Oni su vojnici koji se bore u bitkama, i više ljudi može umrijeti nego žena. To je jedna od stvari koja podiže postotak žena koje su bez muževa, a jedino rješenje za ovaj problem je poligamni brak.

          Postoje neki muškarci koji imaju jake fizičke potrebe, za koje jedna žena nije dovoljna. Ako su vrata zatvorena za takvog čovjeka i ako mu je rečeno, nije ti dozvoljeno više od jedne žene, to bi izazvalo velike poteškoće za njega, i do toga da svoje potrebe zadovoljiti na zabranjen način.

Osim toga, žena ima menstruaciju svakog mjeseca, a kada se porodi, ona krvari 40 dana (ovo postporođajno krvarenje se naziva nifas na arapskom), i u ovim vremenima čovjek ne može imati odnos sa ženom, je odnos sa ženom za vrijeme menstruacije ili nifasa je zabranjen, a štete koje uzrokuje su medicinski dokazane. Pa je poligamni brak dozvoljen kada je u stanju biti fer i pravičan.

            Poligamni brak ne postoji samo u islamskoj religiji, nego je poznat i među prethodnim narodima. Neki od poslanika su bili u braku sa više od jednom ženom. Allahov Poslanik Sulejman (Soloman) imao je devedeset žena. U vrijeme Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, bilo je ljudi koji su postal muslimani a imali su osam ili pet žena. Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, im je rekao da zadrže četiri a da se od ostalih razvedu.
            Žena može biti neplodna, ili da ne bude u mogućnosti da zadovolji muževe potrebe, ili on ne može biti u mogućnosti da ima odnos sa njom jer je ona bolesna. Muž želi imati djecu, što je opravdana želja, i on želi imati seksualni život u braku, što je dopustivo, a jedini način je da oženi drugu ženu. To je pošteno za ženu da se dogovore da ostane njegova supruga i da mu dozvoli da oženi drugu.

      VII.            Žena može biti čovjekova rodbina, koja nema koga da se brine o njoj , a ona je neudata ili je udovica čiji je suprug umro, i čovjek može misliti da je najbolja stvar za nju da je uključi u njegovo domaćinstvo kao suprugu zajedno sa svojom prvom suprugom, tako da on čuva njenu čednost i izdržava je. Ovo je bolje za nju nego da je ostavi samu i bude zadovoljan samo sa njenim izdržavanjem.
       VIII.          Postoje i drugi šerijatski interesi koji pozivaju na poligamni brak, kao što su jačanje veza između familija, ili jačanje veza između vođe i nekog od njegovih ljudi ili grupe, on može misliti da je jedan od načina za postizanje ovog cilja da postanu vezani kroz brak, čak i ako je to kroz poligamni brak.
Prigovor:
Neki ljudi mogu prigovoriti i reći da poligamni brak znači imati više žena u jednoj kući , i da sporovi i neprijateljstva koja mogu nastati između tih žena može imati uticaj na muža, djecu i ostale, a to je štetno i treba to izbjeći, a jedini način da se spriječi jeste da se zabrani poligamni brak. 
Odgovor na prigovor:
Odgovor na to je da se porodične rasprave mogu desiti čak i ako postoji samo jedna žena, a one se čak ne moraju dogoditi ukoliko postoji više od jedne supruge, kao što vidimo u stvarnom životu. Čak i ako pretpostavimo da ovdje može biti više rasprava nego u braku sa jednom ženom, čak i ako prihvatimo da one mogu biti štetne i loše, štetu nadmašuju mnoge dobre stvari u poligamnom braku. Život nije potpuno loš ili potpuno dobar, ali ono što se svi nadamo da će dobro nadvladati loše, i ovaj princip je ono što se primjenjuje kada je u pitanju odobravanje poligamnog braka. Osim toga, svaka žena ima svoje pravo, odvojene smještaje kao što je to propisano u islamu. Nije dopustivo da suprug prisili svoje žene da žive zajedno u jednoj kući.

Drugi prigovor: 
Ako dozvolimo muškarcima da imaju poligamne brakove, zašto onda žene ne mogu imati više muževa, zašto žena nema pravo da se uda za više od jednog muškarca?
Odgovor na ovaj prigovor: 
Nema smisla u davanju prava ženi da se uda za više muževa, to je ispod njenog dostojanstva i ona ne bi znala lozu svoje djece, jer ona nosi potomstvo, i nije dozvoljeno za potomstvo da se formira iz sperme određenog broja muškaraca da ne bi loza djeteta bila izgubljena i niko ne bi znao ko je odgovoran za podizanje djeteta; ovo vodi do sloma porodice, gubitka veze između očeva i djece, što nije dozvoljeno u islamu jer  to nije u interesu žene, a ni djeteta, a ni društva u cjelini.
(Al-Mufassal fi Ahkaam al-Mar’ah, dio 6, strana 290)

Odgovorio: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/14022
Prevela: I.A. 

Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Treba napomenuti da nema pokornosti ni jednom stvorenju u nepokornosti Stvoritelju, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pokornost je samo u dobru (dozvoljenom op . pre.).” Haram ne podpada pod ono što je dobro, štoviše, to je zlo djelo. Pa, ako muž prijeti ženi da će je razvesti, ona mu treba objasniti i treba ga upozoriti da je to haram i da to nije dozvoljeno, za to treba navesti i dokaz. Onaj koji pita nije naveo koji je to haram i o kojem se stepenu zabrane radi. Trebala bi nam objasniti o čemu se radi da bi mogli odgovoriti preciznije. Ali osnova je da to ne treba činiti i da nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.
Ova žena treba odbiti da uradi haram, jer pokornost Allahu je preča od pokornosti mužu. Treba ustrajati u tome i nadati se nagradi, okrenuti se Allahu i moliti Ga da odvrati njenog muža od takvih djela. Jer dova je moćno oružje, a Allah neće odbiti onoga ko od Njega traži.
Štoviše, ona mu može kupiti neke kasete ili knjige, i potražiti pomoć – nakon Allaha – od svoje rodbine, ili od nekih učenijih ljudi u svome gradu, kao imam u džamiji itd; da savjetuju njenog muža i da ga podsjete na Allaha, i da ga ohrabre time što će mu reći da ko god ostavi nešto radi Allaha, Allah će mu to zamijeniti nečim boljim.
Odgovorio: Šejh Dr. Halid el-Mušejkih
Izvor: http://islamqa.info/en/11872
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com