Hvala pripada Allahu.
Muž se mora ophoditi prema supruzi na dobar i blag način, i da troši za njezinu hranu, piće, odjeću i smještaj, jer je Allah rekao (prijevod značenja):
“S njima lijepo živite! “ [En-Nisā’  4:19]
“One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.” [El-Bekare  2:228]
Ahmed (20025) i Ebu Davud (2142) prenose da je Muavija ibn Hajdah, radijallahu anhu, rekao: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, koja su prava naših žena kod nas?’ On je rekao: ‘Da je hranite kada sebe hranite, da je odjevate kada sebe odjevate, da je ne udarate po licu, da je ne proklinjete i da je ne izbjegavate osim u kući.’ “

Šejh Albani je u Sahih Ebi Davud, rekao za ovaj hadis da je hasen sahih.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio je lijepo ophođenje prema ženama u više hadisa. Tako da se muž mora bojati Allaha u pogledu svoje žene, i da svakoj osobi daje njegova ili njena prava. Poštivanje roditelja i spajanje veza nisu u koliziji sa time da se lijepo ophodi prema supruzi, da je poštuje i da se brine o njoj. Najbolje što se može spomenuti na ovu temu jesu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojoj porodici.” Tizmizi, 3895 i ibn Madže, 1977. Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih et-Tirmizi.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je postavio kriterij – da je najbolji onaj koji je najbolji prema svojoj porodici. Ko god želi da bude od najboljih muslimana neka onda bude ljubazan prema svojoj porodici, što podrazumijeva da bude ljubazan prema ženi, djeci i rodbini.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nećete ništa udijeliti tražeći time Allahovo lice, osim da ćete biti nagrađeni za to, pa i za zalogaj koji stavite u usta svoje supruge.” Buharija, 56.
Ti bi trebala potražiti razloge koji su prouzrokovali takvo manjkavo ponašanje muža  prema tebi; možda je to zbog nedostataka sa tvoje strane u pogledu poštivanja njegovih prava; možda mu ne pridaješ pažnju, ili mu se ne uljepšavaš, ili ne žuriš  da ispuniš njegove potrebe.
Trebala bi biti više strpljiva, jer je veliko dobro u strpljivosti i za nju dolazi velika nagrada.
Allah kaže (prijevod značenja):
“i budite strpljivi, jer Allah je, zaista, na strani strpljivih.” [El-Enfāl  8:46]
“…ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio – pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.” [Jūsuf  12:90]
“Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti.” [Hūd  11:49]
Molimo Allaha da popravi naše stanje i stanja svih muslimana.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/43166
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Valentinovo je rimski paganski praznik, koji su naslavili praktikovati i nakon što su postali kršćani. Taj festival je povezan sa njihovim svecem pod imenom Valentin koji je osuđen na smrt 14. februara 270 po Gregorijanskom kalendaru. Nevjernici i danas praktikuju ovaj praznik, prilikom koga je raširen nemoral i zlo. Za više informacija o ovome prazniku, molimo pogledajte: Proslavljanje Valentinova.
Drugo:
Nije dozvoljeno muslimanu da proslavlja nijedan nevjernički praznik, jer praznici podpadaju pod šerijatska pitanja koja se moraju zasnivati na vjerodostojnim izvorima.
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Praznici su dio šerijata, jasan put i rituali za koje Allah kaže (prijevod značenja):
‘svima vama smo zakon i pravac propisali.’ [El-Mā'ide  5:48]
‘akoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kojem se trebala vladati,’ [El-Hadždž 22:67] 
To isto je i kibla (smjer prema kojem se okrećemo u namazu), namaz i post. Nema razlike između prisustvovanja njihovom prazniku niti sudjelovanja u njihovim ostalim obredima. Potpuno sudjelovanje u tim praznicima je sudjelovanje u kufru, a sudjelovanje u nekim manjim stvarima, je sudjelovanje u ograncima kufra. Uistinu, praznici su jedna od jedinstvenosti koje odlikuju neku vjersku skupinu i od najvećih simbola, tako da sudjelovanje sa njima u tome je sudjelovanje sa najvećom osobinom i simbolom kufra. Nema sumnje da sudjelovanje u tome može odvesti do potpunog kufra.
Djelomično sudjelovanje, je u najmanju ruku nepokornost i grijeh. Na ovo je upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Svaki narod ima svoje praznike a ovo su naši praznici (dva bajrama op. pre.).’ Ovo je gore nego da oblačite ez-zinar (odjeća koja je specifična za pripadnike knjige) i u njihovim drugim osobinama, jer su te osobine sa ljudske strane i nisu dio vjere, nego je njihova svrha samo da napravi razliku između muslimana i nevjernika. Što se tiče praznika i njegovih rituala, ovo je od vjere koja je prokleta zajedno sa njihovim sljedbenicima, pa je udruživanje sa njima u ovome jeste, udruživanje u nečenu što priziva Allahovu srdžbu i Njegovu kaznu.”
Iktida’ es-Sirat el-Mustekim, 1/207.
On također kaže: “Nije dozvoljeno muslimanima da ih oponašaju u bilo čemu što je jedinstveno za njihove praznike, bilo da se radi o hrani, odjeći, kupanju, paljenju vatri, odstupanje od uobičajene rutine, neki obredi ili bilo šta drugo. Nije dozvoljeno napraviti gozbu ili dijeliti darove, ili im prodati nešto što će im pomoći u tome, ili da se dozvoli djeci i ostalima da igraju igre koje su dio njihovog praznika, ili da se nose njihovi ukrasi.
Da zaključimo: Muslimani ne trebaju raditi nikakve posebne radnje na dan njihovog praznika, nego taj dan treba da bude kao i svaki drugi dan kod muslimana. Muslimani ne smiju uraditi ništa  jedinstveno imitirajući time njih.” 
Medžmu'u-l-Fetava, 25/329.
Hafiz Ez-Zehebi, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Ako kršćani imaju praznik, i  jevreji imaju praznik, to je samo za njih, musliman im se ne smije pridružiti u tome, isto kao što se musliman njima ne smije pridružiti u njihovoj vjeri i njihovoj kibli.”
Tešebbuh el-Hasis bi Ehlu-l-Hamis, 4/193, izdao Medželletu-l-Hikmeh.
Hadis koji je naveo šejhu-l-islam Ibn Tejmijje je zabilježio Buharija (952) i Muslim (892) od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Ebu Bekr je ušao kod mene a bile su tu dvije mlade djevojke od ensarija koje su pjevale o tome šta se desilo ensarijama u danu Bu'ute. I nisu bile pjevačice (koje se iznajme da to rade op. pre.). Ebu Bekr je rekao: ‘Šejtanski muzički instrumenti u kući Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?!’ i to je bilo na dan bajrama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Ebu Bekre, svaki narod ima svoje praznike, a ovo je naš praznik.’ “
Ebu Davud (1134) prenosi od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, ljudi su imali dva dana u kojima su se veselili. On je rekao: ‘Šta su ova dva dana?’ Rekli su mu: ‘Veselili smo se u ovim danima i prije islama.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Allah vam je ta dva dana zamijenio sa dva bolja dana: ramazanskim i kurban bajramom.’ ” Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih Ebi Davud.
Ovo ukazuje na to da su praznici od znakova pomoću kojih se nacije razlikuju, i nije dozvoljeno praktikovati praznike neznalica i mušrika (mnogobožaca).
Učenjaci su izdali fetve da je zabranjeno slaviti Valentinovo.

       Upitali su šejha Ibn ‘Usejmina, rahimehullahu te'ala:

U današnje vrijeme proslavljanje Valentinova je postalo rašireno, pogotovo kod studentica. To je kršćanski praznik gdje se ljudi oblače u potpunosti u crveno, uključujući odjeću i cipele, i razmjenjuju crveno cvijeće. Nadamo se da nam možete pojasniti propis proslavljanja ovoga praznika, i šta savjetujete muslimanima po ovome pitanju, molimo Allaha da vas blagoslovi i sačuva.

On je odgovorio:

“Proslavljanje Valentinova nije dozvoljeno zbog nekoliko razloga:
1. To je izmišljeni praznik za koji nema osove u islamu.
2. Promoviše ljubav (zabranjenu ljubav op. pre.) i zaljubljivanje.
3. Poziva srca da se preokupiraju besmislicama koje su u suprotnosti sa putem selefa.

Musliman bi trebao biti ponosan na svoju vjeru i ne biti slaba ličnost koja prati svakoga ko naiđe. Molim Allaha da sačuva sve muslimane od iskušenja, vidljivih i skrivenih, i da nas sačuva i uputi.”

Medžmu'u-l-Fetava Šejh Ibn ‘Usejmin, 16/199.
Stalna komisija za fetve je upitana: Neki ljudi slave Valentinovo na 14. februar svake godine. Poklanjaju crvene ruže, nose crvenu odjeću i čestitaju jedni drugima. neke pekare prave slatkiše crvene boje i crtaju srce na njima, a neke prodavnice reklamiraju robu koju se koristi samo na taj dan. Koji je vaš stav o sljedećem:
1. Proslavljanje ovog dana.
2. Kupovina u trgovinama za ovaj daj.
3. Trgovci koji ne proslavljaju ovaj dan ali prodaju robu koju koriste oni koji ga             proslavljaju.

Oni su odgovorili:

“Jasni dokazi Kur'ana i sunneta, kao i koncenzus ranijih generacija ovog ummeta upućuju da u ovoj vjeri imamo samo dva praznika: Ramazanski i Kurban bajram. Svaki drugi praznik koji se odnosi na pojedinca, grupu, neki događaj ili bilo šta drugo su novotarski praznici, i nije dozvoljeno muslimanima da ih proslavljaju, da ih odobravaju ili da se raduju tim povodom, ili da potpomažu druge da ih proslavljaju na bilo koji način, jer je to prelaženje Allahovih granica, a ko god prelazi Allahove granice je nepravedan prema sebi. Ako je taj izmišljeni praznik nevjernički, onda je grijeh još veći, jer je to vid oponašanja njih i uzimanja njih za prisne prijatelje, a Allah je zabranio u svojoj knjizi muslimanima da oponašaju nevjernike i da ih uzimaju za prisne prijatelje. Potvrđeno je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko god oponaša neki narod on je jedan od njih.’ Valentinovo potpada pod ovo jer je to paganski kršćanski praznik,  tako da nije dozvoljeno muslimanu koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan da ga proslavlja, odobrava ili čestita. Na njemu je da ga ignorira i izbjegava, bivajući pokoran Allahu i Njegovom Poslaniku, i tako kloneći se onoga što prouzrokuje Allahovu srdžbu i Njegovu kaznu. Također, zabranjeno je muslimanima da im pomažu u proslavljanju ovoga ili nekog drugog zabranjenog praznika tako što će obezbijediti neku hranu ili piće, da kupuju, prodaju, proizvode, daju ili reklamiraju itd. nešto vezano za to, jer je sve to potpomaganje u griješenju i neprijateljstvu i to je vid nepokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allah kaže (prijevod značenja):

Musliman se mora pridržavati Allahove knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim stvarima, pogotovo u vrijeme smutnje kada je zlo svuda rašireno. Trebao bi biti pametan i izbjegavati da padne u zabludu, onih koji su zaslužili Allahovu srdžbu i koji su skrenuli, i onih koji rade zlo i ne boje se Allaha i koji se ne ponose time što su muslimani. Musliman se mora okrenuti Allahu i tražiti uputu od Njega te ustrajati u slijeđenju te upute, jer nema Onoga koji upućuje osim Allaha i niko ne može učiniti da osoba bude ustrajna osim Njega. A Allah je izvor sve snage. Neka je salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu i ashabe.”
 Šejh Ibn Džibrin, rahimehullahu te'ala, je upitan:

Među našom omladinom, momcima i curama, postalo je normalno proslavljati Valentinovo, koji je dobio ime po svecu kojeg štuju kršćani, koji ga slave svake godine 14. februara. Oni tada razmjenjuju poklone i crvene ruže, i nose crvenu odjeću. Koji je propis proslavljanja ovog dana i razmjenjivanja poklona tada?

On je odgovorio:

“Prvo:

Na osnovu ovoga, nije dozvoljeno da se prodaju ovi pokloni i ruže, ako je poznato da kupac proslavlja taj praznik ili će te stvari poklanjati kao poklon na taj dan, tako da prodavac neće biti sudionik u ovim novotarijama. A Allah zna najbolje.”

A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/73007
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Ako se radi o dobrovoljnom namazu, dozvoljeno je prekinuti namaz i vidjeti ko zvoni, odnosno kuca na vrata. Što se tiče obaveznog namaza, tu ne treba požurivati sa prekidanjem namaza, osim ako se osoba boji da će joj promaći nešto bitno. U slučaju da se osoba, koja zvoni može upozoriti riječima ‘SubhanAllah’, (žene upozoravaju udarcem po ruci) i na taj način mu se može skrenuti pažnja da ukućanin obavlja namaz, to će biti dovoljno, kao što kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ako vam se desi neki slučaj u namazu, neka čovjek kaže ‘SubhanAllah’, a žena neka pljesne rukama.” (Buharija, poglavlje: “Radnje u namazu”, 1218. i Muslim, poglavlje: “Namaz”, 421.) 
Ako to ne bude dovoljno, zbog udaljenosti klanjača od vrata i nemogućnosti onog, koji kuca da to čuje, namaz se može prekinuti, zbog te potrebe; pogotovo ako se radi o dobrovoljnom namazu.
Također, može prekinuti i farz namaz, ako se zna da neko kuca zbog bitne stvari, s tim da će taj namaz ponoviti. (Šejh Ibn Baz, Fetve o ženama, str.59 – 60)
ŠEJH IBN DŽIBRIN

Pod “slijeđenjem” imama se podrazumijeva, da se imam sačeka, dok ne upotpuni pregibanje (pokret) i dok ne završi s izgovaranjem tekbira, a zatim će klanjači to za njim učiniti. Ako imam donese tekbir za ruku’, muktedija treba ostati u stojećem položaju, sve dok se imam potpuno ne sagne, zatim će se i klanjači sageti na ruku’, tj. nakon imama. Na ruku’u se treba ostati sve dok se imam ne ispravi i ne izgovori ‘Semi’Allahu limen hamideh’, a zatim će se i klanjači ispraviti. Tako treba činiti i s ostalim ruknovima namaza. “Preticanje” imama je kada klanjač ode prije imama na ruku’, prije njega učini sedždu ili bilo koji pokret uradi prije imama. Preticanje imama kvari namaz ili mu umanjuje vrijednost. (Šejh Ibn Džibrin,”El – lu’lu’ulmekin”, str.103)
ŠEJH IBN DŽIBRIN

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Muhammeda ﷺ.
Postoje mnogobrojni hadisi od Allahovog Poslanika ﷺ. koji su zabilježeni u najvjerodostojnijim hadiskim zbirkama, u kojima se jasno i nedvosmisleno zabranjuje prolazak ispred klanjača, u prostoru koji je između njega i sutre-pregrade.

Od Ebu Seida El-Hudrija r.ﷺe prenosi da je Poslanik ﷺ. rekao: ”Kada neko od vas bude klanjao neka ne dopusti nikome da prođe ispred njega, i neka ga spriječi ako može, a ako ustraje (u pokušaju da prođe ispred njega) neka mu se usprotivi jer je takav uistinu šejtan”. ( Muslim, br.505)
Imam Buharija je u svome Sahihu naslovio poglavlje riječima:
”Grijeh onoga koji prolazi ispred klanjača” (Fethul-Bari, 1/ 696).

Pod ovim naslovom Buhari r.h. navodi hadis od Ebu Džuhejma r.a. kojeg je on citirao nakon što je upitan šta je zapamtio od Allahovog Poslanika ﷺ. u vezi s prolaženjem ispred osobe koja klanja, pa je odgovorio: Rekao je Allahov Poslanik ﷺ.: ”Da zna onaj koji prolazi ispred klanjača koliki snosi grijeh, bilo bi mu bolje da sačeka i četrdeset prije nego prođe ispred njega”. Nakon ovoga Ebu Nadr (jedan od prenosilaca hadisa) je rekao: Ne znam je li rekao ”četrdeset dana, mjeseci ili godina”. (Buhari, br. 510, Muslim, br. 507)

Zbog toga je u najmanju ruku pohvalno, a po mišljenju nekih učenjaka i obavezno, (poput Imama Ahmeda, Ševkanija, učenjaka zahirijskog mezheba i drugih) da osoba koja obavlja namaz, ispred sebe postavi sutru- pregradu koja će najmanje biti u visini podlaktice, o čemu također postoji veliki broj hadisa. Rekao je Allahov Poslanik ﷺ.: ” Kada neko od vas bude klanjao, neka klanja prema sutri i neka joj se što više približi, kako mu šejtan ne bi prekinuo namaz”. (Ebu Davud br. 695, od Ebu Seida El-Hudrija r.a. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihul-Džami’ br. 651)

Kada klanjač obavlja namaz iza pregrade sve što prođe ispred nje, neće mu štetiti. Rekao je Allahov Poslanik ﷺ.:

”Ako neko od vas ispred sebe postavi pregradu koja je visine zadnjeg dijela sedla, neka klanja i neka se ne osvrće ko će proći ispred nje”. (Muslim, br. 499, Tirmizi, br. 335 i drugi, od Musa b. Talhe od njegovog oca). Visina sedla je otprilike dužine jedne podlaktice.

Iz ovog hadisa se jasno zaključuje da nije grijeh prolaziti ispred pregrade koju je sebi klanjač postavio. Ako, ipak, klanjač ne bude imao nikakvu sutru ispred sebe, a neko bude prolazio ispred njega na udaljenosti koja je veća od tri podlaktice, kao što je to otprilike formulisano u pitanju, u tome inšallah nema grijeha. Ovo se može zaključiti na osnovu predaje koju bilježi Buhari u svome Sahihu od Nafie da je Abdullah b. Omer klanjao u Kabi udaljen oko tri podlaktice od njenog zida jer ga je Bilal r.a. obavijestio da je Poslanik ﷺ. tako činio. (Buhari, br.506) Imam Ibn Hazm r.h. je u vezi ovog pitanja rekao: ” Onaj ko prođe ispred klanjača na razdaljini većoj od tri podlaktice, takav nije grješan, a klanjač nema pravo da ga u tome spriječi, a ukoliko prođe ispred klanjača na udaljenosti od tri podlaktice ili manje od toga, takav je grješan, osim ako je sutra klanjača manja od tri podlaktice, tada prolaznik ne snosi grijeh. (El-Muhalla 4/186)

Još je bitno napomenuti, da ukoliko se klanja namaz u džematu, imam biva sutra čitavom džematu, tako da je dozvoljeno prolaziti između safova, odnosno ispred samih klanjača. Na ovo upućuje predaja Abdullaha b. Abbasa r.a. u kojoj on za sebe kaže da je prošao između safova dok je Poslanik ﷺ. klanjao na Mini, i da nakon toga niti Poslanik ﷺ., niti niko od ashaba nije osudio njegov postupak. (Buhari, br.493) Na osnovu ove predaje Imam Buhari je u svome Sahihu naslovio poglavlje po imenu: ” Sutra imama je ujedno i sutra onih koji su iza njega”. (Fethul-Bari, 1/680)

A Allah Uzvišeni najbolje zna.

Odgovorio: Amir Durmić