Hvala pripada Allahu.
Da bi saznali više o novotarijama i o nekim smjernicama oko njih, pogledajte fetve br. 7277 i 10843.
Početak citata:
Što se tiče učenja ezana preko pojačala, nema ništa sporno u tome jer je to samo sredstvo da se poveća doseg  ezana, a sredstva imaju isti propis kao i njihov cilj. Mujezin treba podići glas kako bi ga ljudi čuli, pa što god bi imalo isti cilj je dozvoljeno.
Korištenje modernih naoružanja i uzimanje njih u obzir se podrazumijeva iz ajeta:
“I protiv njih pripremite koliko god možete snage… “ [El-Enfāl 8:60 – Prijevod značenja]
Korištenje sredstava koja čuvaju od ubojite sile oružja se podrazumijeva iz ajeta:
“O vjernici, budite oprezni …” [En-Nisā’ 4:71 – Prijevod značenja]
Mogućost putovanja vodom i zrakom se podrazumijeva iz ajeta:
“Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; “ [Ālu ‘Imrān  3:97 – Prijevod značenja]
Sve ovo i ostalo je uključeno u naredbama da se koriste sva sedstva u snazi u džihadu.
Takođe, projeciranje glasova i korist u tome da se dosegnu daleka područja kroz telegrafe, telefone, itd. je uključeno u naredbi Allaha i Njegovog Poslanika da dostavljamo istinu ljudima. Mogućnost da dostavimo istinu i korisne riječi kroz razne načine je blagodat od Allaha, razvijanje i inoviranje sredstava koja će služiti kao vjerskim tako i dunjalučkim ciljevima jeste vrsta džihada Allaha radi.
Kraj citata.
Iz hutbe Šejha Ibn Sa'adija kada je zvučnik ugrađen u džamiji i kada su to neki ljudi ukorili. Majmoo’ah Mu’allafaat Ibn Sa’di, 6/51
Isto tako, korištenje interneta da se prenese korisno znanje i dostavi ljudima istina je jedan od najkorisnijih načina da se postignu veliki šerijatski ciljevi.
Molimo Allaha da nam pomogne da Mu se pokoravamo. Neka je salavat na našeg Poslanika Muhammeda.
Odgovorio: Šejh Muhammed Salih Al-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/23443
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvaljen neka je Allah.
Musliman koji se drži svoje vjere je onaj koji se sjeća Allaha, subhanehu ve te'ala, javno i tajno, u lagodnosti i teškoći. Njegov Gospodar nikada nije odsutan iz njegovih misli ili srca, i ništa ga ne ometa u obožavanju Njega, i ništa ga ne odvraća od ljubavi prema Njemu. Tako da ga vidiš u svim situacijama naklonjen tome da obožava Allaha, naklonjen tome da svoj život ispuni sa pokornosti svome Gospodaru. Ako je u prisustvu drugih robova, natječe se sa njima da stekne Allahovo zadovoljstvo, a kada vidi one koji su nemarni, on shvata blagodat koju mu je Allah podario kada ga je uputio. Ovo su svjedoci i stranci, oni koji drže žeravicu u ruci; mnogi hadisi govore o vrlinama njihovih postupaka i veličine njihovoh pridržavanja za sunnet u vremenima smutnje, iskušenja i proširene zablude.
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Islam je počeo kao nešto strano i vratiti će se da bude nešto strano, pa obradujte oni koji su stranci.'”  Muslim, 145
Onaj ko se drži sunneta, pokorava se i obožava Allaha u vremenu smutnje i nemara kao i u vremenu pokornosti i bogobojaznosti, takav postupa ispravno. On ustrajava u obožavanju ma kakva situacija bila.
To je onaj koji je pohvaljen u hadisu.
Što se tiče onoga što neki ljudi razumiju, da bi pojedinac trebao pratiti dane u kojima ljudi povećano griješe i kada je zlo više rašireno da bi taj dan izdvojili sa postom i noćnim namazom, a to nije ono što on redovno radi (klanja i posti tada op. pre.), ovo nije ispravno shatanje hadisa i to nije ono što je htio Mudri, Zakododavac. Nego, ono što je ciljano jeste podsticanje ljudi da se drže sunneta i da se u potpunosti drže Allahovih propisa, tako da musliman ostane svjetionik na zemlji i tokom najtamnijih vremena i susresti će Allaha a nikada nije posrnuo u svojoj predanosti Njemu.
Ovakav je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. U svakom trenutku, svakoga dana je bio posvećen i iskren prema Allahu, subhanehu ve te'ala, i nikada nije propuštao nikakvu priliku da Ga obožava. Usama ibn Zejd ga je upitao: “O Allahov Poslaniče, nisam vidio da postiš ni u jednom mjesecu kao u Šabanu.” On je odgovorio: “To je mjesec koji ljudi zapostavljaju između Redžeba i Ramazana, ali je mjesec u koje se djela dižu Gospodaru svih svjetova, pa volim da se moja djela Njemu dignu a ja postim.” En-Nesai u Sunenu, 2357. Šejh Albani ga je ocijenio hasenom u Es-Silsiletu-l-Sahihah, 1898.
Ovo je i značenje hadisa od Mu'akila ibn Jasara, da je Poslanikm sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ibadet u vremenu smutnje je kao hidžra meni.” Muslim, 2548
Nevevi da mu se Allah smiluje je rekao:
“Ono što se misli pod smutnjom jeste fitna i kada se pojavi velika zabuna među ljudima. Razlog zbog kojeg onaj koji ibadeti u tome vremenu ima ovu odliku jeste jer su ljudi postali nemarni po pitanju toga i ne obaziru se na to,  tako da niko nije posvećen ibadetu osim njih malo.” Šerh Muslim, 18/88.
Ne smatramo da bi sestra koja je postavila ovo pitanje ili bilo koji drugi musliman trebali izdvajati Gregorijansku novu godinu za ibadet, kao način da se odgovori nevjernicima koji te noći ispunjavaju grijehom, osim ako je to već navika nekog muslimana da posti i  da klanja noćni namaz i mimo tog vremena (pa će se potrefiti da i tada to radi op. pre.), u tome slučaju nema ništa sporno u tome da ibadeti u tim noćima, a Allah će ga nagraditi sa dobrom za njegova djela i nijet.
Upozorenje na izdvajanje noći nevjerničnik praznika za ibadete je iznešeno u fetvi broj 113064.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/113220
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Zahvala Allahu,
Ono što šije rade na dan Ašure od udaranja u prsa, šamaranja obraza, udaranja lancima po ramenima, rezanje glava mačevima da bi pustili krv su novotarije koje nemaju osnova u islamu. Ove stvari su zlo koje je zabranio Poslanik, sallallahu alejhi we sellem i nije propisao za svoj ummet niti jednu od ovih stvari i njima sličnih kako bi se obilježavala smrt vođa ili gubitak mučenika, bez obzira kakav oni status imali. Tokom Poslanikovog, sallallahu alejhi we sellem, života mnogi od starijih ashaba su ubijeni i on je tugovao zbog njihovog gubitka, kao što su Hamza ibn ‘Abdul-Mutalib, Džafer ibn Ebi Talib, Zejd ibn Haris i Abdullah ibn Revahah, ali nije činio niti jednu od stvari koje ovi ljudi čine. Da je to bilo nešto dobro , on, sallallahu alejhi we sellem, bi to činio prije nas.
Jakub, alejhi s-selam, nije udarao u svoje grudi niti je grebao svoje lice ili prolijevao svoju krv ili uzeo dan gubitka svoga sina Jusufa kao dan žalosti ili praznik. On se prisjećao svog izgubljenog sina i osjećao tugu i bol zbog toga, a ovo je nešto za šta ga niko ne može okriviti. Ono što je zabranjeno jesu one radnje koje su preuzete u nasljedstvo još iz džahilijeta, a koje je islam zabranio.
Buharija (1294) i Muslim (103) bilježe da je Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao:
” Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: ” Nije od nas onaj koji se udara po obrazima, cijepa otvore košulje i poziva u džahilijet.” ”
Ova, za osudu, djela koja šije rade na dan Ašure nemaju nikakvu osnovu u islamu. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ih nije radio, kao ni jedan od njegovih ashaba. Niti jedan od ashaba nije radio pomenuto ni kada je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ili neko drugi umro, iako je gubitak Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, bio veći nego li smrt el-Husejna, neka je Allah zadovoljan njime.
Hafiz Ibn Kesir, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
” Svaki musliman treba da tuguje zbog ubistva el-Husejna, neka je Allah zadovoljan njime, jer je on bio vođa muslimana, jedan od učenjaka među ashabima, i sin kćerke Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, koja je bila najbolja od njegovih kćerki. On je bio odani Allahov rob, hrabar i velikodušan čovjek. Ali nema ništa dobro u onome što čine šije izražavajući na taj način svoj bol i tugu, gdje se veći dio toga čini s ciljem pokazivanja. Njegov otac (otac Husejna) je bio bolji nego Husejn, ali šije ne uzimaju njegovu smrt kao godišnjicu kao što to čine sa smrti el-Husejna. Njegov otac je ubijen u petak kada je napuštao džamiju poslije sabah namaza, 17. Ramadana  40. godine po Hidžri. Osman je bio bolji nego Ali prema ehli-sunnetu ve'l-džema'atu, a on je ubijen pod opsadom u svojoj kući u mjesecu Zul-Hidžetu 36. godine po Hidžri, ubijen je tako što su mu prerezali grlo od jedne vratne vene do druge, ali ljudi nisu uzeli njegovu smrt kao godišnjicu. Omer ibn el-Hattab je bio bolji čovjek i od Alija i od Osmana, on je ubijen dok je stajao u mihrabu, klanjajući sabah namaz i učeći Kur'an, ali ljudi nisu uzeli njegovu smrt kao godišnjicu . Ebu Bekr Es-Siddik je bio bolji od njega ali ljudi njegovu smrt nisu uzeli kao godišnjicu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je predvodnik sinova Ademovih i na dunjaluku i na ahiretu, i Allah ga je uzeo sebi kao što je učinio i sa poslanicima prije njega, ali niko datume njihove smrti nije uzeo kao godišnjicu gdje će činiti ono što čine šije na dan kada je el-Husejn ubijen…Najbolje što se može reći pri prisjećanju na ove i slične nesretne situacije, je ono što je Ali ibn el-Husejn prenio od svoga djeda Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da je rekao: 
” Svaki musliman i muslimanka kada se sjete nedaće u kojoj su bili, ma koliko davno da se dogodilo i to bude povodom izgovaranja riječi: ”Inna Lillahi we inna ilejhi radži'un.” (Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti),Allah će im svaki put iznova dati nagradu za strpljenje i vjeru u toj nesreći.”
(bilježe Imam Ahmed i Ibn Madždže)”
(al-Bidaayah wa'l-Nihaayah, 8/221)
On još kaže (8/220):
” Rafidije su otišle u krajnost u državi Benu Buvejh (Bani Buwayh) 400 i neke godine. Bubnjevi su odjekivali Bagdadom i drugim gradovima na dan Ašure, pijesak i slama su bili razbacani po ulici i pijacama, ljudi su izražavali tugu i plakali. Mnogi od njih ne bi pili vodu  te noći, zbog suosjećanja sa el-Husejnom, jer je on ubijen dok je bio žedan. Žene bi izlazile bestidno, plačući, udarajući se po obrazima i grudima, hodajući bose po pijaci, i radile mnogo drugih novotarija koje su za osudu… Ono što su željeni postići za ovim i sličnim djelima jeste da napadnu države Benu Umajah (Banu Umayyah), jer je on ubijen za vrijeme njihovod perioda. 
Na dan Ašure, Nasibije Sirije čine suprotno od onoga što šije i rafidije rade. Oni imaju običaj da spremaju žitarice na dan Ašure, uzimaju gusul i mirišu se, oblače najbolju odjeću, i oni uzimaju taj dan kao Bajram za koji spremaju razne vrste jela, izražavaju sreću i zadovoljstvo, pokušavajući  na taj način isprovocirati Rafidije i razlikovati se od njih.”
Proslavljati ovaj dan je novotarija (bid'at), i praviti od toga godišnjicu žalosti i tuge je također novotarija.
Šejhu-l-islam ibn Tejmijje, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
” Šejtan je , iskoristivši ubistvo el-Husejna, Allah bio sa njim zadovoljan, naveo ljude da uvedu u vjeru dvije novotarije: novotariju žaljenja i oplakivanja na dan Ašure udaranjem u prsa, obraze, jadikovanjem i recitovanjem hvalospeva, i s druge strane novotariju radovanja i slavljenja. Pa neki su uveli oplakivanje a drugi slavljenje,  oni smatraju dan Ašure kao dan za stavljanje crnog praha oko očiju tzv. kohl, gusul, pravljenja posebne hrane i druženja sa porodicom… Svaka od ovih novina vodi ka zabludi. Nijedan od četiri imama ili nijedan od učenjaka ne smatra niti jednu od ovih stvari mustehab (pohvalnom).” 
(Minhajj al-Sunnah, 4/554)
Potrebno je naglasiti da sve ove radnje su podržali tj. ohrabrili  neprijatelji islama, kako bi mogli ostvariti njihove loše ciljeve uništavanja slike islama i njegovih sljedbenika. Imajući ovo u vidu, Musa el-Musavi je u svojoj knjizi ”al-Shiah wa'l-Tas-heeh”, rekao:
”Nema sumnje da su udaranje glave mačevima i rezanje glave u žalosti za el-Husejnom na deseti dan Muharrema javili u Iraku Iranu i Indiji za vrijeme okupacije ovih zemalja od strane Britanije. Britanija je jako dobro iskoristila neznanje i naivnost kod šija i njihovu veliku ljubav prema el-Husejnu, te ih podučila udaranju glave mačevima. Do nedavno britanska ambasada u Teheranu i Bagdadu je sponzorisala Husejnove parade prilikom kojih se ovaj ružni spektakl sprovodio na ulicama. Cilj britanske imperijalističke politike je da podržavanjem ovih spektakla i iskorištavanjem na najgori način, daju prihvatljivo opravdanje za britanski narod i slobodne novinare koje opovrgava britansku kolonijalizaciju u Indiji i ostalim muslimanskim državama, i prikazuju narode ovih zemalja kao divljake koje treba spasiti od njihovog neznanja i divljaštva. Slike parada koje su marširale na ulicma na dan Ašure , u kojem hiljade ljudi lancima udara po leđima, čineći da ona krvare, udara bodežima i mačevima u glavu , su se pojavile u britanskim i engleskim novinama, i političari su time opravdali svoju kolonizaciju ovih zemalja, kao humanu dužnost kako bi se ljudi čija je kultura to što prikazuju, vodili ka civilizaciji i napretku. Kada je Jasin el-Hašimi, irački premijer u vrijeme britanske okupacije Iraka, posjetio London zbog pregovora sa Britanijom za kraj mandata, rečeno mu je : ” Mi smo tu da pomognemo irački narod da ostvari napredak i sreću i da ih izbavimo iz divljaštva.” Ovo je naljutilo Jasina al- Hashima i on je ljutito napustio prostoriju za pregovore, ali su se oni ljubazno izvinuli i zamolili ga da pogleda dokumentarac o Iraku, za koji se ispostavilo da je riječ o Husejnovim paradama na ulicama gradova, gdje se prikazuju užasne slike ljudi kako se udaraju bodežima i lancima. Kao da su mu sa ovim htjeli reći: ”Da li bi obrazovani ljudi sa vrlo malo civiliziranosti radili takve stvari sebi?!” 
A Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

Izvor: http://islamqa.info/en/101268
Prevela: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Slučanje ovih ilahija, čak i ako pretpostavimo da u njima nema ništa što bi bilo sporno sa strane šerijata uključuje nekoliko zlih posljedica:

Uobičajeno kada ih sulušate zavolite onoga ko ih pjeva, što je obrnuto od onoga kako se vjernik treba ponašati, naime, on bi trebao mrziti novotarije i one koji ih propagiraju i trebao bi biti oprezan od toga da osjeti naklonost prema njima.

Onaj koji sluša bi mogao naučiti nešto što je protivno šerijatu a da to i ne primjeti, jer mu se sviđa glas i taj glas utječe na njega, pa onda ne obraća pažnju na pokvarene poruke koje prenosi taj glas, i te poruke mu mogu ući u srce a da to on i ne primjeti. Poznato je da je govor vid izražavanja misli, ljudski govor, da ne govorimo ilahije sa melodijom, može ubrzo ubaciti u njega neka njihova vjerovanja, običaje i ideje, bez da on to primjeti ili da obrati pažnju na to.

Njegovo slušanje tih izvođača može podstaći druge da to isto urade i da slušaju sve njegove ilahije, bez da prave razliku između stvari koje kontriraju šerijatu i onih koje ne kontriraju.

Na osnovu ovoga, mi bi trebali ignoritati ove ilahije i čak i izbjegavati govor o njima, i ne bi trebali povećavati broj ljudi koji ih sluša ili propagira.
Prije smo govorili o zabrani slušanja ilahija novotara koje sadrže stvari suprotne šerijatu, pogledajte fetvu br. 125645.
Trebali bi smanjiti slušanje ilahija općenito, čak i da ih izvode pobožni ljudi, da nas to ne bi odvratilo od Kur'ana i slušanja učenjaka.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/146334
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvaljen neka je Allah.

Prvo:
Olakšavanje da se neko stupi u brak i ne teženje krajnostima po pitanju veličine mehra i troškova vjenčanja, je pohvalna stvar, to je dobro i blagoslov za par. To je znak milosti prema muškarcu i olakšava mu da se nebi opteretio dugom, to je takođe znak milosti prema svim mladićima i spašava ih od iskušenja i olakšava im da ostanu čedni. Tako da je smanjivanje iznosa mehra dobro djelo i nadamo se da će te biti blagoslovljeni zbog toga, Allahovom dozvolom.
Šejh ibn Baz, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Pretjerivanje u pogledu mehra je pokuđeno. Sunnet je da se traži malo i biti popustljiv po pitanju toga.” Fetava Šejh Ibn Baz, 21/87.
Početak citata:
Šejh ibn Usejmin, rahimehullahu te'ala, je upitan: Koji je vaš stav po pitanju pretjerivanja u mehru i raskošnim vjenčanjima i posebno u pripremanju u tako zvanog medenog mjeseca? Da li to islam dozvoljava?
Odgovorio je: Pretjerivanja u pogledu mehra i svadbe je u suprotnosti sa šerijatom. Vjenčanje koje najviše ima bereketa u sebi je ono koje najmanje košta. Što su troškovi manji, to je bereket veći. Isto je za pretjerivanja u pogledu vjenčanja koje je zabranjeno, podpada pod zabranu u ajetu gdje Allah kaže (prijevod značenja):
“ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike,” [El-En'ām  6:141]
Ove stvari treba raditi na način koji je propisan šerijatom, a niko ne treba prelaziti granice ili rasipati, jer Allah zabranjuje rasipanje i kaže: “jer On ne voli rasipnike “.
Ono što se može reći za medeni mjesec jeste da je gore i omrženije, jer je to oponašanje nevjernika, i to je bespotrebno trošenje velikog iznosa novca. Takođe dovodi u zanemarivanje mnogih vjerskih dužnosti, pogotovo ako se to vrijeme provodi u nevjerničkim zemljama, jer se kasnije vraćaju sa navikama i običajima koji su štetni po njih i ostale. To su stvari za koje se bojimo da će uveliko utjecati na ummet. Ali ako muž putuje sa svojom ženom na umru, ili da posjeti Medinu, nema ništa loše u tome, Allahovom voljom.
Kraj citata. Fetava Islamijjeh, 3/175
Takođe pogledajte pitanja pod brojem 10525 i 12572.
Drugo:
U slučaju da prekršite zavjet, a to vam je bolje, kako je iznad objašnjeno – onda vaša majka mora se iskupiti kao za zakletvu, jer se dozvoljene zakletve ne moraju ispuniti, nego pojedinac može izabrati da li će je ispuniti ili da li će se iskupiti. Tako što će osloboditi roba, ili nahraniti deset osoba srednje hrane koju vi jedete, ili da ih odjene.
Ako nije u stanju da ispuni ništa od ovoga troga onda će postiti tri dana.
Ibn Kudame, radimehullahu te'ala, je rekao: “Dozvoljene zakletve uključuju nešto kao odjevanje određene odjeće ili jahanje životinje… u ovome slučaju onaj ko je se zakleo (zavjetovao op. pre.) ima izbor da li će ispuniti zakletvu ili da izabere da prekrši zakletvu i da se iskupi za to.”

El-Mugni, 10/70
Molim Allaha da nama i vama pomogne da radimo ono što On voli i sa čime je zadovoljan.
Allah zna najbolje.
Odgovorio: šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/87823
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com