Islamski učenjaci se razilaze kada je u pitanju sedmi dan, da li se računa dan rođenja ili ne. Jedni ga računaju, drugi ne računaju, a treći prave razliku između djeteta koje je rođeno prije nastupa zore i poslije pa ga u prvom slučaju računaju za razliku od drugog. Ispravno je da se dan rođenja računa u svakom slučaju. Ako je dijete rođeno npr. u subotu, akika će biti u petak. (Vidjeti: El-Muhalla, 7/530, El-Medžmua, 8/411, Tarhut-tesrib, 5/181, Fethul-Bari, 9/509, Tuhfetul-ahvezi, 5/77, i Šerhul-mumtia, 7/538-539.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Što se tiče hudže-dove, nije mi poznato da postoji takva dova, ali zato postoji hadže-namaz, tj. namaz u potrebi ili, kako se još kod nas naziva, namaz za želju. Rekao je Poslanik, ﷺ: “Ko upotpuni abdest pa klanja dva rekata, Allah će mu ispuniti ono što traži, prije ili kasnije.” (Ahmed sa sahih senedom) Za ovaj namaz ne veže se neka posebna dova.

Odgovorio: Muhamed Ikanović

We alejkumusSelam,

U našem vremenu svjedoci smo izuzetnog naučno-tehnološkog napretka. Medicina nije ostala po strani, nego je pratila naučni razvoj i zato je danas u stanju da obavi određene radnje koje su nekada bile samo mašta. Međutim, islam ne posustaje pred bilo kojim izazovom! Zasigurno, za sve imamo rješenje u našoj vjeri.

Medicina je u stanju da «presađuje» organe jedne osobe drugoj s ciljem zamjene oboljelog organa. Dakle, cilj operacije je ozdravljenje bolesnika. Islam naređuje liječenje i svaki vjernik treba uložiti maksimalan napor na zaštiti svog zdravlja i liječenja svih bolesti koje ga zadese. Muhammed, s.a.v.s, u jednom hadisu kaže: ‘Liječite se, o robovi Allahovi! Allah nije stvorio nijednu bolest a da za nju nije stvorio i lijek, samo ga treba upoznati.’

Neki smatraju da je bolest odredba Allaha, dž.š, te da se ne treba suprotstavljati Njegovoj volji. Allah, dž.š, je stvorio bolest i uzročnika, ali je dao lijek kojim se otklanja određena bolest. Na nama je da se koristimo svim raspoloživim znanjem za liječenje bolesti koje se pojave među ljudima. Zbog toga se islamski učenjaci slažu da je dozvoljeno «presađivanje» ili zamjena oboljelog organa zdravim koji je posuđen od druge osobe.

Sada se postavlja pitanje: Kako čovjek može pokloniti drugome nešto od onoga čiji on nije vlasnik?, jer vlasnik tijela je Allah, dž.š. Sve što postoji na dunjaluku vlasništvo je Allaha, dž.š.!
U Kur’anu je ogroman broj ajeta u kojima se spominje da vlast nad svim stvorenim pripada Allahu, dž.š,. imetak koji čovjek posjeduje je vlasništvo Allaha, dž.š, i On ga poklanja svome robu. Na taj imetak mi dajemo zekat, prodajemo ga, poklonjamo ili u nasljedstvo ostavljamo. Pa, zašto da ne dozvolimo poklanjanje organa onima čiji su organi oboljeli!?

Zar da bude dozvoljeno darivanje krvi bez koje ne može živjeti nijedan insan i koja je sastavni dio svakog čovjeka?, ili da bude dozvoljeno ženi da poklanja svoje mlijeko drugom djetetu? To mlijeko je dio nje, a da ne bude dozvoljeno pokloniti organ bratu čiji su organi oboljeli?! Dakle, da neko pokloni svoj organ drugome šerijatski je dozvoljeno ukoliko se ispune svi potrebni uslovi za ispravnost tog procesa.

Da bi nešto bilo zabranjeno za to mora postojati odgovarajući argumenat, a za ono što je dozvoljeno ne mora postojati nikakav argumenat. Osnova u svim pitanjima je dozvoljenost. Dakle, sve je dozvoljeno, osim ono za što postoji jasan dokaz da je zabranjeno. Krv je nešto bez čega nijedna osoba ne može živjeti, a svi smo složni da je dozvoljeno davati krv drugome. Pa zašto da ne bude dozvoljeno pokloniti drugom nešto bez čega mi možemo normalno živjeti.

Dakle, nije dozvoljeno pokloniti nešto što će nas učiniti nesposobnim. Čovjeku nije dozvoljeno pokloniti ruku drugome jer će on postati invalid da bi spasio drugom ruku! Kad se govori o presađivanju organa, mislimo na unutrašnje organe čije uklanjanje neće štetiti osobi koja je donator. Allahova mudrost i milost ljudima je da se određeni organi nalaze u paru. Čovjek ima dva bubrega, a sposoban je da živi s trećinom jednog bubrega.

On može bez posebnih probleme da pokloni jedan bubreg drugoj osobi i da nastavi normalno živjeti. Da li određena osoba može biti donator organa utvrditi će se preciznim ispitivanjem pacijenata. Nije dozvoljeno otklanjati nevolje jedne osobe kroz nevolju druge koja je istog ili jačeg inteziteta! Potrebno je to uraditi tako da se veća nevolja otklanja manjom.

Rekli smo da su te operacije dozvoljene pod uslovom da smo sigurni u njihovu korist za bolesnika. Niko osim Allaha, dž.š, ne zna gajb, niti budućnost, ali postoje određeni pokazatelji koji nam ukazuju na ishod operacije. Tek kada otklonimo sve sumnje u uspjeh, operacija postaje dozvoljena. Islamski učenjaci, kad donose određeni propis, rade to na osnovu vidljivih, vanjskih argumenata. Mi sudimo na osnovu vanjskih argumenata koje vidimo.

Možda to nekada ne odražava stvarno stanje, ali to je u našoj mogućnosti i ništa više od toga. U šerijatu se prima svjedočenje dva svjedoka, ali, moguće je da obojica griješe, ili lažu. Mi nemamo metode da to provjerimo, pa postupamo shodno svom ubjeđenju i to odbacuje bilo kakvu sumnju.

Darovanje oragana se ne može naređivati, pogotovo ako se radi o maloljetnoj osobi. Da bi neko darovao svoj organ mora biti punoljetan i svjestan svojih postupaka. Učenjaci se razilaze kad je riječ o godinama koje su neophodne za tu zrelost. Jedni kažu da je to 17, drugi 18 godina. Ljekari insistiraju da osoba bude starija od 21 godinu. Ta operacija nije jednostavna i osoba koja poklanja organ mora biti svjesna u kakav rizik ulazi.

Kad osoba postane punoljetna i svjesna opasnosti u koju se upušta postaje joj dozvoljeno da daruje svoj organ.To je dozvoljeno, ali nije obavezno. To je stvar dobre volje čovjeka i njegove svijesti, ali nije obaveza. Ako neko ne želi biti donator, niko ga ne smije prisiljavati na takvo djelo, posebno ako se radi o maloljetnoj osobi!

Svi su složni da se osoba proglašava mrtvom kad se ustanovi jedna od dvije naznake. Prvo, je kad srce prestane s radom tako da se ne može osjetiti njegov puls i disanje potpuno prestane. Ovdje je bitno napomenuti da srce nekada nakratko prestane s radom, ali se nakon izvjesnog vremena probudi, te je za utvrđivanje smrti neophodna sigurnost da srce neće ponovo proraditi. Drugo, na osnovu čega se može neko proglasiti mrtvim je ukoliko dođe do uništenja ili teškog oštećenja malog mozga koji kontrolira vitalne funkcije organizma.

Ljekari tvrde da je prestanak rada srca produkt prestanka rada mozga koji kontrolira srce. Ako se ustanovi bilo koji od ta dva znaka osoba se proglašava mrtvom. Ti slučajevi su veoma česti u saobraćajnim nesrećama. Ukoliko je osoba uvasijetila da ostavlja svoje organe nekome, nakon svoje smrti, od nje se mogu uzeti ti organi čim se ustanovi jedna od dvije spomenute pojave kod pacijenta.Ako nije ostavila oporuku,onda nasljednici dotične osobe ili bliža rodbina mogu dati saglasnost za darivanje organa.

Šerijat ne dozvoljava da ljudski organi postanu roba koja se kupuje i prodaje, bez obzira o kakvoj situaciji se radilo! Allah, dž.š, je dao posebne počasti čovjeku i nije dozvoljeno da on ili neki njegov dio postane predmet kupoprodaje. Nažalost, teška materijalna situacija tjera ljude da urade takva djela koja su šerijatom strogo zabranjena.

Kupoprodaja po šerijatskim propisima je razmjena robe uz zadovoljstvo obje strane. Tj. razmjena robe! Čovjek nije, i ne može da bude roba! Zbog toga ta trgovina nije dozvoljena pa je potrebno uložiti veće napore da se takvi slučajevi sankcionišu i zabrane, a za oboljele nađe prihvatljivije rješenje. Čovjek može pokloniti dio svog tjela drugome iz počasti prema drugom čovjeku, ali nikako da to postane predmet trgovine.

Čovjek koji je slobodan, bez obzira je li musliman ili ne, ne kupuje se niti se prodaje! Muhammed, s.a.v.s, u jednom hadisu kaže: ‘Ja ću biti protivnik trojici na Sudnjem danu: … i onome koji je slobodna čovjeka prodao i uzeo zaradu!’ Prodaja ili kupovina slobodna čovjeka ili nekog njegovog dijela nije dozvoljena ni u kojoj situaciji.

Dozvoljeno je pokloniti organ, a ne prodati ga, bez obzira o kome se radilo. Nameće se i pitanje o dozvoljenosti presađivanja organa od nevjernika ili poklanjanja organa nevjernicima. To je dozvoljeno u mjeri da donatoru ne šteti! Svi organi u čovječijem tijelu veličaju Allaha, dž.š, i oni se ne dijele na vjernike i nevjernike. Mogu se razmjenjivati u mjeri u kojoj je to optimalno, kako ne bi došlo do štete za onoga koji donira neki organ.

Allah, dž.š, u Kur’anu kaže: ‘Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone, – Allah, zaista, voli one koji su pravični.’ Dobročinstvo i pravednost prema njima je potrebna i opravdana. Poklon organa je zaista vid dobročinstva.

Nije dozvoljeno donirati sredstva koja će se upotrebljavati za kupovinu organa. Već smo objasnili da nije dozvoljeno kupovati niti prodavati organe, pa zbog toga nije dozvoljeno ni donirati sredstva za takvu akciju.

Da li je, po šerijatskim propisima, dozvoljeno presađivati organe životinja čovjeku, posebno ako se radi o životinjama koje su nečiste, kao što su pas ili svinja, a medicinski je ustanovljeno da bi njihovi organi odgovarali čovjeku?

Postoji veliko razilaženje među islamskim učenjacima o pitanju dozvoljenosti korištenja životinja u spomenute svrhe. U fikhu postoji velika širina u vezi s tim.Kad je u pitanju nečistoća, jasno nam je da i čovjek nosi određenu nečistoću u sebi. Ona postaje prava nečistoća kad napusti tijelo, a dok je unutar tijela ona se ne smatra nečistoćom.

Čovjek u svojoj unutrašnjosti nosi krv, mokraću i druge nečistoće, ali to ne smeta sve dok one ne napuste tijelo. Zbog toga kažemo da ne smeta čistoći čovjeka da se u unutrašnjost njegovog tijela unese organ životinje koja je nečista. To ne utječe na čistoću koja je čovjeku potrebna za upotpunjavanje ibadeta.
A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkumusSelam,
Uistinu na ovu temu se moze nadugo i nasiroko govoriti. Ali ono sto je bitno da se istakne je slijedece:

Cesto puta sam imao obicaj da i putem predavanja ili direktnog savjeta skrenem paznju na cinjenicu da je nama muslimanima onoga trena kada se odlucimo slijediti pravi put,bitan detalj da TASFIJA(potpuno odricanje sveg onoga sto nas je vezivalo za dzahilijetski period zivota),bude prije TERBIJE( odgoja i ukrasavanja lijepim islamskim vrlinama.

Mnogi od nas su spoznali propise vjere u toku ratnog vihora,ali malo ko je planski razmisljao i nastojao da da konkretne savjete i smjernice kako i na koji nacin ustrajat u vjeri.Zbog toga i jeste Allahu draze djelo koje je malog obima ali na kome smo ustrajni tokom cijeloga dunjaluckoga zivota.

Nije cilj islama da odredjene ibadete centraliziramo ili fiksiramo za nekoliko ibadeta ili datuma tokom godine a da ostatak vremena se odamo dunjaluckim strastima i porivima.Druga stavka jeste da spoznamo da bilo koje djelo nece biti primljeno kod Allaha ako se u njemu ne spoje dva preduslova koja su pojasnjena rijecima Fudajla ibn Ijjada kada je upitan da prokomentarise rijeci Uzvisenog:“ On(Allah),je onaj koji je stvorio zivot i smrt da bi vas iskusao(propitao) ko ce biti boljeg postupka“—Bolji postupak je pojasnio rijecima:ko ce ciniti djela koja su iskrenija i sevapnija,tj.ko ce iskreno Allaha radi ih ciniti i ko ce ih ciniti po uputi ispravnih generacija prije nas,i sve dok ova dva preduslova:ISKRENOST I ISPRAVNOST,se ne objedine u jednom djelu,nece biti primljena kod Allaha subhaneh.

Treca stavka:Moramo o Allahu i islamu imati najljepse misljenje,jer Allah kao nas Stvoritelj najbolje poznaje sta je dobro po nas pa nam je to naredio da cinimo i najbolje poznaje sta je lose po nas pa nam je to zabranio.Usavrsio je ovu vjeru rijecima:“Danas sam vam usavrsio vasu vjeru i Svoju blagodat prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“(El-Maida,3)

Mnogi ljudi i zene koji su u skorije vrijeme primili islam,konstatovali su sljedece:“Hvala Allahu koji nam je omogucio da upoznamo islam pa tek onda muslimane.“
Zalosno ali istinito je to da se djela mnogih muslimana danas ne podudaraju sa smjernicama koje nalazimo u kur’anu ili hadisu.To nas ipak ne smije pokolebat i dat mogucnost sejatnu da steknemo los dojam o nasem Stvoritelju.

Niko od nas nece nositi breme tudjih grijeha.Mnogi se danas povode za drugima i ako vide vecinu da grijesi kazu: idemo i mi s njima.Ali mi ne smijemo dopustit da nam protice nas dunjalucki zivot u takvim shvatanjima,nego treba da sistematski upoznamo temeljne stavke nase vjere i da vecinu onoga sto spoznamo nastojimo primjenit u praksi.Hasan el-Basri rekao je:“ O covjece ti si samo niz izbrojanih dana,sa svakim danom odlazi i dio tebe“. Uceni ljudi nisu se razisli oko temeljnih postulata vjere niti oko akidetskih temelja.
Tamo gdje imamo dva ili vise misljenja koja imaju potporu s dokazima nemamo pravo da primoravamo ostale da nas slijepo slijede jer smo mi dali prednost jednom alimu nad drugim.

Cetvrta stavka odnosi se na na sam nacin i metod prenosenja informacija. Naime ako imamo takvu zajednicu ljudi koji nisu na takvom stupnju ili rezonovanja ili skolske naobrazdbe,onda moramo paziti i gledati njihovo stanje,snimit ko su, sta znaju sta ne, sta im je u datom trenu najpotrebnije da savladaju, a ne uzimat gradit kucu od njenog krova pa do temelja.Mislim da u vecini slucajeva ukoliko nema temeljne obrade gradiva pred ucenim ljudima,onda se vecina zadovolji iscitavanjem nekoliko skripti i tumacenjem istih po svome nahodjenju i smatraju da sve poznaju i da im ne treba dodatno znanje ili pojasnjenje.

Peta stavka: odnosi se na stanje depresije koju osjecas u svojim prsima.Naime nasa akida je takva da se s radjenjem dobrih dijela povecava a sa cinjenjem grijeha se smanjuje.To znaci da ako zelimo da budemo pokorni Allahu treba da se klonimo rasprava i da svoje vrijeme koje je dragocijeno koristimo u ibadetu samo Njemu Subhaneh a s druge strane da nastojimo da ozivimo halke u nasim dzematima a ako nema dzemata onda u nasim kucama,gdje i nosimo najveci stupanj odgovornosti.
Danas su nam sredstva komunikacije olaksana tako da sve ono sto nam nije jasno treba da pitamo ucene,jer Uzviseni nam porucuje:“Pitajte ucene ukoliko vi ne znate“ i „Ako se u necemu razidjete onda se povratite Allahu i Poslaniku“.

Samo na ovakvim principima moci cemo se suprotstavit sejtanu i njegovim vojskama.Za ovaj odgovor ovoliko,iako se dosta toga na ovu temu moze reci.Molim Allaha subhaneh da te nagradi najboljom nagradom jer nastojis da budes od onih koji tragaju za znanjem.Rekao je Poslanik a.s.:“Onome kome Allah zeli dobro,poduci ga propisima vjere(fikhu)“.Amin. A allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

We alejkumusSelam we rahmetullahi we berekatuh,

Nas odgovor u vidu savjeta sestro tebi glasi: Uistinu zena muslimanka nebi trebala da svoju mladost provede u studiranju necega sto licno nece imati neku korist ili sira islamska zajednica I muslimani. Ako vec imas imetak i mogucnost da se skolujes onda upisi medicinu ili farmaciju ili neku granu nauke u kojoj mozes da das veci doprinos i sebi a i drugima, lijececi ih i upucivajuci kako i na koji nacim da sacuvaju zdravlje licno ili svojih najmilijih.

U osnovi kada budes razmisljala o ovom prijedlogu zapitaj sebe: Sta u osnovi zelis da postignes studijom medjunarodnih odnosa? Kome i na kakav nacin ces dat doprinos? Dal ces biti prihvacena kao majka ili ces se morat odreci porodice na ustrb svoga poziva? Ili zelis da pored tvoga imena stoji mr.,dr. ili neka ovodunjalucka titula koju neces moci iskoristit u korisne svrhe.

Mjesto zene u islamu je kuca i svaki put kada se zena izvede iz nje, znaj da nastupa veci ili manji poremecaj u drustvu. Samo u krugu porodice i kao dobro cuvani biser moci ces da ocuvas svoju cednost cast i ponos i da kao majka supruga i sestra doprineses da izrastu pokoljenja koja ce na ispravan nacin obozavat Allaha subhaneh,i imat ces na taj nacin mogucnost da tvojim sebebom tebi teku sevapi cak I nakon smrti.

Razmisli o ovome prije nego upises i potpises ugovor i sporazum sa onima koji u tebi nece vidjeti nista drugo do nekoga ko je duzan da se pokorava njihovim naredbama i realizuje tudje prohtjeve. A Allah najbolje zna! Es-selamu ‘alejkum, we rahmetullahi, we berekatuhu!

Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com