Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Šta znači ime Anesa?
Ime Enisa, s dugim samoglasnikom “i“, (Anesa) znači ona koja je društvena, druželjubiva, dobrodušna itd. U nekim povijesnim izvorima stoji da se Resulullahova, ﷺ, sestra po mlijeku zvala Enisa (u našem jeziku – Anesa), ali je ispravnije kazati Enisa. Vidjeti: Zapečaćeni džennetski napitak, str. 60.više
Ime Enisa, s dugim samoglasnikom “i“, (Anesa) znači ona koja je društvena, druželjubiva, dobrodušna itd. U nekim povijesnim izvorima stoji da se Resulullahova, ﷺ, sestra po mlijeku zvala Enisa (u našem jeziku – Anesa), ali je ispravnije kazati Enisa. Vidjeti: Zapečaćeni džennetski napitak, str. 60.
Vidi manjeOdgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Jesu li Arijana i Arijan muslimanska imena?
Imena Arijan i Arijana jesu imena s ružnim značenjem. Ova imena u arapskom jeziku znače: nag i naga, otuda ih nije ispravno nadijevati, a Allah najbolje zna. Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Imena Arijan i Arijana jesu imena s ružnim značenjem. Ova imena u arapskom jeziku znače: nag i naga, otuda ih nije ispravno nadijevati, a Allah najbolje zna.
Vidi manjeOdgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Da li je ispravnije dati ime Merjem ili Merjema?
Ispravno je dati ime Merjem, i treba je tako zvati, s tim što ne smeta da se administrativno zove Merjema. Običaj muslimana na Balkanu jeste da izvornom imenu dodaju samoglasnik “a”, kažu: Zejneba, a treba Zejneb, Suada, a treba Suad (napomena: Suad je žensko ime) itd. Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Ispravno je dati ime Merjem, i treba je tako zvati, s tim što ne smeta da se administrativno zove Merjema. Običaj muslimana na Balkanu jeste da izvornom imenu dodaju samoglasnik “a”, kažu: Zejneba, a treba Zejneb, Suada, a treba Suad (napomena: Suad je žensko ime) itd.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjePoštovani brate, da li su Ernes, Eldar i Ajla muslimanska imena?
Ime Ernes nema posebno značenje. Više liči na neko nevjerničko ime. Umjesto njega može se nadjenuti ime Enes i Enis (s dugim samoglasnikom “i”), Enus (s dugim samoglasnikom “u”) ili Ensar (s dugim samoglasnikom “a”). Isti je slučaj s imenom Eldar. Umjesto njega može se nadijevati ime Elmas (s dugimviše
Ime Ernes nema posebno značenje. Više liči na neko nevjerničko ime. Umjesto njega može se nadjenuti ime Enes i Enis (s dugim samoglasnikom “i”), Enus (s dugim samoglasnikom “u”) ili Ensar (s dugim samoglasnikom “a”). Isti je slučaj s imenom Eldar. Umjesto njega može se nadijevati ime Elmas (s dugim samoglasnikom “a”).
Kada je riječ o imenu Ajla, ono je turskog porijekla, a znači: ona koju obasjava mjesečeva svjetlost. Ne smeta nadjenuti ovo ime zbog njegovog lijepog značenja, ali i zbog toga što nije svojstveno nevjernicima niti potječe od njih. Umjesto njega može se, također, nadijevati ime Ala’ (s dugim samoglasnicima “a” na početku i kraju, a na kraju s hemzetom, koje je označeno apostrofom), a to ime znači: blagodati.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li su Sabina, Arzija, Nervin i Nermin muslimanska imena?
Nisam nigdje pročitao da ime Sabina ima određeno značenje u arapskom jeziku. Umjesto njega može se nadjenuti ime Sabiha (s dugim samoglasnikom „i“), a to znači: vedra, jasna. Arzija je ime perzijskog porijekla, a znači: čežnja i nada, kao i ime Nermin – junak. Dakle, ta imena ne potječu od muslimanaviše
Nisam nigdje pročitao da ime Sabina ima određeno značenje u arapskom jeziku. Umjesto njega može se nadjenuti ime Sabiha (s dugim samoglasnikom „i“), a to znači: vedra, jasna. Arzija je ime perzijskog porijekla, a znači: čežnja i nada, kao i ime Nermin – junak.
Dakle, ta imena ne potječu od muslimana, i zato ih treba izbjegavati. Kada je riječ o imenu Nervin, ne znam šta ono znači, to je više nevjerničko nego muslimansko ime, a Allah najbolje zna. Muslimanska imena jesu ona koja imaju lijepa značenja na arapskom ili drugom jeziku, a ona su brojna. Kada je riječ o nadijevanju imena, muslimani se moraju jasno razlikovati od nemuslimana.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKakav je propis slušanja muzike u islamu?
U svemu što je Allah, dželle šanuhu, zabranio postoji mudrost i korist Njegovim robovima, shvatili to oni ili ne, svejedno da li to nauka ustanovila sada ili poslije izvjesnog vremena. Kada nešto zabranjuje Svojim robovima, Svevišnji Allah zabranjuje i sve puteve koji tome vode. Nema sumnje da muzikviše
U svemu što je Allah, dželle šanuhu, zabranio postoji mudrost i korist Njegovim robovima, shvatili to oni ili ne, svejedno da li to nauka ustanovila sada ili poslije izvjesnog vremena. Kada nešto zabranjuje Svojim robovima, Svevišnji Allah zabranjuje i sve puteve koji tome vode. Nema sumnje da muzika i njeni opojni zvuci bude strasti i navode čovjeka na činjenje zabranjenog. Najveći dokaz tome jeste i vrijeme u kojem živimo. Da li ste vidjeli nekoga ko obavlja namaz, uči Kur’an, čita Poslanikove, ﷺ, hadise i boji se Allaha, dželle šanuhu, a čini nemoral? Tako mi Onoga pored Kojeg nema drugog boga, to se čini uz muziku i uz šejtanske glasove koji opisuju ono što bi i u “kamenom” čovjeku probudilo strasti.
Vidi manjeMuzika odvodi od spominjanja i podsjećanja na Svevišnjeg Allaha, jer sve pjesme koje se pjevaju uz muziku vezane su za ovaj svijet i njegove varljive ljepote. Još nikada nismo čuli da neka od tih pjesama spominje kabur, Sudnji dan, polaganje računa pred Allahom, Gospodarom svih svjetova itd. Zar to nisu šejtanska posla?! Ovim nevrijednim prolaznim užicima ovoga svijeta zavode se Allahovi robovi kako bi izgubili onaj svijet. To šejtan želi da Allahove robove učini svojim robovima i da budu u njegovoj stranci, a ona je zaista na gubitku. Uzvišeni Allah kaže: “Oni na šejtanovoj strani sigurno će nastradati” (El-Mudžadela, 19.) Muzika ima i druge štetne posljedice: kvarenje ahlaka, ljudi i zajednice, ulijeva licemjerstvo u ljudska srca, iziskuje trošenje velikog imetka, oponašanje nevjernika, a to je strogo zabranjeno.
Muzika je zabranjena na osnovu Kur’ana, hadisa i izjava islamskih učenjaka.
Dokazi iz Kur’ana
Uzvišeni Allah kaže: “Ima ljudi koji kupuju zaludni govor (lehvel-hadis), da bi ne znajući s Allahovog puta odvodili…” (Lukman, 6.)
Ebu Bekeri je pripovijedao: “Na pitanje u vezi s ajetom, Ibn Mes’ud je odgovorio: ’Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema, to se odnosi na muziku.’” (Taberi, 21/74/21361, Hakim, 2/411, i Ibnul-Dževzi, u djelu Et-Telbis, str. 206. Imam Hakim, Zehebi i Ibnul-Kajjim predanje smatraju ispravnim. Zakletvu: “Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema…” Ibn Mes’ud ponovio je tri puta.)
Ibn Mes’ud o sebi je govorio: “Tako mi Allaha osim Kojeg drugog boga nema, nije objavljena nijedna kur’anska sura a da ne znam gdje je objavljena, niti postoji ijedan ajet iz Allahove Knjige a da ne znam povodom čega je objavljen. Da znam nekog učenijeg od sebe u Allahovoj Knjizi a moguć mu je pristup, osedlao bih jahalicu i otišao kod njega.” (Buharija i Muslim.) U Muslimovoj verziji stoji dodatak: “Šekik je izjavio: ’Sjedio sam u halki s Poslanikovim, ﷺ, ashabima i nisam čuo nijednoga od njih da je porekao ove Ibn Mes’udove riječi.’” To nam potvrđuje da je Ibn Mes’ud bio zaista najučeniji ashab kada je riječ o Allahovoj, dželle šanuhu, Knjizi.
Seid b. Džubejr pripovijeda da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, ajet: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis” tumačio na sljedeći način: “To se odnosi na muziku.” (Taberi, 21/74/21362, Bejheki, u djelima Šuabul-iman, 4/278/5097, i Es-Sunenul-kubra, 10/373/20987, Buharija u zbirci El-Edebul-mufred, s dobrim lancem prenosilaca. Šejh Albani predanje je ocijenio ispravnim.)
Poznato je da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, bio vrstan komentator Kur’ana, tim prije jer ga je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom privio na svoje grudi i zamolio: “Moj Allahu, pouči ga mudrosti (sunnetu) i tumačenju Kur’ana!” (Buharija i Muslim.)
Od Ebu Zabijanovog oca prenosi se da je Džabir ovaj ajet tumačio ovako: “To se odnosi na muziku i slušanje muzike.” (Taberi, 21/75/21364.)
Ibn Omer govorio je: “Lehvul-hadis, to je muzika.” (Vidjeti: Tefsirul-Kurtubi, 14/52.)
Tumačeći izraz “lehvul-hadis”, Ibn Abbasov učenik Mudžahid rekao je: “Ajet se odnosi na muziku.” (Taberi, 21/75/21366, Ibn Ebu Šejbe, 5/132, Bejheki, u djelu Es-Sunenul-kubra, 10/380/21020, Ebu Nuajm, u djelu Hil’jetul-evlija, 3/327/4133, Ibnul-Dževzi, u djelu Et-Telbis, str. 206. Šejh Albani predanje smatra ispravnim. Vidjeti: Tahrimu alatit-tareb, str. 144.)
Mudžahid je nesumnjivo najučeniji tabiin, on je trideset puta ponovio Kur’an pred lbn Abbasom, zastajući kod svakog ajeta i pitajući ga o svemu što je vezano za taj ajet.
Ibn Omer, Ikrime i Hasan Basri izraz “lehvul-hadis” tumačili su istovjetno: “Taj se izraz odnosi na muziku”, a po Hasanu: “Na muziku i muzičke instrumente.”
Imam Taberi zapisao je: “Ovaj se ajet odnosi na sve što odvodi od
Allahovog puta”, na prvom mjestu spomenuvši muziku.
Potom je naveo tridesetak predanja, i to s različitim lancima prenosilaca, u kojima stoji da se gornji ajet odnosi na muziku, pjevačice i drugo što je vezano za muziku.
Ibn Kesir veli: “Da se ajet odnosi na muziku, mišljenje je: Ibn Abbasa, Ibn Mes’uda, Ikrime, Mudžahida, Seida b. Džubejra, Mekhula, Amra b. Šuajba, Alije b. Buzejme.
Imam Kurtubi rekao je sljedeće: “Ovo je najispravnije tumačenje ovog ajeta, a Ibn Mes’ud tri se puta zakleo da se ajet odnosi na muziku. Muzika je zabranjena Kur’anom i hadisom.”
Ibnul-Kajjim tvrdi: “Nema čovjeka koji sluša muziku ili svira na muzičkim instrumentima a da nije u zabludi kada je riječ o znanju i djelima.”
Muhammed b. Kadir govorio je: “Ibn Mes’ud, Ibn Abbas, Džabir i tabiini nakon njih jednoglasno su kazali da se izraz ’lehvul-hadis’, koji se zabranjuje u ajetu, odnosi na muziku. To je nepobitan dokaz da je muzika zabranjena, a ujedno i odgovor Ibn Hazmu, koji kaže da ne postoje dokazi koji zabranjuju muziku.”
Šejh Ahmed Hemedani naveo je imena trinaest najpoznatijih tabiina koji su govorili da se izraz “lehvul-hadis” odnosi na muziku.
Makar da i ne postojali drugi dokazi da je slušanje muzike zabranjeno, ovaj bi ajet bio dovoljan kao dokaz. Također nema sumnje da su riječi ashaba i tabiina dokaz u tom pogledu, jer su oni crpili znanje s čistog izvora: izravno od Resulullaha, ﷺ.
Govoreći o ljudima koji kupuju “lehvul-hadis”, Svevišnji Allah dalje kaže: “Kada se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije ni čuo, kao da je gluh, zato ga bolnom patnjom obraduj.” (Lukman, 7.)
Komentirajući ovo, imam Taberi kaže: “Kada čuju poziv Kur’ana, oni koji kupuju ’lehvul-hadis’ okreću se, ne žele ga slušati ni odazvati.” I ovdje se upravo nalazi odgovor na pitanje: zašto oni koji slušaju muziku okreću glave od Kur’ana. Zato što su to dvije sušte suprotnosti koje se ne mogu istovremeno naći u srcu vjernika: ako se jedno usidri u srce, za drugo nema mjesta.
Obraćajući se šejtanu, Allah, dželle šanuhu, kaže: “I zavodi glasom svojim koga možeš…” (El-lsra, 64.)
Mudžahid ovaj ajet tumači ovako: “Šejtanski glas, spomenut u ovom ajetu, jeste muzika i zabava.”
Šejhul-islam Ibn Tejmijje u djelu Medžmu’ul-fetava navodi sljedeće: “Glas šejtana u ovome ajetu odnosi se na muziku, kako tvrde neki ispravni prethodnici.”
Imam Kurtubi zapaža: “Ovaj ajet upućuje na to da je muzika zabranjena.”
Svemogući Allah rekao je: “Pa zar se ovom govoru iščuđavate, i smijete se, a ne plačete, a vi samidun, bolje je padajte licem ne tle pred Allahom, i klanjajte se.” (En-Nedžm, 59-62.)
Ibn Abbas, radijallahu anhu, ovako komentira navedeni ajet: “Samidun je izraz koji se odnosi na one koji upotrebljavaju muzičke instrumente. Kada bi čuli učenje Kur’ana, mnogobošci bi pjevali i zabavljali se; izraz potječe iz Jemena.” (Teberi, Bejheki i Ibnul-Dževzi.)
I Mudžahid je slično rekao: “To je muzika. Stanovnici Jemena kažu ’semede redžulun’ za čovjeka koji svira na muzičkim instrumentima.”
A sure: Lukman, Isra i Nedžm, u kojima se nalaze navedena tri ajeta, mekkanske su po jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka. Dakle, Allah, dželle šanuhu, još u Mekki zabranio je muziku, prije nego što je propisan namaz, džihad i ostali propisi.
Dokazi iz hadisa
Hadisi koji zabranjuju muziku jasni su, i njih ne treba posebno tumačiti. Ovdje ćemo navesti samo neke od njih.
1. Ebu Musa Ešari prenosi sljedeće Poslanikove, ﷺ, riječi: “Zaista će u mom ummetu biti ljudi koji će dopuštati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente. Stanovat će u podnožju brda, a njihov pastir će im napasati stoku i doći će siromah tražeći pomoć, pa će mu reći da dođe sutra. A njih će zadesiti strašna noć: Svevišnji Allah će na njih brdo strovaliti, a od nekih će načiniti izobličene majmune i svinje do Sudnjega dana.” (Buharija, Ebu Davud, Ibn Madže i neki drugi muhaddisi.) Navedeni hadis vjerodostojnim smatraju sljedeći hadiski stručnjaci: Buharija, Ibn Hibban, Nevevi, Ibn Tejmijje, Ibn Kesir, Ibnul-Kajjim, Askalani, Sehavi, Sujuti, Sanani, Alusi, Albani i neki drugi muhaddisi.
Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da su razvrat, svila (za muškarce) i alkohol zabranjeni. Uz ove najstrožije zabrane Poslanik, ﷺ, spominje i muzičke instrumente, koji imaju isti status.
2. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Allah mi je zabranio” ili je rekao: “Allah je zabranio vino, kocku i kubu; a sve što opija haram je.” Sufjan je govorio: “Upitao sam Aliju Bezimeta šta je to kuba, na šta je odgovorio: ’To je bubanj.’” (Ebu Davud, Ahmed i Bejheki, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
3. Ebu Umama, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Ne prodajite pjevačice, nemojte ih ni kupovati, niti ih poučavajte pjevanju, zaista nema dobra od takve trgovine, a takva je zarada haram.” Povodom toga objavljen je ajet: “Ima ljudi koji kupuju lehvul-hadis…” (Ibn Madže, Tirmizi, Ahmed i neki drugi muhaddisi.)
Imam Alusi napominje: “Ovo nas upućuje da je slušanje muzike pogrdno djelo.” U ovom hadisu dokaz je da sredstva do kojih se dođe svirkom, upotrebom muzičkih instrumenata i pjevanjem nisu dopuštena. Onaj ko se hrani takvim imetkom priprema svoje tijelo za džehennemsku vatru, shodno Resulullahovim, ﷺ, riječima: “Tijelo koje naraste od haram hrane i haram pića najpreče je da ga vatra džehennemska prži.” (Ahmed, Hakim, Taberani i neki drugi muhaddisi.)
4. Džabir, radijallahu anhu, prenosi sljedeći Poslanikov, ﷺ, hadis: “Nisam zabranio plakanje, već sam zabranio dva grješna glasa: zvuk muzike i igre, te šejtanska svirala…” (Bejheki, Hakim i neki drugi muhaddisi. Slično predanje zabilježio je i Tirmizi, koji je rekao: “Hadis je hasen-sahih.” Šejh Albani ocijenio ga je dobrim.) Šejhul-islam Ibn Tejmijje govorio je: “Ovaj je hadis jedan od najjačih dokaza da je muzika zabranjena.”
5. Imam Ahmed zabilježio je u Musnedu da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Allah me je poslao kao milost i uputu svjetovima, i naredio mi je moj Svevišnji Gospodar da iskorijenim i uništim muzičke instrumente, kipove…”
6. Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Dva su glasa prokleta i na ovom i na budućem svijetu: glas flaute u raskoši i blagostanju i cviljenje (naricanje) u nesreći.” (Bezzar, s dobrim lancem prenosilaca.)
Neki današnji “učenjaci” muziku porede s cvrkutom ptica, govoreći da, ako je dopušteno slušati cvrkute ptica, onda je dopušteno i slušanje muzičkih instrumenata koji proizvode iste te zvukove. Odgovor na ovu njihovu sumnju jednostavan je. U šerijatskim izvorima ne postoje dokazi da je slušanje cvrkuta ptica zabranjeno, a muzika je zabranjena po Kur’anu, hadisu i konsenzusu islamskih učenjaka. Prema tome, ova analogija (kijas) ne vrijedi i nema analogije uz postojanje jasnog dokaza iz Kur’ana ili hadisa.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Kako hanefijski mezheb gleda na slušanje muzike i upotrebu muzičkih instrumenata?
Nema sumnje da prakticiranje određenog islamskog propisa, radilo se o izvršavanju naredbe ili klonjenju zabrane, ostavlja pozitivne tragove na pojedince i društva, dok odbacivanje propisa neminovno vodi u propast. Svjedoci smo da mnogi muslimani današnjice prekoračuju Allahove granice javno i tajno,više
Nema sumnje da prakticiranje određenog islamskog propisa, radilo se o izvršavanju naredbe ili klonjenju zabrane, ostavlja pozitivne tragove na pojedince i društva, dok odbacivanje propisa neminovno vodi u propast. Svjedoci smo da mnogi muslimani današnjice prekoračuju Allahove granice javno i tajno, kolektivno i pojedinačno. Griješenje je, samo po sebi, zlo, međutim, zlo kulminira kada se nepokornost i griješenje upakuju u “islamsku ambalažu” i pokušavaju perfidno i nasilno ozvaničiti i staviti pod kapu neke od priznatih pravnih škola. Za naša podneblja tipičan je i aktuelan primjer slušanja muzike koje se toliko raširilo među muslimanskim masama da se ljudi koji ne slušaju šejtanske glasove smatraju nastranim i ekstremnim, a pokornost Iblisu tretira se civilizacijom i napretkom. Porok slušanja muzike nakon svoje crnine, dobiva garavi oblik kada neka od islamskih institucija izađe s proglasom da slušanje “lijepe muzike” nije zabranjeno, slijedeći u tome, bez sumnje, pogrešan stav nekih savremenih učenjaka. Slijeđenje neutemeljenih olakšica nekih islamskih pravnika grijeh je po konsenzusu svih učenjaka, kako tvrdi imam Ebu Ishak Šatibi. (Vidjeti: El-Muvafekat, 4/134.) Sulejman Tejmi rekao je: “Kada bih slijedio (neutemeljene) olakšice svakog učenjaka, bio bih riznica zla.” (Ibn Abdulberr, u djelu Džamiul-bejan, 2/927/1766-1767, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.) Spomenuvši ovo pitanje, Ibn Abdulberr rekao je: “Među islamskim učenjacima o ovom pitanju nema razilaženja, i hvala Allahu”, tj. da je strogo zabranjeno slijediti neutemeljene olakšice. Ako su islamski učenjaci saglasni na zabrani slijeđenja neutemeljenih olakšica, šta je onda s olakšicama koje su u jasnoj koliziji s kur’ansko-hadiskim tekstovima!, a slušanje muzike primjer je za to.
Vidi manjeSlušanje muzike zabranjeno je, na osnovu Kur’ana, hadisa i konsenzusa učenjaka iz odabranih generacija. Svevišnji Allah rekao je: “Ima ljudi koji kupuju zaludni govor (lehvel-hadis), da bi ne znajući s Allahovog puta odvodili…” (Lukman, 6.) Ebu Bekeri je pripovijedao: “Na pitanje u vezi s ajetom, Ibn Mes’ud je odgovorio: ’Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema, to se odnosi na muziku.’” (Taberi, 21/74/21361, Hakim, 2/411, i Ibnul-Dževzi u djelu Et-Telbis, str. 206. Imam Hakim, Zehebi i Ibnul-Kajjim predanje smatraju ispravnim. Zakletvu: “Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema…” Ibn Mes’ud ponovio je tri puta.) A Ibn Mes’ud neće se tri puta zakleti Allahom osim za stvar koju je čuo od Poslanika, ﷺ, jer se ovakve stvari ne govore po vlastiom nahođenju. Ibn Abbas također je rekao da se “lehvul-hadis” odnosi na muziku. (Taberi, 21/74, i Bejheki, 10/373, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Postoji nekoliko vjerodostojnih hadisa koji zabranjuju upotrebljavanje i slušanje muzičkih instrumenata. (Vidjeti: Tahrimu alatit-tareb, str. 36.)
U hadisu koji je zabilježio imam Buharija (5590) stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Zaista će u mom ummetu biti ljudi koji će dopuštati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente. Stanovat će u podnožju brda, a njihov pastir će im napasati stoku i doći će siromah tražeći pomoć, pa će mu reći da dođe sutra. A njih će zadesiti strašna noć: Svevišnji Allah će na njih brdo strovaliti, a od nekih će načiniti izobličene majmune i svinje do Sudnjega dana.” Navedeni hadis vjerodostojnim smatraju sljedeći hadiski stručnjaci: Buharija, Ibn Hibban, Nevevi, Ibn Tejmijje, Ibn Kesir, Ibnul-Kajjim, Askalani, Sehavi, Sujuti, Sanani, Alusi, Albani i neki drugi muhaddisi.
Imam Ibn Salah i Kurtubi vele: “Slušanje muzike je haram, po konsenzusu islamskih učenjaka.” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/56, i Ruhul-meani, 11/69.) Imam Ibnul-Hadždž napominje: “Slušanje muzike pogrdna je i ružna stvar, po konsenzusu islamskih učenjaka.” (Vidjeti: El-Medhal, 3/119.) Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Muzika je haram, po mišljenju imama četiri pravne škole.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 11/291, 11/313 i 30/116.)
Imam Ebu Hanife prezirao je slušanje muzike i smatrao to grijehom. (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/69, Avnul-Mabud, 13/186, El-Emru bil-itiba, str. 112, od imama Sujutija.)
Upitan koju muziku dopuštaju Medinjani, imam Malik odgovorio je: “To kod nas čine samo veliki grješnici.” (Vidjeti: El-Ilel, 2/70, od imama Ahmeda, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57, i Avnul-Mabud, 13/186.)
Imam Šafija napominje sljedeće: “Slušanje muzike zabranjeno je, a onaj ko to učestalo čini glupak je, od njega se ne prima svjedočenje.” (Vidjeti: Es-Sunenul-kubra, 10/377, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57, Medžmu’ul-fetava, 30/116, i Telbisu Iblis, str. 205-206.)
Imam Ahmed jednom je prilikom rekao: “Muzika pospješuje licemjerstvo u srcu.” (Vidjeti: El-Mugni, 12/43, i El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57.)
Kada je riječ o učenjacima hanefijske pravne škole, i oni načelno zabranjuju muziku. To je zvanični stav hanefijskog mezheba, a neki Ebu Hanifini učenjaci slušanje muzike smatraju velikim grijehom. (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 11/199, Hašijetut-Tahtavi, str. 319, Ruhul-meani, 11/68, Er-Reddu ala men juhibbus-sema‘, str. 31, od imama Tahira Taberija, i El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57.)
U nekoliko sljedećih redaka navest ćemo mišljenja najpoznatijih hanefijskih učenjaka isključivo iz originalnih djela hanefijskog fikha.
1. Imam Šemsuddin Serhasi (u. 490. h.g.) kaže: “Nije dopušteno iznajmljivanje nekoga da poučava muzici i naricanju, jer je to nepokornost Allahu.” (Vidjeti: El-Mebsut, 16/41.) Na drugom mjestu isti imam tvrdi da se svjedočenje onoga koji sluša muziku ne prihvata. (Vidjeti: El-Mebsut, 16/132.)
2. Imam Alauddin Kasani (u. 587. h.g.) veli: “Uvjereni smo da je muzika haram (strogo zabranjena).” (Vidjeti: Bedaius-sanaia, 6/84.)
3. Spominjući kategorije ljudi od kojih se ne prihvata svjedočenje, imam Ebu Bekr Merginani (u. 593. h.g.) kaže: “…niti od onoga čovjeka koji okuplja ljude da bi im svirao, jer ih okuplja da čine veliki grijeh.” (Vidjeti: El-Hidaja, 3/123, i El-Bahrur-raik, 7/88.) U poznatom hanefijskom djelu Ez-Zehira također se navodi da je muzika veliki grijeh. (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/69.)
Na drugom mjestu imam Merginani kaže: “Nije dopušteno iznajmiti svirku niti narikaču, niti nešto od stvari za zabavu, jer je to iznajmljivanje u nepokornosti Allahu.” (Vidjeti: El-Hidaja, 3/238.)
4. Imam Bedruddin Ajni (u. 855. h.g.) u svom komentaru na djelo El-Hidaja, a objašnjavajući prethodno spomenute zabranjene stvari za zabavu, kaže: “Kao naprimjer: frula, bubanj i slično tome.” (Vidjeti: El-Benaja, 10/282.)
5. Imam Muhammed Abdulkadir Razi (u. 666. h.g.) tvrdi: “Slušanje muzike haram je, posebno u današnje vrijeme.” (Vidjeti: Tuhfetul-muluk, str. 284.) Ako je ovako govorio imam Razi polovinom sedmog hidžretskog stoljeća, mada su ljudi tada, dakako, bili amateri u pogledu muzike u odnosu na naše stoljeće, šta treba mi da kažemo za naše vrijeme i našu svirku, pjesme i dangubu!
6. Imam Ibnul-Hemmam (u. 681. h.g.) napominje: “Muzika je nepokornost i griješenje prema Allahu.” (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 7/411.)
7. Imam Alauddin Haskefi (u. 1088. h.g.) veli: “Nije dopušteno iznajmiti svirku, jer je to nepokornost Allahu.” (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 9/92, uz djelo Reddul-muhtar.)
8. Imam Ibn Abidin (u. 1252. h.g.) zapisao je: “…jer je muzika haram.” (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 6/494.)
9. Pozvavši se na nepobitne dokaze da je muzika zabranjena, imam Ebu Fadl Alusi (u. 1270. h.g.) rekao je: “…na osnovu spomenutog konstatiramo da je upotrebljavanje i slušanje muzičkih instrumenta zabranjeno.” (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/77.)
I na kraju možemo spomenuti predanje iz djela El-Muhalla, 11/158, od Ibn Hazma (zahirijska pravna škola) koje prenosi od Muhammeda b. Hasana Šejbanija, najprisnijeg Ebu Hanifinog učenika. Muhammed je govorio: “Zimmiji (kršćanu ili židovu koji živi u islamskoj državi) zabranjujemo slušanje muzike.”
Ako se slušanje muzike zabranjuje zimmiji, šta je onda s muslimanima koji se pripisuju Kur’anu i hadisu! Na opasnost muzike ukazuje i činjenica da je ona bila zabranjena i u prijašnjim nebeskim religijama, kako smatraju neki učenjaci. (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/68.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Da li onaj ko troši haram imetak snosi dio grijeha?
Ženi nije dopušteno trošiti takav imetak ako ima svoja primanja ili ušteđevinu. Ako nema, trošit će isključivo za nužne stvari. Kada jedan od bračnih parova pogriješi, drugom je obaveza da ga savjetuje lijepim riječima, s tim što muž ima veći utjecaj i odgovornost za ono što počini njegova supruga,više
Ženi nije dopušteno trošiti takav imetak ako ima svoja primanja ili ušteđevinu. Ako nema, trošit će isključivo za nužne stvari. Kada jedan od bračnih parova pogriješi, drugom je obaveza da ga savjetuje lijepim riječima, s tim što muž ima veći utjecaj i odgovornost za ono što počini njegova supruga, nego ona nad njim. U određenim slučajevima oboje će na ovome svijetu snositi posljedice nepokornosti jednog od njih, zbog bračne veze, ali na onome svijetu svako će odgovarati za svoj grijeh, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeAko otac iza sebe ostavi haram ili sumnjiv imetak, da li je dopušteno sinu da ga koristi?
Po mišljenju izrazite većine učenjaka četiri pravne škole, nije dopušteno naslijediti haram imetak, ako nasljednik zna da je naslijeđeni imetak stečen na nepropisan način. Kada je riječ o imetku čiji je izvor nepoznat, imam Nevevi kaže: “Ko naslijedi imetak i ne zna njegovo porijeko, tj. da li je haviše
Po mišljenju izrazite većine učenjaka četiri pravne škole, nije dopušteno naslijediti haram imetak, ako nasljednik zna da je naslijeđeni imetak stečen na nepropisan način. Kada je riječ o imetku čiji je izvor nepoznat, imam Nevevi kaže: “Ko naslijedi imetak i ne zna njegovo porijeko, tj. da li je halal ili haram, i ne bude imao nikakve dokaze, takav je imetak halal po konsenzusu učenjaka. Ako, pak, sazna da u tom imetku ima dio nepropisno stečene imovine, ali ne zna koliko, izdvojit će iz imetka po vlastitoj procjeni jednu količinu za koju smatra da je haram.” (Vidjeti: El-Medžmu, 9/332.)
Vidi manjeKada je riječ o imetku, načelno pravilo vrijedi da je halal, i puke sumnje ne utječu na to pravilo. Imam Ahmed smatra da se u izmiješanom imetku mora odvojiti haram od halala, a ako je većina imetka haram, tada se nasljednik treba odreći cijelog imetka. (Vidjeti: El-Insaf, 8/323.)
Upitan u vezi s čovjekom koji ostavi imetak zarađen kamatnim poslovanjem, da li je taj imetak halal njegovim nasljednicima, šejhul-islam Ibn Tejmijje odgovorio je: “Dio za koji se zna da je stečen kamatnim poslovanjem mora se odvojiti i vratiti ili podijeliti, a ostali imetak halal mu je uzeti.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 29/169.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Može li se koristiti haram imetak stečen prije primanja islama?
Čovjek koji prihvati islam a u njegovom posjedu imetak koji je zaradio na nedopušten način: kockajući se, poslujući uz kamatu, prodajom alkohola i sl., taj imetak mu je halal i može ga koristiti. (Uporediti: El-Mebsut, 10/117, Mukaddimatu Ibni Rušd, 1/508, Iktidaus-siratil-mustekim, 2/48.) Ebu Hurejviše
Čovjek koji prihvati islam a u njegovom posjedu imetak koji je zaradio na nedopušten način: kockajući se, poslujući uz kamatu, prodajom alkohola i sl., taj imetak mu je halal i može ga koristiti. (Uporediti: El-Mebsut, 10/117, Mukaddimatu Ibni Rušd, 1/508, Iktidaus-siratil-mustekim, 2/48.) Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko prihvati islam a posjeduje nešto, to mu i pripada.” (Bejheki, 9/190/18258, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Tenkihut-tahkik, 3/127, od Ibn Abdulhadija, Sahihul-džamia, 2/1043, i Irvaul-galil, 6/156.)
Vidi manjeZa vrijeme Poslanika, ﷺ, mnogi su nevjernici prihvatali islam, ali nije zabilježeno da je Poslanik, ﷺ, ma koga od njih upitao kako je stekao imetak u paganstvu, niti je ikome od njih naredio da se odrekne svog imetka. Kao što ih Poslanik, ﷺ, nije pitao kako su sklopili bračne ugovore, već ih je priznao i nije tražio njihovo obnavljanje. (Uporediti: Ahkamu ehliz-zimma, 2/696.)
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović