Imam Tirmizi rhm., br.1460., bilježi od Džunduba r.a., da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kazna za sihirbaza je udarac sabljom!“ – pa kaže: „Jedan dio učenjaka među ashabima poslanika s.a.w.s., je postupao po ovom hadisu, kao i učenjaci drugih generacija, na čemu je bio i imam Malik b. Enes. Imam Šafija rhm., smatra da će se sihirbaz ubiti tek onda ako se u svojim sihrovima i magijama bude služio djelima nevjerstva, a ako se bude služio djelima koja nisu djela nevjerstva – neće biti ubijen.“ (Pogledaj: Sunen el-Tirmizi, 4/60.)

Ibnu Redžeb el-Hanbeli rhm., kaže: „Omer b. Abdul-Aziz, imam Malik, Ahmed i Ishak su stava da će se sihirbaz ubiti zbog toga što smatraju da je postao nevjernikom zbog bavljenja magijom i sihrovima, pa shodno tome ima status murtedda – otpadnika od vjere.“ (Pogledaj: Džami’ul-‘Ulum vel-Hikem, 1/128.)

Ebul-Ša’asa’ kaže: Bio sam pisar Džuz’u Ibnu Mu’aviji, amidži Ahnef b. Kajsa, kada nam stiže depeša od Omera r.a. – otprilike godinu dana prije njegove smrti, u kojoj stajaše: Ubijte svakog sihirbaza, i razdvojite svaki medžusijski brak sklopljen između mahrema, i zabranite im da čine „zemzemu“ (tihe molitve prilikom jela). Ubili smo u jednom danu tri sihirbaza, i razveli smo svakog medžusiju koji se oženio sa ženom koja mu je mahrem shodno Allahovoj Knjizi. Napravio je Džuz’ veliku gozbu na koju je pozvao dosta medžusija, pa izvadi sablju i stavi je na svoje stegno – tako da oni jedoše i ne činiše „zemzemu“…“ (Ebu Davud, br.3043.; Ahmed, br.1657.; Bezzar, br.1060.)

Ibnu Kudame rhm., kaže: „Kazna za sihirbaza je ubistvo, i ovoga stava je bio Omer b. el-Hattab, Osman b. Affan, Abdullah ibnu Omer, Hafsa, Džundub b. Abdullah, Džundub b. Ka’ab, Kajs b. Sa’ad, Omer b. Abdul-Aziz, imam Ebu Hanife i imam Malik (džumhur). Imam Šafija rhm., nije stava da će se čovjek ubiti zbog samog bavljenja sihrom i magijom na čemu je i Ebul-Munzir, a i jedan je od rivajeta kod imama Ahmeda shodno predaji u kojoj se spominje da je Ajša r.a., prodala robinju-mudebberu, nakon što ju je opsihrila! (Muvetta’, br.841.; Ahmed, br.24172.; Mustedrek, br.7516.; Darekutni, br.53.) – a da je ubistvo bilo obavezno, ne bi bilo dozvoljeno prodati je.

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Krv muslimana nije dozvoljeno proliti osim zbog tri stvari: nevjerstvo nakon vjerovanja, zinaluk nakon braka i nepravedno ubistvo čovjeka“ – a sihirbaz nije počinio ništa od ovo troje, tako da ga nije halal ubiti!

Mes’ela: Ima li pravo sihirbaz na pokajanje:

1. Sihirbaz nema pravo na pokajanje – jer nam vanjština postupanja ashaba ne ukazuje na to da su davali pravo na pokajanje i tevbu već uhvaćenim sihirbazima.

2. Sihirbaz ima pravo na pokajanje – pa ako se pokaje biće mu prihvaćena tevba, jer sihr nije gori od širka, a mušrik ima pravo na pokajanje, a to što je ta osoba upoznata sa finesama sihra i magija ne smeta prihvatanju njenog pokajanja. Allah dž.š., je prihvatio pokajanje faraonovih sihirbaza proglašavajući ih jednim od evlija’a, Njemu bliskim ljudima, za jedan trenutak! Ako je sihirbaz nevjernik pa primi islam – islam će mu biti prihvaćen kao i tevba. (Pogledaj: el-Mugni, 10/113.)

Ovog sam stava i ja (tj. drugog), i smatram da sihirbaz ima pravo na tevbu i pokajanje i na spas svoje duše u roku od tri dana, a ako se ne želi pokajati od sihra i magije – biće ubijen, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Sead Jasavić, prof.fikha

Rukja (ono što se uči bolesniku) iz Kur’ana, kao i propisane dove su dozvoljeni. Prenosi se od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je ashabima učio rukju. Učio je sljedeću dovu:
“Rabunallahullezi fis – semavati tekadese ismuke, emruke fis – semavati vel – erdi, kema rahmetuke fis -semai fedž’al rahmeteke fil – erdi. Enzil rahmeten min rahmetike vešfi min šifaike ala hazel – vedž’a.” (Naš Gospodar je Allah Koji je na nebesima. Slavljeno neka je Tvoje ime, Ti upravljaš nebesima i Zemljom. Neka Tvoja milost bude ne Zemlji kao što je i na nebesima. Spusti svoju milost i izliječi ovaj bol.) I onda bi onaj kome je bilo učeno ozdravio.

Od šerijatski utemeljenih dova je i naredna:
“Bismillahi erkike min kulli dain juzike min šerri kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike bismillahi erkike.” (U ime Allaha, učim ti rukju od svake bolesti koja te pati od zla svake zavidne duše i oka. Allah te izliječio! U ime Allaha, učim ti rukju.)
Od šerijatski opravdanih i poznatih načina liječenja je da čovjek stavi ruku na mjesto gdje osjeća bol i kaže: “Euzubillahi ve ‘izetihi min šerri ma edžid ve uhaziru.” (Utječem se Allahu Njegovom veličinom od zla koje osjećam i kojeg se plašim.)

Islamska ulema se razišla o pitanju pisanja ajeta, zikrova i njihovog vješanja; neki su to dozvolili, dok su drugi zabranili. Ispravnije je mišljenje onih koji to smatraju zabranjenim, zato što se tako nešto ne prenosi od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ono što se od njega, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prenosi, jeste učenje nad bolesnikom. Ispisivanje ajeta i njihovo stavljanje bolesniku oko vrata ili u njegov jastuk je, prema ispravnijem od dva mišljenja, zabranjeno, zato što se ne prenosi u validnoj islamskoj tradiciji. Svaki čovjek koji neku stvar učini sebebom (uzrokom) za nešto drugo – bez dozvole Šerijata – počinio je jednu vrstu širka. Ovo kažemo ne gledajući stanje ljudi koji to čine (šejhovi, hodže). Uvijek postoji mogućnost da je neko od njih vračar, koji piše loše i zabranjene stvari. Ako je to zaista tako, onda nema sumnje u zabranu. Zato su učenjaci rekli: “Rukja je dozvoljena, ukoliko je njen sadržaj poznat i ukoliko ne sadrži širk.”

Šejh Ibn Usejmin
Fetve učenjaka dvaju harema – 80. str.

Nevjernici su, naravno, materijalisti. Oni razmišljaju samo o dunjaluku. Spomenuti se ustručava (primiti islam) zbog muzike i nasljedstva, a može vječno ostati u Vatri. Izlaže se vječnom boravku u Džehennemu. Dužnost mu je da primi islam. Savjetuj ga (riječima): “Primi islam, brate,
makar slušao i muziku. Slušanje muzike je grijeh, ali to da ostaneš kršćanin je veliki kufr zbog čega ćeš, ako umreš kao nevjernik, ostati vječno u Džehennemu.

Što se nasljedstva tiče, ako želiš sakriti svoj islam od majke i ne želiš je obavijestiti, to nije nikakav problem, jer nisi dužan pred njom da izjaviš da si musliman.”
Zatim ga podsjeti na to da je budući svijet bolji od ovoga.

prof. Jasmin Djanan – Preuzeto sa http://www.n-um.com

Nije dozvoljena upotreba muzičkih instrumenata, niti prilikom izvođenja ilahija, niti nečeg drugog, niti u edukaciji, niti van toga, shodno riječima Uzvišenog: „ Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili… „

Kao i zbog hadisa koji bilježi Buharija od Abdu-r-Rahmana ibn Gunma el-Eš’arija koji kaže:”Pričao mi je Ebu Amir ili Ebu Malik el-Eš’arijj,a tako mi Allaha nije slagao, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: „U mom ummetu će biti ljudi koji će ohalaliti blud, svilu, alkohol i muzičke instrumente“. Ti ljudi će se sklonuti u podnožje velikog brda (planine), (čoban) će ujutro puštati na pašu njihovu stoku i navečer je vraćati.

Doći će im neko ko je muhtač, pa će mu reći: ‘Dođi sutra!’ Te noći Allah će ih uništiti i srušiti to brdo na njih.
One koje tom prilikom ne uništi, pretvorit će u majmune i svinje i tako će ostati sve do Sudnjeg dana.’”

Međutim, njih treba privlačiti lijepim ilahijama u kojima nema ništa zabranjeno, prikladnim nagradama i drugim što je privlačno i poticajno I u čemu nema ništa zabranjeno.
Allah, subhaneh, Svojim robovima nije zabranio ništa,a da kao zamjenu za to nije dao nešto što je halal (dozvoljeno) i dostupno, kao što Uzvišeni kaže:” … a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći”.

I kaže Uzvišeni:” A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim”. Molimo Allaha da nas pomogne u onome čime je On zadovoljan i u čemu je dobro za Njegove robove. Od Allaha dolazi pomoć. Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu
i njegove drugove.

prof. Jasmin Djanan – Preuzeto sa http://www.n-um.com

We alejkumu Selam!

Uslovi za validnost bračnog ugovora (šurutus-sihha)

Da bi bračni ugovor bio validan i proizveo pravne posljedice moraju biti ispunjena dva uslova:

1. Da žena s kojom se sklapa brak bude šerijatski prikladna za sklapanje braka, tj. da u njenom slučaju ne postoji neki uzrok za zabranu sklapanja braka, svejedno bilo to privremenog ili stalnog karaktera.

2. Da se sklapanje bračnog ugovora verifikuje svjedočenjem.

Staratelj nevjernice koja se želi udati za muslimana nema pravo zabraniti joj udaju, jer bračna veza s muslimanom je put da nevjernica primi islam. Ako joj staratelj bude branio udaju za muslimana općenito, tada gubi pravo na starateljstvo i ova odgovornost prelazi u ruke kadije ili onoga ko obavlja dužnost kadije, poput uleme,daija i imama.

Što se tiče nevjernice ona ne mora prihvatiti islam u protivnom bi to bila bračna veza sa muslimankom, ne sa nevjernicom, ali mora biti čestita. Uzvišeni Allah kaže: “I (dozvoljavaju vam se) čestite kćeri onih kojima je data knjiga prije vas.” (El-Maide, 5.). Ovo je stav imama četiri pravne škole i izrazite većine islamskih učenjaka iz prvih i potonjih geberacija. (Vidjeti:Medžmu’ul-fetava, 32/113, El-mebsut, 5/110, El-džamiu li ahlamil-Kur’an, 6/81,Ahkamu ehliz-zimme, 2/794.).

Treba naglasiti da nemuslimanaka mora biti židovka ili kršćanka, dok ženidba ateistkinje ili mušrikinje bilo koje vrste je strogo zabranjena. Pored toga, musliman koji oženi kitabijku neće se sačuvati grijeha, ne zbog same bračne veze već zbog posljedica braka. Dovoljno je upitati muslimana koji oženi nevjernicu, kome je povjerio odgoj djece. Zar osobi koja nema nikakvih vjerskih vrijednosti i koja poriče ono zbog čega je musliman stvoren?
A Allah najbolje zna.

Preuzeto sa http://www.minber.ba

prof. Jasmin Djanan