We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu,

Nije dozvoljeno nositi skinuti pred zetom niqab.On je od skupine onih kojima si zabranjena za udaju. On se uposte ne moze smatrati nikakvim polu/mahremom, nego je on jedan od skupine NAJVECIH mahrema koje je Poslanik opisao u hadisu da je kao HAMW. A ova rijec podrazumijeva svakog bliskog rodjaka ili fameliju s tvoje ili muzeve strane.

Razlog tome jeste I to sto su oni upravo radi te bliskosti I srodnosti slobodniji u dolascima I komunikaciji I kada ti je muz kuci I kada nije. Radi toga je I dosla zabrana posjete I osamljivanja sa tom skupinom rodbine I oznacena hadisom kao SMRT. Jer svaki put kada se muskarac I zena osame, s njima je sejtan treci.
A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkumusSelam,

Svaki imetak koji se uvakufi u ime Allaha subhaneh, poput literature, pisanoga djela, video zapisa ili audio zapisa s ciljem da se generacije koje ce doci time okoriste. Tu mozemo uvrstiti i donaciju poput racunarske opreme, ili namjestaja,prostora za dzamiju i slicno. To je nesto od ljepota ovoga svijeta sto povjerenicima muslimana po dzematima ili opcinama damo u emanet, da svi imaju od te imovine korist.

I sto se tice “znanja kojim se koriste ljudi”; je li to npr. neko naucno djelo koje covjek svojim trudom napise ili neka poucna knjiga, ILI u to spadaju i npr. poucne knjige drugih autora koje poklonimo biblioteci ili mozda osnujemo vlastitu biblioteku?

Moze se podrazumijevati I jedno I drugo. Jer Allah dz.s. kada hvali one koji grade dzamije, ne misli samo na one koji imetkom daju svoje ucesce. Naprotiv tu se podrazumijevaju svi oni koji na bilo koji nacin doprinesu (znanjem,odredjenom vjestinom,slobodnim vremenom) da ta dzamija ozivi I da ima potpunu svrsishodnost na terenu.

Tako nesto je I sa trajnom sadakom. Onaj koji dadne je onaj ko se bude u buducnosti brinuo o njoj, onaj ko ispituje stanje na terenu I doprinese da dospije u prave ruke… svi oni ce imati dio u nagradi, ako iskreno radi Allaha ucine to dobro djelo, bez bilo kakve vrste prigovora ili hvalisanja u sredini u kojoj zivi.

Neka I tebe Allah obaspe svojom miloscu kada ti bude najpotrebnije. Amin!A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Što se tiče pitanja pijenja ženinog mlijeka ono je poznato kod islamskih učenjaka kao pitanje “zadajanje odrasle osobe”. U pogledu tog pitanja islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja: stav učenjaka četiri pravne škole jeste da ženino mlijeko na dojenče ostavlja traga u granici od dvije godine, a ako popije mlijeko nakon dvije godine, to na njega ne ostavlja traga i na taj način ne postaje njeno dijete po mlijeku. Veliki broj učenjaka današnjeg doba zastupao je ovaj stav, na čijem čelu je uvaženi alim ovog stoljeća, šejh Bin Baz, a to je ujedno i stav Stalne komisije za fetve u Saudiskoj Arabiji.

Majka pravovjernih Aiša, r.a., smatrala je da ženino mlijeko ostavlja traga na osobu koja ga popije, pa makar ta osoba bila i starija od dvije godine, a tog stava bio je i imam Ibn Hazm, utemeljitelj bukvalističke pravne škole.

Šejhul-islam zauzeo je središnji stav između spomenutih stavova i kazao da mlijeko ne ostavlja traga na osobe starije od dvije godine, osim ako za tim postoji potreba.Isti stav je odabrao i njegov vjerni učenik Ibnul-Kajjim, govoreći da je prioritenije postupiti po argumentima obje skupine negoli pristupiti odbacivanju jednih, proglašavajući ih derogiranim, ili na neki drugi način ostaviti postupanje po njima. U nastavku ćemo spomenuti samo neke od dokaza koje su učenjaci naveli u prilog svome mišljenju:

Oni koji su smatrali da je pijenje mlijeka nakon dvije godine ne ostavlja traga na onoga ko ga pije, argumentirali su to sljedećim dokazima:

a-Riječima Uzvišenog Allaha: “Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpuno bude.” (El-Bekare, 233 ajet)

b-Aiša, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, ﷺ, ušao kod nje i zatekao nepoznatog čovjeka. Vjerovjesnikovo, ﷺ, lice se promijenilo, pa je Aiša rekla: ‘’Allahov Poslaniče, ovo mi je brat po mlijeku!“ Allahov Poslanik, ﷺ, uzvratio je riječima: ‘’Dobro gledajte ko su vam braća! Dojenje je doista od gladi!“ (Buharija i Muslim)
c-Riječima Allahovog Poslanika: “Ne zabranjuje se dojenjem osim onim koje otvara crijeva i biva prije odbijanja od dojenja.“ (Tirmizi, nakon što je citirao spomenuti hadis imam Tirmizi je kazao: “Hadis je hasenun-sahih, po ovom hadisu postupa većina islamskih učenjaka, počevši od ashaba Allahovog Poslanika i drugih, da dojenje ne ostavlja traga – ne zabranjuje, osim ako je to prije dvije godine, dok dojenje koje se desi nakon dvije godine ne ostavlja nikakvog traga.” Šejh Albani također je ovaj hadis smatrao vjerodostojnim)

Što se tiče bukvalističke pravne škole, oni su svoj stav zasnovali na predaji koju je zabilježio imam Muslim u svome Sahihu, od Aiše,r.a, da je Salim mevla Ebi Huzejfe (Salima je Ebu Huzejfe usvojio kao svoga sina prije negoli je taj propis dokinut i odrastao je u njihovoj kući) bio sa Ebu Huzejfom i njegovom porodicom u njihovoj kući, pa je Suhejla, Ebu Huzejfina supruga, došla Allahovom Poslaniku i kazala: ‘Salim je postao zreo čovjek i razumije ono što razumiju zreli ljudi(U jednom rivajetu ovog hadisa: ‘’Njemu je počela rasti brada’’). Ulazi kod nas, a ja mislim da u Ebu Huzejfinim grudima ima nešto što ga tišti i da se on ne slaže sa tim postupkom.’’ Na to joj je Allahov Poslanik kazao: “Zadoji ga i postat ćeš mu zabranjena, pa će otići iz Ebu Huzejfinih grudi ono što osjeća.” Vratila sam se i ispričala Ebu Huzejfi, pa sam zadojila Salima, i iz Ebu Huzejfinih grudi nestalo je onoga što je osjećao.” (Muslim)
Napomena: Učenjaci su kazali da se ovdje pod pojmom “ja sam ga zadojila” misli na to da je ona izmuzla mlijeko u posudu iz koje je on nakon toga popio to mlijeko.

Učenjaci četiri pravne škole odgovorili su na ovu predaju tako što su smatrali da je to propis koji je važio smao za Salima, r.a., ili da je to propis koji je dokinut.
To potvrđuje i predaja koju je zabilježio imam Muslim u svome Sahihu u kojoj se navodi da je Ummu Seleme, r.a., supruga Allahovog Poslanika, govorila: ‘’Ostale supruge Allahovog Poslanika su zabranjivale da kod njih uđe neko preko tog načina dojenja.’’ A Aiši, r.a, su govorile: ‘’Tako nam Allaha, mi smatramo da je to olakšica koja je specifična za Salima, tako da mi ne dozvoljavamo da kod nas uđe neko preko tog dojenja ili da nas vidi.”(Muslim)

A Allah najbolje zna.

Priredio: Pezić Elvedin

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, ﷺ!
Imam Buharija u svome Sahihu bilježi predaju od Abdullaha b. Abbasa, r.a., da je rekao: ”Omer, r.a., sjedio je na minberu Poslanika, ﷺ, pa je rekao: ‘Uzvišeni Allah poslao je Muhammeda, ﷺ., sa istinom i objavio je Knjigu u kojoj je bio objavio i ajet o kamenovanju (ajetur-redžmi) koji smo učili i razumjeli njegovo značenje. Poslanik, ﷺ., je kamenovao bludnika (oženjenog), a kamenovali smo i mi poslije njega. Ja se bojim da će neko nakon izvjesnog vremena reći: Mi u Allahovoj Knjizi ne nalazimo propis o kamenovanju bludnika, pa će na takav način otići u zabludu ostavljajući jednu od Allahovih strogih naredbi (farzova). Zaista je propis o kamenovanju (bio) u Allahovoj Knjizi, i to je obaveza da se izvrši nad svakim oženjenim muškarcem ili udatom ženom (koji počine blud) ukoliko se to dokaže potpuno jasnim dokazom, trudnoćom ili priznanjem.”’ (Buharija, br. 6830, Muslim, br. 1690)

Takoðer, u najvjerodostojnijim hadiskom zbirkama bilježi se da je Poslanik, ﷺ., naredio kamenovanje oženjenog bludnika ili bludnice.

Jednom prilikom poslao je jednoga od ashaba da kamenuje udatu ženu koja je počinila zinaluk (Buharija, br. 6827, Muslim, br. 1697), kao što je naredio da se kamenuje ashab Maiz b. Malik zbog istog grijeha. (Muslim br. 1692)

Po ovom pitanju prenosi se i konsenzus islamskih učenjaka ehli-sunnetskog usmjerenja. (Vidjeti: Meratibul-idžma’ od Ibn Hazma, r.h., str. 214), a propis kamenovanja oženjenog bludnika zanijekali su samo neki sektaši i novotari poput jednog dijela haridžija i mu’tezila.

Na osnovu ovih i mnogih drugih vjerodostojnih predaja, zaključujemo da je propis o kamenovanju oženjenog bludnika bio u Kur’anu, a da je zatim derogiran njegov tekst, ali je ostao važiti njegov propis.

Dakle, ovdje se ne radi o derogiranju Kur’ana hadisom (o čijoj validnosti postoje rasprave kod islamskih učenjaka), već se radi o tome da je taj propis bio u Kur’anu, nakon toga derogiran je njegov tekst, a ostao je propis. Pored toga, kako smo vidjeli, taj propis potvrðen je velikim brojem vjerodostojnih predaja, a na osnovu njih, i idžmaom – konsenzusom islamskih učenjaka, za koji je u hadisu kojeg prenosi Abdullah b. Omera, r.a., Muhammed, ﷺ., rekao: ”Allah neće ujediniti moj ummet na zabludi, Allahova ruka je sa džematom…”

(Prvu rečenicu hadisa (”Allah neće ujediniti moj ummet na zabludi”) bilježe: Tirmizi (2167); Ebu Davud (4284); Ibn Madždže (3950); Ahmed (21 190); Hakim u Mustedreku (1/115); Ibn Ebi Asim u Es-Sunne (80); El-Lalikai (154); Es-Sehavi u El-Mekasidul-Hasene (1288) i drugi.

Takoðer, ovaj dio hadisa prenosi se i kao riječi nekih ashaba poput Abdullaha b. Mes’uda i drugih, sa vjerodostojnim lancima prenosilaca. Vidjeti: Tuhfetul-Ahvezi (6 /388).

Napomena: Da bi se neko kamenovao za počinjeni blud, moraju se ispuniti mnogi uvjeti i nestati sve zapreke, koji su vrlo precizni i zahtjevni, tako da je praktična primjena ovog propisa u historiji islama bila vrlo rijetka pojava, a ako se i izvršavala, najčešće se obavljala nakon priznanja počinitelja, kakav je slučaj bio sa spomenutim ashabom Maizom, r.a., i još jednom ženom poznatijom kao Gamidijja.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Durmić Amir prof.