Ve alejkumusSelam,

Uistinu je tuzna vasa prica, ali isto tako oslikava stanje ne samo vase nego mnogih porodica koje su bile prvenstveno zasnovane na nekom dunjaluckom interesu, na laznim obecanjima,kulama I vilama gradjenim na nebesima Itd. Mnogi roditelji I dan danas ne shvataju koliko je vazno postupiti po hadisu poslanika a.s. kada je kazao: “Ako vam dodje covjek cijom vjerom I moralom zadovoljni, ozenite ga, u suprotnom svijetom ce zavladati velika iskusenja.”

Roditeljima je bilo bilo da udaju kcer za zeta koji je posjedovao ili novac ili polozaj ili ugled u narodu. Sve je to prolaznoga vijeka, jer bez vjere u Allaha I postupanja po njegovim naredbama ta blagodat prelazi u iskusenje I kaznu koju Allah naizmjenicno daruje jednima pa onda drugima. Najveca nesreca ogleda se upravo u tome sto trpe nevina I neduzna djeca, koja budu predmetom ismijavanja, tlacenja, terorisanja, dok nemocna majka bez mogucnosti da sta promjeni, ili trpi dok se ne unisti sva ili posegne na muza nozem pa prekrati muke njemu pa onda sebi kako bi izbjegla odgovornost I posljedice doticnoga cina.

Poneka majka, uspije da se trgne iz sna, da skine koprenu sa ociju I pokusa da izmjeni stanje na bolje poput tebe. U samom korijenu problema je odgovor. Brak zasnovan na nekom dunjaluckom interesu, ne moze dugo opstati. U hadisu se kaze: “Zenu udaje cetvero: imetak, porijeklo, bogatstvo I vjera. Uzmi onu koja je pobozna, spasen ces biti.” Ovaj hadis je spomenuo zene, ali se eksplicite odnosi I na muskarce I Vjerski odgojenom insane treba dati prednost, ako nam dodje kao prosac.

Nemoj sebi prebacivati to sta ce narod da kaze, jer se nisi udala za narod. Kako god da postupis, znaj d ace oni od muhe medvejda naciniti. Tvoj zadatak po meni jested a nadjes pogodnu priliku I otvoreno razgovaras sa muzem. Mozda mu je omrzao zivot s tobom, mozda je zavolio mladju, mozda vise nisi lijepa kao prije I sl. Neka se izjasni po tom pitanju. A ti ako imas nekoga iz svoje porodice dovedi kao svjedoka(oca,starijeg brata), neka budu svjedoci vasem dijalogu.

Ukoliko mu je omrzao zivot s tobom, neka bude jasan I glasan. Da sacuvas svoj I djeciji razum, ponos, vjeru I cast, mnogo je bitnije I prioritetnije, nego da svakodnevno trpis uvrede psovke I udarce. Svakome od nas Allah ce sigurno dati izlaz. Samo je preduvjet da se Allaha bojimo,iskreni Allahovi robovi budemo,dobrim djelima I pokornoscu da se ukrasimo. Ovaj dunjaluk je isuvise kratak I prolazan da bi Imala vremena da kalkulises I gubis dragocjeno vrijeme koje nam je dato na dar.

Pokaj se Allahu iskrenom teobom, preispitaj svoja djela, osloni se na Allaha, a On je kao Pomagac najpotrebniji.

Molim Allaha subhaneh da ti ucvrsti koake na putu istine, da ti podari mudrosti I sabura kako bi iznasla najbolje rjesenje I da te uvede u Dzennet sa poslanicima,sehidima iskrenima a oni su uistinu najbolje drustvo.

Allahumme amin,

Prof. Jasmin Djanan

preuzeto sa http://www.n-um.com

Najodabranija stvorenja kod Allaha, dž. š., jesu Njegovi poslanici, od kojih su najvredniji oni koji su nazvani ulul-azm, a to su: Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed. Od svih njih, najvrednija su dvojica: Ibrahim, alejhis-selam, i Muhammed, ﷺ, koji se zovu Allahovi prijatelji, a od njih dvojice vredniji je Muhammed, ﷺ.
Jedan je pjesnik lijepo rekao:
Apsolutno najvrednije stvorenje je
naš Poslanik, pa ostavi se svađe.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Vrste obraćanja (oslovljavanja) Allahovom Poslaniku, ﷺs, u Kur’anu dijele se na tri vrste:
1. Obraćanje za koje postoji jasan dokaz da se odnosi specijalno na njega i da propis, samim tim, važi samo za njega, kao što Allah, dž. š., kaže:  “Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili…”  (El-Inširah, 1)
2. Obraćanje za koje postoji dokaz da je općenito i da se odnosi i na njega i na cijeli ummet, kao što Allah, dž. š., kaže: “O, Vjerovjesniče, kada budete htjeli žene da pustite, vi ih u vrijeme kada su čiste pustite…”  (Et-Talak, 1)
3. Obraćanje za koje ne postoji dokaz da je općenito niti da je specijalno (posebno). U tom slučaju poruka tekstom (formulacijski) odnosit će se specijalno na Poslanika, ﷺ, a propis će se odnositi i na njega i na cijeli ummet, kao što Allah, dž. š., kaže: “Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg…” (El-A‘la, 1)

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Čestitati kršćanima Božić i druge vjerske praznike haram je (zabranjeno), kako nam kazuje Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, u knjizi Ahkamu ehliz-zimma, gdje kaže: “Čestitati nešto što je vezano za nevjerstvo, to je haram i takav je slučaj sa čestitanjem nevjernicima njihovih praznika ili njihovog posta i pri tome im reći: ‘Sretan ti praznik’, ili ‘Čestitam ti ovaj praznik’ i sl. Čak i ako je ovaj koji čestita čist od nevjerstva, to se smatra istim haramom kao da čestita nevjerniku na klanjanju pred krstom. To je veći grijeh i mrži Allahu nego kada bi se čestitalo pijenje alkohola ili ubistvo čovjeka ili činjenje bluda i tome slično. Ima mnogo onih koji, ne vodeći računa o vjeri, čine takve stvari i pri tome ne shvataju kako je ružno ono što čine.
Onaj ko nekome čestita nešto što je grijeh, izmišljotina ili što je vezano za nevjerstvo, takav rizikuje da se na njega izlije Allahova mržnja i srdžba.”
Čestitati nevjernicima vjerske praznike jeste haram i to u onome smislu u kojem je to kazao Ibn Kajjim, jer se samim činom čestitanja daje legitimitet simbolima njihovog nevjerstva, bez obzira što sama osoba koja čestita ne nalazi nikakvog zadovoljstva u tom nevjerstvu, jer muslimanu je haram i drugima davati priliku da osjećaju zadovoljstvo u nevjerstvu. Uzvišeni Allah kaže: “Ako vi budete uznevjerovali – pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem za Svoje robove, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni…” (Ez-Zumer, 7)
Uzvišeni kaže: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maida, 3)
Treba napomenuti da je čestitanje nevjerničkih praznika zabranjeno makar se radilo i o kolegama sa posla. Ako bi nam oni čestitali svoje praznike, mi im ne trebamo odgovarati jer to nisu naši praznici i takvim praznicima nije zadovoljan Uzvišeni Allah. Ti su praznici ili izmišljeni ili imaju nekoga utemeljenja u njihovoj vjeri. Stavljeni su van važnosti kada je objavljen islam koji je preko Muhammeda, ﷺ, objavljen svim ljudima. Allah, dž. š., kaže: “Onaj ko želi neku drugu vjeru pored islama, neće mu primljena biti i on će gubitnik na budućem svijetu biti.” (Alu Imran, 85)
Ukoliko bi musliman bio pozvan u goste ovakvom prilikom, ne bi mu bilo dozvoljeno da se odazove, a to je, ustvari, krupnije od samog čestitanja, jer time direktno učestvuje u haramu.
Muslimanima je zabranjeno oponašati nevjernike, te im je zabranjeno tako slaviti u sličnim prilikama ili razmjenjivati darove, dijeliti slatkiše, priređivati gozbe ili uzimati u to vrijeme neradne dane, jer Vjerovjesnik, ﷺ, kaže: “Ko oponaša neki narod, njemu i pripada.”
Ibn Tejmijja, veliki islamski učenjak, u knjizi Slijeđenje Pravog puta u suprotstavljanju nevjernicima kaže: “Oponašati nevjernike u njihovim praznovanjima svakako za njih znači radost koja počiva na zabludi. To će ih sigurno navesti da pridobijaju slabiće.”
Ko god učini nešto o čemu je prethodno bilo riječi, počinio je grijeh bez obzira da li je to učinio iz kurtoazije, dodvoravanja, stida ili slično, jer to je licemjerstvo u vjeri, a nevjernicima daje samopouzdanje i razlog da se ponose svojom vjerom.
Allah, dž. š., muslimane uzdiže kroz njihovu vjeru, daje im postojanost i pomaže im protiv neprijatelja. On je moćan i silan.
Muhammed Salih Munnedždid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 118.

Islamski pravnici hanefijskog, hanbelijskog i najvećim dijelom šafijskog mezheba smatraju da je testament koji musliman ostavi zimmijji (nemusliman u islamskoj državi) ili zimmija muslimanu valjan s obzirom na šerijatske uvjete oporučivanja. Svoj stav temelje na sljedećem ajetu: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.” (El-Mumtehina, 8)
Dokazi za dozvoljenost ovog postupka također su: nevjerstvo ne potire pravo na raspolaganje imovinom i oporuka koju ostavi nevjernik valjana je analogno valjanosti trgovine sa nevjernicima.
Šafije smatraju da je testament zimmiji valjan samo ako se izričito naglasi o kojem zimmiji se radi u formi: “Ostavljam tome i tome…” Međutim, ako bi se kazalo: “Ostavljam židovima ili kršćanima” – takva oporuka ne bi bila valjana jer je u ovome slučaju nevjerovanje to koje je dovedeno u vezu sa oporukom, a ne određena osoba.
Učenjaci malikijske pravne škole slažu se sa drugima u mišljenju da je testament koji zimmija ostavi muslimanu valjan. Ibn Kasim i Ešheb smatraju da, kada je riječ o testamentu muslimana zimmiji, da je valjan ukoliko je potaknut rodbinskom vezom između njih, u protivnom nije, jer oporučiti nevjerniku, a zapostaviti vjernika može samo neko ko je slaboga imana. (El-Mevsuatul-fikhijja, 2/312)
Danas, nažalost, vidimo kako neki muslimani, a naročito oni koji žive u nemuslimanskim zemljama, ostavljaju u ostavštinu ogromne iznose imetka kojekakvim židovskim, kršćanskim i drugim nemuslimanskim organizacijama, povodeći se za činjenicom da se radi o humanitarnim, prosvjetnim ili sličnim organizacijama.
Međutim, muslimani nemaju koristi od ovakvih organizacija, njima se koriste isključivo nevjernici. Takvi, dakle, ostavljaju po strani svoju nezbrinutu i gladnu braću muslimane u cijelome svijetu bez pomoći i potpore. To je znak slabosti vjere i jedan od znakova njenog iščezavanja. To je, također, jedan od znakova koji govore o prijateljevanju sa nevjernicima i njihovim zajednicama, te o simpatijama prema njima.
Molimo Allaha da nam podari oprost i uspjeh. Neka je salavat na našeg vjerovjesnika Muhammeda!
Muhammed Salih Munnedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 116.