Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je Poslanik s.a.v.s stvoren od svjetlosti?
Slično pitanje postavljeno je Stalnom vijeću za fetve: “Mnogi ljudi smatraju da su stvari stvorene od Muhammedovog, ﷺ, nura, a da je njegov nur stvoren od Allahovog nura. Tako prenose da je on rekao: ‘Ja sam Allahov nur, a sve je stvoreno od moga nura.’ Također prenose: ‘Prvo što je Allah stvorio jeviše
Slično pitanje postavljeno je Stalnom vijeću za fetve: “Mnogi ljudi smatraju da su stvari stvorene od Muhammedovog, ﷺ, nura, a da je njegov nur stvoren od Allahovog nura. Tako prenose da je on rekao: ‘Ja sam Allahov nur, a sve je stvoreno od moga nura.’ Također prenose: ‘Prvo što je Allah stvorio jeste Muhammedov, ﷺ, nur.’ Da li to ima osnova? Isto tako ljudi prenose da je rekao: ‘Ja sam Areb (Arap) bez slova ajn, tj Rab (Gospodar), ja sam Ahmed bez slova mim, tj. Ehad (Jedini).’ Da li ovo ima osnova?”, na što je Vijeće dalo sljedeći odgovor: Opisivanje Poslanika, ﷺ, i tvrdnja da je on Allahov nur, u smislu da je on nur neovisan od Allahovog nura, u suprotnosti je sa Kur’anom koji ukazuje na Poslanikovo, ﷺ, ljudsko porijeklo. Ako se pod time misli da je on nur zbog toga što je došao sa Objavom koja je uzrok da ljudi, koji to hoće, budu na Pravom putu, onda je to ispravno. Vijeće je o ovom pitanju izdalo fetvu, koja ovako glasi:
Vidi manjePoslanik, ﷺ, ima nur, a to je svjetlo poslanstva i upute, pomoću kojeg Allah jasnim dokazima upućuje koga hoće od Svojih robova. Nesporno je da je od Allaha nur poslanstva i upute. Allah, dž. š., kaže: “Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jednom od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi. On je, zaista, uzvišen i mudar! Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, ukazuješ na Pravi put. Na put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!” (Eš-Šura, 51–53)
Ovaj nur ne potječe od pečata evlija, kao što to smatraju neki nevjernici. Što se tiče njegovog tijela, ono je sastavljeno od krvi, mesa, kostiju itd. Nastao je od oca i majke i nije stvoren prije svog rođenja. Ne prenosi se vjerodostojnim predajama od Poslanika, ﷺ, da je Allah, dž. š., prvo stvorio Poslanikov, ﷺ, nur ili da je Allah uzeo pregršt svjetla sa svoga lica i da je taj pregršt Muhammed, ﷺ, te da je pogledao u tu pregršt, nekoliko kapi u nju kapnuo i od svake kapi stvorio Poslanika. Također, nema vjerodostojne predaje da je sva stvorenja stvorio od Poslanikovog, ﷺ, nura. Iz prethodne fetve proističe da je to neispravno vjerovanje.
Što se tiče predaje: “Ja sam Areb (Arap), bez slova ajn”m ona nije vjerodostojna, kao ni predaja: “Ja sam Ahmed, bez slova mim”. Opisivati nekoga Gospodarom i da je Jedini – apsolutno nije dozvoljeno. Time se može opisivati samo Allah, dž. š. Ove osobine svojstvene su samo Uzvišenom Allahu i njima se ne mogu opisivati poslanici ili drugi ljudi. Neka su salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe.
(Stalno vijeće za naučna istraživanja i fetve, Fetve Stalnog vijeća, 1/310)
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 68.
Da li je Poslanik, s.a.v.s, griješio?
Upotrebljavanje riječi grijeh u ovome pitanju velika je greška, jer je “hataja” množina riječi od “hatietun”, a takva je greška nemoguća kad je riječ o Poslaniku. Ispravnije je kazati “ahtau”, množina od “hataun”, jer se ova vrsta pogreške (hataun) lahko oprašta, dok sa grijehom (hatietun) nije takaviše
Upotrebljavanje riječi grijeh u ovome pitanju velika je greška, jer je “hataja” množina riječi od “hatietun”, a takva je greška nemoguća kad je riječ o Poslaniku. Ispravnije je kazati “ahtau”, množina od “hataun”, jer se ova vrsta pogreške (hataun) lahko oprašta, dok sa grijehom (hatietun) nije takav slučaj.
Vidi manjeŠto se tiče grijeha (hatietun), poslanici od kojih je i Muhammed, ﷺ, nakon što su postali poslanici, nisu uradili nijedan takav grijeh s ciljem nepokornosti Allahu. U ovome se slažu svi muslimani. Dakle, poslanici su sačuvani od velikih grijeha, dok od malih nisu. Šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Većina islamskih učenjaka zastupa mišljenje da su poslanici sačuvani od velikih, ali ne i od malih grijeha. Ovo je stav i većine učenjaka tefsira, hadisa i fikha. Čak možemo ustvrditi da sve ono što se prenosi od prvih generacija, priznatih imama, ashaba, tabiina (generacija nakon ashaba), ukazuje na ovaj stav.” (Medžmuul-fetava, 4/319)
Ovo pitanje upućeno je i Stalnom vijeću za fetve:
Pitanje: Neki ljudi, od kojih su i nevjernici, tvrde da poslanici, kao i ostali ljudi, griješe. Kažu da je prvi grijeh počinio Kabil koji je ubio Habila… Zatim, Davud koji je, nakon što su mu došla dva meleka, saslušao prvog, a drugog nije, također, slučaj Junusa kad ga je progutala riba, zatim, slučaj Poslanika, ﷺ, i Zejda b. Harisa, kada je, kako kažu, sakrio nešto što je morao kazati i iznijeti te Poslanikov slučaj sa ashabima kada im je rekao: “Vi bolje znate čisto dunjalučke stvari.” Oni kažu da je u tom pitanju pogriješio. Zatim, slučaj sa slijepcem: “On se namrštio i okrenuo zato što je slijepac njemu prišao.” Da li poslanici i vjerovjesnici, uistinu, griješe i kako odgovoriti ovim grješnicima?
Odgovor: Da, poslanici i vjerovjesnici griješe, ali ih Allah, dž. š., ne podržava u njihovim greškama, nego ih objašnjava. To je vid milosti prema njima i njihovim narodima. On im oprašta i prima njihovu tevbu, jer je On Onaj koji prašta i koji je milostiv. Ovo je vidljivo iz proučavanja kur’anskih ajeta koji se bave temama navedenim u gornjem pitanju. Što se tiče Ademovih sinova, pored toga što oni nisu poslanici, Allah je ukazao na loše djelo koje je uradio jedan od njih.
(Abdulaziz b. Baz, Abdurrezak Afifi, Abdullah b. Guadejn, Abdullah b. Kaud, Fetava el-ledžnetid-daima, 3/194, br. 6290)
Što se tiče vremena prije poslanstva, učenjaci smatraju da je bilo moguće da su učinili neke manje grijehe, ali je bilo nemoguće da urade neki veliki grijeh, kao što su zinaluk, konzumiranje alkohola i slično, jer su od toga zaštićeni.
Što se tiče vremena nakon poslanstva, istina je da im se desio neki manji grijeh, ali nisu bili podržani u tome.
Šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Prenosi se od većine uleme da poslanici nisu nepogrješivi kad su u pitanju mali grijesi, ali se ne podržavaju u tome. Učenjaci ne tvrde da im se ni u kojem slučaju ne može desiti manji grijeh. Rafidije (šiije) su prva frakcija i najglasniji u stavu da su poslanici apsolutno nepogrješivi. Oni zauzimaju takav stav čak i kad je u pitanju zaborav, nenamjerno djelo i tumačenje određenih postupaka.” (Medžmuul-fetava, 4/320)
Poslanici su nepogrješivi u dostavljanju od Allaha, dž. š. Ibn Tejmijja kaže:
“Ajeti koji govore o poslanstvu vjerovjesnika ukazuju na to da su oni nepogrješivi u onome što dostavljaju od Allaha, dž. š. Sve ono što oni saopćavaju sušta je istina. Uostalom, to je značenje nubuvveta: Allah ga obavještava (glagol “enbee” znači obavijestiti) o gajbu – nevidljivom, a on obavještava ljude o tome. Poslanik je zadužen pozivanjem ljudi i saopćavanjem Allahove Objave.” (Medžmuul-fetava, 18/7)
Što se tiče nenamjerne greške, ona može biti iz dvije oblasti: iz oblasti dunjaluka, gdje se može desiti, kao što se i dešavalo, da Poslanik, ﷺ, pogriješi. On je u tome kao i ostali ljudi, kao što su zemljoradnja, medicina, obrada drveta itd. Allah, dž. š., nije nam poslao trgovca, zemljoradnika, stolara ili doktora. Greška u ovim stvarima jeste normalna za ljudsku prirodu i ona ne utječe na njegovo poslanstvo. Prenosi se od Rafia b. Hudejdža da je rekao: “Kada je Poslanik, ﷺ, došao u Medinu, ashabi su oprašivali palme, pa ih je upitao: ‘Šta to radite?’ Oni su mu kazali šta čine, a on im tada reče: ‘Možda bi bilo bolje da to ne radite.’ Oni su ga poslušali i nisu to više radili. Kasnije se pokazalo da su plodovi slabiji, te su mu oni to spomenuli. On im tada reče: ‘Ja sam čovjek poput vas. Kad vam naredim nešto iz oblasti vjere, to prihvatite, a ako vam kažem nešto po svome mišljenju – pa i ja sam čovjek.’” (Muslim, br. 2361) Primjećujemo da je Poslanik, ﷺ, pogriješio u ovoj dunjalučkoj stvari, jer je on u tome poput ostalih ljudi, ali on ne griješi u stvarima vjere.
Što se tiče nenamjerne greške u stvarima vjere, mišljenje koje preovladava kod učenjaka jeste da se to može desiti Poslaniku, ﷺ, ali samo kao činjenje onoga što nije bilo preče. Moglo se desiti da se pojavi neko pitanje o kojem nije imao šerijatski tekst na koji bi se oslonio, te bi on nastojao pronaći rješenje na osnovu svoga zaključivanja, kao što to rade i muslimanski učenjaci – ako pogodi ispravno rješenje, tada ima dvije nagrade, a ako pogriješi ima jednu. Tako i Poslanik, ﷺ, kaže: “Kad vladar donese presudu i pogodi – pripadaju mu dvije nagrade, a kada donese presudu i pogriješi – pripada mu samo jedna nagrada.” (Buhari, br. 6919; Muslim, br. 1716, od Ebu Hurejre)
Ova vrsta greške desila se Poslaniku, ﷺ, sa zarobljenicima Bedra:
Prenosi se od Enesa da je rekao: “Poslanik, ﷺ, od ljudi je zatražio mišljenje o pitanju zarobljenika u Bitki na Bedru, govoreći da im je Allah omogućio da sa njima rade šta žele. Omer b. Hattab ustao je i rekao: ‘Božiji Poslaniče, ubij ih!’ Poslanik, ﷺ, okrenuo se i otišao. Potom se vratio i rekao: ‘Allah, dž. š., omogućio vam je da sa njima postupite kako hoćete, ali su oni vaša dojučerašnja braća.’ Omer je ponovo ustao i rekao: ‘Božiji Poslaniče, pobij ih!’ On se opet okrenu od Omera i ponovi svoje pitanje. Tada ustade Ebu Bekr i reče: ‘Božiji Poslaniče, šta misliš da im oprostiš i prihvatiš otkup?’ Poslanik, ﷺ, razvedri se, oprosti im i prihvati od njih otkup. Nakon toga Allah, dž. š., objavio je: ‘Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli (El-Enfal, 68).’” (Hadis prenosi Ahmed)
Primjećujemo da o ovom pitanju Poslanik, ﷺ, nije imao jasan tekst i rješenje, te je sam potražio rješenje, konsultirajući se sa ashabima. Pokazalo se da je pogriješio u biranju ispravnijeg mišljenja.
Malo je ovakvih slučajeva u hadisu i na nama je da vjerujemo u nepogrješivost poslanika i vjerovjesnika, te da znamo kako oni nisu bili neposlušni Allahu, dž. š. Također, moramo biti vrlo oprezni u pogledu riječi onih koji nastoje ubaciti neke sumnje u pogledu Poslanikovog, ﷺ, dostavljanja Objave, preko činjenice da može pogriješiti u dunjalučkim stvarima. Međutim, velika je razlika imeđu ovoga dvoga. Također, treba biti na oprezu u pogledu zabludjelih koji smatraju da su neki šerijatski propisi, o kojima nas obavještava Poslanik, ﷺ, plod njegovih ličnih razmišljanja koja mogu biti ispravna, ali i neispravna. Šta oni kažu na Allahove riječi: “On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje.” Molimo Allaha da nas sačuva zastranjivanja i zablude! Allah najbolje zna!
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 69.
Kako su se ashabi obraćali Poslaniku?
Dok je Vjerovjesnik, ﷺ, bio živ, ashabima nije bilo dozvoljeno da mu se obraćaju riječima: “O, Muhammede”, zbog govora Uzvišenog Allaha, koji kaže: “Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete.” (En-Nur, 63) Dahak prenosi od Ibn Abbasa, r. a., da su ljudi govoviše
Dok je Vjerovjesnik, ﷺ, bio živ, ashabima nije bilo dozvoljeno da mu se obraćaju riječima: “O, Muhammede”, zbog govora Uzvišenog Allaha, koji kaže: “Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete.” (En-Nur, 63)
Vidi manjeDahak prenosi od Ibn Abbasa, r. a., da su ljudi govorili: “O, Muhammede, O, Ebu Kasime (oče Kasimov)”, pa im je Uzvišeni Allah, iz poštovanja prema Vjerovjesniku, ﷺ, to zabranio, te su nakon toga govorili: “O, Allahov Poslaniče! O, Allahov Vjerovjesniče!” Ovako su rekli Mudžahid i Seid b. Džubejr. Prenosi se od Katade da je rekao: “Uzvišeni Allah naredio je poštivanje Svoga Vjerovjesnika, ﷺ, kao i njegovo uvažavanje, te da se njegova ličnost uzdigne i stavi na posebno mjesto.”
Mukatil b. Hajjan rekao je: “I, kada ga budete dozivali, ne govorite mu: ‘O, Muhammede, o, sine Abdullahov’, nego mu ukažite poštovanje i recite: ‘O, Allahov Vjerovjesniče, o, Allahov Poslaniče’.”
Prenoseći od Zejda b. Eslema, Malik je rekao: “Uzvišeni Allah naredio im je da ga poštuju.” Zato se Vjerovjesnik, ﷺ, ne doziva samo imenom, nego se kaže: “O, Allahov Poslaniče, o, Allahov Vjerovjesniče”.
Isto tako, Vjerovjesnika, ﷺ, nije dozvoljeno dozivati nakon njegove smrti, jer je dova ibadet i ne upućuje se nikome drugome osim Allahu, dž. š.
Kaže Uzvišeni Allah: “I uistinu Allahove kuće samo Njemu pripadaju i nemojte Mu pored Njega drugim ravne smatrati”, “Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.” (El-Ahkaf, 5)
Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je Ibn Abbasu, r. a.: “Kada budeš tražio, traži od Allaha, a kada se budeš oslanjao, onda se na Allaha osloni.” (Tirmizi, br. 2516, a Albani u djelu Sahih Sunen Timizi kaže da je vjerodostojan)
U osnovi, dova predstavlja traženje koristi ili odbijanje neke štete. Kada nekog vjernika, dakle, osobu koja priznaje samo Uzvišenog Allaha za Gospodara i dovu ne upućuju nikome mimo Njega Jedinog, zadesi neka nevolja ili teška situacija, tada izgovara: “O, Allahu”, što znači: “O, Allahu, spasi nas, ili spusti na nas kišu, ili pomozi nam!” Što se tiče obožavaoca kabura i turbeta, oni dove upućuju svojim evlijama i uglednicima govoreći: “O, Bedevi! O, Rai! O, Gejlani!”, što znači: “O, Bedevi, spusti na nas kišu, ili pomozi nas ili spasi!”
Postoje i neki ljudi koji govore: “O, Allahov Poslaniče! O, Muhammede!”, i njemu se obraćaju u istom značenju, tj. njemu dovu upućuju i od njega traže pomoć i kišu.
Ovakav vid obraćanja nekome mimo Allaha predstavlja najveći i najgori oblik suprotstavljanja onome sa čime je došao Muhammed, ﷺ, i ostali poslanici, i onome zbog čega su sve nebeske knjige spuštene, a to je poziv u robovanje samo Uzvišenom Allahu.
Shodno tome, u vjeri islamu, sa kojom je Uzvišeni Allah zadovoljan, nije dozvoljeno upućivanje dove nekome drugome mimo Allaha, bilo da se radi o vjerovjesniku, poslaniku ili bliskom meleku, nego se dova upućuje samo Njemu, Jednom i Jedinom. Zbog toga je rekao Uzvišeni Allah: “Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite!” (En-Neml, 62)
Međutim, ukoliko čovjek izgovori: “O, Muhammede!” ili “O, Allahov Poslaniče”, ne namjeravajući time da mu uputi dovu za nešto (u smislu ibadeta), nego želeći da se prisjeti njega i njegovog lika, ili da, čitajući hadis Poslanika, ﷺ, kaže: “Salallahu alejke, ja resulullah” (neka je mir i spas na tebe, o, Allahov Poslaniče), ili: “Nema boljeg i ljepšeg govora od tvoga govora, o, Allahov Poslaniče”, takav način obraćanja smatra se dozvoljenim. S druge strane, riječi: “O, Muhammede!” (samim imenom), sadrže nedostatak uvažavanja i pažnje prema Allahovom Poslaniku, ﷺ, što smo naznačili na početku.
Šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, upitan je: “Da li se smatra širkom da neko na bilo kojem dijelu zemlje kaže: ‘O, Muhammede! O, Allahov Poslaniče!’, dozivajući ga?”, pa je odgovorio: “Uzvišeni Allah objavio je u Svojoj plemenitoj Knjizi, a i u sunnetu Svoga Poslanika, neka je na njega mir i spas, da je ibadet (robovanje) isključivo samo Allahovo pravo i da je i sama dova ibadet. Stoga, koji god čovjek na bilo kojem dijelu zemlje kaže: ‘O, Allahov Poslaniče ili Vjerovjesniče!’, ‘O, Muhammede, spusti na nas kišu, pomozi me, pomozi svoj ummet, izliječi me ili druge od muslimana, uputi one koji su zalutali!’, i slično, pridružio je Allahovog Poslanika Uzvišenom Allahu u ibadetu, tj. učinio je širk.
Ovako se tretira svaki čovjek koji postupi na ovaj način, bilo da se radi o vjerovjesnicima, melekima, evlijama (dobrim ljudima), džinima ili kipovima, kao i svakom drugom stvorenju, jer Uzvišeni Allah kaže: ‘Džine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju’ (Ed-Darijat, 56), ‘O, ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.’ (El-Bekara, 21).” (Ibn Baz, Medžmuu fetava, 453/2)
Također, šejh Usejmin, Allah mu se smilovao, upitan je: “Pojedini ljudi, kad ih zadesi kakva nevolja, govore: ‘O, Muhammede! O, Ali! O, Gejlani’, pa kakav je šerijatski propis o tome?”, pa je odgovorio: “Ako time upućuje dovu njima i traži pomoć od njih, on je mušrik i počinio je veliki širk, koji njegovog vlasnika izvodi iz vjere. Na njemu je da se pokaje Uzvišenom Allahu i da samo Njemu dovu upućuje, kao što je rekao Uzvišeni Allah: ‘Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja.’ (En-Neml, 62) Sama činjenica da se tako tretira mušrikom, ukazuje na to da postaje izgubljen i bez pameti. Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe’ (El-Bekara, 130), ‘Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.’ (El-Ahkaf, 5).” (Ibn Usejmin, Fetve, 133/2)
A Allah najbolje zna!
Preveo i obradio: Bekir Hodžić
Koliko će Isa a.s ostati na zemlji?
Treba spomenuti da je hadis u kojem je spomenuto da će Isa, alejhis-selam, ostati na Zemlji sedam godina zabilježio imam Muslim, što znači da ne treba sumnjati u njegovu vjerodostojnost. Također, hadisi u kojima je spomenuto da će ostati na Zemlji četrdeset godina su vjerodostojni. Jedan od njih zabviše
Treba spomenuti da je hadis u kojem je spomenuto da će Isa, alejhis-selam, ostati na Zemlji sedam godina zabilježio imam Muslim, što znači da ne treba sumnjati u njegovu vjerodostojnost.
Vidi manjeTakođer, hadisi u kojima je spomenuto da će ostati na Zemlji četrdeset godina su vjerodostojni. Jedan od njih zabilježio je imam Ebu Davud od Ebu Hurejre, r. a., u kojem je spomenuto da će Isa, alejhis-selam, ostati na Zemlji četrdeset godina. Vjerodostojnost ovog hadisa potvrdio je šejh Albani.
Autor djela Avnul-Ma‘bud, komentarišući hadis Ebu Hurejre, r. a., navodi riječi: hafiza Imaduddina b. Kesira koji je rekao: “Problem ovoj predaji (tj. da će Isa, alejhis-selam, ostati na Zemlji četrdeset godina) predstavlja predaja koju bilježi imam Muslim, a u kojoj se navodi da će Isa, alejhis-selam, ostati na Zemlji sedam godina”, a zatim kaže: “(Ova predaja nije problematična) ako bi se razumjelo da će toliko ostati na Zemlji nakon spuštanja sa neba, a taj boravak će se pridodati vremenu koje je boravio na Zemlji prije uzdizanja na nebo, a poznato je da je Isa, alejhis-selam, uzdignut u trideset trećoj godini (života).” (Avnul-Ma‘bud, 11/270)
Rezime: Neki učenjaci pomirili su ove predaje tako što su rekli da se predaje u kojima se spominje sedam godina odnose na vrijeme koje će Isa, alejhis-selam, proboraviti nakon spuštanja sa neba, dok se predaje u kojima se spominje da će ostati na Zemlji četrdeset godina odnose na njegov cjelokupan život na Zemlji, trideset tri godine prije uzdizanja i sedam godina nakon spuštanja, što skupa čini četrdeset godina.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Da li je Hidr a.s živ?
Ne postoji autentičan argument koji ukazuje na to da je Hidr, alejhis-selam, živ. Neki sljedbenici Knjige, kojima se ne može vjerovati, kažu da su se Hidr i Il’jas napili vode života i da neće umrijeti. Ova njihova tvrdnja u koliziji je s ajetom: “I Mi nijednom čovjeku prije tebe nismo vječnost podaviše
Ne postoji autentičan argument koji ukazuje na to da je Hidr, alejhis-selam, živ. Neki sljedbenici Knjige, kojima se ne može vjerovati, kažu da su se Hidr i Il’jas napili vode života i da neće umrijeti. Ova njihova tvrdnja u koliziji je s ajetom: “I Mi nijednom čovjeku prije tebe nismo vječnost podarili; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti!” (El-Enbija, 34) Sva predanja u kojima se navodi da se Hidr i Il’jas sreću svake godine na hadžu i jedan drugom briju glavu, da se Hidr svake godine na dan Arefata sreće s Džibrilom, Mikailom i Israfilom, da su ga vidjeli Alija, radijallahu anhu, i Omer b. Abdulaziz – ništavna su. Ova predanja naveo je imam Ibn Dževzi u svom djelu El-Mevduat, 2/249, i opovrgao je njihovu vjerodostojnost. Ebu Bekr Nekkaš zabilježio je da su neki ljudi upitali imama Buharija o Hidru i Il’jasu, jesu li još živi, pa je odgovorio: “Kako će biti živi, a Poslanik, ﷺ, rekao je: ‘Nakon stotinu godina niko od prisutnih neće biti živ.’” (Buhari i Muslim. Vidjeti: El-Menarul-munif, str. 67. Napomena: Ovaj je hadis Resulullah, ﷺ, izgovorio pred kraj svog života.) Šejhul-islam Ibn Tejmijja napominje: “Da je Hidr bio živ za vrijeme Poslanika, ﷺ, morao bi vjerovati u njegovo poslanstvo, boriti se s njim na Allahovom putu… Kako da Poslanik, ﷺ, nije obavijestio svoj ummet o tome da je on živ, niti su to učinili pravedni vladari?!” (Vidjeti: Medžmuul-fetava, 27/60) A Allah najbolje zna!
Vidi manjeOdgovorio: Mr. Safet Kuduzović
Da li je i prije Nuha, alejhis-selam, bilo poslanika?
Prije Nuha, alejhis-selam, nije došao nijedan poslanik od Allaha, dž. š., a dokaz za to jesu Allahove riječi: “Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega…” (En-Nisa, 163) Ovo je dokaz da su pogriješili svi historičari koji navode da je i prije Nuha, alejhis-seviše
Prije Nuha, alejhis-selam, nije došao nijedan poslanik od Allaha, dž. š., a dokaz za to jesu Allahove riječi:
“Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega…” (En-Nisa, 163)
Ovo je dokaz da su pogriješili svi historičari koji navode da je i prije Nuha, alejhis-selam, Allah, dž. š., slao poslanike ljudima.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
Vidi manjeDa li je sve stvoreno radi Poslanika Muhammeda s.a.v.s?
Nebesa i zemlja nisu stvoreni zbog Poslanika, ﷺ, nego su stvoreni iz razloga koji nam spominje Allah, dž. š.: “Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a neka znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!” (Et-Talak, 12) Štoviše
Nebesa i zemlja nisu stvoreni zbog Poslanika, ﷺ, nego su stvoreni iz razloga koji nam spominje Allah, dž. š.: “Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a neka znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!” (Et-Talak, 12) Što se tiče spomenutog hadisa, on je izmišljen na Poslanika, ﷺ. Neka su salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe.
Vidi manje(Stalno vijeće za naučna istraživanja i fetve, Fetve stalnog vijeća, 1/312)
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 69.
Kojim znakovima je Allah s.v.t podržao Musaa a.s?
Devet ajeta (znakova) kojima je Allah, dž. š., podržao Musaa, alejhis-selam, su: ruka (postala bi bijela kad bi je stavio u njedra i ponovo izvadio),štap (pretvarao se u zmiju kad bi ga on bacio na zemlju),kamen (pomjerao se i nosio mu odjeću koju je Musa, alejhis-selam, odložio na njega),more (rastviše
Devet ajeta (znakova) kojima je Allah, dž. š., podržao Musaa, alejhis-selam, su:
ruka (postala bi bijela kad bi je stavio u njedra i ponovo izvadio),štap (pretvarao se u zmiju kad bi ga on bacio na zemlju),kamen (pomjerao se i nosio mu odjeću koju je Musa, alejhis-selam, odložio na njega),more (rastavilo se kad je Musa, alejhis-selam, štapom udario po njemu),skakavci,suša (nerodne godine),vaši (vaške, uši, krpelji)žabe,krv.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
Vidi manjeJe li dozvoljeno zaklinjanje Poslanikom?
Zaklinjanje Allahovim Poslanikom, ﷺ, haram je (zabranjena) i jedna vrsta širka. Kada se neko zaklinje, onda on na taj način slavi i uzdiže ono čime se zaklinje, a onaj koji je stvoren ne može nikako da se zaklinje onim što je stvoreno. Zbog toga je Allahov Poslanik, ﷺ, izrekao sljedeće riječi: “Ko sviše
Zaklinjanje Allahovim Poslanikom, ﷺ, haram je (zabranjena) i jedna vrsta širka. Kada se neko zaklinje, onda on na taj način slavi i uzdiže ono čime se zaklinje, a onaj koji je stvoren ne može nikako da se zaklinje onim što je stvoreno. Zbog toga je Allahov Poslanik, ﷺ, izrekao sljedeće riječi: “Ko se bude zaklinjao nečim drugim, osim Allahom, dž. š., učinio je kufr ili širk.” (Hadis je vjerodostojan, a prenose ga Ahmed, 2/125, Ebu Davud, br. 3251, i Tirmizi, br. 1535)
Vidi manjeOvaj hadis obuhvata sve vrste zakletvi, mimo zaklinjanja Allaha, dž. š., kao što je zaklinjanje poslanicima, melekima, dobrim ljudima i ostalim stvorenjima. Allahov Poslanik, ﷺ, u drugom hadisu kaže: “Ko želi da se zakune, neka se zaklinje Allahom, dž. š., ili neka šuti!” (Buhari, br. 4860 i br. 6107, Muslim, br. 1647, Ahmed, 2/309, Ebu Davud, br. 3247, Nesai, br. 3775, Tirmizi, br. 1545, Ibn Madža, br. 2096)
Što se tiče zakletvi koje se spominju u Kur’anu, kao što je zaklinjanje onima koji se jedan za drugim šalju (murselat), onima koji pušu snažno (zarijat), onima koji čupaju grubo (naziat ), zorom (fedžr), vremenom (asr), jutrom (duha), mjestima zvijezda koje se gube (mevaki’an-nudžum) i drugo, njima se zaklinje Uzvišeni Allah. Allah, dž. š., zaklinje se čime hoće od Svojih stvorenja. Dok, na drugoj strani, čovjek se može zaklinjati samo Onim koji ga je stvorio.
(Preneseno iz: Ibn Džibrin, El-Lu’lu’u el-mekin min fetava Ibn Džibrin, str. 32)
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 21.
Grižnja savjesti zbog pogrešnog postupka
Ve alejkumusSelam, Posto si ti radnik koji je potpisao ugovor sa poslodavcem, I imas odredjenu platu koju uzimas mjesecno, duzan si da obavjestis gazdu o slijedu dogadjaja tacno kako se desio. Ako on odobri da visak novca bude dodijeljen vama, onda ga slobodno koristite. Tim prije sto mozete kod istviše
Ve alejkumusSelam,
Posto si ti radnik koji je potpisao ugovor sa poslodavcem, I imas odredjenu platu koju uzimas mjesecno, duzan si da obavjestis gazdu o slijedu dogadjaja tacno kako se desio. Ako on odobri da visak novca bude dodijeljen vama, onda ga slobodno koristite.
Tim prije sto mozete kod istoga poslodavca izgubiti povjerenje a time I dugotrajan radni odnos.
Ponekada se znalo desiti da upravo gazda kreira tu situaciju kako bi ispitao na kojem stupnju povjerenja I odgovornosti se nalazite, sto ne znaci da je to kod vas slucaj.
A Allah najbolje zna!
Prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manje