Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Kada se približi Sudnji dan, skoro da će se obistiniti svaki san koji usnije musliman. Najistinitije snove imaju najiskreniji ljudi. San je jedan od četrdeset i šest dijelova poslanstva. Postoje tri vrste snova: san kojim Allah želi nekoga počastiti i obradovati, san kojim šejtan želi uplašiti i san koji je posljedica razmišljanja o nečem. Ko usnije nešto što mu se ne sviđa, neka to ne priča nikome; neka ustane i neka klanja. “805

Ebu Selema, radijallahu anhu, kazuje da je sanjao snove koji su mu donosili bolest sve dok nije čuo Ebu Katadu kako govori: “I ja sam sanjao snove koji su kod mene izazivali bolest sve dok nisam čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Lijep je san od Allaha, pa kada neko od vas usnije nešto što voli neka to ne priča nikome osim onome koga voli; ako usnije nešto što ne voli, neka kod Allaha zatraži utočište od zla što ga nosi taj san i od šejtanova zla, a potom neka pljucne tri puta i taj san ne priča nikome, pa mu neće nauditi. “806

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, čuo je Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Kada neko od vas usnije lijep san, neka zna da je od Allaha, pa neka Mu se zahvali i ispriča ga drugima. A ako neko usnije ružan san, neka zna da je to od šejtana, pa neka zatraži Allahovo utočište od zla toga sna i neka ga nikom ne spominje, pa mu neće nauditi. “807

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijeda da je neki beduin došao kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričao mu da je sanjao da mu je glava odsječena i da hoda za njom. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio ga je i rekao: “Ne pričaj o tome kako se šejtan poigrava s tobom u snu!”808

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, ružan je san od šejtana, on se pomoću toga poigrava s čovjekom, da bi ga rastužio i izazvao loše mišljenje o Gospodaru.

Drugo, ko usnije ružan san, treba postupiti u skladu sa sunnetom, kako bi odagnao šejtanske spletke. Treba, naime, učiniti sljedeće: klanjati, tražiti utočište od od zla što ga nosi taj san i od šejtanova zla, pljucnuti tri puta na lijevu stranu, nastaviti spavanje na drugoj strani i ne spominjati taj san nikome. Ibn Kajjim el-Dževzijja zapisao je u djelu Zadul-mead, 2/458, da ružan san neće nauditi onome ko postupi tako.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Hansa b. Hidam el-Ensarija, radijallahu anha, prenosi da ju je njen otac udao – a već je ranije bila udata – te nije bila zadovoljna brakom. Otišla je Poslanik u, sallallahu alejhi ve sellem, i on je poništio taj brak. 800

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, brak pod prisilom ima se poništiti, a prisiliti ženu da se uda bez njene volje jeste zabranjeno.

Drugo, neophodno je dobiti saglasnost žene za brak, bila ona djevica ili raspuštenica, odnosno udovica. To je detaljno objašnjeno u knjizi o braku, u poglavlju o tome da se ni djevica ni raspuštenica, odnosno udovica ne mogu prisiliti na brak.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Allah, dželle šanuh u, rekao je: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu je korist dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi.” (EI-Bekara, 286) I rekao je: “Svaki će grešnik samo svoje grijehe nositi.” (El-En'am, 1 64)

Usama b. Šerik, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Niko neće odgovarati za tuđe grijehe. “780

Tarik el-Muharibi, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom podigao ruke tako da se ukazala bjelina ispod pazuha, pa je rekao: ‘Uistinu, majka neće odgovarati za grijehe svoga dijeteta. Uistinu, majka neće odgovarati za grijehe svoga dijeteta. “781

Ebu Resima prenosi da je otišao sa svojim ocem kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao njegovog oca: “Nije li ovo tvoj sin?” “Da, tako mi Gospodara Ka'be”, odgovorio je. “Zaista?”, opet će Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. “Svjedočim da je tako”, reče otac. Tada se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmiješio zbog ovih očevih odgovora, rekavši: “Niti će on naštetiti tebi a ni ti njemu. ” Potom je proučio kur'anski ajet: “Svaki će grešnik samo svoje grijehe nositi.”782

Slične hadise prenose Amr b. el-Ahves, Sa'leba b. Zehdem i Lekit b. Amir, radijallahu anhum.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je bilo koga kazniti zbog tuđeg grijeha. Imam El Munavi ostavio je zapis u djelu Fejdul-Kadir 6/391: ” … dakle, majka neće odgovarati za grijehe svoga djeteta, iako su veoma bliski i slični jedno drugom; svako će odgovarati samo za ono što je on uradio.”

Drugo, zabranjeno je da bližnji odgovaraju za nedjelo svoga rođaka, a to je bilo prisutno prije pojave islama. Također, to je i danas običaj kod nekih beduina i nomada, koji se još uvijek nisu oslobodili plemenskih stega koje ih uvelike sputavaju. Es-Sindi, 8/53, zapaža: “Ovaj hadis u potpunosti poništava praksu pagana.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Uzvišeni Allah rekao je: “Onaj ko se bude za zlo zauzimao – bit će i njemu udio u kazni.” (En-Nisa, 58)

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj čije zauzimanje onemogući izvršenje neke šerijatske kazne, taj se suprotstavio Allahu. Ko umre pod dugom neka zna da na ahiretu neće biti prisutni zatnici i srebrenjaci nego će se prava drugim ljudima vratiti dajući im dobra dijela, odnosno preuzimajući njihove grijehe. Ko se bude prepirao znajući da nije u pravu, Allah će biti ljut na njega sve dok ne prestane. Onaj koji nešto izmisli o vjerniku bit će zadržan u znoju stanovnika džehennema sve dok ne dokaže svrju izjavu. “771

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se Usami b. Zejdu, radijallahu anhu, koji se zauzimao za ukinuće kazne jednoj ženi iz plemena Mahzum: “Zar se zauizmaš za izostavljanje šerijatske kazne?!”772

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je zauzimanje za osobu nad kojom se treba izvršiti propisana kazna, jer je to Allahovo pravo, i ono se ne smije zanemariti.

Drugo, zauzimanje za neizvršenje neke šerijatske kazne zapravo je suprotstavljanje Allahu.

Treće, navedeni hadisi odnose na slučaj kad vladar sazna za prijestup, a sve dok ne sazna, zauzimanje je dopušteno, kako bi se sakrila sramota muslimana. Ovako je rekao imam El-Begavi, 10/329. Dokaz za ovo jesu Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Opraštajte jedni drugima, ali kada slučaj do mene dopre, kazna se mora izvršiti. “773

Četvrto, dopušteno je zauzimanje kada je riječ o kaznama koje nisu određene Kur'anom i hadisom, shodno Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Zanemarite greške istaknutim, uzoritim ljudima, osim ako se radi o prijestupima za koje slijedi šerijatska kazna. “774

U vezi s navedenim hadisom, El-Begavi, u djelu Šerhus-sunna, 10/330, kaže: “Ovaj hadis dokazuje da kazna koju određuje vladar može biti izostavljena, jer je nije obaveza izvršiti. Da je obavezna, tada bi u tom pogledu bili jednaki istaknuti i uzoriti ljudi i oni koji to nisu.”

Ibn Hadžer, 12/88, tvrdi: ” …i ovaj je hadis dokaz da je dopušteno zauzimanje u pogledu kazni koje propisuje vladar. Ibn Abdulberr i neki drugi učenjaci kažu da o tome postoji saglasnost među islamskim pravnicima. Tome su dokaz i svi drugi hadisi u kojima se preporučuje da se sakrije sramota muslimana, ako vladar već nije saznao za prijestup.”

Peto, neki učenjaci smatraju da je zauzimanje dopušteno za onoga ko obično nije uznemirivao muslimane niti je činio poroke, a kojem se eto dogodilo da pogriješi.

Smatram da je to u skladu sa sintagmom istaknuti i uzoriti ljudi, koja je upotrijebljena u navedenom hadisu. El-Bejheki, 8/334, je zabilježio sljedeće Šafijeve riječi: “Uzorni su oni ljudi koji vrlo rijetko griješe, koji nisu poznati po zlu, ali i oni nekada posrnu.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Kazna za krađu izvršava se samo ako čovjek ukrade nešto što vrijedi četvrtinu zlatnika ili više od toga. “756

Rafi b. Hadidž, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ” Kazna za krađu ne izvršava se zbog krađe datula niti zbog krađe srčike s vrha palme. ”157

Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca, a on od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitan u vezi s jedenjem okačenih hurmi, pa je odgovorio: “Nema grijeha u tome za onoga ko je gladan, ali pod uvjetom da ništa ne ponese sa sobom. Ali ako ponese, dužan je platiti duplu cijenu toga i bit će kažnjen. Ako ukrade datule iz sušnice u vrijednosti četvrtine zlatnika, odsijeca mu se ruka. “758

Džunada b. Ebu Umejja pripovijeda da su bili sa Busrom b. Ertaom na moru, kada su doveli kradljivca kojeg su zvali Masder, a ukrao je orlicu. On reče: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Kazna za krađu ne izvršava se na putovanju. ‘ Inače bih Masderu odsjekao ruku.”759

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kazna za krađu ne izvršava se nad onim koji otima, niti nad onim koji vreba priliku da šta uzme, niti nad onim koji zadrži stvar koju je dobio na korištenje ili na čuvanje. “760

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, odsijecanje ruke kradljivcu utemeljeno je Kur'anom, sunnetom, i konsenzusom, ali postoje određene okolnosti koje sprečavaju izvršavanje ove kazne, a to je i tema ovog poglavlja.

Drugo, kazna za krađu izvršava se samo nad onim čovjekom koji ukrade ono što ima vrijednost četvrtine zlatnika i više, odnosno tri srebrenjaka i više.

Treće, krađa je uzimanje tuđe imovine koja je skrivena na sigurnom mjestu. Ukoliko nije skrivena ili se ona pak javno uzme, to je onda pronevjera ili izdaja, za što se ne odsijeca ruka.

Četvrto, ukoliko se plodovi nalaze na skrivenom mjestu i dostižu vrijednost četvrtine zlatnika, mora se izvršiti kazna nad onim ko ih ukrade. A ako nisu skriveni, tada se plaća dupla cijena i kradljivac se prikladno kažnjava. Prema tome, hadis Abdullaha b. Amra određuje značenje Rafijevog hadisa.

Et-Tahavi je u djelu Šerhu meanil-asar, 3/1 73, ostavio sljedeći zapis: “Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napravio razliku između plodova koji su sklonjeni u sušnici i onih koji su na stablu, pa se za krađu plodova iz sušnice, mora izvršiti kazna, a za otuđivanje plodova sa stabla, ne izvršava se kazna nego se kradljivac opomene.”

Peto, onaj ko ukrade ovcu na ispaši, neće biti kažnjen odsijecanjem ruke, za razliku od onoga ko je ukrade iz tora: njemu će biti odsiječena ruka.

Šesto, učenjaci nemaju istovjetno mišljenje o pitanju šta se smatra skrivenim mjestom. Ispravno je mišljenje onih učenjaka da se u obzir uzima ono što narod smatra skrivenim mjestom, te se imovina u tome pogledu razlikuje. 761

Sedmo, kazna za krađu ne izvršava se na putovanju niti u vojnom pohodu. Et-Tirmizi, 4/53-54, kaže: “Neki učenjaci smatraju da se kazna odsijecanja ruke neće izvršiti u vojnom pohodu, iz straha da prijestupnik ne prebjegne neprijatelju. Kada se vojska vrati u islamsku državu, izvršit će se kazna. Ovo je i El-Evzaijev stav.”

Osmo, učenjaci se također razilaze u mišljenju treba li odsjeći ruku onome ko pozajmi nešto od nekog pa to porekne. A povod ovom razilaženju je”ste razilaženje u slučaju žene iz plemena Mahzum: da li je pozajmila nakit i robu pa porekla, ili je ukrala? Postoje predanja koja podupiru oba stava.

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je neka žena iz plemena Mahzum uzela u zajam robu pa je porekla. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi v e sellem, naredio je da joj se odsiječe ruka. 762 Prema njezinom drugom predanju, Kurejšije je obuzela briga zbog te žene, koja je počinila krađu. 763

Između ovih predanja ne postoji oprečnost, na osnovu sljedećeg: prvo, povod nastanka hadisa najbolji je komentar, a na osnovu njega jasno je da se poricatelj zajma smatra kradljivcem; drugo, hadis u kojem stoji da se ne odsijeca ruka onome ko nešto pronevjeri nije u suprotnosti s ovim predanjima, jer se ovdje radi o poricanju zaloga, a ne poricanju duga.

Ibn Kajjim el-Dževzijja, u djelu Zadul-mead, 5/50, zapaža: “Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, presudio da se odsiječe ruka ženi koja je posudila robu, a potom to porekla. Imam Ahmed smatra da se nad takvom osobom mora izvršiti šerijatska kazna. Kada je riječ o onome koji otima, onome koji vreba priliku da šta uzme i onome koji zadrži stvar koju je dobio na korištenje ili na čuvanje, njima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije odsijecao ruke. Kada se kaže da je neko pronevjerio, misli se na poricatelja zaloga. Međutim, što se tiče poticatelja zajma, on se po Šerijatu tretira kradljivcem, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao da se odsiječe ruka ženi koja je porekla da je uzela robu u zajam, i tom je prilikom kazao: Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, kada bi Fatima, kćerka Muhammedova, ukrala, odsjekao bih joj ruku. ‘ Uvrštavanje poricatelja zajma u kradljivce isto je što i uvrštavanje ostalih opojnih pića u alkohol.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf