Ako čovjek prilikom uzimanja abdesta zaboravi oprati jedan dio tijela i sjeti se nakon kratkog vremena, oprat će taj dio i dijelove tijela koji se peru poslije njega. Naprimjer, umio si lice, zatim desnu ruku, a zaboravio si oprati lijevu ruku, te si potom potro po glavi i ušima te oprao noge, a onda si se sjetio da si izostavio pranje lijeve ruke – u toj ćeš situaciji oprati lijevu ruku i zatim abdest uzeti dokraja. Obavezali smo te na potiranje po glavi i ušima te na pranje nogu zato što se abdest mora uzeti onim redoslijedom koji je spomenut u časnom Kur’anu: “O vjernici, kad hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka…” (el-Maida, 6)

A akoli se dogodi da obveznik prilikom uzimanja abdesta zaboravi oprati jedan dio tijela (i ovdje važi prethodni primjer) i sjeti se nakon nakon što protekne mnogo vremena, uzet će abdest ispočetka jer je izostavio uzastopno pranje dijelova tijela, a ono je, kako smo kazali, uvjet ispravnosti abdesta. Ipak se ne treba osvrtati na sumnju, to jest ako čovjek, nakon što uzme abdest, posumnja u to je li izvršio sve farzove abdesta, kao što su, naprimjer, pranje ruku, ispiranje usta i nosa i tako dalje. U toj će situaciji smatrati da ima abdest, i nema nikakve smetnje da obavi namaz pod tim abdestom. To je tako, jer nije mjerodavna sumnja koja se pojavi nakon ibadeta, takvoj sumnji ne treba pridavati nikakvu pažnju. Ukoliko bismo kazali da je sumnja i u toj situaciji mjerodavna, muslimane bismo doveli u položaj da sumnjaju u svoje ibadete. U tome što se sumnja koja se pojavi nakon ibadeta ne uzima u obzir, ogleda se Allahova, dželle šanuhu, milost. Čovjek je dužan ispraviti samo onu grešku u koju je siguran. A Gospodar, opet, najbolje zna.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Cijenjena i uvažena sestro, na samom početku želim da vam se zahvalim na posjeti i na ukazanom povjerenju. Mnogo je toga što se da shvatiti iz vašeg pitanja, što iziskuje dugačak odgovor, zato se iskreno nadam da se nećete ljutiti ako odgovor bude malo duži od prosječnih odgovora. Poljubiti ženu strankinju (onu s kojom muškarac može stupiti u brak) sigurno je veliki grijeh.

Allahov Poslanik, onaj koji ne govori po hiru svome, takav čin naziva zinalukom, a treba li nakon toga veći dokaz da je to veliki grijeh. Kazao je Allahov Poslanik: “Ruke čine zinaluk dodirom, noge čine zinaluk hodanjem, usta čine zinaluk ljubljenjem.” (Muslim)

Ovaj hadis je jasan dokaz za pitanje koje ste vi postavili, iako je općepoznata stvar da vjerniku, u osnovi, nije dozvoljeno da dodirne ženu strankinju, osim kada za time postoji velika potreba, kao u slučaju liječenja ako ne postoji ženski stručni kadar. Ja ne mogu a da ne primijetim iz vašeg pitanja, također, da vi u ašikovanju ne vidite problem, što je izuzetno diskutabilno. Islam je u svojoj potpunosti i savršenstvu dozvolio mladiću i djevojci da se upoznaju prije stupanja u brak, ali je za to postavio odrednice.

Naprimjer, muškarcu postaje dozvoljeno da gleda u ženu onda kada bude imao namjeru da će je ženiti. Također, ta dozvola, da mladić pogleda djevojku koju želi prositi, ni u kom slučaju ne znači da je njima dozvoljeno da se osamljuju (a kamoli da je dodirne ili poljubi) jer je to u osnovi zabranjeno, kao što je spomenuto u vjerodostojnim hadisima.

Razgovor, upoznavanje, treba da bude u prisustvu njenog staratelja ili nekoga od njenih mahrema kako bi se izbjeglo osamljivanje. Također, iz vašeg pitanja se da zaključiti – a zaista se nadam da vas to ne vrijeđa, jer vi ste tražili savjet i ja se maksimalno trudim da vam dam najbolji savjet, onaj koji bih dao i svojoj kćerki – da su vaši parametri određivanja ko je dobar musliman malo poremećeni; ja ne negiram da među vašim prijašnjim momcima sigurno ima finih osoba, ali ne mogu da shvatim da neko želi javno počiniti veliki grijeh i ne samo to, već i druge (vas konkretno) poziva u to, pod izgovorom da je to mali grijeh, i poslije da mi kažemo kako je ta osoba dobar vjernik.

Moj savjet vam je da prekinete sa ašikovanjem, znam da je to u današnjem vremenu teško i da se oni koji se odluče na izvorno prakticiranje vjere smatraju konzervativnim i nazadnim, ali se strpite radi Allaha, očekujući Njegovu nagradu, također vam savjetujem da prekinete kontakt sa takvim osobama koje su sebi priuštile toliki “luksuz” da od djevojke koja nosi mahramu traže otvorenu nepokornost Allahu.

Moj savjet vam je također da, kada budete spremni za udaju, da tragate za osobom koja istinski čuva Allahove granice, istinski se boji Allaha i kada je u samoći, a i pred drugima, jedino sa takvom osobom možete postići sreću dunjaluka prije vječne sreće na ahiretu. Ako budete takvi, onda je očekivati Allahovu pomoć, kao i izlaz iz svake situacije, pa makar u našim očima bila i bezizlazna. Kazao je Uzvišeni Allah: “Onaj ko se Allaha boji, Allah će mu podariti izlaz iz svake situacije.”

Cijenjena sestro, ne zaboravi da stavljanjem mahrame ti više nisi “obična” žena, ti si žena čiji postupci kod ljudi važe kao izvor vjere. Svakako da je to poimanje neispravno, jer istina se ne vrednuje po ljudima, već ljudi po istini, ali pošto nam je takvo shvatanje nametnuto od strane našeg društva, onda treba da tom društvu pokažemo i prezentujemo vjeru islam u najboljem svjetlu. Zamisli, cijenjena sestro, kako će biti nekoj sestri i bratu koji pokušaju da pojasne svojim roditeljima, rodbini i poznanicima da ašikovanje nije od islama, kao i to da je zabranjeno ljubljenje sa momcima, a oni onda, nesvjesni da tako iskazuju svoje neznanje, postupkom nekog, poput vaših prijašnjih momaka, budu argumentovali legitimnost tog djela. Zaista je to velika odgovornost, koje nažalost nisu svjesni mnogo koji krenu ovim putem!!!

Svakako da je vaša dosadašnja ustrajnost u tome, da ne činite taj grijeh, kao i strah od Allaha da prekršite vašu zakletvu, veliki pokazatelj vaše iskrenosti, čestitosti, morala. Zato vam savjetujem da ostanete čvrsti, bez kolebanja, na bedemu islama, da budete od onih koji će svojim djelima –prije riječi, pokazati kako se islam prakticira, i kako se i u našem podneblju može biti praktičar vjere, kao i istinski sljedbenik Allahovog Miljenika.

Ne treba, cijenjena sestro, da te boli mnoštvo onih koji slijede šejtanov put, kao ni malobrojnost onih koji se čvrsto drže istine, već treba da budeš ponosna, ali i zahvalna, što te je Uzvišeni Allah odabrao među hiljadama, ako ne i milionima drugih koji idu putem neistine. Kazao je Allahov Poslanik: “Islam je počeo kao stranac – pojedinac, i vratit će se kao stranac – pojedinac, a blago li se pojedincima.” (Muslim) Allah nabolje zna.

Prof. Elvedin Pezic – http://www.fetve.org

Ne postoji šerijatski tekst kojim se sprugi naređuje da muževe roditelje zove „babo i majka“. Međutim, ne postoji ni tekst kojim se zabranjuje. Dakle, propis se vraća običaju u mjestu u kome žive supružnici. Ako je običaj u tom mjestu da mlada zova muževe roditelje babom i majkom neka ih onda i ona tako zove. Posebno ako se takvo zvanje smatra respektom.

Hfz. Mr. Senaid Zajimovic

preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkumusSelam,

Molim Allaha dz.s. da te nagradi najljepsom nagradom na pohvalama koje si uputio za rad stranice, amin. Posto se radi o putovanju ja ne znam kolika je udaljenost te brace koju posjecujete. Ako ima kilometara toliko da se u obicaju vasega naroda smatra da ste krenuli na put tada imate mogucnost da kratite i spajate ten amaze. Ako nisu toliko daleko, onda se dogovorite da najprije namaz obavite kod jednog od vas u kuci ili u dzamiji koja vam je relativno svima blizu,obavite podne namaz,a onda krenite na put.

To je pitanje dogovora i organizacije putovanja, a hvala Allahu na svakom koraku ima dzamija. Tako da i usput imate mogucnost stati da obavite namaz i onda nastavite putovanje.

A Allah najbolje zna!

Prof. Jasmin Djanan

preuzeto sa http://www.n-um.com