Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Igre na sreću, loto, bingo, kladionice?
Po pitanju igara ne sreću, kao što je bingo, loto, sportske kladionice i sl. propis islama je jasan. Islam strogo zabranjuje sve navedene vidove igara, «O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejviše
Po pitanju igara ne sreću, kao što je bingo, loto, sportske kladionice i sl. propis islama je jasan. Islam strogo zabranjuje sve navedene vidove igara, «O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allah i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti»(el-Maide 90-91).
Možda će neko zapitati zašto su te stvari zabranjene i šta ima loše u njima? Trošenje imetka muslimanskoga treba da bude u korisne svrhe za koje znamo da će od njih biti rezultata. A isto tako ako neko želi da uzme imetak od nekoga treba da mu naznači zašto ga uzima i šta mu nudi. Oni koji uzimaju od ljudi za ove vrste igara šta imaju reći onome koji uzme listić ili onome koji je već utrošio možda nekoliko stotina ili hiljada kupujući listiće godinama. Ne sumnjam da bi mu se možda i zasmijali u lice ili mu rekli da oni nisu krivi što je on to radio i da je to bila njegova dobra volja.
Drugi odgovor je onaj koji ajet spominje, da šejtan tim igrama želi da unese mržnju među ljude i da ih odvoji od pokornosti Njemu. A treći odgovor bi bio da islam uči čovjeka da živi od rada svojih ruku a ne od varanja i «zamotavanja» drugih. I jedan opšti odgovor za sva zabranjena djela u islamu je da Uzvišeni Allah zabranjuje ono u čemu je očita šteta za čovjeka kao jedinku ili društvo kao cjelinu. Vjera islam se temelji na jednoj osnovi koja glasi donošenje koristi a otklanjanje štete. I sve ono na što se odnosi prvi dio, odnošenje koristi, se naređuje u obaveznom ili dobrovoljnom obliku gledajući dobro i korist koju sa sobom donosi. A sve ono na što se odnosi drugi dio pravila se zabranjuje u obavezno ili preporučenom obliku shodno šteti koju sa sobom nosi.
Učeći životnu školu koja se zasnivala na praktičnim primjerima narod je ostavio nasljednicima mudre izreke koje su se prenosile s koljena na koljeno. Jedna od njih je «kako došlo tako i otišlo» što znači kako nešto zaradiš, na halal ili haram način, tako ćeš ga slično i potrošiti i iskoristiti. Mnogi kada raspravljaju ili razmišljaju o novcu gledaju cifre misleći da je sva mudrost u tome.
Musliman prije nego pogleda u cifre utvrdi na koji način će do njega doći taj novac. A nakon toga moli Allah Uzvišenog da mu u onome što zaradi podari bereketa. Mudrost ne leži u količini nego koliko insan u tome ima bereketa. Iako se može desiti da neko zaradi mnogo na lahak način isto tako to može brzo da i ode na isti način. Musibeti dolaze shodno ljudskim zaslugama pa i imetak zarađen na nedozvoljen način sa sobom može donijeti nevolju. Možda danas uzme taj novac a sutra ga možemo trošiti na liječenje sebe ili nekoga iz svoje bližnje porodice pa da i ne osjetio ljepotu tog novca ili nam ne bude ni na kraj pameti da se sjetimo koliko smo bogati od svega što nas može zadesiti. Zato i možemo čuti kako je neko novac zarađen na kocki brzo i sam prokockao i samo ga predao drugima ma ruke za nekoliko noći. I ne samo to nego je zbog toga i imao velikih problema u porodici zbog izgubljene skorašnje dobiti. Sve su to jasne činjenice koje govore da u haramu nema hajra sigurno, a pouku prihvataju samo razumom obdareni!
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao:«Zaista je Uzvišeni Allah dobar i ne prima ništa osim dobra; i zaista je Allah naredio vjernicima ono što je naredio poslanicima, te je rekao:
«O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite…»
(El-Mu’minun 51)
«O vjernici, jedite od dobra kojim smo vas opskrbili i budite Allahu zahvalni, ta vi samo Njemu robujete.» (El-Bekare 172).Pa je nakon toga Poslanik, alejhis-selam, spomenuo čovjeka koji je dugo putovao raščupane i prašnjave kose, ruku pruženih prema nebu:» Gospodaru, Gospodaru», a on se hrani haramom, piće mu je haram, njegova je odjeća haram, othranjen je haramom; pa kako da mu se dova usliša.» (Muslim)
Iako neko direktno ne jede i pije ono što je islamom zabranjeno ali ako to kupi od nedozvoljene zarade biva haramom. Također se prenosi predaja koju je zabilježio imam Sujuti u kojoj kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem: « Mesu izniklom iz haram vatra je najpreča».
Zar sve navedeno nije dovoljan razlog da se klonimo ovog zla i tražimo svoju opskrbu na onaj način koji priliči muslimanu jer tada možemo se i osloniti na našeg Gospodara i tražiti od njega olakšanje na tom putu. « A onaj ko se bude Allaha bojao, On će mu izlaz naći i opskrbiti ga odakle se on i ne nada.» (Et-Talaq 2 i 3)
Prof. JASMIN DJANAN
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeMože li se sadaka, sadekatul fitr davati u riži?
Da, neki islamski autoriteti kažu da nije dozvoljeno na ime sadekatul-fitra dati nijednu drugu namirnicu ako se narod hrani namirnicama koje su spomenute u hadisu, a to su: pšenica, datule, ječam, grožđice i suhi sir. To njihovo mišljenje u potpunosti je oprečno stavu nekih drugih islamskih autoriteviše
Da, neki islamski autoriteti kažu da nije dozvoljeno na ime sadekatul-fitra dati nijednu drugu namirnicu ako se narod hrani namirnicama koje su spomenute u hadisu, a to su: pšenica, datule, ječam, grožđice i suhi sir. To njihovo mišljenje u potpunosti je oprečno stavu nekih drugih islamskih autoriteta koji drže da se kao sadekatul-fitr mogu davati sve namirnice, pa i u protivvrijednosti. To su dvije krajnosti. Ispravno je da je kao sadekatul-fitr dozvoljeno dati bilo koju vrstu hrane kojom se ljudi hrane. To dokazuje predanje u kojem stoji da je Ebu Seid, radijallahu anhu, kazao: “Za vrijeme Allahova Poslanika, ﷺ, davali smo kao sadekatul-fitr jedan sa‘ hrane, a hranili smo se datulama, ječmom, grožđicama i suhim sirom” (el-Buhari, 1506).
Vidi manjeEbu Seid, radijallahu anhu, nije ovdje spomenuo pšenicu, koja u ovom kontekstu, koliko mi je poznato, nije spomenuta ni u jednom pouzdanom jasnom hadisu, premda je pešnicu, nesumnjivo, dozvoljeno davati kao sadekatul-fitr. Zatim, kao potkrepu ovom obrazloženju možemo navesti i Ibn Abbasove, radijallahu anhu, riječi: “Resulullah, ﷺ, naredio je davanje sadekatul-fitra radi toga da bude čišćenje posta od neprimjernih riječi i ružnih postupaka, te da se pomoću njega nahrane potrebiti” (o izvoru ovog predanja bilo je govora).
Eto, dozvoljeno je dati sadekatul-fitr u namirnici koja nije jedna od peteriju namirnica koje su uvjetovali neki pravnici. Otuda, sadekatul-fitr dopušteno je dati u riži, pa štaviše, prema mom prosuđivanju, bolje je sad davati rižu kao sadekatul-fitr, jer je jeftinija i narodu draža od nekih drugih namirnica. A treba uzeti u obzir i to da se način ishrane razlikuje, pa ćemo naći da je u nekim dijelovima određene zemlje zastupljena određena hrana, u drugim dijelovima druga – u svakom se području kao sadekatul-fitr daje ono što je narodu korisnije.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Mora li se zekat davati na auto kojim se čovjek služi?
Na auto kojim se čovjek služi ne daje se zekat. Iz hadisa: “Musliman nije dužan davati zekat na jahaćeg konja ni na slugu” (el-Buhari, 1464, i Muslim, 982) slijedi da se zekat, osim na zlatni i srebreni nakit, ne daje ni na šta čime se čovjek služi, bez obzira na to radilo se o autu, životinji, poljviše
Na auto kojim se čovjek služi ne daje se zekat. Iz hadisa: “Musliman nije dužan davati zekat na jahaćeg konja ni na slugu” (el-Buhari, 1464, i Muslim, 982) slijedi da se zekat, osim na zlatni i srebreni nakit, ne daje ni na šta čime se čovjek služi, bez obzira na to radilo se o autu, životinji, poljoprivrednoj mašini i tako redom.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeDa li je grjeh ne govoriti sa svojim ocem?
Ve alejkisSelam ve rahmetullahi ve berekatuh, Uistinu je sejtan uspio ako te nagovori da i dalje ne razgovaras sa svojim ocem. To je ipak insan koji je zajedno sa tvojom majkom sebeb tvoga postojanja na ovome svijetu. Te bracne razmirice se trebaju rijesiti izmedju tvoga oca i majke. Ti svoga oca neviše
Ve alejkisSelam ve rahmetullahi ve berekatuh,
Uistinu je sejtan uspio ako te nagovori da i dalje ne razgovaras sa svojim ocem. To je ipak insan koji je zajedno sa tvojom majkom sebeb tvoga postojanja na ovome svijetu. Te bracne razmirice se trebaju rijesiti izmedju tvoga oca i majke. Ti svoga oca ne moras voljeti ali si duzna ga postovati i odrzavati kontakt s njime sve dok on to otvoreno ne odbije. Ako u njemu ima imalo covjecnosti to nece nikada odbiti.
Ako se deklarise kao musliman podsjeti ga da musliman ima sveti kodeks ponasanja prepoznatljiv u svijetu i da se ne mozemo zadovoljiti samo izjavom da smo vjernici ili muslimani. Ta izjava ili tvrdnja mora biti potkrijepljena djelima. Cini dovu za svoje roditelje, kad budes u mogucnosti da ih pomognes ucini to jer tako nas je poducio nas Gospodar i nas Poslanik a.s. Mozda vec sutra bude kasno za to, jer niko od nas nezna kada ce mu doci melek smrti.
A Allah najbolje zna!
Prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeJe li dozvoljeno jesti hranu u kojoj ima alkoholnog ocata?
Dozvoljeno je koristiti u ishrani alkoholni ocat koji je u hemijskom procesu izlapio i izgubio opijajuce svojstvo. Moramo jednom za uvijek shvatiti i razumjeti da ako nesto u svome sastavu ima atribut ALKOHOL ne mora znaciti da je zabranjen sve dok se ne utvrdi da ima aktivno opijajuce svojstvo. U Dviše
Dozvoljeno je koristiti u ishrani alkoholni ocat koji je u hemijskom procesu izlapio i izgubio opijajuce svojstvo. Moramo jednom za uvijek shvatiti i razumjeti da ako nesto u svome sastavu ima atribut ALKOHOL ne mora znaciti da je zabranjen sve dok se ne utvrdi da ima aktivno opijajuce svojstvo. U Dzennetu cemo imati vino ali to vino nece opijati razum i nije ime to koje ce ga uciniti zabranjenim.
A Allah najbolje zna!
Prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeDa li se uči Jasin i hatma mrtvima?
U svojim fetvama rahmetli Đozo je u više navrata razmatrao pitanje učenja Kur’ana za umrle. Interesantni su njegovi odgovori. On zastupa stav da se Kur’an može učiti umrlima i da od toga oni imaju korist, ali učač ne smije uzimati bilo kakvu nadoknadu. Učenje Kur’ana za pare je, smatra Đozo, skrnavlviše
U svojim fetvama rahmetli Đozo je u više navrata razmatrao pitanje učenja Kur’ana za umrle. Interesantni su njegovi odgovori. On zastupa stav da se Kur’an može učiti umrlima i da od toga oni imaju korist, ali učač ne smije uzimati bilo kakvu nadoknadu. Učenje Kur’ana za pare je, smatra Đozo, skrnavljenje Kur’ana kao Božije upute ljudima.
Ta zabluda ima svoje razloge:
1. Opća orijentacija na smrt i mrtva čovjeka, koja je zadesila muslimane u vremenu dekadence. To je velika deformacija islama jer je u islamskim propisima dat samo metafizičko-eshatološki smisao. Ovozmaljski smisao propisa potpuno je zanemaren. Kur’an se prestao učiti živima, umjesto da im posluži kao pravilo i putokaz u životu. On se sada uči mrtvima, iako je sasvim jasno da je došao živom čovjeku da ga pouči kako treba da živi i da u životu na ovom svijetu zaradi vječnu sreću na ahiretu. Zbog takve pogrešne orijentacije došlo je do zloupotrebe Kur’ana, jer se počeo koristiti za sve, samo ne za ono čemu je namijenjen-tvrdi Đozo.
2. Drugi razlog je komercijaliziranje obreda. Mnoge novotarije (bid’ati), običaji i zablude koje su dobile obilježje vjere, nastale su, smatra Đozo, iz komercijalnih razloga.
Zato u jednoj od svojih fetvi, rahmetli Đozo poručuje: “Krajnje je vrijeme da se okrenemo živima i da Kur’an počnemo učiti živima. On je došao da žive uči kako treba živjeti. On koristi mrtvima samo onoliko koliko su živjeli po njemu i koliko su primjenjivali u svakidašnjoj praksi njegove principe.”
Rahmetli Đozo se s velikim žarom zalagao za ispravljanje pogrešnog odnosa koji znatan broj muslimana ima prema Kur’anu. U fetvi br. 358 on kaže:
“Stvar ispravljnja grešaka i zabluda koje su poprimile obilježje vjere nije baš tekla lahko i jednostavno. Mi smo svijesni toga. Zato nas otpor nimalo ne uzbuđuje. Učenje Kur’ana mrtvima za pare samo je detalj jedne pogrešne orijentacije i pogrešnog odnosa prema Kur’anu. Kur’an je prestao biti zakon života. Držimo ga u kući radi berićeta. Pišemo iz njega hamajlije i zapise, učimo ga mrtvima… Uživamo i u njegovoj muzici i u dobrom mekamu. Sve je više nego ono radi čega je objavljen. Bit će mnogo poteškoća u mijenjanju ove koncepcije. Već je u toku proces mijenjanja, ali će on dugo trajati. Za hatar istine, htjeli bismo reći da se u vjerodostojnim i priznatim fikhskim djelima, i kod priznatih fakiha i autora, uopće ne postavlja pitanje učenja Kur’ana mrtvima za novac. Jedino se postavlja pitanje sevapa i ispravnosti učenja Kur’ana mrtvima bez novca: da li od takvog učenja ima koristi umrlom ili nema. Učenje Kur’ana mrtvom dozvoljava se isključivo pod uvjetom da učač ne naplaćuje to učenje.” (Fetve, I, 335)
Na pitanje: „Da li se mogu gotove hatme prodavati kao što to neki čine“, Husein-ef. Đozo je odgovorio: “Treba jedanput zauvijek znati da se sa Kur’anom ne može n u kojem vidu trgovati. Trgovina sa kur’anskim ajetima predstavlja težak grijeh. Na mnogo mjesta u Kur’anu se oštro osuđuje takva prljava rabota. Nesumnjivo je da prodaja gotovih hatmi spada u zabranjenu trgovinu. Zaista je veliko poniženje i uvreda za Kur’an da ga upletemo u naše špekulacije i pretvorimo u sredstvo za postizanje naših sebičnih materijalnih interesa.” (Fetve, I, str. 98)
Na pitanje: “Da li se za učenje Kur’ana mrtvima mogu uzimati hedije, bez pogađanja o cijeni”, rahmetli Đozo je odgovorio:
“Mi smo nebrojeno puta ponovili stav islama prema učenju Kur’ana mrtvima za pare. Promjena naziva i pretvaranje plaće u hedije je najobičnija priča i nedopustiva špekulacija. Gledali smo sličnu špekulaciju i vrlo prozirnu hile-i šer’ijju kod prodaje Kur’ana u Turskoj. Umjesto riječi cijena, piše hedija 800 lira. Ova igra, koliko je god odraz jednog naivno formalističkog i primitivnog shvaćanja, ona istodobno prestavlja grubu špekulaciju. I iskat-i salat (namaz koji se klanja za umrle s ciljem njihovog oslobađanja od odgovornosti za namaze koje nisu klanjali) u vidu devra, počiva na istoj špekulativnoj osnovi. Mi forsiramo i peporučujemo da se, umjesto hatmi i tevhida, šalju prilozi medresi, sa uvjetom da sevap od tih priloga ide za dušu umrloga, u čije se ime šalje, ne zahtijevajući od medrese učenje hatmi. Ovo je u potpunom skladu sa učenjem islama. Od ovog priloga umrli će zaista imati veliki sevap. Njemu će trajno teći dio sevapa od svih dobrih djela medrese i učenika, koja su omogućena ovim prilozima.” (Fetve, II, str. 83)
U fetvi br. 437, na pitanje “Da li se može mrtvima pokloniti Jasin na gramofonskoj ploči”, dat je sljedeći odgovor:
“Ne može se mrtvima učiti Kur’an na gramofonskoj ploči. Mrtvima se poklanja sevap od učenja. Naime, taj sevap poklanja učač, jer ga je on zaradio i jer je njegov. On ga samo može pokloniti. Ploča nema sevapa od učenja, niti ga može drugom pokloniti. Ploča ne uči sa namjerom, niti svjesno. Otuda ispravnost tvrdnje da se Kur’an ne može učiti mrtvima za pare. Rekli smo da samo učač može pokloniti umrlome svoj sevap od učenja. Ako on taj sevap proda ili naplati, on ga više ne može poklanjati, jer ga je prodao i on nije više njegov vlasnik. Taj sevap nije postao vlasništvo kupca, jer se izgubio i bio poništen u jednoj nedozvoljenoj kupoprodaji. Također je, iz istog razloga, iznos, dat kao naknada za učenje, izgubio svojstvo sadake jer nije dat kao sadaka, nego kao protuvrijednost za učenje, pa zbog toga mrtvome nema ništa ni od tog iznosa. Učenje Kur’ana mrtvima za pare predstavlja nedozvoljeni kupoprodajni akt, u kojemu se, usljed toga, poništava sevap i od učenja i od novca. Mrtvome od svega toga neće biti koristi.” (Fetve, I, str. 409)
Prema jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka mrtvi imaju koristi od:
1. dove koja se upućuje Allahu za oprost njihovih grijeha,
2. sadake koja se za njih dijeli i
3. hadža (i umre) koji za njih budu obavljeni. Ostali oblici sjećanja na umrle su diskutabilni među islamskom ulemom.
Zato je pohvalno da vjernici upućuju dove Svevišnjem Allahu da se smiluje umrlim, oprosti im grijehe, pređe preko njihovih hrđavih djela i uvede ih u Džennet. Također, potrebno je za umrle dijeliti sadaku i činiti djela koja su od opće koristi za društvo pa onda poklanjati sevape od tih djela pred duše merhuma. Ako postoji mogućnost, veoma je lijepo za umrlog obaviti hadž i umru. Od toga umrli, kažu islamski učenjaci, zasigurno imaju koristi.
Allaha Uzvišenog molimo da se smiluje nama i našim umrlim i podari nam Svoju milost i okrilje!
Amin!
Odgovor pripremio prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeStrah od potiranja po čarapama, sumnja da abdest tako nije ispravan
To nije u skladu sa sunnetom i u tome je poistovjećivanje sa šiijama rafidijama, koji ne dozvoljavaju potiranje po mestvama. Jednom prilikom, Allahov Poslanik, ﷺ, htio je uzeti abdest, pa je el-Mugira b. Šu’ba krenuo skinuti Poslanikove mestve, te mu je Resulullah, ﷺ, rekao: “Neka ih! Obuo sam ih naviše
To nije u skladu sa sunnetom i u tome je poistovjećivanje sa šiijama rafidijama, koji ne dozvoljavaju potiranje po mestvama. Jednom prilikom, Allahov Poslanik, ﷺ, htio je uzeti abdest, pa je el-Mugira b. Šu’ba krenuo skinuti Poslanikove mestve, te mu je Resulullah, ﷺ, rekao: “Neka ih! Obuo sam ih nakon što sam uzeo abdest opravši noge”, a zatim je učinio mesh po njima. (el-Buhari, 206, i Muslim, 79 i 274)
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeUkoliko čovjek učini mesh po mestvama dok se nalazi u mjestu boravka, a zatim otputuje, ima li pravo potirati po mestvama onoliko dugo koliko potire putnik?
Prema mišljenju koje kod nas preovladava, onaj ko učini mesh po mestvama dok se nalazi u mjestu boravka, a zatim pođe na put ima pravo potirati onoliko dugo koliko potire putnik, izuzevši period u kojem je potirao prije nego što će otputovati. A ima i onih učenjaka koji drže da na to ne polaže pravoviše
Prema mišljenju koje kod nas preovladava, onaj ko učini mesh po mestvama dok se nalazi u mjestu boravka, a zatim pođe na put ima pravo potirati onoliko dugo koliko potire putnik, izuzevši period u kojem je potirao prije nego što će otputovati. A ima i onih učenjaka koji drže da na to ne polaže pravo. Čovjek koji je, prije nego što je otputovao, potrao po mestvama nekoliko puta te zatim pošao na put smatra se putnikom, a putnik potire po mestvama tri dana i tri noći. Kaže se da je imam Ahmed b. Hanbel zastupao mišljenje da će čovjek u toj situaciji potirati onoliko koliko bi potirao da je ostao u mjestu boravka, a zatim je to mišljenje napustio.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeKako postupiti ako neznam kada sam potrao po mestvama?
Kao mjerodavno uzet će ono u šta je siguran. Naprimjer, ako sumnja u to je li prethodnog dana počeo potirati od podnevskog ili od ikindija-namaza, kao mjerodavno uzet će da je počeo potirati od ikindija-namaza, jer se polazi od osnove da nije potrao po mestvama za podne-namaz. Ovako smo kazali na teviše
Kao mjerodavno uzet će ono u šta je siguran. Naprimjer, ako sumnja u to je li prethodnog dana počeo potirati od podnevskog ili od ikindija-namaza, kao mjerodavno uzet će da je počeo potirati od ikindija-namaza, jer se polazi od osnove da nije potrao po mestvama za podne-namaz. Ovako smo kazali na temelju pravila da sve ostaje onako kako je bilo, i pravila da stvari i pojave u načelu ne postoje. A posegnuli smo i za predanjem u kojem se kaže da se neki čovjek požalio Vjerovjesniku, ﷺ, na to da ima osjećaj da gubi abdest u namazu, na šta je Resulullah, ﷺ, rekao: “Neka čovjek ne napušta namaz sve dok ne čuje da je pustio vjetar ili dok ne osjeti smrad.” (el-Buhari, 138, i Muslim, 361)
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeJe li ispravan abdest u slučaju da čovjek skine obuću po kojoj je činio mesh i potom potre po čarapama?
Ima učenjaka koji smatraju da se povlastica potiranja po mestvama ne prenosi s gornje na donje mestve, a ima i onih ko smatraju da se prenosi ukoliko čovjek gornje skine tokom vremena u kojem ima pravo na ovu povlasticu. Preovladava stav ovih potonjih učenjaka. Prema tome, ako čovjek potre po jednimviše
Ima učenjaka koji smatraju da se povlastica potiranja po mestvama ne prenosi s gornje na donje mestve, a ima i onih ko smatraju da se prenosi ukoliko čovjek gornje skine tokom vremena u kojem ima pravo na ovu povlasticu. Preovladava stav ovih potonjih učenjaka. Prema tome, ako čovjek potre po jednim čarapama i kasnije na njih obuje druge čarape, odnosno obuću, dozvoljeno je, prema mišljenju koje preovladava, potirati po gornjim čarapama, odnosno po obući, pod uvjetom da nije isteklo vrijeme predviđeno za činjenje mesha. Važno je znati da se, kad je riječ o vremenu koje je predviđeno za mesh, u obzir uzima status čarapa koje su prve obuvene, a ne status drugih čarapa, odnosno obuće.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manje