Pitanje nije dovoljno jasno da bi se na njega dao precizan odgovor. Kao prvo, vi spominjete muža „nepravednog ili nevjernika“. Među njima je velika razlika. Da li je vaš muž samo „nepravedan“ ili je i „nevjernik“ i „nepravedan“? Ovo su krupne riječi i ne treba se sa njima igrati. Pretpostavljam da znate šta se podrazumijeva pod ovim riječima.

Ako je samo nepravedan prema vama, onda tu nepravdu trebate pokušati otkloniti i boriti se protiv nje. Ako se ne možete izboriti za pravdu i ne možete podnositi takav život, onda vi imate pravo da se oslobodite bračne veze tako što ćete zatražiti razvod braka i mužu vratiti vjenčani dar „mehr“ koji vam je on dao. Islam ne podržava trpljenje nepravde. Ovo kažem pod uvjetom da se zaista radi o nepravdi koju musliman ne smije trpiti. (A vi niste spomenuli koji vid nepravde vam on čini).

A ako je vaš muž nevjernik, onda biste trebali znati da muslimanka ne može živjeti u braku s čovjekom koji je nevjernik. Bojim se da su to previše slobodne kvalifikacije s vaše strane. Zbog toga bih vas zamolio da ako se budete ponovo javljali, da mi malo podrobnije pojasnite vašu situaciju. Ovo nije dovoljno. Muslimanka će biti nagrađena zato što sluša svog muža pa čak i ako ga ne voli. Ne znam šta znači vaše trpljenje nepravde „zbog svoje djece“. I to biste mi morali pojasniti. Da li ste žrtvovali slobodu u braku zbog djece? Ili trpite nasilje radi mira u kući i da bi djeca imali i babu i majku, barem prividno? Molim vas, budite malo konkretniji pa će i odgovor biti konkretniji.

Hfz. Senaid Zajimović
preuzeto sa http://www.n-um.com

Internet je more duboko koje jos niko nije uspio dovoljno istraziti niti ce, jer na tom mediju svakodnevno se dodaju nove opcije i ponude kako bi bili zaposleni svime drugim, samo ne onim sto nam treba biti briga. Oni najprije trebaju se sastati i vidjeti na kojem stupnju je njihovo medjusobno povjerenje. Ako ga nema u dovoljno velikoj mjeri neka ne stupaju u brak.

Ako im internet predstavlja problem neka ga iskljuce iz upotrebe. Tako ce sejtanu zatvoriti prilaze putem kojih zeli da razori brak i bude konacni pobjednik. A Ako zele da budu nemarni, i da pomalo robuju sejatanu i ponekada Allahu, neka se pripaze da ih strasna kazna ne snadje, zbog poigravanja s Allahovim zakonom.

Prof. Jasmin Djanan

1- Neki učenjaci su veoma često spominjali israilijjate navodeći ih sa cijelim senedom (lancem prenosilaca), i smatrali su da su, navodeći im sened, skinuli odgovornost sa sebe. Tako je činio Ibn Džerir et-Taberi, r. a.

2- Neki učenjaci su često spominjali israilijjate, ali ih uglavnom nisu navodili sa senedima, pa su se ponašali kao čovjek koji noću sakuplja drva (tj. koji ne zna šta sve može s drvima pokupiti). Tako je postupao i El-Begavi, r. a., u svome tefsiru za kojega Šejhul-islam ibn Tejmijje, r. a., kaže: „Njegov tefsir je skraćena verzija Sa’lebijevog tefsira, s tim što ga je on očistio od potvorenih i lažnih hadisa, kao i od novotarskih mišljenja i stavova.“ A o Sa’lebiju je također rekao: „On je poput onoga koji noću sakuplja drva. Prenosi sve što nađe u tefsirima, bilo da je sahih (vjerodostojno), daif (slabo) ili mevdu’ (apokrifno, izmišljeno).“

3- Neki učenjaci su često navodili israilijjate, ali su neke koje su naveli okarakterisali kao slabe i munker (težak vid slabosti zbog kolizije sa vjerodostojnim predanjima). Tako je radio Ibn Kesir, r. a.

4- Neki učenjaci su bili veoma rigorozni prema israilijjatima, pa nisu ništa od tih predanja spominjali u svojim komentarima Kur’ana, a takav je bio i Muhammed Rešid Rida, r. a.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Poznato pravilo kod islamskih učenjaka glasi: Ljudi se poznaju po istini, a ne istina po ljudima. Kada želimo znati ispravnost puta kojem pozivaju pojedinci ili skupine, dužnost nam je uporediti ga s kur’ansko-hadiskim citatima i mišljenjima islamskih učenjaka. Jedna od istaknutih ličnosti koja je obmanula i zadivjela skupine muslimana, naročito sufijsko-filozofske proklamatore, koji su, nažalost, stjecali vjersko znanje u neislamskim institucijama i apologetičkim tminama, bio je šejh Muhiddin Muhammed b. Ali b. Arebi es-Sufi. Napisao je mnoga djela, a najpoznatija su El-Futuhatul-mekijje i Fususul-hikem. Djelo Fususul-hikem, nažalost, prevedeno je i na bosanski jezik. Prevodilac dr. Rešid Hafizović, nakon bezrezervne proklamacije šiitskih nastranosti, ponudio je našoj javnosti novu enciklopediju Ibn Arebijevih zabluda. Tako je FIN-ov doktor akaida, po ko zna koji put, svjesno ili nesvjesno, pomogao u rušenju islamskog vjerovanja, smatrajući da čini uslugu islamu i muslimanima.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje zapisao je: “Pričao mi je šejh Kemaluddin el-Meragi, a bio je učenjak svoga vremena, da je čitao Ibn Arebijevu knjigu Fususul-hikem, smatrajući je opusom odabranog Allahovog roba, znanstvenika.” Kada je naišao na određene pasuse, obratio se autoru: “Ovo oponira Kur’anu!” Ibn Arebi mu odgovori: “Sve u Kur’anu je širk, a tevhid je u onome što mi govorimo.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 2/244; 2/365; 11/241 i 13/186, i El-Dževabus-sahih, 4/500.) Imam Zehebi o spomenutom djelu kaže: “Fususul-hikem jeste njegovo najgore djelo. Ako ono što spominje u njemu nije nevjerstvo, onda nevjerstvo ne postoji na ovome svijetu.” Nakon toga kaže: “Mnoge njegove izjave i izreke mogu se simbolično protumačiti, ali nikako knjiga Fususul-hikem.” (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 23/48-49.)

Imam mufessira Ibn Kesir rekao je: “U Fususul-hikemu postoji mnogo stvari čija spoljašnost ukazuje na jasno nevjerstvo.” (Vidjeti: El-Bidajetu ven-nihaja, 13/179.) Svevišnji Allah na početku sure El-Bekare kaže: “Onima koji ne vjeruju doista je svejedno, opominjao ti njih ili ne opominjao, oni ne vjeruju. Allah je zapečatio njihova srca i njihov sluh, a na njihovim očima je koprena i njima velika patnja pripada.” A Ibn Arebijev komentar na ajete glasi: “Onima koji ne vjeruju…”, tj. koji su svoju ljubav prikrili. “…doista je svejedno, opominjao ti njih ili ne opominjao…”, tj. svejedno je opominjao ih ili ne, zbog onoga što smo im Mi dali. “…oni ne vjeruju…”, tj. ne vjeruju u tebe niti prihvataju od tebe, već uzimaju od Nas. “Allah je zapečatio njihova srca…”, tj. ne razumijevaju osim Njega. “…i njihov sluh…”, tj. ne čuju osim Njega. “…a na njihovim očima je koprena…”, tj. ne vide osim od Njega, ne osvrću se na tebe niti na ono što je kod tebe (Allahov Poslaniče), jer smo im Mi dali od Sebe. “…i njima velika patnja pripada”, tj. azab od riječi el-uzubeh, što znači prijatan okus, tj. pripada im velika udobnost. (Vidjeti: Akidetu Ibni Arebi, str. 25, od imama Tekijuddina Muhammeda b. Ahmeda el-Fasija, koji je umro 832. h.g., a izvučena iz njegovog djela El-Ikdus-semin, 2/160-199.) Ibn Arebi u potpunosti izvrće značenja Allahovih riječi. Ovi ajeti odnose se na nevjernike, bez razilaženja među islamskim učenjacima, potom ih Ibn Arebi tumači izvan razumnom simbolikom i usmjerava ih na vjernike! Islamski učenjaci prigovarali su Ibn Arebiju i osuđivali njegovo vjerovanje koje je u koliziji sa izvornom islamskom doktrinom.

Kada su stanovnici Kaira upitali Ebu Muhammeda b. Abdusselama (umro 660. h.g.) o Ibn Arebiju, odgovorio je: “On je pokvarenjak, sramotan, smatrao je da svijet postoji oduvijek i nije zabranjivao nemoral.” (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 23/49, i Akidetu Ibni Arebi, str. 25.) Na drugom mjestu Ebu Muhammed b. Abdusselam za njega kaže: “On je odmetnik od islama.” (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 6/365.) Kadija Ijad tvrdi: “Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je nevjernik onaj ko smatra da svijet nije stvoren.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 12/202.) Ibn Arebi bio je zagriženi pozivač, pobornik i predstavnik vahdetul-vudžuda (panteizma, jedinstva postojanja). (Uporediti: El-Iber, 3/233, i Mizanul-iatidal, 3/559, od imama Zehebija.) Po sljedbenicima ovog pravca, ne postoji razlika između stvorenja i Stvoritelja – sva su stvorenja sjedinjena sa Stvoriteljem. Koje god stvorenje čovjek obožavao, on, ustvari, obožava Allaha, neka je visoko Svevišnji Allah od onoga što Mu neznalice pripisuju. Jednom je prilikom Ibn Arebi prošao sa skupinom ljudi pored lešine uginulog psa. Jedan od prisutnih upita ga: “Je li ova lešina također Allahovo Biće?!” “Da li postoji nešto izvan Allahovog Bića? Da, sve je u Njegovom Biću”, odgovori mu Ibn Arebi. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 13/186.) Hafiz Ebu Zura Ahmed el-Iraki govorio je: “Nema sumnje da djela Fususul-hikem i El-Futuhatul-mekijja sadrže otvoreno nevjerstvo. Ako je to, uistinu, Ibn Arebi rekao i na tome umro, on je nevjernik, vječni stanovnik Džehennema.” (Vidjeti: Mesreut-tesavvuf, str. 157.)

Hafiz Ibn Ahmed Hakemi kaže: “U Ibn Arebijevim djelima Fususul-hikem i El-Futuhatul-mekijja postoji jasno poigravanje s kur’anskim ajetima i njihovo nakaradno tumačenje. U tim je djelima autor spomenuo nevjerstvo koje je gore od nevjerstva židova, koji kažu: ’Uzejr je Allahov sin’ i nevjerstva kršćana, koji kažu: ’Isa je Allahov sin, i on je Allah i jedan od trojice.’ Oni su utjelovili Allaha u jednu osobu, dok su ovi utjelovili sva stvorenja u Allahovo Biće.” (Vidjeti: Mearidžul-kabul, 1/302.) Ibn Hadžer upitao je svog učitelja, imama Siradžuddina Ebu Hafsa el-Bulkinija (umro 805. h.g.) u vezi s Ibn Arebijem, na šta je odgovorio: “On je nevjernik.” Kadija Ebu Zejd Ibn Haldun (umro 805. h.g.) rekao je: “Ove sufije, poput Ibn Arebija, Ibn Sebinija, Ibn Berredžana, imaju brojna djela koja su ispunjena otvorenim nevjerstvom… Ova djela treba uništavati, spaljivati ili sapirati vodom mastilo kojim su ispisana, tako da ne ostane ni jedno jedino slovo u njima. U tome je opća vjerska korist i potiranje zabludjelog vjerovanja.” (Vidjeti: Akidetu Ibni Arebi, str. 25.)

Tekijuddin es-Subki kaže: “Pozne sufije, kao Ibn Arebi i neki drugi, jesu zabludjele neznalice koje su odstupile od puta islama.” ( Vidjeti: Mesreut-tesavvuf, str. 157.) Ibn Arebi u svom djelu El-Futuhatul-mekijje, 2/252, spjevao je stih u kome kaže da je mjesto evlije kod Allaha veće od vjerovjesničkog. (Uporediti: El-Akidetut-tahavijja, 2/743, od poznatog hanefijskog učenjaka i kadije Ibn Ebul-Izza, koji je umro 793. h.g.) U istom djelu, 4/141, spjevao je stih u kome kaže da sve što se govori jesu Allahove riječi. U djelu Fususul-hikem, 1/63, Ibn Arebi tvrdi da, ako je Poslanik, ﷺ, onaj zadnji čerpić koji zatvara zdanje poslanstva, tada evlija predstavlja dva čerpića. (Vidjeti: El-Akidetut-tahavijja, 2/744.) Ebu Muhammed b. Absusselam u vezi s Ibn Arebijem rekao je: “On je nevaljalac, prezrenjak, lažov. Pitao sam ga u vezi sa sklapanjem braka s džinkinjom, na šta je odgovorio da se nije moguće oženiti s džinkinjom. Nakon kratkog vremena ispričao mi je kako je, ipak, oženio džinkinju koja mu je rodila tri sina. Jednog dana se razljutila i udarila ga ostatkom kosti, tako da je na njegovoj glavi ostao vidan ožiljak. Nakon toga se razljutila i otišla, i nikada se nije vratila.” (Vidjeti: Kasidetu Ibni Kajjim, 1/170.)

Brojni drugi učenjaci okarakterizirali su Ibn Arebija kao otpadnika od islama, zabludjelog sufiju, ili su kazali da se u njegovim djelima nalazi otvoreno nevjerstvo. Između ostalih, tu su: Muhammed b. Jusuf el-Džezeri (umro 711. h.g.), kadija Saduddin el-Harisi (umro 711. h.g.), Šemsuddin el-Džezeri (umro 711. h.g.), kadija Ibn Džemâah (umro 733. h.g.), kadija Zejnuddin el-Kittani (umro 738. h.g.), Nuruddin el-Bikri (umro 727. h.g.) Šerefuddin ez-Zevavi (umro 743. h.g.), Ebu Abdullah el-Vergami et-Tunisi (umro 803. h.g.) i neki drugi. (Vidjeti: Akidetu Ibni Arebi, 29-40.)

Smilovao se Allah, dželle šanuhu, imamu Šemsuddinu Zehebiju, koji je razmatrao Ibn Arebija i njegovo djelo Fususul-hikem, te je zaključio: “Tako mi Allaha, muslimanu je bolje živjeti kao neznalica, čuvati goveda, ne znajući ništa od islama, osim nekoliko sura koje će učiti na namazima i vjerovati u Allaha i Sudnji dan – to mu je bolje nego ovakve spoznaje i zablude.” (Vidjeti: Mizanul-iatidal, 3/660, od imama Zehebija.) A različite su izjave islamskih učenjaka kada se radi o Ibn Arebijevom pokajanju; neki tvrde da se Ibn Arebi pokajao i vratio na put ehli-sunneta.

Na kraju, molimo Svemogućeg Allaha da bude onako kako je rekao imam Zehebi: “Ako se Ibn Arebi odrekao svojih izreka (uvjerenja) prije smrti, uspio je, a to Allahu nije bilo teško učiniti.” (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 23/49) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović