Hvala Allahu!

Dozvoli nam, poštovana sestro, da na početku odgovora ispravimo konstrukciju u tvom pitanju gdje kažeš: „Ja sam nemuslimanka.“ Kažemo ti: „Ne, ovo si bila u prošlosti.“

Dakle, nekada si bila nemuslimanka, ali si zavoljela i prihvatila islam. Postala si prava muslimanka. Posjeduješ sve što imaju i muslimani, tebi pripada sve što i muslimanima. S ovakvim stavom treba otpočeti tvoj život. Na ovaj način trebaš posmatrati stvari, cijenjena sestro.

Allah ti je podario najveću blagodat koju daruje Svojim robovima. Podario ti je naklonost prema islamu i uputio te na Pravi put.

“Onome koga Allah želi uputiti, On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti, On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.” (El-En’am, 125)

Allah ti je otvorio oči ka Njegovom svjetlu, makon što si živjela u tami, zvolio te, zaštitio i podržao onda kada si prihvatila vjeru u kojoj si postala omiljena. Uzvišeni Allah kaže: „Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici džehennema, oni će u njemu vječno ostati.“ (El-Bekara, 257)

Već smo ti ukazali na grešku u tvojim riječima „ja sam nemuslimanka“, jer ono u čemu si odrasla u potpunosti je otklonjeno do tebe onda kada si ušla u pravu Božiju vjeru. Stoga ti kažemo da su u sličnoj situaciji bili ashabi poslanika Muhammeda, ﷺ, odnosno, općenito, sljedbenici drugih poslanika, alejhimis-selam. Rođeni su u sredini u kojoj se nijekalo postojanje Uzvišenog Allaha, slijedilo se višeboštvo, a potom im je Allah Svojim svjetlom obasjao srca, Svojom vjerom ih je upotpunio, tako da su rođeni iznova, postavši najbolji ljudi, predvodnici upute i razboritosti.

Svi oni su doživjeli teško i svirepo iskustvo; njihov narod i njihovi najbliži su ih mučili, bojkotirali, progonili, psovali, tukli, čak protjerivali iz njihove sredine, ubijali ih na najgnusniji način u cilju da ih odvrate od njihove vjere. Stoga, poslušaj riječi koje prenosi Habbab b. el-Ert, neka je Allah njime zadovoljan, jedan od omalovažavanih i mučenih ashaba Poslanika, ﷺ,  koji kaže: „Požalili smo se Poslaniku, ﷺ, dok je bio naslonjen na svoj ogrtač u hladu Kabe. Rekli smo: ‘Zar nam nećeš tražiti pomoć od Allaha, zar nećeš uputiti dovu za nas?’ A on reče: ‘Prije vas se dešavalo da uhvate čovjeka kome iskopaju rupu u zemlji i bace ga u nju, a potom mu na glavu stave testeru i prepolove je, a željeznim češljem mu odvajaju meso od kostiju, ali to ga ne bi odvratilo od vjere, Tako mi Allaha, ova vjera će se upotpuniti tako da će čovjek jahati od Sane do Hadramevta, bojeći se samo Allaha i strahujući od vuka za svoje stado, ali ste vi nestrpljivi.’“  (Bilježi Buhari, 6544.)

Ovakvi su bili iskreni sljedbenici svih poslanika.

„A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predavali – a Allah izdržljive voli -i samo su govorili: ‘Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!’” (Alu-Imran, 146-147)

Ovo je Božiji zakon prema istinskim i vjernim robovima; u svakom pogledu su patili kako bi se testirao i razlikovao onaj ko je iskren od lažljivca, a vjernik od munafika.

Uzvišeni Allah kaže:  „Elif-Lam-Mim.

“Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni?

A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.“ (El-Ankebut, 1-3)

Također, Uzvišeni Allah kaže: “Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha’, a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvoga, sigurno će oni reći: ‘Bili smo uz vas!’ A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim? Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolični.“ (El-Ankebut, 10-11)

Nemoj misliti, poštovana sestro, da su ovi iskreni i strpljivi vjernici bili samo muškarci. Ne, bilo je tu i vjernica, iskrenih, strpljivih, onih koje su bile izložene najtežem iskušenju i najgnusnijim mučenjima, ali to im je bilo lakše i prihvatljivije nego da se vrate u nevjerstvo nakon što su pristupile iskrenoj vjeri.

Bio je neki vladar, tlačitelj, silnik i nevjernik čiji je narod vjerovao. Među njima se proširila ispravna vjera. I šta je učinio? Odlučio je sve vjernike spaliti!!!

Kralj je naredio da se iskopaju rovovi pored puta i da se napune vatrom, a onda je rekao da onog ko se ne odrekne svoje vjere bace u vatru! Tako su i učinili. Kad je na red došla jedna žena vjernica, zastala je na trenutak bojeći se da ne padne u vatru sa svojom bebom. U tom trenutku dijete je progovorilo: ”Strpi se, majko, ti slijediš istinu.” (Muslim, 7703)

Ova žena gotovo da je poklekla, želeći se preispitati iz samilosti i sažaljenja prema svom djetetu. Tada joj se uz Božiju pomoć obratilo dijete, iako je bilo dojenče. Također, Isa, alejhis-selam, progovorio je u kolijevci kako bi svoju majku potpomogao na istini i svjetlu islama.

Čak i da je spaljena ovozemaljskom vatrom, koja se to vatra može mjeriti s vatrom kojom će se mučiti nevjernici!?

Sumejju, majku Imrana b. Jasira, neka je Allah zadovoljan njime, Ebu Džehl ubadao je svojim kopljem u srce, sve dok nije izdahnula. Ona je ujedno i prvi šehid u islamu. (Preneseno iz djela “Sijeru e’lamin-nubela”, 1/409.)

Mnogo toga desilo se ovim iskrenim vjernicama; izgubile su porodicu, muža, dijete, ali se nisu pokajale niti su bile slabe u Božijoj vjeri. Napustile su ovaj svijet, tražeći okrilje Uzvišenog Allaha, nisu se kajale zbog gubitka koji su pretrpjele, jer su računale na Allahovu nagradu.

Uzvišeni Allah kaže: „Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati – oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu, i Indžilu, i Kur’anu – a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.“ (Et-Tevba, 111)

Stoga je Uzvišeni Allah naredio da se one pomognu i zaštite kako se ne bi vratile u nevjerstvo.

O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih, a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo, pa ako se uvjerite da su vjernice onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni; a njima dajte ono što su potrošili. Nije vam grijeh da se njima ženite kad im vjenčane darove njihove date. U braku mnogoboškinje ne zadržavajte! Tražite ono što ste potrošili, a neka i one traže ono što su potrošili! To je Allahov sud, On sudi među vama – a Allah sve zna i mudar je. (El-Mumtehina, 10)

Tvoja nova vjera ti ne zabranjuje da prekineš kontakt s porodicom, da se moliš za njih i lijepo postupaš prema njima. Ali, uvjet je da čuvaš svoju vjeru, da te njihova situacija ne oslabi i poljulja ti vjerovanje u srcu.

Ako si pod pritiskom zbog njihovog stava i njihove ljutnje zato što si prigrlila novu vjeru pa te tjera da se preispitaš, ne bi trebalo da imaš problema u odabiru, jer je vrlo jasno, bez ikakvog dvoumljenja, da ti je vjera preča od onoga što ti se nameće u grudima. Ovo smo naučili od  naših iskrenih prethodnika.

“Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni s onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!’, ali nisu riječi Ibrahimove ocu svome: ‘Ja ću se moliti da ti oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti.’ – Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti.

Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri!

Oni su vama divan uzor – onima koji žele Allaha i onaj svijet. A onaj koji leđa okrene – pa, Allah, zaista, nije ni o kome ovisan i On je jedini hvale dostojan!” (El-Mumtehina, 4-6)

Poštovana sestro, ako izgubiš Allahovu naklonost, kakva je to vrijednost koju priželjkuješ od ovog svijeta i od drugih ljudi.

Ali, ako si na dobitku time što si privržena Uzvišenom Allahu onda ti neće štetiti ono što si propustila na ovom svijetu. Ko u ime Allaha ostavi nešto, On će mu to nadomjestiti  onim što je za njega bolje.

Onaj koga Allah zavoli usadi mu ljubav i naklonost drugih ljudi.

“One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.” (Merjem, 96)

Dakle, usadit će u srcima drugih ljudi naklonost prema Njemu.

Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: „Kad Allah zavoli nekog Svog roba pozove Džibrila i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti’, i Džibril ga zavoli. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: ‘Allah voli tog i tog, pa ga volite i vi’, i oni ga zavole. Tada ga zavole i stanovnici Zemlje.“ (Bilježi Muslim)

Poštovana sestro, tvoja tuga i kajanje dolaze od šejtana, Iblisa, koji te želi oslabiti u tvojoj novoj vjeri i odvrati te od ispravnog puta. Zato, poštovana sestro, budi na oprezu!

“Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju!” (Mudžadela, 10)

Moraš se izbaviti iz situacije u kojoj si se našla, pouzdaj se u Uzvišenog Boga i u svoju vjeru.

“I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.” (Alu-Imran, 139)

Budi predana u pokornosti i izvršavanju vjerskih dužnosti, često veličaj Allaha čineći zikr, uči Kur’an, jer to je najbolji način da se postigne potpuna smirenost.

“One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” (Er-Ra’d, 28)

Ako si u mogućnosti otputovati sa svojim mužem na hadž ili umru, nadamo se da bi to bilo vrlo korisno po tebe.

Neka te Uzvišeni Allah učvrsti i podari ti širokogrudnost prema vjeri i uputi koju si prihvatila.

Allah zna najbolje!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu! Tako mi Boga, poštovani brate, tvoja situacija je krajnje neobična!

Propisuješ lijekove bolesniku i nemoćnom kako da se izbavi, a ti sam si bolestan.

Uvelike imaš opsesije, odgađao si svoj problem, iskušan si u tevhidu, u kojem je spas i u koji se ne smije sumnjati; sumnja u njega znači propast. Ako ti je srce uzdrmano, neće ti ništa koristiti. Potom, otvorio si sebi vrata novih sumnji kad si se upustio u raspravu sa svećenikom. Uzdrman si i poljuljan, pa kako da uvjeriš u nešto nekoga drugog. Prvo preispitaj sebe, izliječi svoju bolest prije nego što razmišljaš o liječenju drugoga.

Znaj, poštovani čitaoče, ako se ne okreneš istini, upustit ćeš se u zabludu, ako ne slijediš uputu, zalutat ćeš. Pogledaj šta si sebi odabrao i šta sebi i svojoj vjeri dopuštaš?!

Citirat ćemo riječi uvaženog učenjaka Ibn Kajjima el-Dževziju, Allah mu se smilovao, i nadamo se da ćeš promisliti o tim riječima koje eksplicitno rješavaju ovaj problem. On kaže: “Poznato je da čovjek nije siguran od misli, a nema ni moć da ih prekine, već ga one opsjedaju i napadaju, ali snaga vjere i uma mu pomažu da one najljepše prihvati, bude zadovoljan njima i ustali ih, a one ružne da odagna, prezire i odbaci od sebe. ‘Ashab je upitao: ‘Božiji Poslaniče, neko od nas krije u sebi nešto, tako da kada bi sagorio i postao žeravica, to bi mu bilo draže nego da priča o tome?’ A Poslanik upita: ‘Jeste li to osjetili?’ ‘Da’, rekoše. A Poslanik reče: ‘To je iskreno vjerovanje.’’” (Bilježi Muslim u poglavlju o vjerovanju, Ebu Davud u poglavlju o odgoju.)

O ovom hadisu navest ćemo dva stava:

prvi, odbijanje i preziranje toga smatra se istinskim vjerovanjem;

drugi, postojanje tih ružnih misli, koje šejtan ubacuje, jeste istinsko vjerovanje. Šejtan te misli ubacuje želeći da se čovjek suprotstavi svom vjerovanju, odnosno da napusti vjeru.

Uzvišeni Allah stvorio je dušu kao mlinski kotač koji je uvijek u pokretu i mora imati nešto da samelje. Ako se u njega stavi zrno, odmah ga samelje, ako se stavi prašina ili pijesak, također ih samelje. Tako je s idejama i mislima koje se kreću u srcu i duši, one su poput zrna koje se stavi u mlin, takav mlin nikada se ne kvari, već se u njega mora uvijek nešto ubacivati. Neki ljudi melju zrna od kojih nastaje brašno od kojeg on i drugi imaju koristi. Mnogi pak melju pijesak, šljunak, slamu i sl. A kad bude vrijeme da se zamijesi hljeb, čovjeku biva jasno od čega je njegovo brašno.

Najkorisniji lijek jeste da misliš o nečemu što ti koristi, umjesto suprotno, jer ko razmišlja o nečemu što mu ne koristi propustit će ono što mu je od koristi. Zanimaj se najkorisnijim stvarima, jer je najpreče da vodiš računa o mislima, željama, idejama i brigama. Kad je riječ ovoj tvojoj odlici i činjenici, pri čemu se ne udaljavaš niti približavaš svome Gospodaru, u tome nemaš sreće osim u Njegovoj bliskosti i zadovoljstvu tobom. Svaka poteškoća rezultat je tvog udaljavanja od Njega i Njegove srdžbe zbog tebe. Ko bude imao u svojim mislima i idejama prezrenost i odvratnost, u ostalim stvarima će biti također takav.

Čuvaj se kako šejtan ne bi mogao zaposjesti tvoje ideje i želje, jer će ih upropastiti toliko da će ih biti teško otklonuti, ubacit će ti opsesivnost i pogubne ideje, ispriječit će se između tebe i onoga što ti koristi. Ti si taj koji ga je usmjerio na sebe svojim razmišljanjem koje je počelo vladati tobom. Tvoj primjer jeste kao primjer vlasnika mlina kojim melje zrno, a onda mu dođe osoba sa pijeskom, šljunkom i ugljem da ih samelje. Ako ga odbije i onemogući mu da to što ima kod sebe samelje u mlinu, nastavit će nakon toga s mljevenjem onoga od čega ima koristi. Ako mu omogući da to stavi u mlin, pokvarit će time ostala zrna koja se u njemu nalaze, time će dobiti neupotrebljivu smjesu, odnosno brašno. (Sažetak prenesen iz djela el-Fevaid, str.191-194)

Što se tiče diskusije s kršćanskim svećenikom, naš savjet je da to ne činiš, jer je to široko polje, a ti nisi stručan da bi se nosio s tim. Kako da se upustiš sa njim u raspravu ili čak da ga uvjeriš u nešto kad je on, vjerovatno, stručan u toj oblasti. Jesi li primijetio kad diskutiraš s doktorom, kako bi ga uvjerio da ti propiše određeni lijek protiv neke opake bolesti, zar nisi vidio da te i ne sluša, ne prihvata tvoje mišljenje niti ono što pričaš?!

Zašto se onda upuštaš u raspravu kad je to područje vrlo široko, to je nauka o sektama, vjerama i dogmatici, a ti nisi upućen u to, čak si zbog toga zabrinut i mučiš sebe. Reći ćemo ti otvoreno da si pogriješio u tome. A nadamo se da će te Allah nagraditi za trud koji si uložio kako bi u raspravi pobijedio tog kršćanina, ali, ipak, prije svega, moraš se obrazovati, učiti i proučavati dugi niz godina ovu problematiku, a nakon toga upustiti se u odbranu islama i pozivanju nemuslimanā da prigrle islam.

Ako je nešto došlo do tvoga srca od ovog svećenika, neka te Allah pomogne i osnaži protiv toga. Možeš se obratiti nekome ko posjeduje znanje u ovoj oblasti da otkloni od tebe bilo kakve sumnje.

Ako si imao namjeru njega pobijediti i uvjeriti u ispravne stavove, onako kako si to opisao u svome pitanju, onda moraš znati da je taj čovjek lažac. Uzvišeni Allah kaže: „O Poslaniče, neka te ne zabrinjava to što brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore: ‘Vjerujemo!’, a srcem ne vjeruju, i jevreji koji izmišljotine mnogo slušaju i koji tuđe riječi rado prihvataju, a tebi ne dolaze, koji smisao riječi s mjesta njihovih izvrću i govore: ‘Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati!’ A onoga koga Allah želi u njegovoj zabludi ostaviti, ti mu Allahovu naklonost ne možeš nikako osigurati. To su oni čija srca Allah ne želi očistiti; njih na ovome svijetu čeka poniženje, a na onome svijetu patnja golema.“ (el-Maida, 41)

Šejh es-Sa’di, Allah mu se smilovao, u svom tefsiru,str. 231, kaže: „Božiji Poslanik, ﷺ, bio je mnogo zabrinut za stvorenja. Njegova tuga postala bi velika kada bi vidio nekoga ko pokazuje svoje vjerovanje, a potom se vraća u nevjerstvo. Uzvišeni Allah uputio ga je rekavši mu da ne tuguje i ne očajava zbog takvih, jer njihovo prihvatanje ne donosi korist, kao što ne donosi nikakvu korist ni njihovo odsustvovanje iz vjere. Zato se se u ajetu ukazuje na to da se zbog takvih ne tuguje (“…oni koji ustima svojim govore: ‘Vjerujemo!’, a srcem ne vjeruju…”). Za onima koji su očajavali i tugovali za njima jeste određena skupina vjernika, onih koji svoju vjeru jasno očituju, spolja i iznutra, bojeći se Allaha da se ovi ne odmetnu od svoje vjere. Naime, kad čovjek osjeti slast vjerovanja, i ono prožme njegovu dušu, neće željeti napustiti vjeru.

Riječi Uzvišenog Allaha: „…a oni koji su jevreji, koji izmišljotine mnogo slušaju i koji tuđe riječi rado prihvataju.“ Dakle, to su oni koji udovoljavaju i slijede svoje nadređene, njihova djela baziraju se na lažima i zabludi. Ovi nadređeni koje drugi slijede neće ti doći, već, suprotno tome, oni će ti se suprotstaviti, bit će sretni u svojoj zabludi, što je u biti izvrtanje riječi od njihovog pravog smisla, odnosno prihvatit će smisao riječi onako kako to Allah želi, bez istinske namjere, kako bi odveli druge u zabludu i odvratili ih od istine. Oni se zalažu za stranputicu, slijede laži  bez ikakvog obeshrabrivanja. Zato, nemoj se brinuti zato što te nisu slijedili, jer se oni odlikuju nedostacima. Zbog takve osobe nema potrebe izražavati brigu. „Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati!“ Dakle, ovo su njihove riječi kad ti se obraćaju, u biti oni nemaju iskrenu namjeru osim da slijede zabludu. Jedni drugima govore: „Ako vam Muhammed presudi tako da to odgovara vašoj zabludi, onda tu presudu prihvatite, ako vam ne presudi onako kako vama odgovara, onda se čuvajte i nemojte ga slijediti u tome.” To je u suštini sumnjičenje i slijeđenje hirova i zabluda. A onoga koga Allah želi u njegovoj zabludi ostaviti, ti mu Allahovu naklonost ne možeš nikako osigurati. Ovo je u skladu s riječima Uzvišenog Allaha: ‘Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.’ (el-Kasas, 56)

To su oni čija srca Allah ne želi očistiti, dakle, zato su uradili to što su uradili.

Ovo ukazuje na to da onaj ko ima namjeru preispitati vjerski propis slijedi svoju zabludu i hir, a kad mu se presudi nako kako mu odgovara biva zadovoljan, a ako mu ne odgovara propis, on postaje bijesan. To je dokaz neiskrenosti i zalutalosti njegovog srca. Također, onaj ko prihvata Šerijat i njime je zadovoljan, taj je čista srca.Čistota srca biva uzrokom svakog dobra i ona u najvećoj mjeri poziva ka racionalnom govoru i korisnom poslu.

Njih na ovome svijetu čeka poniženje, dakle, sramota, a na onome svijetu patnja golema. Misli se na vatru i gnjev Gospodara Moćnog.” (završen citat)

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu! Poštovana čitateljko, razmislili smo o svakoj riječi iz tvog pitanja i utvrdili da se suočavaš s velikim brojem poteškoća. Iako su ove poteškoće mnogobrojne, izbavljenje iz njih lahko je i jednostavno, ali su potrebni odlučnost i strpljenje. Moraš znati da se ono od čega boluješ zove opsesivno-kompulzivni sindrom. Izbavljenje iz njega ogleda se u sljedećem:

prvo, ustrajnost i konstantnost u činjenju zikra;

drugo, traženje zaštite od Uzvišenog Allaha moleći Ga za lijek i izbavljenje iz ove nedaće;

treće, potpuno ignoriranje svega što vodi u opsesivnost. Nakon što obaviš fiziološku potrebu i opereš se, ne osvrći se na pomisao da si dotaknula nečistoću niti da se ona raspršila po tvom tijelu, jer u suštini radi se o čistoći, dok sumnjanje u zaprljanost tijela i odjeće nema utjecaja. Jedno od glavnih fikhskih pravila glasi da sumnja ne postiskuje uvjerenje.

Osnova čistoće je također da se opere vagina, nije potrebno prati mjesto oko nje. Nemoj se osvrtati na to što se voda raspršuje, kako si navela, već trebaš biti sigurna da si, hvala Allahu, čista. Tvoj namaz je u ovakvom slučaju ispravan i primljen, ako Bog da. Allah je milostiv i plemenit. On je samilostan i prema svojim grešnim robovima, pa kako ne bi bio prema robovima pokornim i omiljenim.

Prihvati ovaj savjet, budi ustrajna u pridržavanju i odagnaj od sebe opsesije, jer su one jedan vid šejtanovog spletkarenja. Njegovo spletkarenje je slabo, kako nas je i Uzvišeni Allah obavijestio. Budi sigurna u to da ako se suprotstaviš opsesiji, ona će nestati, uz Božiju pomoć.

Molimo Uzvišenog Allaha da te izliječi i zaštiti od onoga s čime se suočavaš i da otkloni od tebe nedaću koja te je pogodila.

Svajetujemo te također da se obratiš ljekaru specijalisti, povjerljivom i pouzdanom, jer možda tvoja situacija zahtijeva i ljekarski nadzor, a to bi ti bilo od pomoći, ako Bog da.

Reći ćemo ti iskreno da tvoja situacija zahtijeva snažnu volju, kako smo već napomenuli, a također zahtijeva i strpljenje, jer potpuno izliječenje zahtijeva dug tretman i ono se postepeno odvija.

Budi strpljiva na najljepši način i izdržljiva, računajući da ćeš biti nagrađena zbog poteškoća koje podnosiš.

“O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!”  (Alu Imran, 200)

Allah najbolje zna!

Riječ „ni’metun“ (blagodat) obično se upotrebljava kada je u pitanju dobro. Allah, dž. š., kaže: وَلأُتِمَّ نِعْمَتِي عَلَيْكُمْ وَلَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ „…A da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na pravom putu bili“. (Al-Baqara, 150)
Međutim, riječ „na’metun“ (uživanje, provod) se koristi kada je u pitanju blagodat na kojoj oni koji je uživaju nisu zahvalni Allahu, dž. š. Allah, dž. š., kaže: وَنَعْمَةٍ كَانُوا فِيهَا فَاكِهِينَ
„i zadovoljstava koja su u radosti provodili!“ (Ad-Duhan, 27)
﴿ وَذَرْنِي وَالْمُكَذِّبِينَ أُولِي النَّعْمَةِ وَمَهِّلْهُمْ قَلِيلًا ﴾
„a Mene ostavi onima koji te u laž ugone, koji raskošno žive i daj im malo vremena:“ (Al-Muzzammil, 11)

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Halifa koji je sakupio sav Kur’an na jedan harf (dijalekat, stil učenja) bio je treći među Hulefair-rašidinima, Osman ibn Affan, r. a. On je sakupio sav Kur’an i to na jedan stil učenja, a to je bio jezik (dijalekat, naglasak, narječje) plemena Kurejš, i to je način na koji danas uči najveći broj muslimana. Muslimani su, prije toga, učili Kur’an na svih sedam načina (narječja, dijalekata), i sva plemena su učila na svojim narječjima, pa se Osman, r. a., pobojao da vremenom ne dođe do razilaženja muslimana po pitanju učenja Kur’ana, i da tako tih sedam načina učenja dovedu do razdora i sukoba u ummetu. Zbog toga je i izveo taj poduhvat.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina