Hvala Allahu!

Zaboljele su nas patnje ove sestre, molimo Allaha da joj ublaži bol i patnju, zamjenjujući ih srećom, radošću, mirom i zadovoljstvom, jer doista je On Dobročinitelj i Milostivi.

Voljeli bismo da se potrudiš oko nje i da je podučiš da zna da je svaki put kada je sustignu bol, patnja i bolest, u prošlosti uvijek bio neko ko je patio više od nje i osjećao bol veću od njene, neko se borio, neko poginuo, a neko doživljavao poniženja itd. Ali neka se strpi!!

Uzvišeni Allah kaže: “A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predavali – a Allah izdržljive voli, i samo su govorili: ‘Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!’ I Allah im je dao nagradu na ovome svijetu, a na onom svijetu dat će im nagradu veću nego što su zaslužili – a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Alu Imran, 146-148)

Stoga kažemo: Allahova robinjo, znaj da je jedini izlaz stati na stranu Uzvišenog Allaha, jer je On milostiviji i od toga za šta Ga njegov rob moli u dovi, nije razočarao nikoga ko Ga je zamolio, nego je obećao onome ko je pretrpio štetu i bol nadoknadu za to. Na kraju niko nije sposoban za to osim On. Uzvišeni Allah kaže: “Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar, pored Allaha, postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; Onaj Koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar, pored Allaha, postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar, pored Allaha, postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju!” (En-Neml, 61-63)

Trebaš, doista, prihvatiti Kur’an živeći u skladu s njim, razmisliti o onome što se navodi u njemu, o njegovim kazivanjima, poukama i dokazima.

Trebaš se pobrinuti oko ulaska pod okrilje Gospodara, da o njemu imaš najljepše mišljenje.

Moraš se predati Uzvišenom Bogu, smiriti se, očistiti dušu i srce, udaljiti se od problema i napetosti, iskradi se od njih (problema) kao što se dragi iskrade svojoj dragoj, daleko od očiju onih koji ga prate. Približi se Allahu, i pronaći ćeš Ga.

Od Ebu Hurejre se prenosi da je rekao: „Poslanik, alejhis-selam kaže: ‘Kada prođe polovina noći, ili njena trećina, Uzvišeni Allah spušta se na najbliže nebo, pa kaže: ‘Ima li neko da moli, podarit ću. Hoće li mi neko uputiti dovu, primit ću je? Hoće li neko tražiti oprost, oprostit će mu se?’ i tako sve do zore!!’’”

Svi se slažu oko vjerodostojnosti hadisa. Ovo je Muslimova verzija hadisa.

Pohrli Njemu, Allahova robinjo, i pred Njega svoj teret iznesi.

Ali, prvo počni ispravljati svoj odnos prema Njemu. Znaj da ti nepravda koju ti čine ne daje pravo da budeš neposlušna roditeljima. Ti moraš ulagati trud, paziti se i nastavljati da ne padneš u šejtanovu zamku, te da te šejtan baci u očaj i beznađe, otvarajući ti vrata zla i činjenja grijeha.

Spasi se, muslimanko, iz ove strašne izolacije, druži se s dobrim ljudima, idi u džamiju na namaz, ako si u mogućnosti , ili neka te posjećuju prijateljice, ako nisi dobrog zdravstvenog stanja koje ti ne dozvoljava da izlaziš. Pod bolešću mislimo na bolest koja te sprečava da hodaš i izlaziš, a ne samo na psihičke bolove ili neku običnu bolest. Nadamo se da će ti Allah, kad popraviš svoj odnos prema Njemu, osvijetliti prsa, obskrbiti te odakle se i ne nadaš, jer, možda, Uzvišeni Allah namjerava da te obraduje dobrim mužem koji bi te izbavio iz situacije u kojoj se nalaziš.

Neka ti Allah olakša, bude tobom zadovoljan i neka ti popravi stanje u kojem se nalaziš.

Drugo, što se tiče toga da se bolesno vezala za tebe, na osnovu onoga što si spomenila, doista si se ponijela lijepo prema njoj, ukazala si joj na to ponašanje, a ono što te savjetujemo jeste da joj pomogneš tako što ćeš je odvesti ljekaru psihijatru. U povjerenju, ipak smatramo da njeno stanje zahtijeva i ovaj vid liječenja.

Sve dok se ona ne odluči da ode ljekaru, ili je ti uvjeriš u to, navest ćemo savjete koji mogu biti od pomoći svima koji se nalaze u takvoj situaciji, a to su:

iskazivanje naklonosti, riječima i djelima; roditeljima, braći i sestrama, bližnjima, komšijama, nekim prijateljima itd;druženje s osobama koje ozbiljno shavtaju život, jer oni su odlika hrabrosti i snage.prisiljavati sebe da se izbjegavaju sjedenja s osobom za koju je opsesivno vezana;ukazati joj da svaki čovjek ili grupa griješe, ali i rade ispravno;liječenje problema počevši od njegovog početnog uzroka kod koga je primijećen;zanimati se za korisne stvari;otvorenom međusonom komunikacijom ukazati na problem, ili ukazati nekome da se suočava s problemom kao i svaki drugi čovjek;ispuniti osobu emocionalno, ali na umjeren način, koristeći fraze i lijepe poruke;konstantno upućivati dovu Uzvišenom Allahu da On bude zaštitnik od bilo koje nedaće, naročito u situacijama u kojima se dova uslišava;učiti Kur’an skrušeno, iskazivati ljubav i naklonost prema Uzvišenom Allahu;kroz pričanje istinitih događaja upozoravati na opasnost opsesivnog vezivanja za nekoga.

Neka Uzvišeni Allah podari napredak i blagoslov.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu!

Obavljanje namaza stojeći jedan je od uvjeta valjanosti namaza, bez toga namaz nije ispravan, ali onome ko ne može obavljati namaz stojeći, iz bilo kojeg razloga, dozvoljeno je da sjedi dok obavlja namaz, u skladu s ajetom Uzvišenog Allaha: “I zato se bojte Allaha koliko god možete.” (Et-Tegabun, 16).

Buhari bilježi hadis (1050) da je Božiji Poslanik, alejhis-selam, rekao Imranu b. Husajnu, neka je Allah zadovoljan njime:  “Klanjaj stojeći, a ako ne možeš, onda sjedeći, a ako ni tako ne možeš, onda ležeći na strani.”

U djelu Fetava el-ledžne ed-daime II dio (6/365), navodi se sljedeće: “Stajanje u namazu, ukoliko je moguće, smatra se sastavnim dijelom namaza bez čega namaz, nije ispravan, a ako ne možeš, dozvoljeno ti je da sjediš, u skladu s  riječima Poslanika, alejhis-selam, Imranu b. Husajnu:  “Klanjaj stojeći, a ako ne možeš onda sjedeći, a ako ni tako ne možeš onda ležeći na strani.” Hadis bilježe Buhari i drugi, Nesai ga navodi s ispravnim lancem prenosilaca uz dodatak: “…a ako ni to ne možeš, onda ležeći na leđima.”

Ali, ako možeš ponekad stajati u namazu, onda si to obavezan, u skladu s ajetom: “I zato se bojte Allaha koliko god možete”, te riječima Poslanika, alejhis-selam, koji je rekao: “Ono što sam vam naredio – učinite onoliko koliko možete.” Hadis prenosi Ebu Hurejra, a bilježe ga Buhari i Muslim.

Zaključak iz gore navedenog glasi da ako nisi u mogućnosti obaviti namaz stojeći, ili ti stajanje pričinjava neuobičajene poteškoće, dozvoljeno ti je obaviti namaz sjedeći.

Drugo, opsesivnost i nepažnja ne kvare namaz, ali nagrada za obavljeni namaz je znatno umanjena, u skladu s hadisom koji bilježi Ebu Davud (675), a prenosi ga Amar b. Jasir, neka je Allah zadovoljan njime, koji kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, ﷺ, kako kaže: “ Čovjek završi namaz, a od namaza mu se upiše samo desetina, devetina, osmina, šestina, petina, četvrtina, trećina ili polovina.“ Hadis je potvrdio El-Albani u djelu Sahihus suneni Ebu Davud.

Stalno vijeće za izdavanje fetvi bilo je upitano: „Kad u džamiji klanjam namaz u džematu  naviru mi razne misli i ideje, a kad imam preda selam, ne znam šta sam radio tokom namaza. Koji je najbolji način da se riješim ovih misli?“

Odgovor je glasio: „Namaz ti je ispravan, ali nagrada za obavljeni namaz je umanjena, u skladu s mislima kojima si bio zaokupljen u namazu. Moraš se osloboditi, koliko god je to moguće, ovakvog razmišljanja tokom namaza kako bi dosegao potpunu skrušenost u obavljanju molitve. Trebaš razmišljati o onome što imam uči iz Kur’ana evocirajući veličinu i veličanstvenost Uzvišenog Allaha, vodeći računa o Njegovoj moći, jer On te vidi iako Ga ti ne vidiš i učestalo traži od Uzvišenog Allaha da te zaštiti od prokletog šejtana.“ (Završen citat iz djela Fetava el-ledžne ed-daime I dio 7/36.)

Šejh Ibn Usjemin, Allah mu se smilovao, kaže: „Kad čovjeka tokom većeg dijela njegovog namaza zaokupe misli o ovosvjetskim ili vjerskim pitanjima, npr. kada učenika islamskih nauka u namazu zaokupe misli o naučnim pitanjima, većina učenjaka smatra da je njegov namaz ispravan i da ga te misli ne kvare, ali mu značajno umanjuju nagradu Nakon obavljanja namaza čovjeku je upisana polovina, ili četvrtina, ili desetina, ili manje od toga. Što se tiče njegove obaveze, ona je izvršena, bez obzira na prekomjernost razmišljanja, ali čovjek treba da je prisutan u namazu srcem, jer je to određeni vid skrušenosti, a skrušenost je srž namaza i njegova bit.“ (Završen citat iz djela Medžmuu fetava Ibn Usejmin, 14/88.)

U skladu s navedenim, dužnost muslimana jeste da se trudi, da teži skrušenosti i koncentriranosti u namazu, kako bi adekvatno bio nagrađen i imao koristi od obavljanja molitve. Najbolji način da se stekne skrušenost u namazu jeste da čovjek zamisli kako stoji ispred Uzvišenog Allaha i da Mu se direktno obraća. Molimo Uzvišenog Allaha da nam pomogne kako bismo Mu bili skrušeni i ponizni.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu!

Svi bi trebali znati da liječenje počinje od same osobe, iz vlastite duše, koja je u stanju da uspostavi smiraj života čak i onda kad se nalazi u iskušenju. Duša je ta koja uzrokuje bolest i nemir, čak i onda kada uživa u blagostanju. Dokle god postoje motivi koji se nameću čovjeku i koji u većini slučajeva ne uspijevaju postići promjenu ili preokret, najmanje što neka osoba može uraditi jeste da promijeni sebe i svoju psihologiju.

Prvo sa čime se otpočinje jeste shvatanje da se životni problemi i brige za egzistenciju kategorišu u nekoliko vrsta, a među najvećim problemima, na osnovu našeg iskustva, jesu oni koji se odnose na bolest, zarobljeništvo ili zatvor, potlačenost, ugnjetavanje i neprijateljstvo, a najmanji problemi bili bi oni koji se odnose na emocionalnu zabrinutost, kao, naprimjer, kad je riječ o mladiću koji je isfrustriran ili djevojci koja se još nije udala, ili pak čovjeku koji se nije prilagodio na svoju sredinu ili društvo. To je u biti najlakša briga s kojom se čovjek suočava u životu ako joj pristupi na pravi način i ustraje u liječenju, naročito ako svoje probleme uporedi sa ogromnim iskušenjama kojima su izloženi muslimani u nekim zemljama.

Ako shvatiš zajedno sa nama ono što je potrebno, shvatit ćeš da nema ništa korisnije i uspješnije od toga da se osoba pozabavi korisnim zanimanjem, dobrim i produktivnim djelima koja će biti od koristi tebi i društvu, kako na ovom svijetu, tako i na ahiretu, a plodove svoga truda ćeš pronaći u potrazi za stalnim zanimanjem, makar to od tebe zahtijevalo da uložiš mnogo dana u traganju i istraživanju. Potraži određene aktivnosti u sklopu najbližih islamskih centara, posjećuj ih i sarađuj s njima, posebno s onim centrima koji u svojim aktivnostima imaju učenje i pamćenje Kur’ana ili njegovo podučavanje. Priključi se također nekoj humanitarnoj organizaciji koja pruža pomoć siromašnima, ili se pak bavi nekim aktivnostima unutar zajednice. Na taj bi ti se način ukazala velika prilika da se dodatno obučiš, čime bi povećala i osnažila svoje vještine i sposobnosti, a, pored toga, postoji mnogo aktivnosti koje ne bi mogla sve ispuniti ni kad bi živjela veoma dugo, još kada bi uspostavila poseban program pomoću kojeg bi osnažila svoje vjerske obaveze i odnos između tebe i Uzvišenog Allaha, kao što su dobrovoljni post, najmanje tri dana svakog mjeseca, noćni namaz od barem dva rekata, zikr i veličanje Uzvišenog Allaha.

Život bi doista bio lijep kad bi se čovjek posvetio navedenim aktivnostima, zadovoljavajući se time umjesto besposličarenjem, a ujedno bi nastavio sa svojim uspjesima i napretkom sve dok mu se ne pruži prilika da pokaže svoju efikasnost i svoje vještine, bilo to i nakon nekoliko godina. Koliko čovjek može danas naučiti, a ne pruži mu se prilika da radi, već tek na kraju života uspije pokazati svoje znanje.

Ako nam se ne ukaže prilika, nemamo ni obavezu ali zato smatramo da smo uspjeli biti bliski sa našim Gospodarem, živjeti dobrim i korisnim životom, bavili smo se korisnima poslovima, a to će se sve računati u naša dobra djela na Sudnjem danu, bez obzira na to da li su to bile vjerske dužnosti ili nešto drugo što je čovjek namjeravao učiniti.

Abdurahman b. Mehdi kaže: “Da je Hamadu b. Selemi bilo rečeno: ‘Sutra ćeš umrijeti!’, ne bi imao šta dodati svojim djelima!’” (Preneseno iz djela Tehzib el-Kamil 7/265.)

Kada bismo svi pokušali biti kao taj čovjek, ili približno kao on, da li bismo bili uznemireni i depresivni ili bismo pridavali važnost tome da nas neki ljudi prihvate, ili pak da se udalje od nas?!

Smatramo da je pridržavanje ovakvog načina liječenja jedan od najbitnijih razloga za se postigne sreća.

Usto, bilo bi dobro da pročitaš neke osvrte učenjaka o negativnom utjecaju koji proizlazi iz prekomjernog druženja s drugima i kakvu štetu mnogobrojne veze mogu pričiniti duši, srcu i duhovnoj snazi.

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Što se tiče utjecaja prekomjernog druženja s ljudima, ono postaje vidljivo onda kad srce, puneći se dimom koji dolazi od drugih, potpuno pocrni. To u njemu izaziva razjedinjenost, podijeljenost, brigu, žalost, slabost, nabacujući mu teret koji ne može nositi zbog lošeg društva, gubeći svoje prioritete, odnosno zapostavljajući ih zbog interesiranja i zanimanja za njihove probleme. Njegove se ideje raspršuju pod utjecajem njihovih zahtijeva i želja. Na kraju šta mu to ostaje za Njegovog Gospodara i za ahiret?

Pored toga, koliko je nesreća prouzročilo prekomjerno druženje, potisnulo blagodati, donijelo nedaća, pokvarilo dobrih djela, noseći samo gubitak i propast!

Ljudi su postali jedni drugima prepreke.

Da li se Ebu Talibu pred smrt desilo nešto štetnije od lošeg društva?  Neprestano su mu se nametali sve dok se nisu  ispriječili između njega i jedne riječi koja bi mu donijela vječnu sreću i zadovoljstvo…

Jedini segment koji je koristan u prekomjernom druženju jeste to ako se to druženje svodi na činjenje dobrih djela, zajedništvo, proslavljanje vjerskih praznika, odlazak na hadž, stjecanje korisne nauke, ustrajnost u dobrom i pružanju savjeta, odgovarajući ih od bilo kakvog zla i ravnodušnosti…”

(Preneseno iz djela Medaridžu es-salikin bejne menazili ijjake na’budu ve ijjake nestein, 1/452-453.)

Što se tiče tvog problema, nemoj se dvoumiti da nastaviš s povezivanjem sa svojim biološkim ocem, da u potpunosti težiš uspostaviti vezu s njime, jer je to tvoja dužnost u okvirima vjerozakona, a ne samo nešto pohvalno ili lijepo u tvome životu. To je ustvari tvoje pravo porijeklo, za koje se vežu i tvoja vjera i ovozemaljski život.

Molimo te da kad pokušaš zaokupiti sebe nekim korisnim djelom, kako smo ti već naveli, sustegni se od druženja s onima koji te udaljavaju od približavanja Uzvišenom Gospodaru. Molimo te da pokušaš uraditi korjenite promjene u svome životu, i znaj da vlastita promjena zasigurno biva efikasna na sva dešavanja oko tebe, a onaj ko je u tvome okruženju, on je ujedno i s tobom.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu!

Molimo Uzvišenog Allaha da te opskrbi dobrom ženom koja će te pomagati u tvojoj vjeri i tvojim djelima u ovozemaljskom životu.

Nema sumnje, prepreke i iskušenja koji utječu na muslimana u ovozemaljskom životu predstavljaju ispit od Uzvišenog Allaha. Onaj ko se strpi zaslužuje ogromnu Allahovu nagradu.

Poslanik kaže: “Vjernika neće zadestiti ni koliko ubod trna ili više od toga, a da ga time Allah ne uzdigne na viši stepen, ili mu zbog toga oprosti neki grijeh.“ (Bilježi Buhari, 5641 i Muslim 2573.)

Što se tiče tebe, ne bi trebao pokleknuti pred anksioznošću niti se zadovoljiti time, već okreni se ka uzrocima koji su doveli do toga i budi ustrajan u liječenju. Možda će ti pomoći u tome i saznanje da niko ne može steći za sebe neku korist ili štetu, čak i kad bi se cijeli umet okupio da ti pomogne, ne bi to mogli, osim pomoći onoga što ti je Uzvišeni Allah odredio, i kada bi se cijeli umet okupio da ti učini štetu, ne bi mogli to učiniti, osim onoliko koliko je Allah odredio. Pera su se podigla a stranice osušile.

Sva vlast je kod Uzvišenog Allaha, i najpreče je da se Njega bojiš, od Njega nadaš, da za Njegovim dobrima žudiš i od Njegove kazne strahuješ. Onaj ko bude ustrajan u izvršavanju Božijih naredbi i ko ih se bude pridržavao, taj će biti najponosniji čovjek. Uzvišeni Allah govoreći o vjernicima, kaže: „A snaga/ponos je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.“ (El-Munafikun, 8)

Ako smatraš da će pozivanje drugih ka Uzvišenom Bogu otkloniti tvoju anksioznost, u tom slučaju nema zapreke da to učiniš (ako si kompetentan da to činiš) , ali ti savjetujemo da ispraviš svoj nijet tako da tvoje pozivanje ka vjeri i Uzvišenom Bogu ne bude s nekom drugom namjerom, osim u ime Allaha, jer samo je Uzvišeni Allah Taj Koji može izliječiti. Ako si iskren u traženju utočišta kod Uzvišenog Allaha, onda uradi onako kako ti je On naredio, i bit ćeš izliječen.

Nije uvjetovano da tvoje obraćanje ljudima bude u vidu hutbe ili predavanja, već pokušaj uspostaviti kontakt s njima i povezati se, posebno s onima koji nisu škrti u davanju savjeta i koji su uzorni ljudi.

U tom smislu, savjetujemo ti sljedeće:

prvo, lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu i pouzdanje u Njega. Tražiti utočište kod Njega, osloniti se na Allaha, na taj način anksioznost nestaje zajedno s nemirom. Uzvišeni Allah kaže: „A On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.“ (Et-Tegabun, 11)

Ibn Kajjim kaže: “Ko preda svoje srce Svome Gospodaru bit će miran, a ko ga preda ljudima bit će uznemiren i uzrujan. (Preneseno iz djela „El-Fevaid”, 1/8.);

moraš upućivati dove, jer je to oružje vjernika, ujedno je i najkorisniji lijek, neprijatelj svih nedaća, ona (dova) otklanja i liječi nedaću, sprečava njeno nastajanje, zaustavlja je, ili je olakša ako se već nedaća pojavi.

Ibn Kajjim, u djelu „El-Dževab el-kafi“,  kaže: „Ko se iskreno okrene ka Allahu, uputi Mu dovu, učestalo moleći, Allah će mu dovu primiti, realizirat će njegovu molbu, podarit će mu ono što traži, otvorit će mu vrata dobra i sreće na ovom svijetu i na ahiretu.“

Trudi se da dovu upućuješ u odabranim vremenima, npr. u posljednjoj trećini noći, petkom nakon ikindija-namaza, između ezana i ikameta i na sedždama u namazu.

Drugo, čvrsto vjeruj da su te stvari koje si naveo izlječive, da se mogu popraviti i izmijeniti, ali zavise od tvoje istinske želje za promjenom uz poduzimanje određenih koraka u tome.

Treće, nema zapreke da se posvetiš isčitavanju nekih obrazovnih i administrativnih knjiga, koje pomažu u sposobnosti organiziranja, raspoređivanja, pomažu u vještom donošenju odluka i savladavanju anksioznosti, straha i srama, te oblikuju sposobniosti kontakta s drugima.

Četvrto, savjetujemo ti da se obratiš psihologu ili psihijatru, stručnjaku u liječenju mentalnih bolesti, koji se bavi bihevioralnom terapijom, posebno onom ko je pouzdan i privržen vjeri. Nadamo se da će ti Uzvišeni Allah na taj način pomoći u liječenju, a vjerovatno će ti i taj ljekar pružiti korisne savjete kako bi ozdravio.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info