Na ovu temu je prenesen hadis kojeg bilježi Tirmizi, a u kojem stoji: „Cijela zemlja je mesdžid osim kaburova i hamama.“ Također, Muslim prenosi od Ebu Merseda el-Ganevija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: „Nemojte sjediti na kaburovima i nemojte klanjati prema njima.“
Imajući u vidu spomenuto, namaz u kaburistanu nije dozvoljen, kao ni namaz prema kaburu, jer je Poslanik pojasnio da kaburistan nije mjesto za obavljanje namaza i zabranio je namaz prema kaburovima.
Mudrost ovakvog propisa jeste što je namaz u kaburistanu ili u pravcu kabura postupak koji može odvesti u širk, a ono što može odvesti u širk je zabranjeno. Šerijat je zatvorio sve puteve koji vode širku i šejtan kola venama čovjeka kao što krv kola, tako da on prvo sa čim počinje jesu sredstva, a potom ciljevi.
Ukoliko bi neko klanjao obavezni ili dobrovoljni namaz ili pak dženazu u kaburistanu, ne bi mu bilo ispravno.
Međutim, ispravno je ukoliko bi se dženaza obavila na kaburu nakon ukopa umrle osobe, jer se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, klanjao na kaburu žene ili muškarca koji su čistili džamiju. Kada su Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, obavijestili da je ona preselila, kazao je da mu pokažu njen mezar, što su oni i učinili, a on joj je nakon toga klanjao dženazu.
Dakle, izuzetak iz ove zabrane su: dženaze namaz na kaburu, dženaze namaz prije ukopa jer se ovi namazi odnose na umrlu osobu, pa ukoliko je dozvoljeno klanjati dženazu na kaburu umrle osobe, dozvoljeno ju je klanjati i prije ukopa.1

fusnota:
1 Vidjeti: Medžmu'u fetava Ibn Usejmin, 2/375.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448275/

Selam se naziva kada se uđe u mezarje. Neki islamski učenjaci kažu: „Ukoliko čovjek prođe ulicom pored mezarja neka nazove selam, kako bi od toga imao sevap. Upućivanjem selama umrlima on za njih uči dovu, te im tako čini dobročinstvo, a u tome je veliki sevap.”1

fusnota:
1 Vidjeti: Fetava ve resa’iluš-šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin, 17/333.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448279/

Stajanje i minuta šutnje kao izraz počasti šehidima je veoma pokuđena novotarija koja nije postojala u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i ashaba, niti je postojala u prve tri pohvaljenje generacije. Takvo nešto nije u skladu sa osnovnim principima tevhida i spada u oponašanje (vjerskih) običaja drugih naroda, što je po hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, zabranjeno. Ono što postoji u islamu po pitanju umrlih osoba jeste da neko iz njihove porodice uči dovu za njih, dijeli sadaku na njihovo ime, te da ih spominje po dobrim osobinama. Islam podstiče muslimane da vode brigu o određenim principima prilikom ophođenja prema svojoj braći, bilo da se radi o živima ili umrlima, a među te islamske principe se ne ubraja stajanje i minuta šutnje povodom nečije smrti i to je postupak kojeg islam ne poznaje.1

fusnota:
1 Fetava-l-ledžneti-d-daimeti, 9/77-78.

Stalna komisija za naučna istraživanja i fetve

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448284/

Govor da je takvo nešto općenito propisano nije tačan, kao ni govor da je to sunnet. Nije preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da je prilikom dženaze stajao kod kabura i držao govor kao što je to radio prilikom džume. To je novotarija i ona odvodi ka tome da se u toj prilici progovori riječ o umrloj osobi. Na primjer, ako je umrli bio griješnik da se kaže kako se je jučer izigravao sa vjerom, a danas je već u mezaru. Ili da se priča o osobi koja je bila trgovac pa da se kaže kako je jučer uživao u blagodatima, a danas je u kaburu. Smatramo da ovakvi postupci nisu od sunneta jer Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, takvo nešto nije radio, a nisu to radili ni Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija.
Ako je u pitanju vaz koji je u obliku običnog govora, a ne kao hutba, onda nema prepreke za takvo nešto. Dokaz tome je predaja u sunenima u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, došao na mezarje Bekiju, a tu su bili ljudi koji su došli da ukopaju umrloga, ali ga još nisu bili postavili u el-lahd. Dakle, još uvijek su kopali mezar. U toj situaciji je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, sjeo, a oko njega su sjeli i ashabi, pa im je on pričao o stanju osobe prilikom smrti i nakon ukopa. To je pričao ali ne u obliku hutbe, nego veoma mirno u vidu uputstava.
Također prenosi Buhari da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: „Svakome od vas je već određeno da li će biti stanovnik Dženneta ili Vatre.“ Ashabi upitaše: „Da li da se na to oslonimo?” On reče: „Ne, nego radite jer svakome je olakšano da čini ono zbog čega je stvoren.“
Zaključak: Vaz koji se upućuje prilikom dženaze ili nakon ukopa u vidu hutbe nije od sunneta i ne treba ga praktikovati. Ukoliko se radi o vazu koji nije u obliku hutbe onda je to veoma lijepo djelo, jer se time slijedi Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme.1

fusnota:
1 Vidjeti: Ibn Usejmin, Likau-l-babi-l-meftuh, 23/22.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448288/

Allah najbolje zna da li umrli osjeća kada ga neko posjeti. Neki učenjaci iz prvih generacija su stava da umrli osjeća, ali za takvo nešto, koliko znam, nema jasnog dokaza. Međutim, sunnet je, kao što znamo, da se mrtvi posjećuju i da im se naziva selam riječima: es-selamu alejkum dare kavmil-mu'minin ve inna inšaAllah bikum lahikun, nes'elullahe lena ve lekum-l-afijete, jagfirullahu lena ve lekum, jerhamullahul-mustakdimine minna vel-muste'hirin. Ovo je ono što nam je propisano, a kada je u pitanju da li mrtvi osjećaju ili ne, potrebno je za takvo nešto imati jasan dokaz.
Bez obzira osjećali umrli našu posjetu ili ne, na nama je da praktikujemo sunnet i da ih posjećujemo, za njih dovimo, jer za to imamo sevap, a njima koristi. Naša dova i posjeta umrlima koristi im i za to imamo nagradu i sevap jer se time podsjećamo na smrt i na onaj svijet.
Ukoliko bi čovjek stao sa strane mezarja i nazvao selam, bilo bi dovoljno. Ukoliko bi stao pored mezara i rekao: es-selamu alejkum dare kavmi-l-muminin ve inna inšaAllah bikum lahikun, nes'elullahe lena ve lekum-l-afijete, jagfirullahu lena ve lekum, jerhamullahu-l-mustakdimine minna ve-l-muste'hirin, i to bi bilo dovoljno. Međutim, bolje je ukoliko čovjek posjeti kabur nekoga iz svoje porodice (oca, brata) i skroz se prisloni na mezar. Dakle, najbolje je i najpotpunije je ako se u potpunosti približi kaburu svoga oca, brata, prijatelja i sl., i kaže: Esselamu alejkum o ti koji ležiš u kaburu (po imenu ga zovne), neka je milost Allahova nad tobom i Njegov bereket. Neka ti Allah oprosti, smiluje ti se i poveća nagradu za dobra djela.1

fusnota:
1 Vidjeti: Ibn Baz, Fetava nurun aled-derb, 1/26.

Abdulaziz b. Abdullah b. Baz

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/448292/