Ako je stvarno tako kao što si rekao, onda onaj ko ostavi namaz poričući njegovu obavezu, je nevjernik po koncenzusu svih muslimana, a ako ga bude ostavljao iz lijenosti uz uvjerenje da je obaveza, takav je isto nevjernik po ispravnijem govoru kod učenjaka, zbog čvrstih dokaza po tom pitanju. Radeći po tom ispravnijem i preferirajućem stavu, takav se neće okupati, niti će mu muslimani klanjati dženazu, niti će se ukopati u muslimansko mezarje, nego će se ukopati u drugo, posebno, mjesto daleko od mezara muslimana. Od Allaha je pomoć, i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu porodicu i ashabe.1

fusnota:
1 Stalna komisija za fetve, 8/410.

Stalna komisija za naučna istraživanja i fetve

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/439573/

Hvala Allahu i neka su salavat i selam na Poslanika, njegove ashabe, a zatim;
Arapska riječ el-humur je množina za magarce, a jednina te riječi je el-himar.
Postoje dvije vrste magaraca: domaći i divlji.
Domaći magarci (el-ehlijje) su ona vrsta magaraca koji žive među ljudima, pitomi su i koriste se za nošenje stvari.
Uzvišeni veli: i konje i mazge i magarce – da ih jašete i kao ukras… (En-Nahl, 8.)
Imam Munavi u svome djelu Fejdul-Kadir veli: „Domaći magarci (el-humuru-l-ehlijje) su ona vrsta magaraca koja boravi među ljudima, imaju svoje vlasnike kojima se vraćaju i pitomi su, a nisu divlji. Dok divlji magarci žive u divljinama i oni nisu ničije vlasništvo, te nemaju svojih vlasnika kojima se vraćaju.
Većina islamskih učenjaka je složna na tome da je konzumiranje mesa domaćih magaraca zabranjeno.
Imam Nevevi je rekao: „Većina islamskih učenjaka, od vremena ashaba, pa nadalje smatra zabranjenim konzumiranje mesa domaćih magaraca i među ashabima po tom pitanju nema razilaženja, osim od strane Ibn Abbasa. Učenjaci malikijske pravne škole po tom pitanju imaju tri stava, a treći stav kod njih je da se radi o pokuđenosti tog čina.“
Jedan od dokaza koji ukazuju na zabranu spomenutog je i hadis u kojem stoji: „Allah i Njegov Poslanik zabranjuju meso domaćih magaraca. Takvo nešto je odvratna stvar i šejtanovo djelo.“ (Buhari i Muslim)
U drugom hadisu stoji: „Ispraznite posude i ništa od magarećeg mesa ne uzimajte za hranu.“ (Buhari i Muslim)
Ova naredba da se isprazne posude ukazuje na nečistoću magarećeg mesa i zabranu istog.
A kada je u pitanju meso divljih magaraca ono je dozvoljeno za konzumiranje.

Stranica Eš-šebeke el-islamijje
http://www.islamweb.net

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/439744/

Nije dozvoljeno konzumirati meso domaćeg magarca, niti je dozvoljeno koristiti mlijeko te životinje kao lijek.
Meso domaćih magaraca je bilo u početku islama dozvoljeno, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme na dan Hajbera zabranio.
Buharija (br. 5520.) bilježi od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, da je rekao: „Na dan Hajbera Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio meso domaćih magaraca, a dao olakšicu u pogledu konzumirana mesa konja.“
Takođe, u hadisu kojeg prenose Buharija (br. 5527.) i Muslim (br. 1936.) se prenosi od Ebu Sa'lebe, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio meso domaćih magaraca.“
Ibn Kudame kaže: „Većina učenjaka smatra da je meso domaćih magaraca zabranjeno.”
Imam Ahmed kaže: „Petnaest ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, je preziralo meso domaćih magaraca. “
Ibn Abdulberr kaže: „Nema razilaženja među ulemom muslimana danas oko njegove zabrane“. (El-Mugni, 9/324).
Ibn Kudame kaže: „Mlijeko domaćih magaraca je zabranjeno po većini učenjaka, dok ‘Ata’, Tavus i Zuhri daju u tome olakšicu. A prvo je ispravnije, jer je propis mlijeka (isti kao i) propis mesa“ (El-Mugni, 9/325).
Ibn Kudame, u svojoj knjizi El-Mugni (9/338.), kaže: „Nije dozvoljeno liječenje onim što je zabranjeno poput mlijeka magarice i mesa zabranjenih životinja, niti je dozvoljeno pijenje alkohola radi liječenja.“, a dokaz tome je hadis: „Zaista Allah ono što vam je zabranio nije učinio vašim lijekom.“
Dokaz tome je i situacija u kojoj je Poslaniku spomenuto da neko pravi alkohol radi lijeka, a on je na to odgovorio: „Zaista on (alkohol) nije lijek nego je bolest”.
U djelu djelu Šerhul-munteha (3/412.) se navodi: „Zabranjen je protivotrov u kojem ima mesa zmija ili magaraca i zabranjeno je liječenje mlijekom magaraca kao i liječenje svime što je zabranjeno.“
Ibnul-Kajjim veli: „Liječenje stvarima koje su zabranjene je ružno i po šerijatu i po razumu. Kada je u pitanju šerijatska zabrana, već smo spomenuli predaje koje ukazuju na to. Što se tiče razumskih dokaza oni su sadržani u sljedećem: Allah je zabranio ove stvari zbog njihove nečistoće i On Uzvišeni ništa što je lijepo nije zabranio ovom ummetu, kao što je to zabranio sinovima Israilovim, kao kaznu njima. On veli: I zbog teškog nasilja Jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena. (En-Nisa, 160.) Dakle, sve što je zabranjeno ovom ummetu je zbog nečistoće same stvari, te kako bi se ummet zaštitio i sačuvao od toga, tako da nema smisla tražiti lijeka u nečemu što je samo po sebi štetno i sadrži mahane. Kada bi se i desilo da ovakve stvari ublaže ili uklone određenu bolest, nakon toga će se pojaviti još veća bolest koja je vezana za srce zbog nečistoće koju u sebi nose ove stvari. Na takav se način uklanja fizička, ali se u srcu rađa duhovna bolest.
Također, zabrana konzumiranja spomenutog ukazuje na to da se na sve načine čovjek udalji od takvih stvari, a uzimanjem toga kao lijeka se podstiče na konzumiranje tih zabranjenih materija, što je suprotno cilju šerijata.
S druge strane, spomenute stvari su same po sebi štetne, tako da ih nije dozvoljeno uzimati za lijek.
Konzumiranjem tih stvari čovjekova priroda stiče osobine nečistoće, jer ukoliko ono što se konzimira kao lijek bude nečisto, to utiče na čovjeka i njegovo ponašanje i on poprima te osobine. Upravo zbog toga Allah je zabranio hranu, piće i odjeću koja je nečista.“ (Zadul-Mead, 4/156.)
U fetvi Stalne komisije za fetve u Saudijskoj Arabiji (25/31.) je došlo: „Nije dozvoljeno liječenje pijenjem mlijeka domaćih magarica.“
Potpisnici fetve su Abdulaziz b. Abdullah b. Baz, Abdurezzak Afifi, Abdullah Gudejan i Abdullah Ku'ud.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/439748/

Nema smetnje u tome da je kupa njen muž ako je razvedena opozivim razvodom braka, tj. jednom ili dva puta.1

fusnota:
1 Vidjeti: Medžmu'u fetava Abdilaziz b. Abdullah b. Baz, 13/110.

Abdulaziz b. Abdullah b. Baz

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/439916/

Ako je cilj snimanje mejta dok se kupa, to nije dozvoljeno jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem zabranio slikanje stvari koje imaju dušu, te je prokleo slikare i rekao: „Najgoru kaznu na Sudnjem danu će izdržavati slikari“. A ako je cilj snimanje pojašnjenja kupanja mejta shodno šerijatu, te se to podijeli ili prodaje, nema problema u tome, a tome slično je snimanje – audio – zbog podučavanja ljudi namazu i drugih stvari za koje ljudi imaju potrebu, ali bez slikanja tj. bez videa. Da Allah uputi sve nas korisnom znanju i dobrom djelu.

Pitanje: Kakav je propis podučavanja kupanja mejta i umotavanja u ćefine putem videa?

Odgovor: Podučavanje biva bez videa, zbog ispravnih hadisa koji zabranjuju slikanje i proklinju slikare.1

fusnota:
1 Zbirka fetvi i govora šejha Abdulaziza b. Abdullaha b. Baza, rahimehullah, 13/110.

Abdulaziz b. Abdullah b. Baz

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/439920/