Ako bi neko kazao: “Kako to da Uzvišeni Allah želi da se nešto desi, a da On u isto vrijeme sa tim nije zadovoljan, niti to voli, i kako, također, usaglasiti činjenicu da je Uzvišeni Allah Svojom voljom dao da se određena stvar desi sa činjenicom da On istu tu stvar mrzi i prezire?”,
odgovor bi glasio: Rezultate, koji se određenim djelovanjem žele postići, možemo podijeliti na dvije vrste: ciljani rezultat, dakle ono što se određenim djelovanjem primarno želi postići; i sporedni rezultat, tj. ono što dolazi kao posljedica ostvarenja ciljanog rezultata.

Što se tiče primarnog, tj. ciljanog (pozitivnog) rezultata koji se želi ostvariti, njegovo je ostvarenje poželjno zbog toga što je on u suštini nešto što je lijepo i što sadrži svekoliko dobro, te je zbog toga njegovo ostvarenje samo po sebi i cilj, dok, s druge strane, sporedni rezultat nije sam po sebi cilj, pa on (ponekad) sa sobom ne donosi suštinsku dobrobit i pored toga što se ostvaruje na način koji vodi ka određenoj dobrobiti. Dakle, ovaj sporedni rezultat nekada je sam po sebi nešto što je ružno i nepoželjno, ali on u isto vrijeme zna biti i poželjan zbog (pozitivnih) rezultata do kojih će dovesti, tako da se u njemu sjedinjuju dvije prividne oprečnosti: njegova nepoželjnost i poželjnost, što ustvari nije kontradiktorno, jer je ostvarenje ovog rezultata poželjno s jedne, a nepoželjno s druge strane.

Ovo je općepoznato. Naprimjer, razmislimo o lijeku odvratnog okusa i ružnog mirisa. Ukoliko čovjek zna da će konzumiranjem ovog lijeka ozdraviti, on ga s jedne strane mrzi zbog toga što mu je odvratan i neugodan, ali mu je s druge strane itekako drag jer ga on, i pored svoje odvratnosti, vodi ka onome što voli i što priželjkuje, tj. ka ozdravljenju.

Isti je slučaj i sa oboljelim ekstremitetom kod čovjeka: ukoliko zna da će amputiranjem tog ekstremiteta sačuvati vlastiti život, čovjek će sasvim sigurno pristati na amputaciju. Slično je i sa odlaskom na daleko putovanje: ako će ga ono odvesti do onoga što voli i priželjkuje, ili do njemu drage i voljene osobe, čovjek će se na njega odlučiti uprkos naporu i tegobama koje ono predstavlja. Ovakav je slučaj sa hadžijama koje rado kreću ka Drevnom hramu, tj. Kabi, i pored činjenice što će na tom putu biti suočeni sa teškoćama kao što su prolazak kroz puste stepe, bezvodne pustinje i nenaseljene predjele.

Iz svega što smo kazali možemo zaključiti da jedna te ista stvar s jedne strane može biti draga i poželjna, a s druge strane mrska i nepoželjna, te da nije nužno da jedna obavezno isključuje drugu. Dakle, ovo je poznato i shvatljivo čak i stvorenjima, tj. običnim ljudima, pa kako da to ne bude poznato Sveznajućem i Mudrom Stvoritelju, kojem ništa nije nepoznato? Znači, Uzvišeni Allah ponekad mrzi određenu stvar, međutim, On u isto vrijeme i želi da se ona desi, jer će njeno ostvarenje dovesti do onoga što On voli i sa čime je zadovoljan, u čemu nema nikakve kontradikcije.

Kako bi ovo postalo jasnije, navest ćemo dva primjera:

– Stvaranje Iblisa i mudrosti koje su proizašle iz toga

Uzvišeni Allah stvorio je Iblisa koji je osnova izopačenosti i pokvarenosti i od kojeg kreću sva zla ovog svijeta, kao što su kriva vjerovanja, zabludjela uvjerenja, slijeđenje strasti, povođenje za sumnjama i tome slično. Iblis je glavni uzročnik ljudske zablude i nesreće i on ljude navodi da čine djela koja izazivaju Allahovu srdžbu. Međutim, Iblis svojim postojanjem prouzrokuje i mnoge pozitivne posljedice i u njegovom postojanju kriju se mnoge mudrosti.

Prije nego što kažemo nešto o tim mudrostima, potrebno je ukazati na jednu vrlo bitnu stvar. Naime, mi tvrdimo da u svemu onome što Uzvišeni Allah čini i u svemu onome što naređuje postoji određena mudrost i stanovita korist, međutim, nije nužno da nama, ljudima, ta mudrost uvijek i u svim situacijama bude potpuno jasna. Dužni smo, dakle, vjerovati da u svemu što Uzvišeni Allah čini postoji određena vrsta mudrosti, bez obzira postala nam ona jasna ili ne, jer On nije svim Svojim stvorenjima omogućio da te mudrosti dokuče i shvate, već ih je podučio samo onome što On želi i hoće. Štaviše, mnogo je više onoga što je ljudima ostalo skriveno i nepoznato od onoga što im je poznato i što znaju. Zbog toga, musliman je obavezan čvrsto vjerovati da nijedno Allahovo djelo niti naredba nisu lišeni velike i zapanjujuće mudrosti, pred čijom veličinom zastaje um, pa makar on i ne shvatao sve detalje i pojedinosti te mudrosti jer, kako pravilo kaže, nepoznavanje određene stvari nije dokaz da ta stvar ne postoji. Naprimjer, određene segmente medicine, poput operativnih zahvata, poznaju samo ljekari koji su specijalisti u toj oblasti, a sličan je slučaj i u oblasti inžinjeringa i ostalih vrsta nauka i vještina, međutim, to što svi ljudi ne poznaju ove oblasti nikako ne znači da one ne postoje ili da ih treba poricati.

Nakon što smo potvrdili ovo pravilo, navodimo nekoliko mudrosti koje su, prema mišljenju islamskih učenjaka, prouzročene stvaranjem Iblisa:

1. Ljudi postaju svjesni moći Uzvišenog Gospodara da Svojom voljom stvori sušte suprotnosti. Tako je Uzvišeni Allah stvorio Iblisa, to najgroznije i najodvratnije biće, koje je uzročnik svakoga zla, kao što je nasuprot njega stvorio Džibrila, jedno od najčasnijih i najneporočnijih bića, koje je izvorište svakog dobra, pa neka je uzvišen Onaj koji je stvorio oba ova bića! Allahova moć manifestira se i u stvaranju noći i dana, vreline i studeni, vode i vatre, bolesti i lijeka, smrti i života, ljepote i ružnoće… Svaki od negativnih elemenata ističe ljepotu i pozitivnost svoje suprotnosti. Ovo je jedan od najjasnijih dokaza koji ukazuju na savršenstvo Allahove moći, na Njegovu veličinu i apsolutnu vlast koja je samo Njegova privilegija. On je stvorio sve ove suprotnosti, stavio ih jedne naspram drugih i učinio da svaka od njih djeluje protiv druge. Sve spomenuto odvija se isključivo Allahovim upravljanjem i Njegovim rukovođenjem, u čemu se opet ogleda Njegova mudrost i svemoć, jer, ukoliko bi jedna od suprotnosti izostala u potpunosti, nestalo bi i mudrosti u vezi sa njom, a Njegova svemoć bila bi dovedena u pitanje.

2. Uzvišeni Allah Svojim štićenicima pruža priliku da na najdosljedniji način upotpune sve stepene ibadeta i tako Mu iskažu svoju pokornost. Ovo se ostvaruje kroz ustrajno suprotstavljanje Allahovih iskrenih robova Iblisu i njegovim sljedbenicima, izazivanje njihove srdžbe kroz bogobojaznost i pokornost Uzvišenom Allahu, te traženje utočišta kod Allaha, moleći Ga da ih zaštiti od prokletog Iblisa, njegovih štićenika i njihovih spletki. Na ovaj način iskreni Allahovi robovi ostvaruju nebrojene ovosvjetske i onosvjetske koristi, koje, ako Iblis i njegove sluge ne bi postojale, ne bi mogli ni ostvariti.

Iskrenu ljubav prema Allahu, usrdno obraćanje samo Njemu, oslanjanje samo na Njega, strpljivost, bespogovorno zadovoljstvo sa Njim i Njegovom odredbom i tome slično, ubrajamo u Allahu najdraže vidove ibadeta, a ništa od spomenutog nije moguće ostvariti osim kroz ustrajno suprotstavljanje strastima, borbu sa samim sobom, te kroz poniznost pred Uzvišenim Gospodarom i davanje prednosti ljubavi prema Njemu nad svim drugim što postoji. Povod za sve spomenute vrste ibadeta jeste stvaranje i postojanje prokletog Iblisa.

3. Iskušenja i nevolje. Iblis je, između ostalog, stvoren i kako bi bio povod za ljudska iskušenja, kroz koja će se razdvojiti dobri od onih loših.

4. Značenja Allahovih imena dolaze do izražaja, kao i sve ono što ona podrazumijevaju i što je vezano za njih. U imena Uzvišenog Allaha ubrajaju se i imena kao što su Er-Rāfi‘ (Onaj koji uzdiže onoga koga On želi), El-Hāfid (Onaj koji spušta onoga koga želi), El-Muizz (Onaj koji uzvisuje), El-Muzill (Onaj koji unizuje), El-Hakem (Apsolutni Sudac), El-Adl (Najpravedniji).

Svako od ovih Allahovih imena podrazumijeva postojanje onoga na što se ona odnose i što ona svojim značenjem i podrazumijevaju[2], tako da je stvaranje Iblisa istaknulo značenja imena Uzvišenog Allaha, što se, ako bi svi ljudi bili vjernici i Allahu pokorni, ne bi desilo.

5. Na površinu izlazi ono što se nalazi u ljudima, tj. u njihovoj prirodi, bilo da se radi o dobru ili zlu. Ljudska priroda počiva na dvjema osnovnim karakteristikama, a to su dobro i zlo, odnosno ružno i lijepo, međutim, one ostaju skrivene u ljudima baš kao što je plamen skriven u kresivu sve do trenutka dok se on ne upali. Što je kresivo za vatru, to je šejtan za ljudsku prirodu, odnosno, stvaranjem šejtana priroda pokvarenih i loših ljudi izlazi na vidjelo, te njihova volja za činjenjem ružnih djela svima postaje očita, baš kao što je slanje poslanīkā bio povod da na vidjelo izađe priroda dobrih ljudi, nakon čega i njihova volja za činjenjem dobra također postaje očita. Na ovaj način Najmudriji od svih mudrih daje da iz dobrih ljudi na površinu izađe i vidljiva postane njihova dobrota, koja je do tada bila u njima skrivena, kao što na sličan način daje da iz pokvarenih ljudi na površinu izađe i svima očitom postane njihova zloba i pokvarenost. Nakon toga, Allahova mudrost pokazuje se na objema skupinama, te postaje legitimno da se i nad jednom i nad drugom, shodno zasluzi, primijeni Njegov propis, da bi se potom svima obznanilo ono što je Uzvišeni Allah, shodno Svome sveobuhvatnom znanju, znao oduvijek.

6. Ukazuju se mnogobrojni Allahovi znakovi, kao i čudesna moć u Njegovom djelovanju. Nevjerstvo i zlo, koje su počinile izopačene i pokvarene duše nevjernika i silnika, bili su povod da Uzvišeni Allah pošalje mnoga čuda i jasne znakove Svoje moći. Takav je primjer sa Velikim potopom, silovitim vjetrom kojim je uništen narod Ad, uništenjem naroda Semud, propasti naroda poslanika Luta, preobražajem vatre, u koju je bačen poslanik Ibrahim, alejhis-selam, u hladnu i spasonosnu, sa svim čudima koja je Uzvišeni Allah pokazao preko poslanika Musaa, kao i sa svim ostalim sličnim čudesima i jasnim dokazima. Kada bismo, hipotetički, zamislili da nevjerstvo i nevjernici, kao i poricatelji vjere, ne postoje niti da su ikada postojali, nijedno od spomenutih čuda i jasnih znakova, koje ljudi prepričavaju kroz generacije i koje će sa koljena na koljeno prenositi dovijeka, ne bi se ni ukazali.

Uzvišeni Allah nije Iblisa ostavio da sve do Sudnjega dana ljude zavodi i navodi ih na krivi put iz neke počasti prema njemu, već samo kako bi ga još više ponizio i kako bi se ovaj prokletnik još više ogriješio, što će, naravno, samo povećati njegovu kaznu i umnogostručiti njegovu patnju. Ovdje još valja napomenuti da je Uzvišeni Allah Iblisa učinio nekom vrstom testa za ljude, kako bi se kroz stepen podložnosti njemu i njegovom djelovanju odvojili dobri od loših, o čemu je već ranije bilo govora, a imajući u vidu da će ljudi na Zemlji egzistirati sve do Sudnjega dana, to svakako znači da će i Iblis postojati sve dok postoje i ljudi, a Uzvišeni Allah najbolje zna.

Nastaviće se…

____________________________
Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader
Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz
Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.
Preveo: Amir Durmić
http://minber.ba/kako-to-da-uzviseni-allah-zeli-da-se-nesto-desi-a-da-u-isto-vrijeme-on-sa-tim-nije-zadovoljan/

___________________________
[1] Za više pojedinosti vidjeti: Ibn Kajjim, Šifaul-alil, str. 364–412, 445–460, Tarikul-hidžretejn, str. 181–183, El-Fevaid, str. 136–140, uvod u djelo Miftahu daris-seada, str. 3, i Medaridžus-salikin, 1/264–269 i 2/190–198. Također vidjeti: Ibn Ebu Izz el-Hanefi, Šerhul-akidetit-Tahavijja, str. 252–256, dr. Muhammed b. Rebia el-Medhali, El-Hikmetu vet-ta‘lilu fi ef‘alillah, str. 205–210, Sefarini, Levamiul-envaril-behijja, 1/339–343.
[2] Odnosno, ako kažemo da je Uzvišeni Allah El-Muzill (Onaj koji unizuje), to automatski podrazumijeva da postoje grješnici koji su svojim grijesima i nepokornošću zaslužili da ih Allah ponizi, a grješnici griješe prvenstveno zbog toga što su ih zaveli Iblis i njegovi sljedbenici. (op. prev.)

Ako dođe do tačke da ćeš se onesvjestiti, možeš prekinuti svoj post i nadoknaditi ga kasnije, ali nije dopušteno preskočiti post samo zato što si u školi.

Sheikh Assim Al-Hakeem
https://www.facebook.com/SheikhAssimAlhakeemTeam/posts/1223658864481768

Original odgovor:
ANSWER:
If it gets to the point that you are about to faint, you may break your fast and make it up later but it is not permissible to skip fasting altogether just because you are in school.

Jedno od lijepih Allahovih imena jeste i ime El-Habir – Onaj koji je o svemu obaviješten, koje se u Kur’anu spominje četrdeset pet puta. Ponekada se spominje zajedno s imenom El-Alim, nekad uz ime El-Hakim, a ponekad uz ime El-Besir i najčešće dolazi kao u riječima Uzvišenog Allaha: “A Allah je dobro obaviješten o onome što vi radite!” (Alu Imran, 153); “A Allah je o onome što radite dobro obaviješten!” (El-Bekara, 234)

Što se tiče tih nekih ajeta u Kur’anu na kojima se spominje Allahovo lijepo ime El-Habir, to su i sljedeći: “Doista će njihov Gospodar toga Dana zasigurno o svemu biti obaviješten!” (El-Adijat, 11); “Rekao je: ‘Obavijestio me je Sveznajući, Onaj koji je o svemu dobro obaviješten!’” (Et-Tahrim, 3); “Doista je Allah o Svojim robovima dobro obaviješten i On ih dobro vidi.” (Fatir, 31)

Značenje imena El-Habir u arapskom jeziku
El-Habir dolazi od riječi el-hibru ili el-hubru, odnosno od riječi el-hibretu ili el-hubretu, a sve ove riječi imaju značenje znanja o nečemu. Tako se kaže: “Čovjek je hābir i habīr”, tj. onaj koji zna vijest o nečemu. (Detaljnije: Ez-Zudžadži, Ištikakul-esma, str. 127; El-Dževheri, Es-Sihah, 2/641; El-Lisan, 2/1090)

Značenje Allahovog lijepog imena El-Habir
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, kaže: “El-Habir je Onaj čije znanje obuhvata unutrašnjosti svih stvari i skrivenosti, kao što obuhvata i njihove spoljašnjosti.” (Es-Savaikul-mursela, 2/492)

Gazali, rahimehullahu teala, rekao je: “El-Habir jeste Onaj kojem ne promiču skrivene stvari i ništa se ne pokrene u Njegovoj vlasti, u svemu čime On vlada, nijedan se atom ne pokrene niti smiri, nijedna se duša ne uznemiri niti postane smirena i spokojna a da On o tome nema vijest. El-Habir ima značenje kao i El-Alim – Sveznajući, s tim da, kada se imenu El-Alim doda poznavanje skrivenih stvari, tada se njihov poznavalac naziva El-Habir.” (El-Maksadul-Esna, str. 63)

Šejh Sa‘di, rahimehullahu teala, rekao je: “El-Alim i El-Habir jeste Onaj čije znanje obuhvata javnosti i tajnosti, vidljive i skrivene stvari, obuhvata obavezne radnje, nemoguće i moguće, na zemaljskom svijetu i uzvišenom svijetu, Njegovo znanje obuhvata prošlost, sadašnjost i budućnost, tako da Mu ništa nije skriveno!” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, 5/299)

Ibn Ašur rekao je: “El-Habir jeste Onaj koji poznaje sve detalje razumskih i opipljivih stvari, sve detalje vidljivih i nevidljivih stvari.” (Et-Tahriru vet-tenviru, 11/310)

Allahovo lijepo ime El-Habir u našem životu

– Kada vjerujemo da Allah, subhanehu ve teala, dobro i detaljno poznaje Svoje robove: ljude, džine, meleke i druge, kao što je i rekao: “Uistinu, Allah Svoje robove dobro poznaje i dobro ih vidi!” (Fatir, 31), i kada vjerujemo da Allah, subhanehu ve teala, dobro poznaje djela Svojih robova, kao što je i rekao: “I bojte se Allaha, uistinu, Allah dobro zna ono što vi radite!” (El-Hašr, 18), kada vjerujemo, ubijeđeni smo i znamo da Allah poznaje svako naše stanje u kojem se nalazimo, zna kada smo na ispravnom, kada smo ustrajni u dobrim djelima, kao što je rekao: “A vi, ako budete činili dobra djela i budete bogobojazni, pa, uistinu Allah dobro poznaje ono što vi radite!” (En-Nisa, 128), On dobro zna za nas kada skrenemo s Pravog puta, kada ostavimo činjenje dobrih djela, kao što je rekao: “A i ukoliko se okrenete ili odbijete, pa Allah doista dobro zna ono što vi radite!” (En-Nisa, 135) – tada dobro vodimo računa o riječima koje izgovaramo i djelima koja radimo, vodimo računa o svojim tajnim i javnim djelima, jer Allah, subhanehu ve teala, sve ih do u detalje dobro poznaje. Shodno tome, izgovaramo samo riječi kojima se pokoravamo Allahu, želimo i žudimo samo za onim što predstavlja pokornost Allahu, subhanehu ve teala, čistimo sve svoje riječi i sva svoja djela i u tajnosti i u javnosti, čistimo sav svoj ibadet prema Allahu. Trebamo dobro znati da Uzvišenom Allahu ništa nije skriveno, kod Njega je tajno i javno isto. Koliko smo god u mogućnosti prisjećajmo se ovih riječi našeg Uzvišenog Gospodara: “Vi, da li stišali svoje govore ili ih javno iznosili i glasno govorili, uistinu On dobro poznaje ono što se nalazi u vašim grudima! A kako i da ne zna Onaj koji je stvorio! On je Onaj koji poznaje i najskrivenije stvari, Onaj koji sve dobro poznaje!” (El-Mulk, 13–14)

– Vodimo računa o svome srcu! Zar ne čujemo da Allah dobro zna ono što je u našim srcima?! Stoga, očistimo svoja srca od svakog vida nevjerstva i licemjerstva, oholosti i umišljenosti, od zavisti, zlobe i mržnje prema vjernicima i svega lošeg! Znamo dobro da se sve kreće oko srca! Zar Uzvišeni Allah nije rekao: “Toga dana (Sudnjeg dana) neće koristiti imetak niti sinovi! Samo čisto srce će koristiti onome koji s njim dođe pred Allaha!” (Eš-Šuara, 88–89)

Nadam se da nam je dobro poznat hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem kaže: “Zar u tijelu nema komad mesa, ukoliko on bude ispravan ispravno će biti i cijelo tijelo, i ukoliko se on pokvari, pokvarit će se i cijelo tijelo! Zar to nije srce?!” (Buhari od Nu‘mana b. Bešira, radijallahu anhu)

Također hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem kaže: “Uistinu, Allah ne gleda u vaša tijela, niti gleda u vaše izglede, već gleda u vaša srca”, pa je svojim prstima pokazao prema grudima. (Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu)

– Trudimo se, koliko smo u mogućnosti, da se odazovemo naredbama Uzvišenog Allaha i naredbama Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se pokoravamo Allahu i Njegovom Poslaniku maksimalno, jer je Uzvišeni Allah rekao: “I pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, a Allah dobro zna ono što vi radite!” (El-Mudžadela, 13)

Također, nastojimo, koliko smo u mogućnosti, da se klonimo grijeha jer ih Allah dobro poznaje, bilježi ih i čuva i sutra će nas za njih pitati i obračunavati. Rekao je Uzvišeni: “I dovoljan ti je tvoj Gospodar, koji grijehe Svojih robova dobro poznaje i vidi ih!” (El-Isra, 17)

– Oborimo svoj pogled, čuvajmo svoj pogled i svoj spolni organ od onoga što je Uzvišeni Allah zabranio, jer je On Svevišnji i rekao: “I reci vjernicima neka obore svoje poglede i neka čuvaju svoje spolne organe, to je za njih čišće i bolje, doista Allah dobro poznaje ono što oni čine!” (En-Nur, 30)

Kada ovo znamo, onda oborimo svoje poglede, čuvajmo svoja stidna mjesta i sve svoje organe od onoga što srdi našeg Uzvišenog Gospodara!

– Dobro se čuvajmo pogleda kriomice, budimo svjesni da Uzvišeni Allah zna za njega. Rekao je: “On zna ono što pogledi kriomice prate i što grudi u sebi skrivaju!” (Gafir, 19)

Zato, kada želiš nešto da kažeš ili nešto da uradiš, zamisli se kako stojiš pred Silnim i Uzvišenim Gospodarom, Allahom! Boj se Allaha i stidi Ga se u svakoj svojoj riječi, svakom djelu, svakom svom pokretu, u svakoj svojoj želji, nastojanju, radosti, osamljivanju i miješanju s drugima, boj se Allaha u svome razmišljanju, znaj da se Uzvišeni Allah obraća tebi kao što se obratio i Svome vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Reci: ‘Doista su moji namazi i moji obredi, i moj život i moja smrt, posvećeni samo Allahu, Gospodaru svih svjetova!’” (El-En’am, 162)

– Budimo pravedni jer pravedni su bogobojazni! Znajmo da ne možemo biti bogobojazni, istinski se bojati Allaha, sve dok ne budemo pravedni prema svima, jer je pravdu Allah naredio i pojasnio kako da se pravedno ophodimo prema svima: “Pravedni budite, doista je to bogobojaznost, zato se bojte Allaha, jer Allah dobro zna ono što vi radite!” (El-Maida, 8)

– Podsjećajmo svoje porodice, svoju djecu da je Uzvišeni Allah Blagi i Onaj koji sve dobro poznaje, da On dobro zna ono što se nalazi u njihovim dušama, dobro zna ono što na javu iznose i ono što kriju u sebi, kao što Uzvišeni Allah kaže, spominjući riječi Lukmana kojima je savjetovao svoga sina: “O sinčiću moj! Dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On sve dobro poznaje!” (Lukman, 16)

Uzvišenog Allaha molim da nam omili izučavanje Njegovih lijepih imena, da Ga upoznamo putem njih i zavolimo Ga još više i još više Mu budemo pokorni!

Piše: Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa http://minber.ba/allahovo-lijepo-ime-el-habir/
El-Asr, 69

U svom djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak dr. Muhammed Jusri, na sažet način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao je na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja. Slijedi poglavlje o osobinama Allahovih poslanika i naših dužnosti prema njima.

– Uzvišeni je Allah sve vjerovjesnike stavio u Svoju zaštitu i sačuvao ih od vanjskih i unutrašnjih neprimjerenosti. Nije bilo moguće da neko od njih počini veliki grijeh ili neko sramotno djelo, a kada je riječ o malim grijesima, ukoliko su ih i učinili, to se dešavalo izuzetno rijetko.

Komentar: Nakon što su se neupitnim konsenzusom usaglasili da su svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici sačuvani od velikih grijeha i da su apsolutno bezgrješni kada je riječ o dostavljanju Allahove poslanice i Njegovog šerijata ljudima, islamski učenjaci razišli su se u pogledu malih grijeha, tj. da li su poslanici i vjerovjesnici mogli ponekad počiniti mali grijeh. Ispravan stav o ovom pitanju, koji zastupa veliki broj islamskih učenjaka iz prvih i potonjih generacija, kao što su Ibn Bettal, Ibn Abdulberr, Kadi Ijad, Amidi, Nevevi, Ibn Tejmijja, Zehebi i mnogi drugi, jeste da Allahovi poslanici i vjerovjesnici nisu bili apsolutno sačuvani od malih grijeha, već da se ponekom znalo desiti da učini djelo koje se u konačnici može okarakterizirati kao mali grijeh. Za svoj stav navode mnoge dokaze. Naprimjer, kada je riječ o vjerovjesniku Ademu, alejhis-selam, Uzvišeni je Allah kazao: “I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo” (Ta-ha, 121). Također, prenoseći nam riječi Ibrahima, alejhis-selam, Uzvišeni Allah kaže: “I koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti, i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!” (Eš-Šuara, 82)

– Kada je riječ o dostavljanju Allahove poslanice ljudima, isto tako nije bilo moguće da bilo ko od njih nešto slaže, bilo šta pronevjeri, pogriješi ili zaboravi.

– Oni su živjeli i umirali, bili zdravi i bolesni, bogati i siromašni, jeli su i pili, spavali, ženili se i dobivali potomstvo, kao što su radili i sve drugo što uobičajeno, shodno Allahovom predodređenju, čine ljudi, a što ne umanjuje njihovu vrijednost i uzvišeni stepen (na kojem se kao poslanici nalaze).

– Adem, alejhis-selam, bio je prvi među njima koji je bio odlikovan vjerovjesništvom, a prvi koji je bio odlikovan poslanstvom bio je Nuh, alejhis-selam, dok je posljednji od svih vjerovjesnika i poslanika bio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

– Jedna skupina poslanika odabrana je i odlikovana posebnom odlučnošću i postojanošću, a njihova su imena zajedno spomenuta u surama El-Ahzab i Eš-Šura.

Komentar: Autor ovdje aludira na petericu najodabranijih Allahovih poslanika poznatijih kao ulul-azmi miner-rusul, a koji su zajednički spomenuti u dva ajeta u surama El-Ahzab i Eš-Šura, a radi se o sljedećima ajetima: “Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli” (El-Ahzab, 7); “On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!’” (Eš-Šura, 13); “Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli.” (El-Ahzab, 7)

– Najbolji od svih poslanika, po konsenzusu, jeste posljednji poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Ovdje je potrebno naglasiti da je strogo zabranjeno preferirati i smatrati nekog poslanika boljim i vrednijim od drugih, iz pristrasnosti ili želje da se neko od njih uzdigne, a drugi degradira.

– Vjera svih poslanika bila je ista, a vjerozakoni različiti.

Komentar: Vjera svih poslanika bila je ista, a to znači da su svi pozivali u tevhid – čisti monoteizam, o čemu Uzvišeni Allah kaže: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!’” (El-Enbija, 25), dok su, s druge strane, njihovi vjerozakoni, tj. praktični propisi obredoslovlja, u nekim segmentima bili različiti. O tome Svevišnji Allah kaže: “…svima vama smo zakon i pravac propisali…” (El-Maida, 48)

– Poslanici su nad običnim ljudima bili privilegirani po sljedećem: Svevišnji Allah poslao im je objavu, bili su sačuvani od grijeha, njihova srca nisu spavala, kad im je došao smrtni čas, data im je mogućnost da izaberu da li će umrijeti ili nastaviti da žive na dunjaluku, ukopavani su na mjestu na kojem su umrli, u berzehu – zagrobnom životu u svojim kaburovima obavljaju namaz, zemlja ne uništava njihova tijela i njima je ukazana najveća čast.

Komentar: Srca poslanika nisu spavala: Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Aiši, radijallahu anha: “Moje oči spavaju, ali moje srce ne spava” (Buhari i Muslim). Dakle, u ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sebi je pripisao ovu privilegiju nad ostalim ljudima, a što se tiče tvrdnje autora da je ovo privilegija i svih ostalih Allahovih poslanika i vjerovjesnika, o tome Enes b. Malik, radijallahu anhu, kaže: “…Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, oči spavaju, ali ne spava njegovo srce, a tako je bilo i kod svih vjerovjesnika: spavale su im oči, ali ne i njihova srca” (Buhari). Iako su ovo riječi ashaba Enesa b. Malika, radijallahu anhu, smatra se da su to riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je nekad od njega čuo, jer ovakvu tvrdnju ashab sam od sebe ne može kazati. Naime, ova tvrdnja zadire u pitanja u kojima razum i logičko zaključivanje ne smiju imati udjela, tako da nešto slično ashab nikada ne bi izmislio niti kazao sam od sebe.

Poslanicima je data mogućnost da izaberu da li će umrijeti ili nastaviti da žive na dunjaluku, o čemu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Nijedan vjerovjesnik ne bude usmrćen prije nego što ugleda svoje mjesto u Džennetu, a potom biva ostavljen da živi ili mu bude ponuđeno da izabere (između dunjaluka i ahireta).” (Buhari)

U berzehu – zagrobnom životu u svojim kaburovima obavljaju namaz: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Vjerovjesnici su živi u svojim kaburovima i klanjaju.” (Ebu Ja’la, Musned. Šejh Albani ovaj je hadis uvrstio u vjerodostojna predanja. Vidjeti: Albani, Silsiletul-ehadisis-sahiha)

Zemlja ne uništava njihova tijela: Evs b. Evs, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Petak je jedan od vaših najboljih dana, pa zato u njemu donosite što više salavata na mene, jer se uistinu vaši salavati meni predočavaju.” Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, kako će se naši salavati tebi predočavati kada ćeš biti raspadnut – a neki su ashabi govorili ‘istruhnuo’?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: “Uistinu je Uzvišeni Allah zabranio zemlji (da jede i uništava) tijela vjerovjesnika.” (Ebu Davud, Sunen, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Uzvišeni je Allah poslao poslanike kako bi ljudima predočili jasne dokaze, tako da ljudi poslije za svoje eventualno nevjerstvo nikakvog izgovora ne bi imali. Također, poslao ih je kako bi njihovi životopisi ljudima bili najbolji pokazatelji kojim putem trebaju hoditi. Svevišnji je Allah preko Svojih poslanika visoko uzdigao svjetlo tevhida i popravio stanje Svojih robova.

Svaki je vjerovjesnik svom narodu donio radosnu vijest o dolasku Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i svaki se od njih obavezao da će povjerovati u njega i slijediti ga ako doživi njegovu pojavu.

Komentar: Uzvišeni je Allah rekao: “Allah je od svakog vjerovjesnika, kojem je objavio Knjigu i dao znanje – uzeo obavezu: ‘Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?’ Oni su odgovorili: ‘Pristajemo!’ ‘Budite, onda, svjedoci’, rekao bi On, ‘a i Ja ću s vama svjedočiti’” (Alu Imran, 81). Ibn Abbas, radijallahu anhuma, u komentaru ovog ajeta kaže: “Svakom vjerovjesniku kojeg je poslao, Uzvišeni je Allah stavio u obavezu da slijedi i pruži svu moguću pomoć Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ukoliko ga On pošalje kao poslanika dok taj vjerovjesnik bude živ. Također, Uzvišeni je Allah svakom vjerovjesniku propisao da svome narodu u obavezu stavi da slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i pomognu mu, ako bi se on pojavio za njihova života.” (Vidjeti: Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim)

U Tevratu i Indžilu, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, opisan je kao onaj koji će sljedbenike ovih knjiga, koji mu se odazovu i slijede ga, osloboditi tereta i teškoća koje su im bile nametnute.

Komentar: Ovdje autor aludira na sadržaj sljedećeg ajeta: “Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi…” (El-A’raf, 157). Dakle, šerijat Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, derogirat će sve prethodne vjerozakone u kojima je bilo dosta teških i rigoroznih propisa, te sljedbenike tih vjerozakona, ukoliko mu se odazovu i prihvate kao posljednjeg vjerovjesnika, osloboditi dužnosti izvršavanja tih propisa.

Priredio: Amir Durmić, prof.
Preuzeto sa http://minber.ba/osobine-allahovih-poslanika-i-nase-duznosti-prema-njima/