Sunnet Allahovog Poslanika je da se ide pješice na bajram-namaz, ne koristeći nikakvo prijevozno sredstvo. Naravno, ovako će se postupiti u slučaju da čovjeku ne šteti hodanje, ili da nije veoma daleko od džamije, toliko da bi mu pješačenje od kuće do džamije predstavljalo poteškoću. I ovaj sunnet je, takoðer, sa razvojem tehnologije postao veoma zapostavljen te se zato treba potruditi da ga oživimo svojom praksom. Na ovaj propis ukazuje hadis Alije, r.a., u kojem kaže: ”Od sunneta je da se ide pješice na bajram.” (Tirmizi, br. 530, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

Naravno, treba napomenuti da se korištenjem prijevoznog sredstva prilikom odlaska na bajram-namaz ne čini ništa što je zabranjeno ili pokuðeno, ali se time izostavlja prakticiranje sunneta.

Mr. Elvedin Pezić
Preuzeto iz posta “Sažetak propisa o Bajramu”
https://minber.ba/saetak-propisa-o-bajramu/

Sunnet je da se čovjek lijepo obuče kada krene na bajram-namaz. čovjek bi za Bajram trebao obući najljepšu odjeću koju posjeduje. Na to nam indirektno ukazuje hadis Omera, r.a., u kojem je spomenuto da je on bio na pijaci i vidio da se prodaje svileni ogrtač, te ga je uzeo i donio Poslaniku, alejhis-selam. Zatim je rekao Poslaniku: ”Kupi sebi ovaj ogrtač, kako bi ga mogao oblačiti kada ideš na bajram-namaz i kada ti dolaze delegacije”, pa mu je Poslanik rekao: ”To oblače samo oni koji nemaju nikakvog udjela na onom svijetu.” (Buharija i Muslim)

U ovom hadisu Allahov Poslanik odbio je ovaj ogrtač jer je bio od svile, a u isto vrijeme vidimo da Poslanik nije negirao govor Omera, r.a., kada mu je spomenuo da se lijepo obuče za Bajram, te kada dočekuje delegacije. Mnogo je drugih hadisa u kojima se navodi da je Poslanik za Bajram oblačio najljepšu odjeću koju je posjedovao, da je imao ogrtač koji je oblačio samo za Bajram, da je naredio da se za Bajram oblači najbolja odjeća koju čovjek posjeduje, ali svi hadisi koji su došli u po ovom pitanju su slabi (daif).

Meðutim, to ne negira ovaj propis, jer smo već naveli da na ovaj propis ukazuje spomenuti hadis Omera, r.a., koji su zabilježili Buharija i Muslim. Zato, skoro da ne možemo naći knjigu islamskog prava (fikha) u kojoj se ne navodi da je pohvalno da čovjek za Bajram obuče najljepšu odjeću, da se namiriše i da očisti zube.

Mr. Elvedin Pezić
Preuzeto iz posta “Sažetak propisa o Bajramu”
https://minber.ba/saetak-propisa-o-bajramu/

Na propisanost klanjanja bajram-namaza ukazuju dokazi iz Kur’ana, sunneta Allahovog Poslanika, te konsenzus islamskih učenjaka.
Dokaz iz Kur’ana:Riječi Uzvišenog : ”Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.” (El-Kevser, 1-2.)Katade, rhm., poznati komentator Kur’ana, rekao je da se riječ ”moli” odnosi na klanjanje bajram-namaza.Dokaz iz sunneta:
Što se tiče hadisa koji ukazuju na propisanost bajram-namaza, oni su mnogobrojni i dosežu granicu mutevatir hadisa. Jedan od njih je hadis Ibn Abbas, r.a., u kojem on navodi: ”Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom, r.a,. i svi su klanjali bajram-namaz prije bajramske hutbe.” (Buhari)
Mnogi islamski učenjaci spomenuli su jednoglasan stav, konsenzus, islamskih učenjaka po pitanju propisanosti klanjanja bajram-namaza.

PROPIS BAJRAM-NAMAZA
Nakon što smo naveli predaje i stavove koji potvrðuju propisanost bajram-namaza, odnosno da je utemeljena praksa u islamu, pitanje koje se samo nameće jeste kakav je propis bajram-namaza u islamu, odnosno da li je stroga obaveza (farz ajn) muslimanu klanjati bajram-namaz ili je to kolektivna obaveza (farz kifaje) ili, pak, pritvrðeni sunnet?

Po ovom pitanju su islamski pravnici zauzeli različite stavove. Jedni su smatrali da je klanjanje bajram-namaza stroga obaveza svakom punoljetnom muslimanu, drugi da je to kolektivna obaveza (ako bi ga klanjala jedna skupina muslimana, time spada obaveza sa ostalih, a ako niko ne bi klanjao, svi bi bili grješni), dok je većina islamskih učenjaka smatrala klanjanje bajram-namaza pritvrðenim sunnetom, a ovog stava bili su: malikijska, šafijska, bukvalistička pravna škola, Ebu Jusuf i Es-Serhasi – pravnici hanefijske pravne škole, i drugi učenjaci selefa. Meðutim, bez obzira na različitost stavova i dokaza kojima su učenjaci potkrepljivali svoje stavove, sama činjenica da je klanjanje bajram-namaza, u najmanju ruku, pritvrðeni sunnet, dovoljna je da nam ukaže na vrijednost bajram-namaza.

Spomenut ćemo samo neke od dokaza koje su pravnici spomenuli u dokazivanju svojih stavova, kako bismo ukazali na veličinu bajram-namaza u islamu.

Citirani ajet, koji smo naveli kao dokaz propisanosti bajram-namaza, došao je u naredbenoj formi (imperativu): ”…zato se Gospodaru svome moli”, a u islamu je osnova da je ibadet, koji se nareðuje u formi imperativa, obavezan (vadžib) sve dok ne bude postojao drugi argument koji tu naredbenu formu ublažava i spušta taj ibadet sa stepena vadžiba na stepen pohvalnog čina.

Od Ummu Atijje, r.a., prenosi se da je rekla: ”Naredio nam je Poslanik, alejhis-selam, da mlade djevojke izaðu na bajramsku musallu iz svojih odaja, pa čak i da žene u hajzu prisustvuju bajram-namazu, ali da se odmaknu od bajramske musalle.” (Buharija)
Dakle, uočljivo je da Ummu Atijja u ovom hadisu kaže ”naredio nam je”, što jasno ukazuje na propisanost i veličinu bajram-namaza u islamu, te potkrepljuje mišljenja onih učenjaka koji su smatrali da je obavezno klanjanje bajram-namaza.

Na osnovu ovog hadisa odreðeni broj učenjaka smatrao je obaveznim dolazak na bajram-namaz, ne praveći razliku izmeðu muškarca i žene. Ovaj hadis, u najmanju ruku, ukazuje da je propisano prisustvovanje žena bajram-namazu.
Prisustvovanje žena bajram-namazu je ibadet koji je, nažalost, u velikoj mjeri zapostavljen u našim krajevima i treba ga oživljavati, a naročito u mjestima u kojima postoji adekvatan prostor za klanjanje bajram-namaza .

Nakon što smo spomenuli dokaze koji ukazuju na propisanost ovog ibadeta, te pitanje propisa bajram-namaza, navest ćemo hronološkim redom najvažnije propise koji se vezuju za ovo poglavlje, od čovjekovog izlaska iz kuće, pa do klanjanja namaza i povratka kući.

Mr. Elvedin Pezić
Preuzeto iz posta “Sažetak propisa o Bajramu”
https://minber.ba/saetak-propisa-o-bajramu/

Uz kabur, shodno vjerodostojnim predajama Allahovog Poslanika, s.a.v.s, zabranjeno je sljedeće:

a) klanje kurbana

Zabranjeno je uz kabur klati kurban. To se jasno vidi iz Enesove, r.a„ predaje u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Nema klanja (uz, kabur) u islamu! Abdurrezzak, u nastavku te predaje, pojašnjava: Uz kabur su imali običaj klati kravu ili ovcu![61]

b) izdizanje kabura iznad nivoa Zemlje

Kabur ne smije biti izdignut iznad nivoa zemlje. To se čini jedino u slučaju da bi se prepoznalo da je to kabur, kako napominje imam Šafija, da se po njemu ne bi sjedilo i gazilo.[62] ‚Ali el-Kari smatra da se to odnosi na izdignute i ukrašene kabure koji se danas grade od mermera i betona.[63]
Ebu-l-Hejjadž el-Esedi veli da ga je Alija b. ebi Talib, r.a, upitao: Hoćšč li da te zadužim onim čime je mene Allahov Poslanik, s.a.v.s. zadužio? Naredio mi je da svaki kip (spomenik) srušim i svaki uzdignuti mezar poravnam.”[64]

c) podizanje nadgrobnih spomenika

Podizanje nadgrobnih spomenika strogo je zabranjeno, što je već naglašeno u prethodnoj (Muslimovoj, Tirmizijinoj i Ebu Davudovoj) predaji, u kojoj Alija b. ebi Talib, na, ističe da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio da svaki nagrobni spomenik poruši!
Očito je da gradnja nišana na kaburima na našim prostorima ima svoje razloge u razlikovanju od drugih naroda i religija i pokušaj izbjegavanja asimilacije s drugima. Može se primijetiti da se isključivo po nišanima na kaburima može odgonetnuti, nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, te rušenja i paljenja kuća i vjerskih objekata, da su tu živjeli muslimani. To, donekle, opravdava takvu vrstu obilježavanja, ali pod uvjetom da to obilježavanje bude skromno i da ne prelazi u nedozvoljeni luksuz!

d) pisanje po kaburima

Džabir, r.a, prenosi hadis da je Vjero jesnik, s.a.v.s, Zabranio da se piše po kaburima.[65]
Imam Es-Sindi, komentirajući ovaj hadis, navodi da postoji mogućnost da se ova zabrana odnosi na ispisivanje bilo čega po kaburima: imena umrlog, godinu rodenja ili smrti, kao i kur’anskog teksta ili Allahovih imena. On, dalje, navodi da Hakim ovaj hadis smatra vjerodostojnim, ali kaže da se po njemu ne postupa, zato što muslimanski učenjaci, slijedeći praksu prvih generacija, ispisuju imena i određene podatke umrlih osoba po njihovim kaburima. Imam Zehebi, pak, svako ispisivanje smatra novotarijom. Hafiz Iraki, kako navodi Sujuti, smatra da je zabrana pisanja kur’anskih ajeta ili Allahovih imena na kaburima uzrokovana time da to što je napisano neće pasti na zemlju, pa da se po tome ne bi gazilo.[66]

e) građenje na kaburima

Svaka vrsta gradnje na kaburima strogo je zabranjena. Ranije je spomenuta zabrana gradnje nadgobnih spomenika. Iz Džabirove, r.a, predaje u kojoj Poslanik, s.a.v.s, jasno zabranjuje da se na kaburima gradi,[67] razumije se, kako ističe hafiz El-‚Iraki, da se to odnosi na svaku vrstu građevine, bilo da se radi o nagdrobnom spomeniku, turbetu, džamiji, medresi ili nečem sličnom. Dopuštena je samo blago izdizanje nad zemljom, kako bi se označilo da se radi o kaburu, kako se to mjesto ne bi gazilo, dok je svaka druga gradnja u koliziji sa sunnetom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.[68]

f) sjedenje na kaburima

Sjedanje na kabur strogo je zabranjeno. Poslanik islama, s.a.v.s, u predaji Ebu Merseda el-Ganevija, r.a. jasno ističe: Ne sjedajte na kabure![69]
Tu zabranu još bolje ilustrira hadis koji Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s: Da neko od vas sjedne na žeravicu, pa mu ona spali odjeću i dopre do kože, bolje je nego da sjedne na mezar!”[70]

g) klanjanje na kaburima

Klanjanje na kaburu, uz kabur i prema njemu strogo je zabranjeno Poslanikovim, s.a.v.s, hadisom koji prenosi Ebu Mersed el-Ganevi, r.a: Nemojte sjediti na kaburima niti klanjati prema njima![71]
Ta zabrana posebno je drastična kada je u pitanju namaz u kome smo okrenuti prema kaburu. Ako to činimo uz kabur, odnosno u kaburistanu, onda naš namaz neće biti valjan jer ga klanjamo na nečistom mjestu, kao što veli Vjerovjesnik, s.a.v.s, u predaji Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a: Kompletna Zemja je mjesto za klanjanje, izuzev kaburistana i kupatila.”[72]
Ako se to čini prema kaburu iz neznanja – to je haram, a ako se svjesno okreće ka umrloj osobi u kaburu, onda je to – kako tvrdi šejh ‚Ali el-Kari – otvoreni širk![73] Ibn Tejmijje smatra da je strogo zabranjeno klanjati na kaburu, pored kabura ili prema kaburu, upravo radi sasijecanja bilo kakve mogućnosti pojave širka. Takav čin osuđuju, kako tvrdi Ibn Hazm, i Ebu Hanife, Evzai, Sufjan i dr.

h) gradnja džamija na kaburima

Svaka gradnja na kaburima je zabranjena, čak ako se radi i o gradnji džamija. To je posebno potcrtavao Allahov Poslanik, s.a.v.s, upozoravajući svoje sljedbenike da ne dođu u takvo iskušenje. Aiša, r.a, prenosi da su Ummu Seleme i Ummu Habiba, r.a, vidjele crkvu u Abesiniji, sa brojnim slikama i kipovima, kada su za vrijeme hidžre boravile u toj zemlji, pa im je Poslanik, s.a.v.s, tada rekao: To su oni koji, kada umre dobar čovjek sagrade, na njegovom kaburu bogomolju i potom u njoj naslikaju slike. Takvi su kod Allaha najgora stvorenj.”[74]
Iz predaje Ebu Hurejrea, r.a. eksplicite se vidi da je takve osobe Allah Uzvišeni prokleo. Vjerovjesnik, s.a.v.s, jasno to nagovještava: Allah je prokleo židove i kršćane koji su grobove svojih vjerovjesnika uzeli kao bogomolje.”[75]
Već i ove dvije autentične predaje jasno ilustriraju islamsko poimanje života i svijeta. Otuda svaka vrsta gradnje na kaburima treba biti dobro analizirana prije nego što se nađemo u timu onih na koje će se sručiti Allahovo prokletstvo. Zato, gradimo van kabura, a ne na njima i dajmo šansu životu a ne smrti![76]

i) putovanje radi obilaska kabura

Putovanje radi obilaska kabura je, kako smatra najveći dio islamskih učenjaka, strogo zabranjeno, pa makar se radilo i o samom kaburu Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Oni taj stav temelje na autentičnom hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji od njega prenose Ebu Hurejre i Ebu Se’id el-Hudri, r.a: Putovanje se organizira isključivo radi tri džamije: Mesdžidu-l-harama, Mesdžidu-l Aksaa i ove moje džamije.”[77]
Toj tvrdnji ide u prilog i Kaz’aova predaja, kada je htio zijaretiti Et-Tur, pa je upitao ‚Abdullaha b. Omera, r.a, o tome, našto mu je on odgovorio: Zar nisi čuo da je V ero jesnik, s.a.v.s, rekao: Putovanje se organira isk jučivo radi tri džam je: Mesdžidu-l-Harama, Poslanikove, s.a.v.s, džamije i Mesžidu-l—Aksa’a; Zato ostavi Et-Tur i ne putuj tamo.”[78]
Šejh Ebu Muhammed el-Džuvejni, poznati imam u oblasti tefsira i fikha i otac poznatog Imamu-l-Haremejna, na temelju citiranog hadisa koji bilježe Buhari i Muslim, kategorički zabranjuje putovanje u svrhu posjećivanja bilo čijeg kabura, a imam es-San’ani tvrdi da su sve predaje koje aludiraju na posjećivanje kabura poslanika i dobrih ljudi slabe ili apokrifne, pa, prema tome, ne može se, u ovom pogledu, na njih osloniti.[79]
Međutim, putovanje u svrhu traženja nauke, ekonomskih i poslovnih razloga je, prema stavu učenjaka, apsolutno dozvoljeno i u tom pogledu nema nikakvih zapreka.

j) paljenje svijeća ili svjetiljki na kaburima

U nekim područjima uobičajilo se i na kaburima umrlih muslimana ili mjestima njihove pogibije paliti svijeće ili koristiti neku drugu vrstu svijetiljke, što je, svakako, poistovjećivanje s praksom kršćana ili vatropoklonika. Poslanik islama, s.a.v.s, kategorički je to zabranio, što vidimo iz Ibn ‚Abbasove, r.a, predaje u kojoj se kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s, prokleo je žene koje često posjećuju kabure, one koji na kaburima grade džamije i one koji pale svjetiljke na kaburima![80]
Taj čin koji prakticiraju neki muslimani, osim bojazni da se čovjek identificira s osobama drugog svjetonazora i religijskih opredjeljenja, nosi sa sobom i bespotrebno trošenje materijalnih sredstava, što se kosi sa učenjem islama, da treba pomoći živima, a ne razbacivati sredstva od kojih koristi nemaju ni živi a ni mrtvi![81]

(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)

—————————-
fusnote:

61 Hadis bilježi Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 70 – Babu kerahijeti-z-zebhi `inde-l-kabri, hadis br. 3222 i Ahmed u Musnedu, 3/197.
62 Vidi: Tirmizi, Sunen, 3/367. (lzdanje: Daru-l-kutubi-l-`ilmijje, Bejrut, 1987.)
63 Vidi: Tirmizijina zbirka hadisa, 3/441.
64 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 31 – Babu-l-emri bitesvijeti-lkabri, hadis br. 969; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 56 – Babun ma džae fi tesvijeti-l-kuburi, hadis br. 1049 i ocjenjuje ga kao hasen i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 68 – Babun fi tesvijeti-l-kabri, hadis br. 3218.
65 Hadis bilježi Nesai u Sunenu: 21 – Kitabu-l-dženaiz, 98 – Babu tedžsisi-lkuburi; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 58 – Babun ma džae fi kerahijeti tedžsisi-l-kuburi ve-l-kitabeti ‚alejha, hadis br. 1052 i ocjenjuje ga kao hasenun-sahihun i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 72 – Babun fi-l-binai `ale-l-kabri, hadis br. 3226.
66 Vidi o ovome: Sujutijev komentar Nesaijinog Sunena i Sindijevu Hašiju, štampanu zajedno sa Sunenom imama Nesasija, 4/87 (izdanje: Daru-l-fikr, Bejrut, 1930.). Vidi, također: Tirmizijina zbirka hadisa, 3/444.
67 Hadis bilježe Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 32 – Babu-n-nehji ‚an tedžsisi-l-kabri ve-l-binai ‚alejhi, hadis br. 970; Nesai u Sunenu: 21 – Kitabu-ldženaiz, 97 – Babu-l-binai `ale-l-kabri; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 58 – Babun ma džae fi kerahijeti tedžsisi-l-kuburi ve-l-kitabeti ‚alejha, hadis br. 1052 i ocjenjuje ga kao hasenun-sahihun i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 72 – Babun fi-l-binai `ale-l-kabri, hadis br. 3225.
68 Vidi o tome: Sujutijev komentar Nesainog Sunena, štampan zajedno sa Sunenom, 4/86. 986 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11- Kitabu-l-dženaiz, 33 – Babu-n-nehji `ani-l džulusi `ale-l-kabri, hadis br.972; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 57 – Babun ma džae fi kerahijeti-l-mešji `ale-l-kuburi ve-l-džulusi ‚alejha ve-s salati ilejha, hadis br. 1050 i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 73 – Babun fi kerahijeti-l-ku’udi ‚ale-l-kabri, hadis br. 3229.
69 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: Isti kitab i bab, hadis br. 971. Pogledaj, također: Muslimova zbirka hadisa, 1/434, hadis br. 498. Ovaj hadis prenosi i Ebu Davud u Sunenu: cit. kitab i bab, hadis br. 3228.
70 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: cit. kitab i bab, hadis br. 972; Muslimova zbirka hadisa, hadis br. 499; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 57 – Babun ma džae fi kerahijeti-l-mešji `ale-l-kuburi ve-l-džulusi ‚alejha ve-s-salati ilejha, hadis br. 1050 i Ebu Davud u Sunenu: cit. kitab i bab, hadis br. 3229.
71 Hadis bilježi Tirmizi u Sunenu: 2 – Kitabu-s-salat, 119 – Babun ma džae enne-lerda kulleha mesdžidun ille-l-makberete ve-l-hammame, hadis br. 317; Ebu Davud u Sunenu: 2 – Kitabu-s-salat, 23 – babun fi-l-mevadi’illeti la tedžuzu fi-s-salat, hadis br. 492; Ibn Madže u Sunenu: 4 – Kitabu-l-mesadžid, 4 – Babu-lmevadi’illeti tukrehu fihe-s-salat, hadis br. 745 i Ahmed u Musnedu, 3/83 i 96.
72 Vidi o tome detaljnije: Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 211.
73 Provjeri: Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 214.
74 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 70 – Babu binai-lmesdžidi `ale-l-kabri, hadis br. 1341 i Muslim u Sahihu: 5 – Kitabu-lmesadžid, 3 – Babu-n-nehji `an binai-l-mesadžidi `ale-l-kuburi, hadis br. 528.
75 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: cit. kitab, 61 – Babun ma jukrehu minettihazi-lmesadžidi `ale-l-kuburi, hadis br. 1330 i Muslim u Sahihu: cit. kitab i bab, hadisi br. 529-532.
76 Koga bude inetersiralo ovo podrućje, neka pročita Albanijevu knjigu Tahzirus-sadžid meni-t-tihazi-l-kuburi mesadžid, koja sadrži 240 stranica i tretira zabranu gradnje džamija i mesdžida na kaburima, potkrijepljenu brojnim hadisima koji upućuju na tu zabranu sa svih aspekata. (Izdanje: Mektebu-lislami, Damask-Bejrut, 1398.g. po Hidžri).
77 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 30 – Kitabu-s-savmi, 67 – Babu savmi jevme-nnahri, hadis br. 1995 i Muslim u Sahihu: 15 – Kitabu-l-hadždž, 74 – Babu seferi-l-mer’eti me’a mahremin ila hadždždin, hadis br. 827 i cit. kitab, 95 – Babun: La tušeddu-r-rihalu illa ila selaseti mesadžide, hadis br. 1397.
78 Hadis bilježi Taberani u El-Mu’džemu-l-kebiru i El-Mu’džemu-l-evsatu. Lanac ove predaje je autentičan, kako navodi Hejsemi u Mu’džemu-z-zevaidu, 4/4. Tu predaju, također, bilježi El-Ezreki u Ahbaru Mekka, str. 304. (Vidi: Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 226).
79 Vidi o tome: Ahkamu-l-dženaiz, str. 227-231.
80 Hadis bilježe tri autora poznatih sunena: Tirmizi u Kitabu-s-salatu, 121 – Babun ma džae fi kerahijeti en jettehize `ale-l-kabri mesdžiden, hadis br. 320 i ocjenjuje ga kao hasen; Ebu Davud u Kitabu-l-dženaiz, 78 – Babun f zijaretin-nisai-l-kubur, hadis br. 3236 i Nesai u Kitabu-l-dženaiz, Babu-t-taglizi fi-ttihazi-s-surudži `ale-l-kuburi i Ahmed u Musnedu, 1/229, 287, 324 i 337.
81 Pogledaj u vezi s ovim zabranama hadiske zbirke Buharije, Muslima, Tirmizije, Nesaije, Ebu Davuda, Ibn Madžea i dr. Također, konsultiraj: Albani, Tahziru-s-sadžid min ittihazi-l-kuburi mesadžid, str. 11-204 (izdanje: El-Mektebu-l-islami) i Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 203-238 i Ebu Bekr el-Džezairi, Minhadžu-l-muslim, str. 199-200.

Posjećivanje kabura je korisno i za umrlog, ali i za živog. Otuda je zabrana posjećivanja kabura, koja je bila u početku aktuelna, derogirana hadisom kojim se to dopušta. Burejde, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Bio sam vam zabranio posjećivanje kabura, a od sada ih posjećujte![55]

a) koristi posjetioca kabura

Ogromne su koristi onome koji zijareti kaburistan, zbog toga što se podsjeti da treba i on leći u tu hladnu i vlažnu zemlju i biti samo hrana za crve. U brojnim predajama koje bilježe Ebu Davud, Nesai, Ahmed, Bejheki, Hakim i drugi, podvlači se da se zijaretom kabura zadobijaju ogromne pouke, povećava dobro, podsjeća na ahiret, te izazivaju suze u očima, a srca postaju osjetljivija i suptilnija.

b) koristi umrlom

Od posjete kaburu umrla osoba ima izuzetnu korist. To se očituje i selamom koji se uputi umrloj osobi i dovom Allahu Uzvišenom da joj oprosti grijehe i sačuva je kaburskog azaba. Otuda, kada posjećujemo kabure, treba da se obratimo njihovim stanovnicima, jer oni nas čuju, iako mi to ne primjećujemo. Na upit ‚Aiše, r.a, kako da se obrati mrtvima, Vjerovjesnik, s.a.v.s, joj je savjetovao da kaže: Es-Selamu ‚ala ehli-d-dijari mine-l-mu’minine ve-lmuslimine. Ve jerhamullahu-l-mustakdimine minna ve-l-muste’hirine. Ve inna inša Allahu bikum lelahikun! / Neka je mir na vjernike i muslimane, stanovnike ovih kuća. Neka se Allah smiluje onima koji su ranije i skoro umrli. Mi ćemo se, inša Allah, sigurno vama pridružiti![56]
Preporučljivo je, kada selam nazivamo umrloj osobi, stati u pravcu njenog lica, a kada učimo dovu za nju, onda se treba okrenuti prema kibli.[57]

c) učenje Kur’ana na kaburu

Učenjaci imaju različite stavove kada je u pitanju učenje Kur’ana na kaburu. Neki to strogo zabranjuju, smatrajući to zabranjenom novotarijom dok drugi to dozvoljavaju i smatraju pohvalnim.

Oni koji smatraju da je učenje Kur’ana kod kabura novotarija i da ga je pokuđeno učiti, temelje svoje stavove na činjenici da ne postoji nijedan autentičan hadis koji, eksplicite, govori o učenju Kur’ana na kaburu. Jedino što dozvoljavaju je nazivanje selama umrloj osobi i učenje dove za nju. Traženje oprosta za umrlu osobu oni temelje na hadisu Osmana b. ‚Affana, r.a, koji kaže da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s, kada bi se završilo sa ukopavanjem umrle osobe, stao iznad nje i rekao: Tražite oprosta za vašeg brata i molite Allaha da ga učvrsti, jer njega sada ispituju![58]

Oni koji dozvoljavaju i prakticiraju učenje Kur’ana na kaburu, temelje svoje stavove na hasen-predaji imama Bejhekija koji u Sunenu navodi da je ‚Abdullah b. Omer, r.a, smatrao mustehabom proučiti početak i završetak sure El-Bekare, na kaburu, nakon ukopavanja.[59]
Imam Nevevi, također, navodi mišljenje imama Šafije i učenjaka iz njegove pravne škole, koji su smatrali mustehabom da se nešto prouči iz Kur’ana na kaburu, a ako bi bio proučen i kompletan Kur’an – to su smatrali još boljim.[60]

Treba spomenuti da nema nikakve smetnje da neko za umrlog prouči u džamiji ili u svojoj kući nešto iz Kur’ana, moleći Allaha Milostivog da ga obdari Svojom milošću i obaspe ga Svojim oprostom. Međutim, okupljanje u kući umrlog u svrhu učenja Kur’ana ili neke druge vrste ibadeta nema nikakve podloge u Poslanikovoj, s.a.v.s, praksi i praksi njegovih časnih ashaba, niti praksi prvih generacija muslimana.

(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)

—————————-
fusnote:

55 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 36 – Babu isti’zani-n-Nebijji, sallallahu ‚alejhi ve selleme, Rabbehu ‚azze ve dželle fi zijareti kabri ummihi, hadis br. 977.
56 Muslimova zbirka hadisa, 1/434; hadis br. 497.
57 Vidi: Ahkamu-l-dženaiz, str. 196.
58 Hadis bilježi Ebu Davud u Sunenu: Kitabu-l-dženaiz, 69 – Babu-l-istigfari `inde-lkabri li-l-mejjiti, hadis br. 3221. Ova predaja je dobra. Ovaj hadis, također, prenosi i Hakim u Mustedreku, 1/370 i ocjenjuje ga autentičnom predajom, a s tim se slaže i hafiz Zehebi. (Vidi: Rijadu-s-salihin, str. 313 i El-Ezkar, str. 236-237).
59 Provjeri: Nevevi, El-Ezkar, str. 237.
60 Isti izvor i ista strana.