U današnjem društvu, kada je u pitanju odnos prema mrtvima, ljudi idu u dvije krajnosti. Na jednoj strani imamo one koji rade za svoje mrtve i šta treba i šta ne treba, a isto tako imamo one koji apsolutno ništa ne rade za svoje umrle. Treba prije svega napomenuti da čovjek za svog života treba nastojati učiniti što više dobrih djela koja će mu koristiti na onome svijetu, i ne treba se oslanjati na to da će neko poslije njegove smrti nešto učiniti za njega.
Isto tako priliku za dobročinstvo prema drugima, a posebno prema roditeljima, treba iskoristiti za njihova života. I briga o vlastitom onosvjetskom statusu treba da bude ispred brige o bilo čijem drugom statusu, ali ne smijemo biti ni škrti po tom pitanju.
Sada ćemo spomenuti stvari od kojih će umrli uz Allahovu, dž.š., pomoć imati koristi, a to je sljedeće:

1.Oglašavanje dženaze
Oglašavanje dženaze je veoma bitno kako bi se što više ljudi skupilo da klanjaju dženazu, jer će umrlom upravo to biti od velike koristi. Kaže Poslanik, a.s.: ”Nema muslimana koji umre pa mu dženazu klanja četrdeset ljudi, koji ne čine širk Allahu, a da Allah neće primiti njihovo zauzimanje za njega.” (Muslim)

2.Posjećivanje kabura
Posjećivanje kabura je korisno i za umrlog, ali i za živog. Otuda je zabrana posjećivanja kabura, koja je bila u početku validna, derogirana hadisom kojim se to dopušta. Burejde, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Bio sam vam zabranio posjećivanje kabura, a od sada ih posjećujte!». (Muslim) Od posjete kaburu umrla osoba ima izuzetnu korist. To se očituje i selamom koji se uputi umrloj osobi i dovom Allahu Uzvišenom da joj oprosti grijehe i sačuva je kaburskog azaba.

3.Dova za umrlog
Umrla osoba će imati koristi od dove živoga, zbog toga treba što češće upućivati dove za naše umrle. Dokaz za ovo su riječi Allaha, dželle šanuhu: ‘’Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla…’’’ (Prijevod značenja, El-Hašr, 10.)Isto tako nalazimo dosta hadisa poput hadisa da je Muhammed, a.s., tražio oprosta za Ebu Selemu, pa onda hadisi koji su došli za dženazu u kojima se traži oprost za umrle… i mnogi drugi dokazi.

4.Izvršenje zavjeta.
Ako se umrla osoba zavjetovala da će nešto uraditi (što nije u koliziji sa šerijatom) pa je u tome smrt spriječila, onda njeni nasljednici trebaju to za nju da izvrše. Ibn Abbas, r.a., prenosi da je jedna žena došla Vjerovjesniku, s.a.v.s, i kazala: “Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž, ali ju je smrt preduhitrila. Hoću li ja za nju obaviti hadždž?” Poslanik, s.a.v.s., reče: ”Da, otiđi za nju na hadždž, jer šta misliš da je iza tvoje majke ostao kakav dug, da li bi ga za nju ti odužila?” Ona odgovori: ”Da.” ”Oduži je, jer je u izvršenju dugova, Allah najpreči.” (Buharija)

5.Vraćanje duga
Ako umrla osoba bude imala kakav dug, njegovi najbliži dužni su vratiti taj dug. To je najbolje učiniti prije klanjanja dženaze. Brojni su primjeri iz Poslanikove, s.a.v.s, prakse koji idu tome u prilog. Tako, naprimjer, stoji da Vjerovjesnik, s.a.v.s, nije htio klanjati dženazu nekom čovjeku koji je umro pod dugom, dok Ebu Katade, r.a, nije preuzeo obavezu platiti njegov dug, pa je tek tada Poslanik, s.a.v.s, istupio pred džemat i klanjao dženazu! (Buharija)

6.Upotpunjavanje neizvršenih ibadeta (hadždž, post, i sl.)
Ukoliko je umrla osoba bila obavezna izvršiti neki ibadet, a nije ga obavila, to će nadoknaditi neko od njene porodice ili nasljednika. Dokaz za ovo je hadis u kojem stoji da je neka žena upitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s: «Allahov Poslaniče, majka mi je bila dužna postiti mjesec dana, pa hoću li ja to nadoknaditi?» Vjerovjesnik, s.a.v.s, odgovorio je: «Posti za nju!». Žena je dodala: «Ona nikada nije obavila hadždž, pa mogu li ja to učiniti za nju?» Vjerovjesnik, s.a.v.s, odgovorio je: «Obavi hadždž za nju!» (Muslim)

7.Dobro djelo koje učini dijete umrlog
Sve što dijete uradi od dobrih djela, ide u prilog i umrlim roditeljima i oni u tome imaju nagradu, a djetetu se ništa od sevapa ne umanjuje. Brojne su predaje koje bilježe Buharija, Muslim, i dr. u kojima ashabi pitaju da li će imati nagradu i oni i njihovi roditelji, ako oni za njih podijele sadaku ili učine neko dobro djelo. Poslanik, s.a.v.s, odgovarao je potvrdno. Šejh Džibrin, kada govori o ovome, navodi mnoge stvari koje dijete može da uradi za svoje roditelje.

8.Sadaka i vakuf
Umrla osoba će imati izuzetnu korist od obične i trajne sadake, odnosno vakufa, bilo da je ona to ostavila ili neko to čini od njene imovine nakon njene smrti. To može biti gradnja džamije, puta, bolnice, česme ili bilo šta što koristi ljudima, i sve dok traje taj hajrat, njemu će nagrada teći i on će od toga imati koristi. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao: «Allahov Poslaniče, moja je majka iznenada umrla, a da je išta progovorila, smatram da bi dala sadaku. Da li će ona imati nagradu ako ja za nju udijelim sadaku?» Odgovorio je: «Da.» (Buharija i Muslim)

9.Klanje kurbana
Od stvari koje koriste mrtvima je i klanje kurbana za njih. Dokaz za ovo je hadis u kojem se navodi da je Poslanik, s.a.v.s., prilikom klanja kurbana rekao sljedeće: ”U ime Allaha, Allahu primi od Muhammeda i njegove porodice.” (Muslim) A pod njegovom porodicom smatraju se i živi i mrtvi. Po ovom pitanju šejh Usejmin, r.h., kaže sljedeće: ”Ne znam da ima tekst koji direktno govori da se može samo za umrlog nanijetiti kurban, bolje je da nanijeti za sebe i za svu svoju porodicu, bili oni živi ili mrtvi, slijedeći time sunnet. U slučaju da zanijeti samo za umrlu osobu, ne možemo reći da je to haram ili bidat.” (Fetava Nurun ‘ale-d-Derb).Spomenuli smo stvari koje je dozvoljeno raditi za umrle osobe. Postoje stvari koje nije dozvoljeno raditi za umrle i koje se smatraju novotarijama poput: tevhida, mevluda, sedmine, četeresnice, polugodišnjice, godišnjice i drugih obreda koji nemaju nikakvog utemeljenja u šerijatu.

I na kraju, upućujmo dove Svevišnjem Allahu da se smiluje nama i našim umrlima, oprosti im grijehe, pređe preko njihovih hrđavih djela i uvede ih u Džennet. Amin!

prof. Suad Drpljanin

preuzeto sa minber.ba
https://minber.ba/koju-korist-umrli-ima-od-ivog-sp-829611208/

Tedžvidska pravila u suri En-Nasr

إِذَا جَاءَ نَصْرُ اللَّهِ وَالْفَتْحُ

U riječi (dža'e) nalazi se meddun muttasil koji, prema rivajetu Hafsa od Asima (po Šatibiji) traje četiri ili pet dužina (harekata).

وَرَأَيْتَ النَّاسَ يَدْخُلُونَ فِي دِينِ اللَّهِ أَفْوَاجًا

U riječi (en-nase) nalazi se tešdid na harfu (n) koji se izgovara kroz nos (gunna).
U riječi (jedhulune) na harfu (d) postoji sukun tako da taj harf treba posebno naglasiti (kao da pukne), jer se radi o jednom od harfova kalkale.

فَسَبِّحْ بِحَمْدِ رَبِّكَ وَاسْتَغْفِرْهُ ۚ إِنَّهُ كَانَ تَوَّابًا

U riječi (bi hamd) nalazi se (m) sa sukunom, tako da se taj harf treba jasno ispoljiti, jer se radi o izharu.
U riječi (innehu) nalazi se tešdid na harfu (n) koji se izgovara kroz nos (gunna).

prof. Senad Muhić
preuzeto sa viber zajednice “Halka Kur'ana” koju uređuje i vodi prof. Senad Muhić

Oni su stava da “La Ilahe Illallah” znači: “La Hakimijjeh Illallah” tj. nema pravosuđa mimo Allaha. Svi znamo da je “hakimijja”, kako to oni nazivaju, jedan od djelova značenja “La Ilahe Illallah”, i da “La Ilahe Illallah” obuhvata sve vrste ‘ibadeta, ali ih u isto vrijeme pitamo: Gdje su ostali ibadeti? Je li to samo “hakimijjet” ibadet? Gdje je borba protivu ostalih vrsta širka? “La Ilahe Illallah” treba razumjevati sa svim njenim aspektima. “La Ilahe Illallah” je veoma teška riječ, i ona će od vatre spasiti onoga ko je se ispravno prihvati, i sva vjera, od početka do kraja, je zasnovana na riječima “La Ilahe Illallah”, i sav da’avet poslanika, i sav sadržaj objavljenih knjiga je prožet ovom riječju!

Preuzeto iz djela: “Silsiletu šerhil-Resa’il”, str.146-148.autor: Šejh Salih b. Fevzan b. Abdullah el-Fevzan hfz.
Sead ef. Jasavić
Preuzeto sa minber.ba

Pročitaj detaljan tekst na ovu temu ovdje:
https://pitajucene.com/pitanje/kako-treba-razumjeti-znacenje-rijeci-la-ilahe-illallah/

Apologetičari (ulema’ul-kelam), kažu: “La Ilahe Illallah” znači: Niko nije u stanju stvarati, inovirati, planirati mimo Allaha. Svođenje značenja “La ilahe Illallah” na prethodno spomenuta značenja je ono u što vjeruju, i u šta su bili ubjeđeni predislamski mušrici, jer su i oni govorili:

Niko, mimo Allaha, nije u stanju stvarati; niko, mimo Allaha, nije u stanju život dati; niko, mimo Allaha, nije u stanju život oduzeti; niko, mimo Allaha, nije u stanju opskrbu dati – što je sve značenje prvog stepena tevhida – “tevhidur-rububijjeh”. Allah dž.š., kaže: “A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio, i ko je Sunce i Mjesec potčinio – sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?” (el-Ankebut: 61.)

Preuzeto iz djela: “Silsiletu šerhil-Resa’il”, str.146-148.autor: Šejh Salih b. Fevzan b. Abdullah el-Fevzan hfz.
Sead ef. Jasavić
Preuzeto sa minber.ba

Pročitaj detaljan tekst na ovu temu ovdje:
https://pitajucene.com/pitanje/kako-treba-razumjeti-znacenje-rijeci-la-ilahe-illallah/

Kada je u pitanju ispravno poimanje i razumjevanje riječi “La Ilahe Illallah”, moramo napomenuti da je po ovom pitanju nastao niz pogrešnih rezona i shvatanja, koje ćemo ukratko obraditi:

Kako pobornici panteizma razumjevaju “La Ilahe Illallah”

Pobornici panteizma (ehlu vihdetil-vudžud), poput Ibnu Arebija i njegovih sljedbenika, kažu: “La Ilahe Illallah” znači: ne obožava se osim Allah (la ma’abude illallah) tj. ne postoji drugo božanstvo osim Allah. U praktičnom smislu to bi značilo slijedeće: Sve što se obožava – sve je to Allah, jer se, po njima, sve postojeće ne djeli na stvorenja i Stvoritelja. Sve što postoji je Allah!?

Zbog ovakvog rezonovanja su nazvani pobornicima panteizma (ehlu vihdetil-vudžud), smatrajući da sve što postoji je jedno, i da sve to nije djeljivo, i da je sve to Allah!? Šta god čovjek da obožava, i čemu god da robuje – on robuje Allahu!? Ko robuje grobu, i ko se klanja kipu, i ko obožava kamen, i ko obožava ljude, i ko obožava meleke – po njima – svi oni obožavaju Allaha, jer je Allah taj koji jedino apsolutno postoji!?

Osoba koja smatra da se sve što postoji dijeli na dva dijela – na Stvoritelja i stvorenja – prve ljude smatraju idolopoklonicima (mušricima), i prema njima oni nisu vjernici-monoteisti! Po ovom pitanju griješi dosta svijeta, onda kada kažu za Allaha dž.š.: “Samo se Ti obožavaš” – što se jednim dijelom poklapa sa panteističkim vjerovanjem. Kada bi čovjek rekao: “Samo Ti polažeš pravo na to da budeš obožavan” (La ma’abude bihakkin sivake) – fraza bi bila ispravna, jer sve što se obožava mimo Njega – ne polaže pravo na to. Allah dž.š., kaže: “To je zato što je Allah – istina (hakk), a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – neistina (batil), i zato što je Allah uzvišen i velik.” (el-Hadždž: 62.)

Kako apologetičari razumjevaju “La Ilahe Illallah”

Apologetičari (ulema’ul-kelam), kažu: “La Ilahe Illallah” znači: Niko nije u stanju stvarati, inovirati, planirati mimo Allaha. Svođenje značenja “La ilahe Illallah” na prethodno spomenuta značenja je ono u što vjeruju, i u šta su bili ubjeđeni predislamski mušrici, jer su i oni govorili:
Niko, mimo Allaha, nije u stanju stvarati; niko, mimo Allaha, nije u stanju život dati; niko, mimo Allaha, nije u stanju život oduzeti; niko, mimo Allaha, nije u stanju opskrbu dati – što je sve značenje prvog stepena tevhida – “tevhidur-rububijjeh”. Allah dž.š., kaže: “A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio, i ko je Sunce i Mjesec potčinio – sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?” (el-Ankebut: 61.)

Kako džehmijje i mu’utezile razumjevaju “La Ilahe Illallah”

Džehmijje i mu’utezile, kao i oni koji se za njime povode, su karakteristični po negiranju Allahovih imena i svojstava, jer je, po njima, osoba koja potvrđuje Allahova imena i svojstva – mušrik, dok se tevhid, po njima, ogleda u negiranju Allahovih imena i svojstava, a ne u njihovom potvrđivanju! (Dakle, po njima, prva dva stepena tevhida dolaze u obzir: “tevhidur-rububijjeh” i “tevhidul-uluhijje”, za razliku od “tevhidul-esma’i vel-sifat”, kojeg u korijenu negiraju. (op.prev.))

Kako hizbijjun i sljedbenici pokreta ihvanul-muslimin razumjevaju “La Ilahe Illallah”

Oni su stava da “La Ilahe Illallah” znači: “La Hakimijjeh Illallah” tj. nema pravosuđa mimo Allaha. Svi znamo da je “hakimijja”, kako to oni nazivaju, jedan od djelova značenja “La Ilahe Illallah”, i da “La Ilahe Illallah” obuhvata sve vrste ‘ibadeta, ali ih u isto vrijeme pitamo: Gdje su ostali ibadeti? Je li to samo “hakimijjet” ibadet? Gdje je borba protivu ostalih vrsta širka? “La Ilahe Illallah” treba razumjevati sa svim njenim aspektima. “La Ilahe Illallah” je veoma teška riječ, i ona će od vatre spasiti onoga ko je se ispravno prihvati, i sva vjera, od početka do kraja, je zasnovana na riječima “La Ilahe Illallah”, i sav da’avet poslanika, i sav sadržaj objavljenih knjiga je prožet ovom riječju!

Kako “Ehlu-Sunnet” razumjeva “La Ilahe Illallah”

Pobornici Sunneta (ehlu-sunnet), odgovorno tvrde da “La Ilahe Illallah” znači: “Niko nema pravo biti obožavan mimo Allaha”, i ako će ljudi što-šta obožavati mimo Allaha dž.š.. Onaj koji istinski i jedino zaslužuje da Mu se robuje, i da Mu se čini ‘ibadet jeste Allah dž.š., Jedan, Jedini, a sve mimo Njega nema pravo, i ne zaslužuje da bude obožavano! Allah dž.š., kaže: “To je zato što je Allah – istina (hakk), a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – neistina (batil), i zato što je Allah uzvišen i velik.” (el-Hadždž: 62.)

Preuzeto iz djela: “Silsiletu šerhil-Resa’il”, str.146-148.autor: Šejh Salih b. Fevzan b. Abdullah el-Fevzan hfz.

Sead ef. Jasavić
Preuzeto sa minber.ba