Posmatrano u globalu, Uzvišeni Allah pripremio je ljudski razum za shvatanje šerijatskih zahtjeva i naredbi. Takoðer, ljudska priroda, neiskvarena prohtjevima, pomaže razumu u toj ulozi. Pored toga, Uzvišeni Allah dao je mnogo jasnih dokaza u samome čovjeku i oko njega koji ukazuju da je On istina. Međutim, upotpunjenje blagodati predstavlja objava, Kur’an i sunnet.

1.Kur’an je izvor racionalnih i tradicionalnih dokaza

Posmatrano u globalu, Uzvišeni Allah pripremio je ljudski razum za shvatanje šerijatskih zahtjeva i naredbi. Takoðer, ljudska priroda, neiskvarena prohtjevima, pomaže razumu u toj ulozi. Pored toga, Uzvišeni Allah dao je mnogo jasnih dokaza u samome čovjeku i oko njega koji ukazuju da je On istina. Međutim, upotpunjenje blagodati predstavlja objava, Kur’an i sunnet. Muslimani u prvim generacijama smatrali su Kur’an i sunnet dovoljnim kao dokaz i uputu. Osim toga, postavili su pravila i principe za racionalne dokaze na osnovu Kur’ana i sunneta te tako postali najjači u izlaganju akaida, dokazivanja u akaidskim pitanjima i odgovorima na sumnje i nedoumice u vezi s akaidom.

2.Slijedimo prve tri generacije u tumačenju vjerskih tekstova

Vjerski tekstovi su Kur’an i hadis. Prve tri generacije su nam mjerilo jer su pohvaljene od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Meðutim, u ovo pravilo ulaze samo oni koji se povode za Kur’anom i hadisom u svakom smislu, a sljedbenici, odnosno, utemeljitelji novotarija iz tih vremena ne mogu biti uzor. Zašto baš oni da budu mjerilo nama? Evo zašto. Rekao je Ibn Mes’ud, radijallahu anhu: ”Njihova srca bila su najbolja, njihovo znanje o vjeri bilo je najdublje, bili su najmanje usiljeni u primjeni vjere, bili su najbliži istini. Uzvišeni Allah ih je počastio velikom inteligencijom, obilnim znanjem, snažnom moći zapažanja, iskrenim namjerama, bogobojaznošću, blizinom svjetla poslanstva.”. Zbog svega toga, njihov put i metod je pohvalan i dobar, a putevi i metodi drugih nisu ni blizu njihovog, a kamoli isti!
3.Vjerujemo da je vjerovanje u gajb (meleki, džinni, ahiret…) ograničeno preuzimanjem iz Kur’ana i vjerodostojnih hadisa

Odgovori na pitanja do kojih se ne može doći čulima niti ljudskom praksom moraju se tražiti u Objavi. Što je rečeno u Objavi o gajbu prihvatamo i vjerujemo bez izmjene značenja, dodavanja, oduzimanja ili smatranja da je nemoguće. Pokuđeno je istraživati suštinu i kakvoću vijesti o gajbu, ako nisu pojašnjene u samoj Objavi. Mnogo toga što je objavljeno o gajbu ne postoji u našem svijetu te se ne može osjetiti čulima, a samim tim ne može se ni razumom dokučiti.

4.Tevhid se dijeli na dvije vrste: tevhidu-r-rububijje i tevhidu-l-uluhijje

Prve generacije muslimana tevhid su dijelile na dvije vrste: tevhidu-r-rububijje i tevhidu-l-uluhijje.

Tevhidu-r-rububijje predstavlja vjerovanje da je Uzvišeni Allah stvorio sve, da posjeduje sve te da vlada i upravlja svim. Takoðer, vjerovanje u imena i osobine Uzvišenog Allaha spada u ovu vrstu tevhida. Izdvajanje Allahovih imena i osobina iz ove vrste tevhida u zasebnu vrstu pod nazivom tevhidu-l-esmai ve-s-sifati dogodilo se u kasnijim generacijama učenjaka. To izdvajanje nije problematično jer se radi o terminologiji, a ne o razilaženju, a u terminologiji nema negiranja ako ne odudara od suštine.

Tevhidu-l-uluhijje predstavlja vjerovanje da svi ibadeti moraju da se čine isključivo Uzvišenom Allahu. Neki ovu vrstu tevhida nazivaju tevhidom ibadeta. Primjenom ove vrste tevhida u praksi primjenjuje se suština značenja la ilahe illallah – nema istinskog boga osim Allaha.
Ova vrsta tevhida bila je okosnica poziva svih poslanika. Zbog primjene ove vrste tevhida stvorena su stvorenja, Džennet, Džehennem. U skladu s tom primjenom stvorenja se dijele na sretne i nesretne. Ničije vjerovanje neće biti prihvaćeno sve dok ne potvrdi ovu vrstu tevhida riječima i djelima.

Tevhid ibadeta zaslužuje poseban osvrt i podrobnije tumačenje. Molimo Uzvišenog Allaha da olakša!

5.Vjerujemo u Allahova imena i potvrðujemo njihovo značenje bez odreðivanja kakvoće
Tematika Allahovih imena i osobina smatra se najvažnijom akaidskom temom. Mišljenja filozofa i polemičara jako su podijeljenja po ovom veoma važnom pitanju. Neki od njih negirali su imena i osobine u cijelosti, drugi su priznali imena, a negirali osobine, a ima ih koji su priznali dio osobina, a drugi dio odbili. Uvjerenje prvih generacija muslimana u vezi s ovim bilo je jasno. Vjerovali su u sva Allahova imena i osobine spomenute u Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu ništa ne dodavajući ni oduzimajući. Nisu vjerske tekstove s tim u vezi tumačili na način da se udalje od vanjskog značenja.

Interesantno je da je cijeli period ashaba i tabiina prošao bez razilaženja po pitanju Allahovih imena i osobina! To znači da su svi bezuvjetno prihvatili sve što je rečeno u vezi s Allahovim imenima i osobinama u Kur’anu i sunnetu. Razilaženje u vezi s pitanjima Allahovih imena i osobina je, uistinu, veliko, te stoga zahtijeva poseban osvrt. Molimo Allaha Uzvišenog da olakša!

Piše: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzeto sa minber.ba
https://minber.ba/pravila-vjerovanja-ehli-sunneta-i-demaata/

Upitali su cijenjenog učenjaka iz generacije tabiina Vehba b. Munebbiha, rhm., da li su riječi šehadeta (la ilahe illallah – nema boga osim Allaha) ključ Dženneta, pa je odgovorio: “Jesu, samo što svaki ključ ima svoje zupce. Ako doneseš ključ sa pravim zupcima, otvorit ćeš vrata, a ako ne doneseš, nećeš.” (Predaju zabilježio imam Buharija)

Na osnovu tekstova Kur’ana i sunneta, islamski učenjaci su precizno definirali uvjete (šarte) za ispravnost šehadeta na isti način na koji su nabrojali uvjete namaza, hadždža, posta… tako da postoji sedam zubaca na ključu od vrata Dženneta, a oni su sljedeći

1. Znanje (ilm).

Odnosno detaljno poznavanje značenja koje ova rečenica – la ilahe illallah nosi. U ovo ulazi i poricanje (nefij) toga da bilo ko ili šta istinski zaslužuje da bude obožavano mimo Uzvišenog Allaha, te potvrðivanje (isbat) toga da je samo Allah Onaj Koji zaslužuje da bude obožavan

Dokaz za znanje (ilm):

– Iz Kur’ana: Riječi Uzvišenog Allaha: “…i znaj da nema boga osim Allaha” (Muhammed, 19. ajet), te riječi Uzvišenog “…oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.” (Ez-Zuhruf, 86.) Misli se da posvjedoče da nema boga osim Allaha. “…a oni znaju” – znaju značenje onoga što svjedoče.

– Iz sunneta: U Muslimovom Sahihu prenosi se hadis od Osmana, Allah neka je njime zadovoljan, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko umre a zna da nema boga osim Allaha, ući će u Džennet.

2.Ubjeđenje (jekin)

Pod ovim se podrazumijeva potpuno ubjeðenje u ispravnost značenja ove rečenice – la ilahe illallah, bez imalo sumnje ili nedoumice

Dokaz za ubjeðenje (jekin):

– Iz Kur’ana: Riječi Uzvišenog Allaha: “Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovu putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!” (El-Hudžurat, 15. ajet) Iz ovog ajeta jasno se vidi da je ispravnost njihovog vjerovanja uvjetovana nesumnjanjem. Prisustvo sumnje u vjerovanju uzrokuje licemjerstvo (nifak).

– Iz sunneta: Hadis koji se prenosi u Muslimovom Sahihu, a u kojem se prenosi od Ebu Hurejre, neka je Allah njime zadovoljan, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svjedočim da nema boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik. Svaki onaj koji sretne Allaha sa ovim riječima, a nije sumnjao u njih, ući će u Džennet.

3.Prihvatanje ( kabul)

Ovome se suprotstavlja odbijanje i poricanje značenja riječi la ilahe illallah.
Dokaz za prihvatanje ( kabul):

– Iz Kur’ana: Riječi Uzvišenog: “Kad im se govorilo: ‘Samo je Allah Bog!’ – oni su se oholili i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika?” (Es-Saffat, 35., 36. ajet).

– Iz sunneta: Hadis kod Buharije i Muslima koji prenose od Ebu Musaa, Allah bio zadovoljan njime, koji prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uputa i znanje s kojima me je Allah poslao su kao obilna kiša koja padne na zemlju. Plodna zemlja primi vodu i iz nje nikne trava i mnogo drugog zelenila, a neplodna zadrži u sebi vodu i Allah daje da se njome ljudi koriste: piju, napajaju stoku i zalijevaju zemlju; a padne i na druge predjele koji niti zadržavaju u sebi vodu niti iz njih nešto raste. Takav je slučaj sa onim ko je spoznao Allahovu vjeru i kome je koristilo ono s čime me je Allah poslao, ko je naučio i druge poučavao; kao i sa onim koji za spoznaju nije ni glavu podigao, niti prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslan.”

4.Pokornost (inkijad)

Misli se na pokornost u izvršavanju dužnosti koje izgovaranje riječi la ilahe illallah povlači za sobom. Ova djela trebaju se izvršavati iskreno radi Allaha, uz traženje i čežnju za Njegovim zadovoljstvom

Dokaz za pokornost (inkijad):

– Iz Kur’ana: Riječi Uzvišenog: “I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna doðe…” (Ez-Zumar, 54. ajet).

– Iz sunneta: Hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji prenosi Abdullah ibn Amr ibn ‘As, Allah bio zadovoljan obojicom, u kojem stoji da je rekao: “Niko od vas neće biti vjernik dok mu ne budu prohtjevi i strasti slijedili ono s čime sam došao.”

5.Istinitost i dosljednost (sidk)

Pod ovim se podrazumijeva dosljednost u pridržavanju značenja izrečenih riječi bez laži i licemjerstva (nifaka)

Dokaz za istinitost i dosljednost (sidk):

– Iz Kur`ana: Riječi Uzvišenog: “Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’, i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.” (Al-‘Ankabut, 1. – 3. ajeta)

– Iz sunneta: U Buharijinoj i Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa od Muaza ibn Džebela, neka je Allah njime zadovoljan, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svakoga onoga koji istinito iz srca posvjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, Allah će udaljiti od Vatre.

6.Iskrenost (ihlas)

Ovo je iskrenost koja se suprotstavlja širku (smatranju nekoga ili nečega Allahu ravnim)
Dokaz za iskrenost (ihlas):

– Iz Kur’ana: Riječi Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te`ala: “Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu!” (Ez-Zumer, 3. ajet), te: “a nareðeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju…” (El-Bejjine, 5. ajet).

– Iz sunneta: Prenosi se u Buharijinom Sahihu od Ebu Hurejre, neka je Allah njime zadovoljan, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najpreči čovjek za moj šefa’at je onaj koji iskreno iz svog srca (ili je rekao iz svoje duše) posvjedoči da nema boga osim Allaha.

7.Ljubav (mehabet)

Ljubav prema ovoj rečenici i značenju koje nosi, te zadovoljstvo time
Dokaz za ljubav (mehabet):

– Iz Kur’ana: Riječi Uzvišenog: “Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El-Bekare, 165. ajet).

– Iz sunneta: U Buharijinoj i Muslimovoj zbirci hadisa prenosi se od Enesa, neka je Allah njime zadovoljan, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj kod koga se naðu tri stvari, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od bilo čega drugog, da zavoli čovjeka samo radi Allaha, te da mrzi da se vrati u kufr iz kojeg ga je Allah izbavio kao što mrzi da bude bačen u vatru.

Na kraju se postavlja pitanje da li čovjek koji ne zna nabrojati ove uvjete (šarte) ima ispravan šehadet? Odgovorit ćemo rečenicom šejha Džafera Šejh Idrisa koji je, objašnjavajući ograničenost ljudskog znanja, rekao: “Prije nego što smo znali da je voda formirana od hidrogena i oksigena, mi smo znali da ona gasi žeð i kako je neophodna za nicanje biljaka, da čisti od prljavštine i sl. Ograničenost znanja ne znači da je i istina ograničena.” Shodno ovome, za čovjeka koji ne zna nabrojati ove uvjete, a ukoliko živi nabrojane šarte, kažemo da je manje bitno da li ih zna nabrojati i ispravno poredati. A Allah opet najbolje zna
Po djelu Me’aridžul-kabul, šejha Hafiza el-Hakemija, rhm.

Kratka biografija šejha Hafiza el-Hakemija, rhm. (1342. – 1377)
Radi se o uvaženom učenjaku Hafizu b. Ahmedu b. Ali el-Hakemiju, poborniku zdrave i čiste tradicije iz Tuhame, koji je roðen 1342. h.g. u selu Es-Selam nedaleko od Džizana, KSA. Odlikovao se bistrinom, brzim pamćenjem i razumijevanjem. Učenik je poznatog šejha i daije Abdullaha b. Muhammeda el-Kar’avije.
Kada je napunio 19 godina, njegov šejh je zatražio da napiše knjigu o tevhidu koja će obuhvatiti vjerovanje ispravnih prethodnika (selefu-salih), i koja će biti napisana u stihovima, čime bi se olakšalo pamćenje od strane studenata/taliba… Pa je napisao spjev koji je nazvao ’’Sullemul-vusul ila ‘ilmil-usul fi tevhid’’.
Bio je izuzeto učen, pobožan i čestit. Umro je u trideset i petoj godini života, 1377. h.g

Neka njegova djela

– Me’aridžul-kabul, to je ustvari komentar spomenutog spjeva koji je šejh prokomentarisao u dva toma i to je ujedno meðu najznačajnim djelima koje je šejh ostavio iza sebe,
– Delilu erbabul-felahi litahkiki fenul-istilah (iz oblasti terminologije hadisa, koja ima 174 stranice),
– En-nurul-fa’idu min šemsil-vehi fi ‘ilmil-fera’idi (iz oblasti nasljednog prava, 46 stranica),
– E’alamus-sunnetil-menšureti li’itikadi et-taifetu en-nadžijetu el-mensuretu (iz oblasti islamskog vjerovanja) i druga djela.

Priredio: prof. Mithad R. Ćeman
Preuzeto sa minber.ba
https://minber.ba/uvjeti-za-ispravnost-ehadeta-qnema-boga-osim-allahaq/

U jezičkom značenju prokletstvo je protjerivanje i udaljavanje od Allaha (Nihaje fi garibi hadis, Ibn Esir) ili od hajra (Sihah, El-Dževheri), dok u šerijatskoj terminologiji prokletstvo znači udaljavanje od Allahove milosti, što je svakako zastrašujuća kazna.

Allahovo prokletstvo je izuzetno velika i opasna kazna, stoga je neophodno spomenuti osobe koje je Allah, subhanehu ve te`ala, prokleo Svojim govorom i spomenuti njihova djela koja su ih dovela do Allahovog proklinjanja, kako bismo se upoznali sa tim osobama ili djelima koja povlače sa sobom Allahovo prokletstvo i kako bismo se udaljili od njih i tako se sačuvali Allahove kazne.

IBLIS:

Proklet je zbog odbijanja da se pokori Allahovoj naredbi, da učini Ademu sedždu, zbog svoje oholosti, samodopadanja i zavidnosti prema Ademu, alejhis-selam. Rekao je Uzvišeni Allah, prijevodu značenja: “Prokleo ga Allah! A on je rekao: ‘Ja ću se, sigurno, potruditi da preotmem za sebe odreðen broj Tvojih robova’’’ (En-Nisa, 118); i: “Onda izlazi iz Dž‍enneta” – reče On – nek si proklet i neka se prokletstvo zadr‍ži na tebi do Dana sudnjeg!” (Hidžr, 35.-36.)

Zbog njegove nepokornosti prema Uzvišenom Allahu i zbog toga što ga je Allah prokleo, dozvoljeno je proklinjati Iblisa i to naročito u namazu jer to tada najviše utječe na njega. Rekao je Ebu Derda, radijallahu anhu: ‘’Ustao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako da smo ga čuli da je rekao: ‘Utječem se Allahu od tebe.’ Zatim je dodao: ‘Proklinjem te Allahovim prokletstvom’, ponavljajući to tri puta i pružajući ruku kao da hoće nešto da dohvati. Nakon završetka namaza, rekli smo mu: ‘O Božiji Poslaniče, čuli smo kako nešto govoriš u namazu, a nismo čuli da to prije govoriš, i vidjeli smo te da pružaš ruku.’ Rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Zaista je Allahov neprijatelj Iblis došao sa bakljom od vatre kako bi je prinio mome licu pa sam triput rekao: ‘Utječem se Allahu od tebe’, a zatim sam rekao: ‘Proklinjem te Allahovim potpunim prokletstvom’, meðutim nije se udaljio. Potom sam ga htio uhvatiti. Tako mi Allaha, da nije dove našeg brata Sulejmana, osvanuo bi zavezan za stub pa bi se sa njim igrala djeca stanovnika Medine.’’’ (Muslim, 542.)

ŽIDOVI I BENU ISRAIL:

Rekao je Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi prilikom spominjanja židova i Benu Israila, otkrivajući njihovo pravo lice i nabrajajući njihove najizraženije osobine u ajetima: “Reci: ‘Hoćete li da vam kaž‍em koji su gori od takvih i koje će Allah još tež‍e kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio, oni koji su se šejtanu klanjali – njih čeka najgore mjesto, jer oni su najdalje s Pravoga puta odlutali.’” (prijevod značenja El-Maide, 60.)

-Prokleti su zato što nisu vjerovali iako su znali istinu: ‘’Oni govore: ’Naša su srca okorjela.’ A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu koju imaju oni – a još ranije su pomoć protiv mnogobož‍aca molili – I kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo.” (prijevod značenja El-Bekare, 88-89)

-Prokleti su zbog skrivanja istine nakon što im je došla: ‘’One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju.” (El-Bekare, 159.)

-Također, prokleti su zbog iskrivljavanja Tevrata i ismijavanja sa vjerom: ‘’Ima jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru: ‘čujemo, ali se ne pokoravamo!’, i ‘čuj, ne čuli te!’, i ‘Ra‘ina!’ A da oni kaž‍u: ‘čujemo i pokoravamo se!’, i ‘čuj’, i “Pogledaj na nas!’ – bilo bi za njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje.” (En-Nisa, 46.)

-Allah ih je prokleo i zbog nepoštivanja ugovora koji je uzeo od njih kada je uzdigao brdo Tura iznad njih: ‘’Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili.’’ (El-Maide, 13.)

-I zbog uzdizanja nad Allahovim, subhanehu ve te`ala, položajem zaslužili su prokletstvo: ‘’Jevreji govore: ‘Allahova ruka je stisnuta!’ Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore!’’ (El-Maide, 64.)

-Isto tako zbog njihove nepokornosti prema njihovim Poslanicima zadesila ih je dova i prokletstvo od strane njihovih vjerovjesnika. Prokleo ih je Davud, alejhis-selam u svojim Mezamir i Isa, alejhis-selam, u Indžilu, ašto se navodi u riječima Uzvišenog: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili.” (El-Maide, 78.)

Na kraju, Kur`an nam ukratko ukazuje na razloge njihovog prokletstva: “Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni du‍žne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: ‘Naša su srca okorjela’ – Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo; i zbog nevjerovanja njihova i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme; i zbog riječi njihovih: ‘Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!’ A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagaðali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti. I zbog teškog nasilja jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali, i zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tuðe imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike meðu njima Mi smo kaznu bolnu pripremili.’’ (En-Nisa, 155.-161.)

TAJENJE JASNIH DOKAZA:

Rekao je Uzvišeni Allah: “One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju.’’ (El-Bekare, 159.) Iako je ovaj ajet objavljen povodom židova i kršćana, on se ustvari odnosi na svakoga ko taji istinu i ostavlja nepojašnjeno ono što je Allah, subhanehu ve te`ala, učnio obaveznim da se pojasni. Jer, poenta je u uopćenosti govora, a ne u posebnosti razloga objave. (Fethu Kadir Ševkani)

VRIJEÐANJE ALLAHA, SUBHANEHU VE TE` ALA, I POSLANIKA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM:

Rekao je Allah, subhanehu ve te`ala: “One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeðali, Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti.’’ (Ahzab, 57.) U ovom ajetu “vrijeðanje” je protumačeno sa činjenjem onoga što Allah, subhanehu ve te`ala, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mrze od nepokornosti. (Fethu Kadir Ševkani)

ČINJENJE NEREDA NA ZEMLJI I KIDANJE RODBINSKIH VEZA:

‘’Zar i vi ne biste, kada bi se vlasti dočepali, nered na Zemlji činili i rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih učinio.’’ (Muhammed, 23.)

KRŠENJE ALLAHOVOG UGOVORA:

‘’A oni koji ne ispunjavaju duž‍nosti prema Allahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i čine nered na Zemlji – njih čeka prokletstvo i najgore prebivalište.’’ (Er-Rad, 25.) Taberi je protumačio kršenje Allahovog ugovora sa suprotnošću Allahovoj naredbi i činjenjem nepokornosti.

LAŽLJIVAC:

Razmisli o ajetu proklinjanja u kojem se govori o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, pozivu židovima: ‘’Ti reci: ‘Hodite, pozvat ćemo sinove naše i sinove vaše, i ‍žene naše i ‍žene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore (lažljivce) prizvati!’” (Ali Imran, 61.) Kao što je rekao Allah u prijevodu značenju: “Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laž‍i? Oni će pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci će reći: ‘Ovi su izmišljali laž‍i o Gospodaru svome!’ Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogobošce.” (Hud, 18.) I rekao je Uzvišeni: “A peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako laže” (Nur, 7.) Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Nije Poslaniku, sallallahu alejhi va sellem, bilo mrže osobine od laži, i kada bi čovjek izgovorio laž u prisustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on bi osjećao u sebi nešto prema tom čovjeku sve dok se ne bi pokajao.’’ (Tirmizi, 1999, hasen)

DVOLIČNJACI:

Rekao je Allah u prijevodu značenja: ‘’Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennemskom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih čeka patnja neprekidna.’’ (Et-Tevbe, 68.) Takoðer, Uzvišeni govori o dvoličnjacima u suri Ahzab: ‘’Ako se licemjeri i oni čija su srca bolesna i oni koji po Medini šire laži ne okane, Mi ćemo ti vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati, prokleti neka su! Gdje god se naðu, neka budu uhvaćeni i ubijeni.’’ (Ahzab, 60.-61.)

Nifak – licemjerstvo u srcu, da nas Alah sačuva njega, nastaje zbog iznevjere obećanja Allahu i zbog laži, shodno ajetu: ‘’I nadovezao im je On na to pritvornost (nifak) u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno laž‍u.’’ (Tevbe, 77.)

NEVJERNICI, A NAROČITO PRETHODNI NEVJERNIČKI NARODI:

Rekao je Allah u prijevodu značenja: ‘’Oni koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru – zaslu‍žuju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi.’’ (Bekare, 161.) I rekao je: ‘’I prokletstvo je na ovome svijetu stalno bilo s njim, a bit će i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!’’ (Hud, 60.) I rekao je: ‘’Na ovome svijetu ih je pratilo prokletstvo, a pratit će ih i na onome; strašan će biti ‘dar’ kojim će darivani biti!’’ (Hud, 99.) I rekao je: ‘’Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio.’’ (Ahzab, 64.)

UBICA:

Ko ubije vjernika bespravno, zaslužuje Allahovo prokletstvo, jer ukoliko je ubijen musliman sa pravom – sprovoðenje šerijatske kazne, njegov ubica ne zaslužuje prokletstvo. Rekao je Allah u prijevodu značenja: ‘’Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – D‍žehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti.’’ (En-Nisa, 93.)

POTVORA ČESTITIH ŽENA:

Potvaranje čestitih i poštenih žena da su počinile zinaluk – blud. Rekao je Allah u prijevodu značenja ajeta: ‘’Oni koji obijede čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti na ovom i na onom svijetu, njih čeka patnja nesnosna.’’ (Nur, 23.)

DŽEHENNEMSKO STABLO ZEKKUM:

Rekao je Allah u prijevodu značenja: ‘’I rekli smo ti: ‘Svi ljudi su u Allahovoj vlasti!’ A san koji smo ti dali da usniješ i drvo prokleto, u Kur’anu spomenuto, iskušenje su za ljude. Mi ih zastrašujemo, ali njima to samo povećava ionako veliko nevjerstvo.’’ (Isra, 60.) Islamski tumači Kur’ana spomenuli su da je “drvo prokleto” ustvari drvo Zekkum. A značenje sintagme ‘’drvo prokleto’’ odnosi se na: ‘’prokletstvo onoga ko ga jede’’, kao što je rekao Allah: ‘’Drvo Zekkum – bit će hrana grješniku.’’ (Duhan, 43.-44.)

Priredio: mr. Osman Smajlović
Pruzeto sa minber.ba
https://minber.ba/osobe-koje-je-allah-prokleo/

Islam predstavlja savršen i potpun program koji vodi računa o svim segmentima ljudskog života. On je vjerniku, za svaku situaciju, zacrtao put kojim treba kročiti i pojasnio uzvišeni cilj kojem on teži. Islam je vjera kojoj je Allah, dž.š., odredio postojanje i opstanak do Sudnjeg dana kada će ljudi polagati račune i biti pitani za svoja djela.

Islam je univerzalna vjera koja obuhvata cjelokupan ljudski život, i jedina ispravna koju smo obavezni slijediti, a svaku drugu vjeru odbaciti. Vjera sa ovakvim atributima, po svojoj prirodi, mora biti trajna i sveobuhvatna, što joj garantira svijetlu budućnost i egzistenciju.

Islam je upravo takav. Njegov vjerski program sastoji se od općih pravila pod koja potpadaju mnogobrojni detalji i novonastala pitanja iz svakodnevnog života. Ova pravila imaju svoje propise i ostavljaju prostora islamskim učenjacima (mudžtehidima) da, na osnovu njih, donose sud o odreðenim pitanjima. Teško da čovjek može zamisliti neku životnu situaciju koju ne možemo svrstati pod opće šerijatsko pravilo. Zato, s punim pravom možemo konstatirati da islam zaslužuje atribut univerzalne i savršene vjere.

Propisi ovih općih pravila o kojima govorimo nisu na istom stepenu. Jedan dio pravila je lakši, a drugi teži, što je rezultat univerzalnosti islama u postavljanju ovih pravila. Islam ne uzima u obzir jedan običaj, a drugi zapostavlja, ne posvećuje pažnju jednoj situaciji nauštrb druge, niti vodi računa o jednom vremenu ne misleći na ono što poslije dolazi. Islam je savršena vjera koja uzima u obzir sve običaje, vremena i situacije. Zato i zaslužuje da je nazovemo vjerom blagosti i tolerancije.

U pravila čiji su propisi olakšani spada šerijatska olakšica. Ovu olakšicu je Allah, dž.š., propisao kako bi olakšao čovjeku u posebnim situacijama koje to iziskuju. Neki je definiraju kao olakšicu propisanu zbog velike poteškoće u posebnim situacijama. Drugi opet kažu da je to argumentirano dozvoljavanje zabranjenog uz dokaz koji potvrðuje da se uistinu radi o zabranjenoj stvari.

Na ova tri načina islamska ulema definira šerijatsku olakšicu. Iako možda postoje odreðene razlike u definicijama, sve ipak ukazuju na uzvišenost, lahkoću i toleranciju islama. Ova vjera, u svom postavljanju propisa, vodi računa o teškim situacijama u kojima se čovjek može naći. Mnogobrojni su šerijatski tekstovi koji ukazuju na to da Uzvišeni Allah, dž.š., voli da se koriste Njegove olakšice. Islam podstiče na to kao što dolazi u hadisu koji bilježe imam Ahmed i Darekutni sa njihovim lancem prenosilaca, od Ibn Omera, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah, dž.š., voli da se radi po Njegovim olakšicama kao što voli da se izvršavaju Njegove naredbe.” Imam Muslim i drugi bilježe od Omera, r.a., da je, po pitanju skraćivanja namaza na putu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”To je sadaka koju vam je Allah, dž.š., podijelio, pa prihvatite Njegovu sadaku.”

Primjera koji ukazuju na ovo pravilo je puno. Dobro su nam poznati tako da nema potrebe da ih spominjemo, osim što možemo ukratko reći da ovo šeriajatsko pravilo obuhvata sve segmente života. Ovo pravilo naći ćemo u propisima o vjerovanju, obredima, meðuljudskim odnosima i kaznenom pravu. Jedan dio uleme smatra vjerskom olakšicom i to što nas je Allah, dž.š., oslobodio teških i napornih obaveza koje su imali prijašnji narodi. U tom kontekstu Uzvišeni kaže: ”Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas!” (El-Bekare, 286.)

Ovo pravilo spada u temeljne principe ove vjere. Uvidjevši vrijednost, bitnost i ljudsku potrebu za njim, islamski učenjaci su ga podrobno objasnili, klasificirali i naučno pristupili izučavanju pitanja koji su u vezi sa ovim pravilom. Sve su to potkrijepili kur’ansko-hadiskim tekstovima detaljno ih prije toga iščitavši. Istakli su situacije na koje se ovo pravilo odnosi. Nisu zaboravili spomenuti uvjete koji se moraju ispoštovati kako bismo mogli pristupiti njegovoj primjeni. Meðutim, u ovom trenutku nam je najbitnije istaći prirodu vjere islama koja se temelji na olakšavanju i toleranciji.

Priredio: prof. Adnan Maglić
Preuzeto sa minber.ba
https://minber.ba/erijatska-olakica/

Ispravan prijevod riječi sekularizam (secularism) je nevjera (ateizam) ili svjetovna teorija (laicizam). Sekularizam u terminologiji ne samo da je suprotan pojmu budućeg svijeta, nego nosi specifičnije značenje nepovezanosti s vjerom ili potpunu proturječnost vjeri.
Ovaj prijevod se jasno očituje iz definicije koju navode rječnici i strani znanstveni instituti. Britanski naučni zavod, pojašnjavajući termin sekularizma, kaže: “To je socijalni pokret koji ima za cilj odvratiti ljude od zaokupljanja budućim svijetom i usmjeriti ih ka posvećivanju ovom svijetu.”

U srednjem vijeku postojala je nezainteresovanost za ovaj svijet. Ljudi su se uveliko posvećivali razmišljanju o Bogu i budućem svijetu. Sekularizam se kroz borbu protiv ove pojave počeo manifestirati putem razvitka humanističkog pravca. U doba renesanse ljudi su počeli pokazivati duboku privrženost humanističko-kulturnim otkrićima i ostvarenju vlastitih ambicija na ovom svijetu.“

Zaokret ka sekularizmu postepeno se razvijao kroz čitavo savremeno doba kao pokret suprotan vjeri i kršćanstvu.[1]

U rječniku “Novi svijet” od Webstera stoji tumačenje istog pojma:

1. Ovosvjetski duh ili ovosvjetski pravci. Posebno, sistem sačinjen od principa i prakse koji kategorički odbija svaki oblik vjere i obreda.

2. Uvjerenje da vjera i crkva nemaju pravo miješanja u državu, a posebno u opći odgoj.”[2]
Oksfordski rječnik, tumačeći riječ (secular), kaže:

1. Ovosvjetski ili materijalni. Nije ni vjerski ni duhovni. Kao: ateistički odgoj ili ateistička umjetnost i muzika; ateistička vlast – vlast suprotna crkvi.

2. Mišljenje koje kaže da vjera ne treba biti temeljem ponašanja i odgoja.[3]

“Novi internacionalni rječnik” o sekularizmu kaže:

“Pravac u životu ili bilo kojem domenu koji počiva na osnovi da se vjera ili vjerska tumačenja ne smiju miješati u vlast. Odnosno, namjerno udaljavanje tih tumačenja. Ova riječ npr. označava: ”Vlast sa čistom ateističkom politikom”. “Sekularizam je društveni sistem ponašanja zasnovan na ideji obligatnosti postojanja moralnih vrijednosti i ponašanja prema savremenim tumačenjima života i društvenosti bez osvrta na vjeru”[4]

Orijentalista Arberi u knjizi “Vjera Srednjeg istoka” kaže: “Naučni materijalizam, humanizam, prirodnjački pravac i pozitivizam su ateistički pravci. Ateizam je posebno izražen u Evropi i Americi. Iako su pojave sekularizma prisutne na Srednjem istoku, nisu dobile posebnu filozofsko-književnu formulaciju. Glavni primjer za to je odvajanje vjere od države u Republici Turskoj.”[5]

U savremenoj islamskoj literaturi sekularizam je uveliko definisan kao “odvajanje vjere od države”. U stvarnosti, ovakva definicija ne daje potpuno značenje važeće za pojedince i njihove postupke koji nisu u uskoj vezi s državom.

Da je rečeno da je sekularizam “odvajanje vjere od života”, definicija bi bila daleko preciznija. Znači, ispravno značenje sekularizma je “izgradnja života bez uplita vjere”, bez obzira na društvo ili pojedinca. Države i pojedinci, sa ograničenim shvatanjem, imaju različite stavove o vjeri. Neki sistemi dozvoljavaju vjeru, kao liberalno-demokratska društva, i njihov pravac je “umjereni antireligiozni sekularizam”, tj. ateistička društva koja se ne bore protiv vjere. Suprotno njima stoji “ekstremni antireligiozni sekularizam” koji se oštro suprotstavlja vjeri kao u komunističkim i njima sličnim totalitarnim društvima.

Nema nikakve razlike izmeðu ova dva naziva ako gledamo s stanovišta islama. Sve što nije vjersko, od principa do prakse, ono je u suštini antireligiozno. Islam i ateizam su dva potpuno nespojiva pojma.[6]

”Sekularizam” od dr. Sefera el-Havalija
[1] Ency. Britanicca vol. IX.p.19
[2] Websters New World dictionary ; 128. B.
[3] Oxford Advacend Learne’s Die. of current English; 785.
[4] Websters third New !nternational die. 2053.
[5] Religion in the Middle East A.J. Arbery; vol. 2; 606-607.
[6] Pogledaj: “Stav islama prema sekularizmu” u petom poglavlju ove knjige.

Priredio i prilagodio:doc. dr. Emir Demir
Preuzeto sa minber.ba
https://minber.ba/ta-je-sekularizam/