Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kakav je stav islama prema davanju mita?
Mito je jedna veoma opasna bolest koja uzrokuje kvarenje ljudskih duša i upropaštavanje ljudskih prava. Poslanik, s.a.v.s., je veoma strogo zabranio ovu opasnu pojavu koja uništava zajednicu i njenu civilizovanu sliku. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Allah je prokleo i onoga ko daje, i onoga kviše
Mito je jedna veoma opasna bolest koja uzrokuje kvarenje ljudskih duša i upropaštavanje ljudskih prava. Poslanik, s.a.v.s., je veoma strogo zabranio ovu opasnu pojavu koja uništava zajednicu i njenu civilizovanu sliku.
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Allah je prokleo i onoga ko daje, i onoga ko prima mito.“39
Poslanik, s.a.v.s., je posebno upozorio na opasnost podmićivanja prilikom suđenja ljudima, jer to uzrokuje bespravno uzurpiranje tuđih prava, te lišavanje slobode ili ubijanje onoga ko to ne zaslužuje. Prenosi se da je Ebu Hurejre kazao: „Poslanik, s.a.v.s., je prokleo onoga ko daje, a i onoga ko prima mito prilikom suđenja.“40
———-
39 Ibn Hibban, br. 521.
40 Buhari, br. 4747., i Muslim, br. 4646.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Kakav je propis vrijeđanja i proklinjanja?
Da li znate ko je šejtan? To je onaj koji vrijeđa i proklinje ljude. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Dvojica koji se vrijeđaju su dva šejtana koji se proklinju i jedan drugom lažu.“31 Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Vrijeđanje muslimana je grijeh, a njegovo ubistvo je kufr.“32 Poslanik, s.više
Da li znate ko je šejtan? To je onaj koji vrijeđa i proklinje ljude. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Dvojica koji se vrijeđaju su dva šejtana koji se proklinju i jedan drugom lažu.“31
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Vrijeđanje muslimana je grijeh, a njegovo ubistvo je kufr.“32
Poslanik, s.a.v.s.,je jedne prilike savjetovao nekog čovjeka pa mu je kazao: „Nemoj nikoga vrijeđati.“33 I rekao je: „Vjernik nije onaj koji proklinje.“34
I ne samo to, nego je Poslanik, s.a.v.s., zabranio i proklinjanje životinja. Ovakav način ponašanja nije bio poznat niti u jednom drugom narodu. Poslanik, s.a.v.s., je kazao: „Nemojte proklinjati pijetla jer vas on budi na namaz.“35
I još čudnije od toga, Poslanik, s.a.v.s., je zabranio i proklinjanje vjetra. Jedne prilike je neki čovjek proklinjao vjetar u prisustvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je on kazao: „Nemoj proklinjati vjetar jer on to radi po naređenju. Onaj ko prokune nekog ko to ne zaslužuje, to prokletstvo će se vratiti na onoga ko kune.“36
Jedan od principa kojem je Poslanik, s.a.v.s., podučio svog ashaba jeste: „Koji god te čovjek bude vrijeđao zbog onog što zna o tebi, nemoj ti da njega vrijeđaš sa onim što znaš o njemu. Kloni ga se i pusti ga, a ti ćeš imati nagradu i nemoj vrijeđati nikoga.“ Taj čovjek je nakon toga kazao: „Nisam nikada više vrijeđao, ni životinju niti čovjeka.“37
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Je li zabranjeno špijunirati ljude?
Poslanik, s.a.v.s., se brinuo za očuvanje dostojanstva ljudi i njihove privatnosti, te je upozorio na opasnost kršenja te privatnosti i naredio da o ljudima sudimo na osnovu onoga što kod njih vidimo, a da njihove tajne prepustimo Allahu Uzvišenom. Rekao je Uzvišeni: „I nemojte jedni druge uhoditi.“više
Poslanik, s.a.v.s., se brinuo za očuvanje dostojanstva ljudi i njihove privatnosti, te je upozorio na opasnost kršenja te privatnosti i naredio da o ljudima sudimo na osnovu onoga što kod njih vidimo, a da njihove tajne prepustimo Allahu Uzvišenom.
Rekao je Uzvišeni: „I nemojte jedni druge uhoditi.“ Rekao jeAllahov Poslanik, s.a.v.s.: „Ukoliko budeš tragao za privatnostima ljudi, uništit ćeš ih ili malo treba da ih uništitiš.“25
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Musliman je svetinja drugom muslimanu. Sveti su njegova krv, imetak i dostojanstvo.”26
I rekao je: „Kada neko od vas tri puta zatraži dozvolu da uđe kod drugog muslimana, pa mu ne dozvoli, neka se vrati.”27
I rekao je: „O vi koji ste povjerovali jezikom, a vjerovanje nije ušlo u vaša srca, nemojte ogovarati muslimane i tragati za njihovim privatnostima. Onaj koji to bude činio Allah će njegovu privatnost otkriti, a kome Allah otkrije privatnost, biće osramoćen u svojoj kući.”28
I rekao je: „Ko bude prisluškivao nečiji govor, a on time nije zadovoljan, na Sudnjem danu će mu u uši biti izliveno otopljeno olovo.“29
I rekao je: „Ljepota islama jednog čovjeka se ogleda u tome da se kloni onoga što ga se ne tiče.”30
———–
25 Ebu Davud, br. 1860.
26 Buhari, br. 2495., i Ahmed, br. 26011. Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin je rekao: „Učenjaci su se razišli oko ovog pitanja, tj. da li se (u hadisu) misli na to da čovjek bukvalno laže, ili na to da se dvosmisleno izrazi, pa da time navede sagovornika da pomisli da on želi jedno značenje, a koje nije tačno i koje ovaj ustvari nije ciljao svojim dvosmislenim riječima, već je ciljao drugo značenje tih riječi a koje je istina. To je kao kada bi rekao: ’Taj i taj čovjek te hvali.’, ali u smislu da hvali vrstu ljudi kojoj pripadaš – muslimane, jer svaki čovjek (vjernik) uopšteno hvali muslimane (a ti si jedan od muslimana). Ili da kaže: ’On dovi za tebe.’, a da time misli kako ovaj dovi za Allahove robove u svakom namazu (na ettehijatu), a ti si jedan od dobrih Allahovih robova. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ’Kada kažete to’ – tj. kada kažete (na tešehhudu) esselamu alejna ve ’ala ’ibadillahis-salihin, ’poselamili ste svakog dobro g roba na nebu i na Zemlji.’ Neki učenjaci kažu da se dvosmisleno izražavanje ubraja u laž, jer navodi na ono što, ustvari, nije tačno makar onaj, koji ga upotrebljava, ciljao na ispravno značenje. To dokazuju Poslanikovim riječima: ’Ibrahim, alejhisselam, je odbio činiti šefa’at jer je slagao tri puta u ime Allaha.’, a on nije bukvalno slagao, već se dvosmisleno izrazio. U svakom slučaju, čovjek koji želi popraviti stanje treba da se čuva laži, a ako baš mora, onda neka se izrazi dvosmisleno, jer u tom slučaju neće učiniti grijeh prema Allahu, i dvosmisleno izražavanje je dozvoljeno ako se time postiže (šerijatska) korist.“ Vidjeti: Šerhu rijadis-salihin, 3/38-39.
27 Ebu Davud, br. 4244.
28 Muslim, br. 4650., i Tirmizi, br. 1850.
29 Buhari, br. 5776., i Muslim, br. 4006.
30 Ebu Davud, br. 4236., i Ahmed, br. 18940.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Kako islam gleda na pronevjeru?
Nema sumnje da je prevara jedna od stvari na čijoj pokuđenosti i preziru onih koji se time bave, su se složili razumni ljudi. Zbog toga što ovakva vrsta ponašanja podriva nepovjerenje, te proizvodi strah i sumnju. Kaže Allah Uzvišeni: „Allah ne voli one koji pronevjeravaju.“ (El- Enfal, 58.) Poslaniviše
Nema sumnje da je prevara jedna od stvari na čijoj pokuđenosti i preziru onih koji se time bave, su se složili razumni ljudi. Zbog toga što ovakva vrsta ponašanja podriva nepovjerenje, te proizvodi strah i sumnju.
Kaže Allah Uzvišeni: „Allah ne voli one koji pronevjeravaju.“ (El- Enfal, 58.)
Poslanik, s.a.v.s., je uvrstio varanje u osobine licemjera, onih koji ispoljavaju vjerovanje, a u dušama kriju nevjerstvo, pa je rekao: „Tri su znaka licemjera: kada govori laže, kada obeća ne ispuni, a kada mu se nešto povjeri, pronevjeri.”18
A u drugoj predaji stoji: „Kada se raspravlja, drzak je, a kada sklopi ugovor, pronevjeri.”
Mnogo ljudi govori: „Ja pronevjerim samo onoga ko mene prevari.“, kao što rade neke žene kada primijete da ih muževi varaju. Ovakav način ne rješava problem, nego ga samo povećava i zbog toga Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ispuni svoju obavezu, a ne varaj onoga ko je tebe prevario.”19
I kaže: „Nema imana onaj koji nema emaneta i nema vjere onaj koji se ne drži ugovora.”20
I rekao je: „Prekidanje rodbinske veze, pronevjera i laž su grijesi za koje će Allah onome ko ih čini ubrzati kaznu na ovome svijetu, a još ga čeka kazna i na budućem.“21
———-
18 Ebu Davud, br. 4351., i Ahmed, br. 21986.
19 Ebu Davud, br. 4350., i Ahmed, br. 17261.
20 Buhari, br. 32., i Muslim, br. 89.
21 Ebu Davud, br. 3067., i Tirmizi, br. 1185.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Je li zabranjeno zastrašivanje ljudi?
Koliku je vrijednost imao čovjek kod Poslanika, s.a.v.s., pokazuje i činjenica da je zabranio uznemiravanje i nanošenje štete, pa makar to bilo i u šali. Kaze Uzvišeni: „A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.“ (El-Ahzab, 58.) A Poslaniviše
Koliku je vrijednost imao čovjek kod Poslanika, s.a.v.s., pokazuje i činjenica da je zabranio uznemiravanje i nanošenje štete, pa makar to bilo i u šali. Kaze Uzvišeni: „A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.“ (El-Ahzab, 58.)
A Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ko uznemiri muslimane na njihovom putu, proklet je od strane njih.”14
I rekao je: „Nema štete, niti nanošenja štete.”15
Ovo je pravilo kojim se zabranjuje nanošenje štete drugome na bilo koji način. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Nije dozvoljeno muslimanu da plaši drugog muslimana.”1617
I rekao je: „Neka niko ni u šali, niti u zbilji uzima stvari drugog brata muslimana.”17
———–
14 Ahmed, br. 2029.
15 Ebu Davud, br. 4151., i Ahmed, br. 20386.
16 Taberani, br. 3050.
17 Ahmed, br. 2719., i Ibn Medže, br. 2331.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Šta je srdžba i šta je lijek za nju?
Brza i žestoka srdžba je bolest na koju je upozorio poslanik Muhammed, s.a.v.s.. Došao je jedne prilike neki čovjek kod Poslanika, s.a.v.s., pa mu je rekao: „Posavjetuj me.“, a on mu je kazao: „Nemoj se srditi.“, i to ga je pitao više puta, a Poslanik mu odgovorio isto. Poslanik, s.a.v.s., je uputioviše
Brza i žestoka srdžba je bolest na koju je upozorio poslanik Muhammed, s.a.v.s.. Došao je jedne prilike neki čovjek kod Poslanika, s.a.v.s., pa mu je rekao: „Posavjetuj me.“, a on mu je kazao: „Nemoj se srditi.“, i to ga je pitao više puta, a Poslanik mu odgovorio isto.
Poslanik, s.a.v.s., je uputio na neke od lijekova srdžbe, kao što je traženje utočišta od šejtana. Spominje se da su se dva čovjeka posvađala i vrijeđala jedan drugoga u prisustvu Poslanika, s.a.v.s., pa se jedan rasrdio tako da mu se lice promijenilo, pa je Poslanik rekao: „Ja uistinu znam rečenicu, koju kada bi rekao, otišlo bi od tebe to što te je snašlo.“, te je rekao: „Euzubillahi mineš-šejtanir-radžim – utječem se Allahu od prokletog šejtana.”11
Od tih lijekova je i šutnja jer Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Podučavajte i olakšavajte, a nemojte otežavati, a kada se neko od vas naljuti neka se pomogne šutnjom.”12
Od tih lijekova je i promjena položaja jer Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Kada se neko od vas rasrdi, a stajao je, neka sjedne, a ako ni tada ne ode od njega ljutnja, nega legne.”13
————
11 Hakim, br. 8040.
12 Buhari, br. 5651.
13 Buhari, br. 5650., i Muslim, br. 4726.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Kakav je propis ubistva u islamu?
Nema sumnje da je jedno od najvećih prava koje čovjek ima, pravo na život i da je ugrožavanje ovog prava jedno od najvećih nedjela koje svi ljudi osuđuju i smatraju veoma pogubnim. Kaze Uzvišeni: „Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga ili onoga kojviše
Nema sumnje da je jedno od najvećih prava koje čovjek ima, pravo na život i da je ugrožavanje ovog prava jedno od najvećih nedjela koje svi ljudi osuđuju i smatraju veoma pogubnim.
Kaze Uzvišeni: „Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.“ (El-Maide, 32.)
I kaže Uzvišeni: „I ne ubijte nikoga koga je Allah zabranio osim kad pravda zahtijeva.“ (El-Isra, 33.)
Poslanik, s.a.v.s., je po pitanju ubijanja bio veoma strog, te je zabranio svako sredstvo koje vodi ka ubijanju i bespravnom prolijevanju krvi, pa tako kaže: „Ko ubije muahida ( tj. onoga nemuslimana koji ima ugovor sa muslimanima) neće osjetiti miris Dženneta, a njegov miris se osjeća na razdaljini od četrdeset godina hoda.”1
I rekao je: „Ko ubije nemuslimana koji živi u muslimanskoj državi ( tj. ehlu zimmeh) neće osjetiti miris Dženneta, iako se njegov miris osjeti na razdaljini od sedamdeset godina hoda.”2
Također je rekao: „Kada se dvojica muslimana sukobe sabljama i ubica i ubijeni će u Vatru.“ Neko je upitao: „O Poslaniče, jasno nam je za ubicu, ali zašto ubijeni?“ Pa je rekao: „Zbog toga što se i on trudio da ubije svog protivnika.”3
I rekao je: „Kod Allaha je manja šteta da propadne ovaj svijet, nego da se ubije jedan musliman.”4
I rekao je: „Ko na nas digne oružje, ne pripada nama.”5
———-
1 Tirmizi, br. 1915., I Ebu Davud, br. 4349.
2 Buhari, br. 2930., i Ibn Madže, br. 2676.
3 Ahmed, br. 17387., i Nesai, br. 4668.
4 Buhari, br. 30., i Muslim, br. 5140.
5 Tirmizi, br. 1315., i Nesai, br. 3922.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Koje su granice humora u islamu?
Poslanik, s.a.v.s., se ponekad smijao i šalio sa svojim ashabima, ali je odredio granicu tome kako se ne bi upalo u laž, izrugivanje i vrijeđanje drugih. Ebu Hurejre prenosi da su ashabi kazali: „O Allahov Poslaniče, ti se sa nama šališ?“, pa je on kazao: „Da, ali ja govorim samo istinu.“160 Kada jeviše
Poslanik, s.a.v.s., se ponekad smijao i šalio sa svojim ashabima, ali je odredio granicu tome kako se ne bi upalo u laž, izrugivanje i vrijeđanje drugih.
Ebu Hurejre prenosi da su ashabi kazali: „O Allahov Poslaniče, ti se sa nama šališ?“, pa je on kazao: „Da, ali ja govorim samo istinu.“160
Kada je Hanzala pomislio da je vid licemjerstva ukoliko se šali sa svojom ženom i djecom, otišao je kod Poslanika, s.a.v.s., i rekao: „Hanzala je licemjer!“ On reče: „Zašto?“ Hanzala mu reče: „Kada smo kod tebe, o Allahov Poslaniče, ti nas podsjetiš na Džehennem i Džennet, i mi kao da ih vidimo, a kad se vratimo svojim porodicama i svakodnevnom životu, mi to zaboravimo.“ Poslanik mu tada reče: „Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, kada biste bili onakvi kakvi ste kada ste sa mnom, zaista bi vas meleki pozdravljali u vašim posteljama i na putu, ali o Hanzala, čas ovako, čas onako.“161, ponovivši to tri puta.162
Jedan od načina kako se Poslanik šalio je i to kada mu je jedne prilike došao čovjek i kazao: „O Allahov Poslaniče, stavi me na devu da me nosi.“ Poslanik mu odgovori: „Neću te staviti osim na mladunče od deve.“ Čovjek mu tada reče: „O Poslaniče, ono to ne može podnijeti, a Poslanik mu odgovori: „Pa da li deva rađa nešto osim deve.“163
Poslanik, s.a.v.s., je mnogo volio Zahira ibn Harama, čovjeka iz pustinje koji nije bio lijepog izgleda. Jedne prilike mu je Poslanik došao, a on je prodavao neku robu na pijaci, te mu prišao iza njega, a on ga nije vidio, pa je Zahir upitao: „Ko je to?“ Nakon toga se okrenuo i vidio da je to Poslanik, s.a.v.s.. Tada je Poslanik govorio: „Ko želi da kupi roba?“ Pa je Zahir kazao: „Znači ti me smatraš ružnim.“ Pa je Poslanik, s.a.v.s., kazao: „Ti kod Allaha nisi ružan.“ U drugoj predaji stoji: „Ali ti si kod Allaha vrijedan.“164 151
Poslanik, s.a.v.s., bi se šalio sa Enesom i govorio bi mu: „O ti koji imaš dva uha.“165 152
Jedne prilike neka starija žena je došla kod Poslanika, s.a.v.s., i kazala: „O Allahov Poslaniče, moli Allaha da me uvede u Džennet.“, pa joj je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „U Džennet neće ući starci.“ Ona je tada zaplakala, a Poslanik, s.a.v.s., se nasmijao i upitao je: „Zar nisi čitala riječi Allaha Uzvišenog: ’Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti, i djevicama ih učiniti milim muževima njihovim i godina istih.›“, tj. stanovnike Dženneta će Allah povratiti u godine mladosti i vitalnosti.
Ovo su neke od situacija u kojima je Poslanik, s.a.v.s., činio ljude sretnim i otklanjao od njih brige i tugu. Ove situacije potvrđuju da islam nije kruta religija koja zanemaruje duševne potrebe ljudi nego daje ljudskim dušama pravo na sreću i neiskvarenu zabavu. Zbog toga su Poslanikova, s.a.v.s., naučavanja bila sa ljudskim motivima, usmjerenjima i prirodom te njegovim duševnim i društvenim potrebama.
————
160 Buhari, br. 3328.
161 Tirmizi, br. 1913.
162 Rekao je šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: „Znači čas (vrijeme) za (ibadet) Gospodaru, čas za porodicu, čas za dušu kako bi joj čovjek dao oduška, i kako bi dao pravo onima koji kod njega imaju svoje pravo. Ovo spada u pravednost i savršenstvo šerijata. Uzvišeni Allah ima Svoje pravo, i duša ima svoje pravo koje joj se treba dati, i porodica ima svoje pravo koje im se treba dati, i gosti imaju svoje pravo koje im se treba dati. Tako čovjek može svima dati njihovo pravo odmoran, i može obožavati Allaha odmoran, jer ako čovjek sebe optereti, umoriće se i malaksaće, zbog čega će uskratiti mnoga prava koja mora izvršiti.“ Vidjeti: Šerhu rijadis-salihin, 3/236.
163 Muslim, br. 4937., i Tirmizi, br. 2438.
164 Tirmizi, br. 1914., i Ahmed, br. 13315.
165 Ahmed, br. 12187.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Kako postići sreću u životu?
Sreća je osnovna želja koju žele svi ljudi. Svaki čovjek traži i želi da dosegne sreću, te se trudi da je ostvari. Međutim većina ljudi je pogriješila u načinu stjecanje sreće, pa je traže van svojih duša, u bogatstvu, ženama, putovanjima, popularnosti, društvenom položaju. Stvarna sreća se krije uviše
Sreća je osnovna želja koju žele svi ljudi. Svaki čovjek traži i želi da dosegne sreću, te se trudi da je ostvari. Međutim većina ljudi je pogriješila u načinu stjecanje sreće, pa je traže van svojih duša, u bogatstvu, ženama, putovanjima, popularnosti, društvenom položaju.
Stvarna sreća se krije u duši čovjeka i ne odvaja se od njega. Sreća je u imanu, jekinu, da čovjek bude zadovoljan onim što ima i zadovoljstvu Allahovom odredbom i osjećanju ljubavi prema ljudima. Na ovu činjenicu je ukazao Poslanik, s.a.v.s., u nekoliko hadisa kazavši : „Čudno li je stanje vjernika, svaka situacija u kojoj se zadesi je dobra za njega. Ako ga zadesi dobro pa se zahvali, dobro mu je, a ako ga zadesi zlo, on se strpi pa mu je opet dobro.“151
Pojasnio je da je zadovoljstvo Allahovom odredbom glavni uzrok sreće i uspjeha na dunjaluku i na ahiretu, rekavši: „Uspio je onaj koji se pokorio svom Gospodaru, ima opskrbe onoliko koliko mu je nužno potrebno i koga je Allah učinio da bude zadovoljan sa onime što mu je dao.“152
I rekao je: „Ko osvane siguran u svome mjestu, zdravog tijela i ima dovoljno hrane za taj dan, kao da mu je dat cijeli dunjaluk i sve njegove riznice.“153
Poslanik nije također zaboravio da vanjski faktori utiču na čovjekova osjećanja, te je zbog toga spomenuo neke vanjske uzroke koji utiču na sreću, a to je zbog toga što oni imaju veliki uticaj na čovjeka. Kazao je: „Četiri stvari usrećuju čovjeka: dobra žena, prostran stan, dobar komšija i udobna jahalica, a četiri stvari ga unesrećuju: loša žena, loš komšija, loša jahalica i tijesan stan.“154
Jedan od uzroka sreće je i optimizam, te je zbog toga Poslanik, s.a.v.s., volio optimizam, a mrzio vjerovanje u baksuzluk (lošu sreću). 155
On je govorio: „Nije od nas onaj koji, na osnovu sujevjerja, tumači da li je nešto dobar ili loš znak, niti onaj koji traži da se to za njega radi, niti onaj koji gata, niti onaj kome se gata.“156
————
151 Ibn Abdul-Bedr kaže: „El-gadr – biti varalica znači da nekome garantuješ sigurnost, a zatim ga ubiješ, i to je haram po konsenzusu islamskih učenjaka.“
152 Muslim, br. 5318.
153 Muslim, br. 1746.
154 Tirmizi, br. 2268., i Ibn Madže, br. 4131.
155 Bejheki, br. 9556.
156 Ibn Madže, br. 3526.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Kakva je islamska etika ratovanja i borbe?
Bitke koje je Poslanik, s.a.v.s., vodio nisu bile barbarske i necivilizovane bitke, čiji je cilj bio rušenje i ubijanje što većeg broja ljudi. Njegove bitke su bile moralne bez obzira da li se radilo o cilju ratovanja ili načinu ratovanja. Zbog toga, kada bi Poslanik slao vojskovođe u bitku govorioviše
Bitke koje je Poslanik, s.a.v.s., vodio nisu bile barbarske i necivilizovane bitke, čiji je cilj bio rušenje i ubijanje što većeg broja ljudi. Njegove bitke su bile moralne bez obzira da li se radilo o cilju ratovanja ili načinu ratovanja.
Zbog toga, kada bi Poslanik slao vojskovođe u bitku govorio bi: „Idite sa Allahovim imenom i sa vjerom vašeg Poslanika. Nemojte ubijati starce, djecu i žene i nemojte krasti od ratnog plijena, već ga sakupite na jedno mjesto, i budite dobročinitelji, jer Allah, doista, voli dobročinitelje.“147
Jedne prilike je prošao pored neke žene koja je bila ubijena u jednoj od bitaka, te je stao, a zatim kazao: „Ona se nije borila.“ Zatim je pogledao u lica svojih ashaba i rekao jednom od njih: „Idi i sustigni Halida b. Velida, i (obavijesti ga) neka nipošto ne ubija djecu, radnike najamnike i žene.“148
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zabranio ubijanje djece i žena tokom rata.149
Također su i halife nakon njega postupale kao i on. Ebu Bekr je savjetovao svoga vojskovođu Usamu b. Zejda kada ga je htio poslati u Šam: „Nemojte pronevjeravati, nemojte krasti od ratnog plijena, nemojte biti varalice,150 nemojte ubijati djecu, starce i žene, nemojte sjeći ili paliti palme, nemojte sjeći stabla koja daju plodove i nemojte zaklati ovcu, niti kravu, niti devu osim za jelo. Naići ćete pored naroda koji su se osamili (svećenici) u samostanima, ostavite i njih i ono zbog čega su se osamili.“
———
147 Buhari, br. 2744., i Muslim, br. 3276.
148 Ebu Davud, br. 2247.
149 Ebu Davud, br. 2295., i Ahmed, br. 15423.
150 Buhari, br. 2792., i Muslim, br. 3280.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf