Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.

Poštovani, nemoj se brinuti, jer je situacija mnogo lakša od toga kako si je ti predstavio. Ono s čime se suočavaš izgleda poput sjenke koja se povećava dok ne prekrije zid, jer je izvor svjetlosti varljiv, a da je postavljen u ispravan položaj, sjenka bi imala svoju prirodnu veličinu.

U oba slučaja sjena nije toliko moćna, bez obzira na to da li se uvećala ili smanjila. Tvoj slučaj ne premašuje ovu sjenu, zato ne brini!

Šejtan ti ne može oduzeti vjerovanje, jer samo je Allah Taj Koji daje i oduzima, i ako te On sačuva, niko ti ne može učiniti ništa loše.

Ako želiš da se izbaviš od ovih zastrašivanja koja ti šejtan nameće, moraš osnažiti svoje srce i pridržavati određenih stvari.

Traži utočište kod Uzvišenog Allaha kad god ti to na um padne, nemoj posustati, jer će šejtan sigurno biti pobijeđen i neizbježno će pobjeći. Uzvišeni Allah je obećao: “A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.” (Fussilet, 36.)

Izbjegavaj ova došaptavanja, nemoj nikada o njima razmišljati niti u njima biti, ne prepuštaj im se i ne odgovaraj na bilo koje pitanje i na bilo kakvu sumnjičavost koja ti je predočena.

Nemoj da podlegneš bilo kakvim prijetnjama ili šejtanovom zastrašivanju nevjerovanjem, zabludom i Vatrom. A znaš li zašto? Zato što takva zastrašivanja nemaju nikakvu težinu u vrednovanju tvoga vjerovanja, jer ništa se od toga neće ostvariti.

Ona izgledaju kao zastrašujuće scene na ekranima koje ne mogu povrijediti gledaoca, jer kada se ekran ugasi, time se završava sve.

Upotpuni svoje vrijeme, svoje misli i srce korisnim stvarima. Druži se s odabranim ljudima, jer možda si usamljen i imaš dosta slobodnog vremena, a šejtan ne dolazi čovjeku koji je zauzet.

Upućuj dove noću i danju, jer Allahov lijek kad dođe, ne napušta bolesnog dok ga ne izliječi.

Spominji Allaha, dž. š., što češće i noću i danju i kad god se ukaže prilika, jer najbolji štit da se čovjek sačuva i zaštiti sebe od neprijatelja jeste što češće spominjanje Uzvišenog Allaha (zikr) onako kako je to potrebno.

Pored ovog lijeka koji se ogleda u snažnom vjerovanju, neophodno je da posjetiš doktora, specijalistu, jer za opsesivno-kompulzivan poremećaj postoje i lijekovi koji su, uz Božiju pomoć, korisni. Ukoliko se primjenjuje imanski i medicinski tretman, uz Allahovu dozvolu, veće su šanse da ćeš se izliječiti.

Stoga, ako prihvatiš ove savjete, ustraješ na njima i uložiš trud, tvoje stanje će se konstantno popravljati, iz sata u sat, sve dok se potpuno ne izliječiš, i to nakon nekoliko dana, uz Božiju pomoć.

Neka te Uzvišeni Allah učvrsti u vjerovanju, izliječi te i podari ti oprost.

Allah najbolje zna.

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu!

Obavljanje namaza stojeći jedan je od uvjeta valjanosti namaza, bez toga namaz nije ispravan, ali onome ko ne može obavljati namaz stojeći, iz bilo kojeg razloga, dozvoljeno je da sjedi dok obavlja namaz, u skladu s ajetom Uzvišenog Allaha: “I zato se bojte Allaha koliko god možete.” (Et-Tegabun, 16).

Buhari bilježi hadis (1050) da je Božiji Poslanik, alejhis-selam, rekao Imranu b. Husajnu, neka je Allah zadovoljan njime:  “Klanjaj stojeći, a ako ne možeš, onda sjedeći, a ako ni tako ne možeš, onda ležeći na strani.”

U djelu Fetava el-ledžne ed-daime II dio (6/365), navodi se sljedeće: “Stajanje u namazu, ukoliko je moguće, smatra se sastavnim dijelom namaza bez čega namaz, nije ispravan, a ako ne možeš, dozvoljeno ti je da sjediš, u skladu s  riječima Poslanika, alejhis-selam, Imranu b. Husajnu:  “Klanjaj stojeći, a ako ne možeš onda sjedeći, a ako ni tako ne možeš onda ležeći na strani.” Hadis bilježe Buhari i drugi, Nesai ga navodi s ispravnim lancem prenosilaca uz dodatak: “…a ako ni to ne možeš, onda ležeći na leđima.”

Ali, ako možeš ponekad stajati u namazu, onda si to obavezan, u skladu s ajetom: “I zato se bojte Allaha koliko god možete”, te riječima Poslanika, alejhis-selam, koji je rekao: “Ono što sam vam naredio – učinite onoliko koliko možete.” Hadis prenosi Ebu Hurejra, a bilježe ga Buhari i Muslim.

Zaključak iz gore navedenog glasi da ako nisi u mogućnosti obaviti namaz stojeći, ili ti stajanje pričinjava neuobičajene poteškoće, dozvoljeno ti je obaviti namaz sjedeći.

Drugo, opsesivnost i nepažnja ne kvare namaz, ali nagrada za obavljeni namaz je znatno umanjena, u skladu s hadisom koji bilježi Ebu Davud (675), a prenosi ga Amar b. Jasir, neka je Allah zadovoljan njime, koji kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “ Čovjek završi namaz, a od namaza mu se upiše samo desetina, devetina, osmina, šestina, petina, četvrtina, trećina ili polovina.“ Hadis je potvrdio El-Albani u djelu Sahihus suneni Ebu Davud.

Stalno vijeće za izdavanje fetvi bilo je upitano: „Kad u džamiji klanjam namaz u džematu  naviru mi razne misli i ideje, a kad imam preda selam, ne znam šta sam radio tokom namaza. Koji je najbolji način da se riješim ovih misli?“

Odgovor je glasio: „Namaz ti je ispravan, ali nagrada za obavljeni namaz je umanjena, u skladu s mislima kojima si bio zaokupljen u namazu. Moraš se osloboditi, koliko god je to moguće, ovakvog razmišljanja tokom namaza kako bi dosegao potpunu skrušenost u obavljanju molitve. Trebaš razmišljati o onome što imam uči iz Kur’ana evocirajući veličinu i veličanstvenost Uzvišenog Allaha, vodeći računa o Njegovoj moći, jer On te vidi iako Ga ti ne vidiš i učestalo traži od Uzvišenog Allaha da te zaštiti od prokletog šejtana.“ (Završen citat iz djela Fetava el-ledžne ed-daime I dio 7/36.)

Šejh Ibn Usjemin, Allah mu se smilovao, kaže: „Kad čovjeka tokom većeg dijela njegovog namaza zaokupe misli o ovosvjetskim ili vjerskim pitanjima, npr. kada učenika islamskih nauka u namazu zaokupe misli o naučnim pitanjima, većina učenjaka smatra da je njegov namaz ispravan i da ga te misli ne kvare, ali mu značajno umanjuju nagradu Nakon obavljanja namaza čovjeku je upisana polovina, ili četvrtina, ili desetina, ili manje od toga. Što se tiče njegove obaveze, ona je izvršena, bez obzira na prekomjernost razmišljanja, ali čovjek treba da je prisutan u namazu srcem, jer je to određeni vid skrušenosti, a skrušenost je srž namaza i njegova bit.“ (Završen citat iz djela Medžmuu fetava Ibn Usejmin, 14/88.)

U skladu s navedenim, dužnost muslimana jeste da se trudi, da teži skrušenosti i koncentriranosti u namazu, kako bi adekvatno bio nagrađen i imao koristi od obavljanja molitve. Najbolji način da se stekne skrušenost u namazu jeste da čovjek zamisli kako stoji ispred Uzvišenog Allaha i da Mu se direktno obraća. Molimo Uzvišenog Allaha da nam pomogne kako bismo Mu bili skrušeni i ponizni.

Allah najbolje zna!

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Prilikom činjenja sedžde čovjek na tlo prvo spušta koljena, a zatim dlanove jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek pada na sedždu spuštajući prvo dlanove na tlo. U hadisu se kaže: “Kad čovjek čini sedždu, neka to ne čini onako kako klekne deva! Neka dlanove spusti prije koljena” (Ahmed, 2/381, Ebu Davud, 840, i en-Nesai, 1090).

U prvom dijelu hadisa: “Kad čovjek čini sedždu, neka to ne čini onako kako klekne deva…” izrečena je zabrana da se čovjek poistovjećuje s načinom na koji deva klekne, te se ta zabrana ne odnosi na dio tijela na koji deva klekne. Da se podrazumijevao dio tijela na koji deva klekne, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao bi: “Kad čovjek čini sedždu, neka to ne čini na ono na šta deva klekne…”

Da je hadis tako glasio, kazali bismo da se prilikom činjenja sedžde prvo spuštaju ruke, a ne koljena, utoliko što deva, kad želi kleknuti, prvo spusti koljena. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije tako rekao. Eto zbog čega je Ibnul-Kajjim, u djelu Zadul-mead, 1/215, sa sigurnošću ustanovio da je prenosilac ovaj hadisa posve obratno prenio. Ibnul-Kajjim kaže ovako: “Istina je da drugi dio hadisa ovako glasi: ‘Neka koljena spusti prije dlanova.’ Ukoliko bi čovjek prilikom činjenja sedžde ruke spustio prije koljena, poistovijetio bi se s devom kad klekne, jer ona klekne spuštajući prvo prednje noge (što su, kad je riječ o čovjeku, ruke). Ovo će biti posve jasno onom ko posmatra devu kad želi kleknuti.”

Dakle, drugi dio hadisa mora ovako glasiti: “Neka koljena spusti prije dlanova”, u protivnom bi prvi i drugi dio hadisa isključivali jedan drugi. Na temelju ovog što smo iznijeli kažemo da je sunnet prilikom činjenja sedžde prvo spustiti koljena, a zatim dlanove.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Vrata idžtihada (iznalaženje novih šerijatskih rješenja) su otvorena za onoga ko je na tom polju kompetentan; tj. za onoga ko poznaje dokaze iz Kur’ana i sunneta u vezi s pitanjima koja rješava, uz sposobnost pravilnog razumijevanja, korištenja i klasifikacije (posebno kada su u pitanju hadisi) tekstova. Za mudžtehida je, također, neophodno poznavanje pitanja oko kojih je postignut koncenzus ummeta (idžm’a) kako ne bi izašao iz tih okvira. Mudžtehid treba poznavati arapski jezik; u onoj mjeri da je u stanju pravilno razumijevati tekstove, kako bi iz njih mogao izvoditi propise. Čovjeku nije dozvoljeno da u Allahovoj, subhanehu ve te’ala, vjeri govori po sopstvenom nahođenju ili da izdaje fetve ako nema adekvatno šerijatsko znanje. Takav je, prije svega, dužan slijediti šerijatske dokaze, pa zatim mišljenja učenih ljudi i njihove zaključke koje su izveli iz tih dokaza. Pored toga je dužan slijediti njihove metode argumentovanja i izvođenja propisa. Tek tada može iznijeti svoj stav ili donijeti fetvu shodno onome što je ispravno.

Šejh Ibn Baz

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poljubio jednu od svojih žena, zatim bi otišao na namaz, ne obnavljajući abdest nakon toga … (Ebu Davud, Sunen, poglavlje: “Čistoća”, 178. – 180.)

Ovaj hadis pojašnjava propis dodirivanja i ljubljenja žene, odnosno da li takvo što kvari ili ne kvari abdest. I pored hadisa se ulema razišla po ovom pitanju. Jedni smatraju da dodirivanje žene u svakom slučaju kvari abdest. Drugi smatraju da dodirivanje žene kvari abdest samo ako je sa strašću. Dok treći misle da dodirivanje žene bezuslovno ne kvari abdest, i to je ispravno mišljenje. Znači, ako bi čovjek poljubio svoju suprugu, dodirnuo njenu ruku ili je zagrlio, a pri tome ne bi došlo do ejakulacije ili nečega drugog što kvari abdest, ni njegov, niti njen abdest ne bi došao u pitanje. U osnovi je abdest ispravan sve dok, na osnovu postojećih šerijatskih dokaza, ne bude jasno da je pokvaren. U Kur’anu i u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ne nalazimo dokaz koji upućuje na to da dodirivanje žene kvari abdest. Stoga, direktno dodirivanje ženinog tijela (ne preko odjeće), čak i sa strašću, kao i poljubac, ne kvari abdest. (Ibn Usejmin, Fetve o ženama, str. 20)

ŠEJH IBN USEJMIN

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba