U slučaju velike gužve dopušteno je klanjati shodno mogućnostima. Ako se sedžda ne može učiniti na tlo, učinit će se na leđima klanjača ispred sebe. Uzvišeni Allah ne opterećuje čovjeka preko njegovih mogućnosti. Omer b. Hattab rekao je: “Kada je velika gužva činite sedždu na leđima svoga brata.” (Abdurrezzak, 1/398/1556, 3/233/5465, 3/234/5469, i Bejheki, 3/183/5420, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Temamul-minna, str. 341.)
Ovo je stav Sevrija, Šafije, Ahmeda, Ishaka i hanefijskih učenjaka. (Vidjeti: Sahihu fikhis-sunne, 1/592.)
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Hvala pripada Allahu.
Jačina ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je povezana sa vjerom muslimana. Kada mu se vjera poveća, poveća mu se i ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je vid ibadeta prema Allahu i vid približavanja Njemu. Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je jedna od obaveznih stvari u islamu.
Prenosi se od Enesa, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Niko od vas neće istinski vjerovati dok mu ja ne budem draži od njegovog oca, njegove djece i od svih ljudi.”(Buharija, 15; Muslim, 44.)
Možeš povećati svoju  ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, čineći sljedeće:
Prvo:
On je poslan od svoga Gospodara koji ga je odabrao iznad svih stvorenja da bi prenio Allahovu vjeru ljudima. Allah ga je odabrao jer ga voli i zadovoljan je  s njim. Da Allah nije bio zadovoljan s njim, ne bi ga odabrao. Tako da moramo voliti onoga koga Allah voli i biti zadovoljni sa onim s kime je Allah zadovoljan. Moramo shvatiti da je on bliski prijatelj (halil) Allahu i to blisko prijateljstvo je na visokom stepenu kao što je i ljubav na visokom stepenu.
Prenosi se od Džunduba, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svedočim pred Allahom da nisam od vas nikoga uzeo za prisnog prijatelja (halila). Allah me je uzeo za prisnog prijatelja kao što je uzeo i Ibrahima. Da sam uzeo prisnog prijatelja iz mog ummeta, bio bi to Ebu Bekr.” (Muslim, 532.)
Drugo:
Trebamo shvatiti visoki stepen na kojeg ga je Allah uzdigao, jer on, sallallahu alejhi ve sellem, je najbolji od ljudi.
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja ću biti predvodnik ljudi na Sudnjem danu, prvi čiji će se kabur otvoriti, prvi koji će se zauzimati, i prvo od koga će se tražiti da se zauzima.” (Muslim, 2278)
Treće:
Moramo shvatiti da je on trpio iskušenja i poteškoće da bi dostavio islam do nas. Trebamo se sjetiti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bivao istjerivan, udaran, potvaran i vrijeđan; najbliži ljudi njemu su ga se odrekli i optužili ga da je luđak, lažov i vračar. Borio se protiv ljudi da zaštiti vjeru da bi došla do nas; oni su se borili protiv njega, istjerali su ga od njegovog naroda i domovine, i okupili su vojske protiv njega.
Četvrto:
Trebamo slijediti primjer njegovih ashaba koji su ga iskreno voljeli. Više su ga voljeli od imetka i sinova, i više od njih samih. Slijede neki primjeri te ljubavi:
Prenosi se od Enesa, radijallahu anh, da je rekao: “Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu šišali kosu a njegovi ashabi su ga obilazili željeći time da njegova kosa padne u nečiju ruku.” (Muslim, 2325.)
Prenosi se od Enesa, radijallahu anh, da je rekao: “Na danu Uhuda neki su ljudi pobjegli i ostavili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je Ebu Talha stajao iznad njega pokrivajući ga štitom. Ebu Talha je bio snažan strijelac koji je slomio dva ili tri luka taj dan. Kada bi čovjek prolazio sa tobolcom strijela, rekao bi mu: ‘Daj to Ebu Talhi.’ Kad god bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, digao glavu da pogleda u ljude, Ebu Talha bi rekao: ‘O Allahov Poslaniče, žrtvujem za tebe i svog oca i svoju majku, nemoj dizati glavu osim ako te pogodi neprijateljska strijela. Moj vrat je prije tvog vrata.'” (Buharija, 3600; Muslim, 1811.)
Peto:
Trebaš slijediti njegov sunnet i riječima i djelima, tako da njegov sunnet bude put kojim ideš čitav život, i da stavljaš njegove riječi prije svakih drugih riječi i da stavljaš njegovu naredbu prije svega ostalog; i trebaš slijediti akidu (vjerovanje) njegovih plemenitih ashaba, i akidu Tabi'ina koji su ih slijedili, i akidu onih koji slijede njihov put sve do danas, prvenstveno Ehlu-s-Sunneh ve-l-Džema'at, i kloni se bid'ata (novotarija), pogotovo Rafidija (Šija), jer su njihova srca tvrda prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i oni daju svojim imamima prednost nad njim i njih vole više nego njega.
Molimo Allaha da nam pomogne da volimo Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da nam njega učini dražim od naše djece, roditelja, porodica i od nas samih.
 A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/2431
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Već smo naveli u pritanjima pod brojevima 992 i 11035 dokaze da je se Allah uzdigao iznad Njegovog prijestolja i da je uzvišen iznad Svojih stvorenja.
Prema hadisu kojeg bilježe Buharija (406) i Muslim (547) od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhum, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio nekoga ko je pljuvao na zid džamije u smjeru kible, pa je to obrisao i onda je okrenuo ljudima i rekao: “Ako neko od vas klanja, neka ne pljuje ispred sebe, jer Allah ispred njega kada klanja.”
Nema kontradiktornosti između ovoga i činjenice da je Allah visoko iznad Svojih stvorenja.
Šejh-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ako neko od vas klanja, neka ne pljuje ispred sebe, jer Allah ispred njega kada klanja,’ znače onako kako i izgleda da znače. Allah je iznad Arša i ispred onoga koji klanja. Ovaj opis se može čak i primjeniti na stvorenja: kada čovjek pogleda prema nebu, prema Suncu i Mjesecu, Sunce i Mjesec su iznad njega i također su ispred njega.”
Medžmu'u-l-Fetava, 5/101.
Poznato je da ko god se okrene prema Mjesecu i obrati mu se -kada bi to bilo moguće- okreće se prema njemu čak iako je Mjesec iznad njega. Slično, kada osoba ustane da klanja okreće se prema Allahu iako je On iznad njega, i obraća mu se tako što je On ispred njega, ne na desno ili na lijevo, i doziva ga tako što je On iznad a ne ispod.
Šejh Ibn ‘Usejmin, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Dokaz da je Allah ispred klanjača su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ako neko od vas klanja, neka ne pljuje ispred sebe, jer Allah ispred njega kada klanja.’
Allahovo bivanje ispred se pripisuje Allahu onako kako Njemu dolikuje i koje nije u suprotnost sa Njegovim uzvišenim stanjem. Ovo dvoje se može pomiriti na dva načina:

Može se pomiriti između ove dvije stvari u pogledu stvorenja, kao kada Sunce izlazi, ono je ispred onoga ko se okrene prema istoku, iako je ono na nebu. Ako se to može pomiriti kada su u pitanju stvorenja, preče je da se pomire u pogledu Stvoritelja.

Čak iako nije moguće da se pomire u pogledu stvorenja, to ne znači da se ne mogu pomiriti u pogledu Stvoritelja, jer ništa nije slično (kao) Allahu.”

Fetava Ibn ‘Usejmin, 4/287.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/40865
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Sunnet je da se okupa onaj ko je okupao mejjita, a da uzme abdest onaj ko ga je nosio. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko ogasuli mejjita, neka se okupa, a ko ga bude nosio, neka uzme abdest.” (Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed.)
Islamski učenjaci nisu jednoglasni kada je riječ o autentičnosti ovog hadisa: neki ga smatraju slabim, jedni dobrim, a neki, opet, vjerodostojnim. (Vidjeti: El-Evsat, 1/181 i 5/351, Ilelud-Darekutni, 9/293, Hulasatul-bedril-munir, 1/219, Tenkihul-tahkik, 1/73-74, Et-Telhisul-habir, 1/205-207, Šerhu ilelit-Tirmizi, 1/325, Hulasatul-ahkam, 2/941-942.) Iako je hadis imperativnog karaktera, nijedan islamski učenjak, osim Ibn Hazma, nije rekao da je to kupanje, odnosno uzimanje abdesta obavezno. (Vidjeti: El-Muhalla, 1/250, i Šerhu ilelit-Tirmizi, 1/325, od hafiza Ibn Redžeba.)
Imam Hakim zabilježio je sljedeće Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko okupa mejita ne mora se kupati, vaši mrtvi nisu nečisti; dovoljno je oprati ruke.” (Hakim, Ibn Mulekkin i Zehebi smatraju ovaj hadis vjerodostojnim, a hafiz Askalani i šejh Albani dobrim. Vidjeti: Hulasatul-bedril-munir, 1/219, Et-Telhisul-habir, 1/208, i Sahihul-džamia, 2/952/5408.)
Ibn Sa‘d i Bejheki sa ispravnim lancem prenosilaca zabilježili su da je Ibn Omer, radijallahu anhu, nosio Seida b. Zejda, klanjao mu dženazu potom  ušao u džamiju i klanjao ne abdestivši se. U drugom predanju stoji da je Ibn Omer, radijallahu anhu, izjavio: “Okupali smo mejita pa su se neki ljudi okupali, a drugi nisu.” (Darekutni i Bejheki. Hafiz Askalani i šejh Albani predanje smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Et-Telhisul-habir, 1/208, i Ahkamul-dženaiz, str. 72.)
Slične su izjave prenesene od Ibn Mes’uda, Ibn Abbasa, Sa‘da b. Ebu Vekkasa, Ibn Omera i Aiše, radijallahu anhum. (Abdurrezzak, Ibn Ebu Šejbe i Ibn Munzir, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Najbolje je dženaza-namaz klanjati na posebnom, predviđenom mjestu za to. Tako je Allahov Poslanik, ﷺ, pretežno činio. (Vidjeti: Zadul-mead, 1/500.)
Dopušteno je klanjanje dženaza-namaza u džamiji i na svakom drugom mjestu na kojem je dopušteno obavljanje propisanih namaza, i to je stav većine učenjaka, tvrdi Nevevi u djelu El-Minhadž, 7/35. Imam Muslim, 7/35/973, zabilježio je da je Poslanik, ﷺ, klanjao dženaza-namaz Suhejlu b. Bejda i njegovom bratu u džamiji. Kada je riječ o klanjanju propisanih ili dobrovoljnih namaza na mezarju, to je zabranjeno po odabranom mišljenju islamskih učenjaka. U tom pogledu nema razlike između starih i novih mezarja, između mezarja muslimana i nemuslimanskog groblja. (Vidjeti: El-Insaf, 1/489, i El-Muhalla, 4/30.)
Dokaz za to jesu brojni hadisi u kojima Resulullah, ﷺ, proklinje one ljude koji uzimaju kabure svojih poslanika za musallu, mjesto gdje će obavljati namaz.
Kada je riječ o klanjanju dženaza-namaza u mezarju, islamski učenjaci imaju dva mišljenja.
Prvo, klanjanje dženaza-namaza u mezarju pokuđeno je, i to je stav nekih hanefijskih pravnika, malikijskih i šafijskih učenjaka i jedan stav u hanbelijskoj pravnoj školi. (Vidjeti: Bidajetul-mudžtehid, 1/238, El-Medžmu, 5/231, El-Insaf, 1/490, i El-Bahrur-raik, 2/209.) Većina ovih učenjaka koristi sljedeće argumente.
1. Ebu Seid Hudri prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Zemlja je sva čista za obavljanje namaza, osim mezarja i kupatila.” (Tirmizi, 2/229/317, Ibn Hibban, 6/92/2321. Ispravno je da navedeni hadis ima slab lanac prenosilaca, i mursel je. Tako tvrde: imam Tirmizi, Darekutni, Bejheki, Ibn Abdulberr, Nevevi i Ibn Hadžer. (Vidjeti: Et-Temhid, 5/220-221, Hulasatul-bedril-munir, 1/150-151, Et-Telhisul-habir, 2/455-456, Tuhfetul-ahvezi, 2/231.)) Druga skupina islamskih učenjaka smatra da je ovaj hadis dobar, odnosno vjerodostojan. Vidjeti: Iktidaus-siratil-mustekim, 2/189, Fethul-Bari, 1/529, i Sahihul-džamia, 1/536/2767.)
2. Hasan Basri prenosi od Enesa b. Malika da je rekao: “Poslanik, ﷺ, zabranio je klanjanje između kabura.” (Ibn Hibban, 6/88/2315, Ibn Ebu Šejbe, 7/156/7583. Preferirajuće mišljenje jeste da ovaj hadis prenosi Hasan Basri od Poslanika, ﷺ, a ne Enes.) I pored svoje slabosti, ovaj se hadis suprotstavlja vjerodostojnim predanjima koja ćemo spomenuti kao dokaze kojima se rukovode pobornici drugog mišljenja. Ako, pak, prihvatimo vjerodostojnost ovog i prethodnog hadisa, kazat ćemo da se odnose na propisane i dobrovoljne namaze, a ne na dženaza-namaz, usklađujući tako dvije naoko oprečne argumente.
3. U drugoj verziji stoji: “Poslanik, ﷺ, zabranio je klanjanje dženaza-namaza između kabura.” (Taberani u djelu El-Evsat, 6/6/5631, i Dija u djelu El-Muhtara, 5/245-246.) Spomenuti dodatak “dženaza-namaza” izniman je, a hadis je u osnovi slab, što je već objašnjeno. Ovaj dodatak prenio je samo Husejn b. Jezid, dok su drugi prenosioci iz njegove generacije hadis prenijeli bez dodatka. Dokaz više da je ova verzija neprihvatljiva jeste činjenica da je Husejn b. Jezid nepouzdan kod hadiskih stručnjaka. (Vidjeti: El-Džerhu vet-tadil, 3/67, i Tehzibul-kemal, 3/501.)
4. Prenosi se da je Enes b. Malik mrzio klanjanje dženaza-namaza u mezarju. (Ibn Ebu Šejbe, 7/156/7586, i Ibn Munzir u El-Evsatu, 5/418, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Asarus-sahaba, 2/557.) Međutim, mišljenje Enesa b. Malika je u koliziji s jasnim i vjerodostojnim hadisima i postupcima drugih ashaba.
5. Analogno propisanim namazima zabranjeno je, kažu ovi učenjaci, klanjanje dženaza-namaza u mezarju. Međutim, postoji očita razlika između dvije vrste namaza. Propisani namazi ne klanjaju se u mezarju niti prema mezarju iz razloga da od njega ljudi ne naprave džamiju, za razliku od dženaza-namaza koji je bolje klanjati izvan džamije.
Drugo, klanjanje dženaza-namaza u mezarju dopušteno je, i ovo je stav hanbelijskih i zahirijskih pravnika. (Vidjeti: El-Muhalla, 4/32, i El-Insaf, 1/490.) Ovi učenjaci rukovode se sljedećim argumentima.
1. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednoj ženi crnkinji klanjao dženaza-namaz na kaburu, i to nakon što je ukopana. (Buharija, 3/243/1337, i Muslim, 7/23/956.)
2. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, ﷺ, došao kod svježe humke, poredao ljude u saffove i klanjao dženaza-namaz donijevši četiri tekbira. (Muslim, 7/22/954, i Ibn Hibban, 7/369/3102.)
3. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, ﷺ, klanjao dženaza-namaz na kaburu. (Muslim, 7/23/955.)
Imam Ahmed kaže: “Namaz na kaburu prenosi se u šest vjerodostojnih hadisa.” (Vidjeti: El-Mugni, 2/385.)
4. Nafia kaže: “Klanjali smo dženaza-namaz Aiši i Ummu Selemi u sredini medinskog mezarja, između kabura. Ebu Hurejre je predvodio namaz; Ibn Omer prisustvovao je dženazi.” (Abdurrezzak, 3/525/6570, Ibn Munzir, 5/416, Bejheki, 2/435, Taberani, 23/29/72, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Asarus-sahaba, 2/556.)
5. Prenosi se da je Omer b. Abdulaziz klanjao na kaburu. (Vidjeti: El-Evsat, 4/417.)
Spomenuvši hadise u kojima Poslanik, ﷺ, zabranjuje obavljanje namaza u mezarju, Ibn Hazm je zapisao: “Svi ovi argumenti vjerodostojni su, i neispravno je obavljanje namaza u mezarju, osim dženaza-namaza, njega je dopušteno klanjati na tom mjestu.” (Vidjeti: El-Muhalla, 4/32.)
Neki islamski učenjaci smatraju da se klanjanje dženaza-namaza odnosi samo na vladara. (Vidjeti: El-Mebsut, 2/67.) Međutim, za ovu tvrdnju ne postoji jasan argument. U Ibn Abbasovom, radijallahu anhu, predanju stoji da su ashabi klanjali s Poslanikom, ﷺ, na kaburu, i to je najjasniji argument o ovom pitanju. (Vidjeti: Sahihu Ibn Hibban, 7/357.) Spomenuvši Ibn Abbasovo predanje u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, klanjao dženaza-namaz na kaburu, Ibnul-Hummam, poznati hanefijski učenjak, kaže: “Nemoguće je odbiti ovaj hadis, osim ako kažemo da toj osobi prethodno nije klanjana dženaza-namaz, a to je nepojmljivo kada je riječ o ashabima.” (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 2/121.)
Prioritetnije mišljenje
Nakon navedenih dokaza i diskusije o njihovoj autentičnosti vidimo da je drugo mišljenje utemeljeno na jačim argumentima. Vjerodostojni hadisi i praksa nekih ashaba ukazuju na osnovanost dženaza-namaza u mezarju. Dženaza-namaz oblik je dove za mejita, i zato ju je dopušteno klanjati na tom mjestu. Budući da se propisani i dobrovoljni namazi sastoje od ruku’a i sedžde, za razliku od dženaza-namaza, šerijat je zabranio njihovo obavljanje na kaburu zatvarajući time vrata širku. Ipak, dženaza-namaz bolje je klanjati izvan mezarja, jer je Poslanik, ﷺ, većinom tako radio, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović