Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Neka je slavljen Allah koji ga je uputio ka islamu. Molimo Allaha da ga učini ustrajnim i da ga uputi na ono što je dobro za njega na ovom i na onom svijetu.
Drugo:
Njegovom dobrotom i milosti, Allah je dao da islam briše grijehe koji su bili prije njega. Kada nevjernik postane musliman, Allah mu prašta sve što je uradio dok nije bio musliman, i postaje čist od grijeha.
Amr ibn el-‘As, radijallahu anh, kaže: “Kada je Allah stavio islam u moje srce, došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Daj mi svoju desnu ruku da ti dam zavjet na odanost.’ On je ispužio svoju ruku a ja sam svoju vratio. Rekao je: ‘Šta je bilo, o Amre?’ Rekao sam: ‘Imam uslov.’ Rekao je: ‘Šta želiš da usloviš?’ Rekao sam: ‘Da mi bude oprošteno.’ Rekao je: ‘Zar ne znaš da islam uništava ono što je bilo prije?'” (Muslim, 121)
“Islam uništava ono što je bilo prije” znači da briše i uklanja sve. Kako navodi Nevevi u Šerhu Muslim.
Šejh Ibn ‘Usjemin, rahimehullahu te'ala, je upitan slično pitanje, o nekome ko je zarađivao novac dilanjem droge pa je postao musliman. Rekao je:
“Kažemo ovom bratu kojeg je Allah blagoslovio islamom nakon što je zarađivao haram (nedozvoljen) imetak: veseli se, jer je taj imetak njemu dozvoljen i u tome nema grijeha, bilo da ga zadrži ili da ga dadne kao sadaku, ili da se njime oženi; jer Allah kaže u svojoj Plemenitoj Knjizi:
‘Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane (nevjerstva), biće im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo.’ (Prijevod značenja El-Enfāl, 3:38)
Tj. sve ono što je prošlo, općenito, je oprošteno. Ali novac koji je uzet silom od vlasnika (ukran) mora biti vraćen. Ali novac koji je zarađen dogovorom među ljudima, čak i ako je bio haram, kao ono što je zarađeno kroz kamatu ili prodajom droge, itd. je mu dozvoljen kada postane musliman jer Allah kaže: ‘Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane (nevjerstva), biće im oprošteno ono što je prije bilo.’ I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Amru ibn el-‘Asu kada je postao musliman: ‘Zar ne znaš da islam uništava ono što je bilo prije?’
Mnogi nemuslimani su postali muslimani nakon što su ubijali muslimane, ali nisu bili kažnjeni za ono što su uradili. Tako da, reci ovom bratu da mu je njegov imetak dozvoljen i da u tome nema grijeha; može ga davati kao sadaku i trošiti ga na vjenčanje. A što se tiče toga što mu je rečeno da mu nije dozvoljeno da ga daje kao sadaku, to nema osnove.”
Likaet el-Babi-l-Meftuh, 374-373.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/46505
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Od vjerovanja Ehlu Sunneta ve-l-Džemata jeste da će vjernici vidjeti svog Gospodara na Sudnjem danu i u Džennetu, jer je Uzvišeni Allah rekao:
“Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara (Allaha) svoga će gledati.” (Prijevod značenja El-Kijāme, 75:22-23)
Ima još dokaza koji ukazuju na to.
Ovo je najveća blagodat koju će On, neka je uzvišen, podariti njima.
Također pogledajte odgovore na pitanja 14525 i 116644.
Drugo:
Džennetlije će imati sastanak sa svojim Gospodarom svakog petka gdje će imati blagodat da gledaju u Njegovo plemenito Lice.
Taberani je zabilježio u Mu'džemu-l-Kebiru (6717) od Enesa ibn Malika, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Džibril mi je došao sa nečim u ruci kao da je ogledalo, na kojem je bila crna tačka. Rekao sam: ‘Džibrile, šta je ovo?’ On je rekao: ‘Ovo je petak; on je predvodnik svih dana i zovemo da Jevmu-l-Mezid (dan u kojem će biti dato više – tj; “U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više (tj. gledanje u Silnog, Svemogućeg).” Prijevod značenja Kāf, 50:35).’ Rekao sam: “Džibrile, šta ‘više’ znači?’ Rekao je: ‘To je zato jer je tvog Gospodar smjestio dolinu u Džennetu koja je mirisnija od bijelog miska. Kada bude petak, u danima ahireta, Gospodar, neka je slavljen i uzvišen, će se spustiti sa svog Arša na Kursijj, a Kursijj će biti okružen stolicama od svjetla na kojima će sjediti poslanici. Te stolice će biti okružena sa stolićima od zlata na kojim će sjediti šehidi. Ljudi iz odaja će izaći iz odaja i sjesti će na brda od miska, a oni koji budu sjedili na brdima od miska neće misliti da su oni na stolicama i stolićima bolje prošli od njih. Onda će se Vlasnik veličine i ponosa pojaviti i reći: ‘Tražite od Mene.’ Oni će reći: ‘Tražimo tvoje zadovoljstvo, Gospodaru naš.’ On će reći: ‘To što ste u Mome Džennetu jeste da sam zadovoljan sa vama, i počašćeni ste.’ Onda će On (opet) reći: ‘Tražite od Mene.’ Onda će svi u glas reći: ‘Tražimo tvoje zadovoljstvo.’ Onda će On od njih zatražiti da posvjedoče da je zadovoljan s njima. Onda će On opet reći: ‘Tražite od Mene.’ I svi će tražiti od Njega dok svi ne završe. On će im podariti ono što oko nije vidjelo, uho nije za to čulo, i nije čovjeku palo na pamet.'”
Također ju je zabilježio Ibn Ebi Dunja u Sifatu-l-Dženneh (88) sa drugim lancem prenosilaca; sa dodatkom: “…neće za ničim žudjeti više nego za petkom, što više budu gledali u svog Gospodara, to će im se više ponos povećavati.”
Munziri, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Zabilježio ga je Ibn Ebi Dunja i Taberani u Evsatu sa različitim lancima prenosilaca, jedan je džejjid kavijj. Kraću verziju je također zabilježio Ebu Ja'ala; njegovi prenosioci su prenosioci sahiha. Također ga je zabilježio Bezzar.” (Et-Tergib ve-t-Terhib, 4/311; hasenom ga je ocijenio šejh Albani u Sahih et-Tergib, 3761)
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Darekutni prenosi sa sahih lancem od Ibn Mubareka: El-Mes'udi nam je rekao, od Minhala ibn ‘Amra, od Ebu Ubejde, od Abdullaha ibn Mesuda, koji je rekao: ‘Žurite na džumu je će doista Allah se prikazivati stanovnicima Dženneta svakog petka kada se oni okupe na brdu od komfora, a njihova blizina Njemu će biti srazmjerna stepenu koliko su žurili na džumu na dunjaluku.’
Onda je iznio nekoliko lanaca prenosilaca za nju (predaju) i rekao:
Ovo što nam je Ibn Mesud rekao nije mogao znati osim da je to čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili od nekoga ko je to čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako da je poznato da je to Ibn Mesud čuo od Poslanika, a nije moguće da je to čuo od kitabija (pripadnika Knjige) zbog nekoliko razloga:

Ashabima je bilo zabranjeno da vjeruju kitabijama ako im nešto kažu. Tako da je nemoguće da je Ibn Mesud, radijallahu anh, prenio ovo radi poučavanja, ili kao stvar na kojoj se zasniva propis ako mu je to rekao jevrej.
 Ibn Mesud, radijallahu anh, je bio jedan od najstrožijih ashaba po pitanju ukoravanja onih koji uzimaju učenja kitabija (jevreja i kršćana).
Džuma je naređena samo nama, i rani dolazak na džumu je propisan samo u našoj vjeri. Tako da je malo vjerovatno da se takva predaja prenosi od ranijih poslanika, i malo je vjerovatno da bi jevreji pričali o takvoj vrlini ovome ummetu, jer su oni sakrivali znanje i škrtarili su s njime, i također su zavidjeli ovom ummetu.”

Medžmu'u-l-Fetava, 6/403-405.
Enes ibn Malik, radijallahu anh, prenosi da je poslanik, sallalallahu alejhi ve sellem, rekao: “U Džennetu ima pijaca na koju će dolaziti svakog petka. Sjeverni  vjetar će puhati, puhat će im u lica i odjeću, i tako ih uljepšavati. A onda će se vraćati svojim porodicama ljepši i njihove proodice će im reći: ‘Tako nam Allaha sada ste ljepši,’ a oni će odgovoriti: ‘Tako nam Allaha, i vi ste sada ljepši.'” (Muslim, 2833)
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Možda je ovaj hadis kraći od drugih. Razlog povećanja ljepote njima jeste gledaje u Allaha, neka je On slavljen i uzvišen, i sreća koja proizilazi iz toga. na osnovu toga, može biti da će vjernice vijdeti Allaha vidjeti Allaha iz svojih kuća pa će im se ljepota povećati, ako je razlog tome gledanje Allaha, kao što je pojašnjeno u drugim hadisima.
Nakon što je to jasno, kažemo: U drugim hadisima koji imaju više detalja nego ovaj hadis spominje se viđenje Allaha petkom, ali nema ništa što bi to povezalo sa Džuma namazom na ovom svijetu. U hadisu Ebu Hurejre se spominje pijaca petkom u Džennetu, a u drugim hadisima kaže se da će petkom oni sjediti sa Allahom, a njihova blizina Njemu je srazmjerna tome koliko su ranili na Džumu na dunjaluku. Nema spominjanja viđenja Njega – Kao što je pojašnjeno iznad u merfu’ predaji od Ibn Mesuda. A u nekim predajama se spominju obje stvari (sjedenje i viđenje) zajedno, a takvi su većina hadisa.”
Medžmu'u-l-Fetava, 6/408-409.
On, rahimemhullahu te'ala, je također rekao:
“Viđenje Allaha na ahiretu je općenito povezano sa namazima u džematu. Ako je ljudima na ovom svijetu bilo propisano da se skupljaju da spominju Allaha, da razgovaraju s Njim, i da nalaze zadovoljstvo u sastajanju s Njim svakog petka, onda će na ahiretu biti zakazan sastanak svakog petka da pričaju s Njim, gledaju u Njega i da imaju zadovoljstvo u susretu sa Njime.
Ako je u sunnetu da ženama treba narediti da izađu da klanjaju bajram, čak i one koje su u odajama (djevice) i one koje imaju mjesečno pranje, i to u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je većina žena izlazila da klanja bajram, njihov bajram na ahiretu će biti gledanje u Njega, srazmjerno njihovom bajramu na ovom svijetu.”
Medžmu'u-l-Fetava, 6/420.
Drugo:
Ideja da će stanovnici Dženneta vidjeti Allaha, slavljen i uzvišen neka je On, svakog petka ne znači da ga neće vijdeti drugim vremenima. Stanovnici Dženneta će uživati u raznim blagodatima, i najveće od toga jeste da će vidjeti svog Gospdara, neka je slavljen i uzvišen On, u Džennetu. Baš kao što će imati stepene u fizičkim blagodatima u Džennetu, također će imati stepene i u nematerijalnim blagodatima.
Ali prihvatanje ili odbacivanje ideje viđenja Allaha svaki dan zavisi o dobroj predaji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tom kontekstu, ali nema takve predaje koliko mi znamo.
Šejh Albani, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Vjernici će vidjeti svog Gospodara svakog petka; a što se tiče svakog sata ili trenutka, o tome nemamo znanja.”
Durus Mufregah li-š-šejhi-l-Albani, 43/3.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/210252
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Obaveza je imamet povjeriti samo bogobojaznim osobama, koje imaju ispravno vjerovanje (akaid). Ovo je zato jer imam ima isuviše važnu ulogu u društvu: predvodi muslimane u najvažnijem obredu, poučava ih vjeri, izdaje pravna rješenja o određenim vjerskim pitanjima itd. Otuda mora biti bogobojazan, učen, pronicljiv, snalažljiv, mudar, mora posjedovati vrhunski kodeks islamskog ponašanja kako bi na adekvatan način mogao obavljati povjerenu mu dužnost. S tim u vezi imam Ahmed kaže: “Pravo i obaveza muslimana jeste da ih predvode najbogobojazniji i najučeniji.” (Vidjeti: Risaletus-salah, str. 25, od imama Ahmeda.)
Neispravno je povjeriti imamet osobi koja čini makar jedan od spomenutih poroka, a kako ga onda povjeriti onome ko čini sve te poroke! Obaveza je takve “imame” prijaviti nadležnim vjerskim institucijama kako bi bili sankcionirani lišenjem imamske dužnosti. Ipak, po većini islamskih učenjaka namaz iza takvog imama ispravan je. (Vidjeti: Bedaius-sanaia, 1/386-387, Fethul-Bari, 6/191-193, od Ibn Redžeba, El-Bejanu vet-tahsil, 1/443-444, Šerhul-akidetit-tahavijja, 2/532, Fejdul-Kadir, 4/258, Nejlul-evtar, 2/24-25, El-Medžmu, 4/222, i Es-Šerhul-mumtia, 4/304-308.)
Mišljenje da je taj namaz ispravan zastupa većina učenjaka ehli-sunnetskog usmjerenja. Ebu Zerr pripovijedao je da ga je Allahov Poslanik, ﷺ, jednom prilikom upitao: “Kako ćeš postupiti ako imami jednoga dana budu odgađali namaz!” “Šta mi predlažeš, Allahov Poslaniče?”, upita on, a Vjerovjesnik, ﷺ, odgovori mu: “Klanjaj namaz u njegovom vremenu, a ako stigneš, klanjaj i s njima u džematu, to će ti biti upisano kao dobrovoljni namaz.” (Muslim, Nesai i Ahmed.) Ovaj hadis ukazuje nam da je namaz za velikim grješnicima koji ne klanjaju namaze u propisanom vremenu – ispravan, a odgađanje namaza svakako je jedan od najvećih grijeha nakon nevjerstva. (Vidjeti: Šerhu suneni Ibni Madže, 5/1665, od imama Alauddina Maglataja.)
Upitan: “Da li je ispravno džuma i bajram-namaz klanjati za velikim grješnicima”, imam Ahmed odgovorio je: “Jeste.” (Vidjeti: Es-Sunne, 1/77, od imama Ebu Bekra Hallala.) Međutim, islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je za takvim ljudima pokuđeno klanjati. (Vidjeti: El-Medžmu, 4/222, Medžmu’ul-fetava, 23/358, Nejlul-evtar, 3/164, i Fikhus-sunne, 1/178.)
Ako, pak, ne postoji osim džamija u kojoj je imam novotar ili griješnik, tada nije ispravno ostavljati kolektivni namaz pod izgovorom da je pokuđeno klanjati za novotarima i griješnicima. Kada je riječ o hadisima koji govore o imamima iza kojih se namaz ne prima, njih ima nekoliko, ali svi su slabi i ne mogu se uzeti kao dokaz. Namaz nije primljen iza imama koji je počinio nevjerstvo u srcu, riječima ili djelom, ako to muktedije znaju, u protivnom njihov je namaz valjan, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ko stigne klanjati jedan rekat džuma-namaza stigao je na džuma-namaz, kažu hanefijski, malikijski, šafijski, hanbelijski i zahirijski autoriteti. (Vidjeti: El-Umm, 1/205-206, El-Mebsut, 2/35, El-Medžmu, 4/555-556, El-Mugni, 3/182, El-Muhalla, 5/73, Fethul-Bari, 5/21, od Ibn Redžeba, El-Insaf, 2/380, i Šerhuz-Zerkeši, 2/884-886.)
Taj svoj stav dokazuju sljedećim predanjem koje su preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, zabilježili Buharija i Muslim: “Ko stigne na jedan rekat namaza, stigao je obaviti taj namaz.” Hadis je općenit, odnosi se na sve namaze. Još jasniji dokaz u tom pogledu jeste predanje Ibn Omera, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, ﷺ, kazao: “Ko stigne na jedan rekat džume ili nekog drugog namaza, njegov je namaz potpun.” (Nesai, Ibn Madže i Darekutni. Šejh Albani predanje smatra ispravnim. Vidjeti: Sahihun-Nesai, 1/188.)
Od ashaba ovaj su stav zastupali: Ibn Mes’ud, Ibn Omer i Enes b. Malik, radijallahu anhum, i nije preneseno da je ijedan ashab rekao suprotno tome. (Vidjeti: El-Mugni, 3/184.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović