Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Naređivanje dobra i zabranjivanje zla i ajet Brinite se o sebi
Hvala pripada Allahu. Ovaj ajet iz sure El-Mā'ide neki ljudi pogrešno shvataju. Oni misle da nije obavezno da se naređuje na dobro i zabranjuje zlo, a ponekad ga citiraju onima koji njima kažu da trebaju raditi neko dobro ili da ostave neko zlo. U komentaru ajeta, prijevod značenja: "O vjernici, brviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjeOvaj ajet iz sure El-Mā'ide neki ljudi pogrešno shvataju. Oni misle da nije obavezno da se naređuje na dobro i zabranjuje zlo, a ponekad ga citiraju onima koji njima kažu da trebaju raditi neko dobro ili da ostave neko zlo.
U komentaru ajeta, prijevod značenja:
“O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!” [El-Mā'ide 5:105]
Učenjak Muhamed el-Emin eš-Šenkiti je rekao:
“Neznalica može pomisliti, prema vanjskom značenju ajeta, da nije obaveza naređivati dobro i zabranjivati zlo, ali isti ajet također ukazuje na to ako osoba da sve od sebe (naređuje na dobro i zabranjuje zlo), i ne bude rezultata, onda je to na što se ovaj ajet odnosi. To je ono gdje Allah kaže: ‘ ako ste na Pravome putu ‘, jer svako onaj ko ne naređuje na dobro nije na Pravom putu. Oni koji kažu da se ovo podrazumijeva u ajetu su Huzejfe i Sa'id ibnu-l-Musejjib, kao što je prenio El-Elusi u Tefsiru, i Ibn Džerir, kao što je prenio El-Kurtubi od Sa'ida ibnu-l-Musejjiba; i Ebu ‘Ubejde El-Kasima Ibn Seleme. Ibn Džerir također prenosi slično od grupe ashaba kao što su Ibn Omer i Ibn Mesud.
Neki su učenjaci rekli da ‘ ako ste na Pravome putu ‘ znači ako im kažete a oni vas ne budu sušali; a neki su rekli da je naređivanje na dobro uključeno pod pravim putem u ovom ajetu. Ovo je jasno svakom pravednome.
Još dokaza da onaj ko ne naređuje na dobro nije na pravom putu jeste da se Allah kune da je takva osoba na gubitku, On kaže, prijevod značenja:
‘Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju (u islamski monoteizam) i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju (tj. nređuju jedni drugima sve vrste dobrih djela koja je Allah naredio i da se klone od svih vrsta grijeha i zlih djela koja je Allah zabranio) i koji jedni drugima preporučuju strpljenje ( jer teškoća, šteta, ozljede mogu doći onda kada se biva na Allahovom putu od pozivanja u Tevhid ili džihad).’ [El-‘Asr 103:1-3]
Suština je da je obavezno naređivati dobro i zabranjivati loše, a onda kada si ispunio svoju obavezu, onaj ko naređuje na dobro neće mu naštetiti zabluda onih koji su zalutali. Na to je ukazano u nekoliko ajeta, kao što je, prijevod značenja:
‘I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.’ [El-Enfāl 8:25]
I hadis koji ukazuje na to da ljudi koji ne budu naređivali na dobro i zabranjivali zlo, Allah će ih kazniti zajedno sa onim koji su radili zlo. Na primjer:
Prenosi se da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao:
‘O ljudi vi učite ovaj ajet:
‘O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!’ [El-Mā'ide 5:105]’
ali sam ja čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ako ljudi vide onoga ko radi zlo, i ne uhvate ga za ruku (da bi zaustaviti to zlo koje radi), uskoro će ih Allah sve kazniti.’ ‘ Ebu Davud, 4338; Et-Tirmizi, 2168; i En-Nesai’ sa senedom koji je sahih. Također šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih et-Tirmizi, 2448.”
Advau-l-Bejan, 2/169.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/38701
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li ćemo u džematu stavljati rame uz rame ili stopalo uz stopalo?
Hvala pripada Allahu. Ispravan stav jeste da se u safovima u namazu, treba stajati i rame uz rame i stopalo uz stopalo. Buhari, rahimehullahu te'ala, prenosi (683) od Enesa, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ispravite svoje redove, jer vas ja doista vidim iza svojviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjeIspravan stav jeste da se u safovima u namazu, treba stajati i rame uz rame i stopalo uz stopalo.
Buhari, rahimehullahu te'ala, prenosi (683) od Enesa, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ispravite svoje redove, jer vas ja doista vidim iza svojih leđa.”
Enes je rekao: “Pa bi svako od nas stao rame uz rame i stopalo uz stopalo do onoga do njega.”
Buharija, rahimehullahu te'ala, nazvao je ovo poglavlje: Poglavlje o stavljanju ramena uz rame i stopala uz stopalo.
Rekao je: “Nu'man ibn Bešir je rekao: ‘Vidio sam ljude da stoje a njhovi članci uz članke onih do njih.’ “
Šejh Abdu-l-‘Azim el-Abadi je rekao u et-Te'alik el-Mugni: “Ovi hadisi jasno ukazuju na važnost poravnavanja redova, što je od usavršavanja namaza, po njima se podrazumijeva da ljudi ne trebaju da budu ispred ili iza safa, i da trebaju stajati rame uz rame, stopalo uz stopalo i koljeno uz koljeno sa onime do njega. Ali danas ovaj sunnet se zanemaruje! Ako bi neko ovo uradio sada, ljudi bježe od njega kao zebre! Zaista smo mi Allahovi i Njemu se vraćamo.”
‘Avn el-Me'abud, 2/256.
Rame je mjesto gdje se nadlaktica spaja sa tijelom.
Članak je kost koja se ističe sa strane stopala.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/6238
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Je li dozvoljeno jednom supružniku da vrši kontracepciju bez dozvole drugoga?
Hvala pripada Allahu. Nije dozvoljeno supruzi da koristi sredstva za kontracepciju bez dozvole muža, jer je pravo i muža i žene da imaju djecu. Na osnovu toka učenjaci su rekli da je zabranjeno mužu da povlači bez dozvole žene. "Povlači" se odnosi na to da ejakulira van rodnice žene, da bi spriječioviše
Hvala pripada Allahu.
Nije dozvoljeno supruzi da koristi sredstva za kontracepciju bez dozvole muža, jer je pravo i muža i žene da imaju djecu. Na osnovu toka učenjaci su rekli da je zabranjeno mužu da povlači bez dozvole žene.
“Povlači” se odnosi na to da ejakulira van rodnice žene, da bi spriječio trudoću. Ali ako se oba supružnika slože da koriste te pilule onda je to dozvoljeno, jer to isto kao i ‘azl koji su praktikovali ashabi, kako prenosi Džabir, radijallahu anhu: “Mi smo praktikovali ‘azl (ejakulacija van rodnice žene op. pre.) u periodu kada je Kur'an objavljivan.”
Drugim riječima, da je to bilo zabranjeno Kur'an bi to zabranio. Međutim, bolje je ne uzimati te pilule jer se to suprostavlja željama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za ovaj ummet, a to je da imaju mnogo djece.
Reći ću ti da su prvi koju su izumili ove pilule bili jevreji i drugi neprijatelji muslimanam, oni koji žele istrijebiti ovaj ummet i smanjiti mu brojnost, i ostaviti ga ovisnim o ostalim, jer što im je broj manji to je manja produktivnost, a što je broj veći veća je produktivnost – u poljoprivredi, indrustriji, i u svakoj grani privrede. Neke nacije se boje više od drugih ako ih ima veliki broj, čak i ako nisu napredni u industriji, jer velika brojnost uznemiruje neprijatelje.
Tako da pozivamo sve muslimane da imaju mnogo djece, sve dok ne postoje posljedice kao boljest ili loše zdravlje po ženu ili da ne može rađati bez hirurške intervencije, jer su ovo stvari nužde, a nužda ima drugi propis.
Šejh Ibn ‘Usejmin, Fetava el-Mer'ah el-Muslimeh, 2/556.
Takođe pogledajte pitanje pod brojem 21169.
Ako je uzimanje ovih pilula za nekoga haram onda je i haram potpomagati ga da dođe do njih, jer Allah kaže (prijevod značenja):
” Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; “[El-Mā'ide 5:2]
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/45177
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeDa li će osoba stati desno pokraj imama ako nema mjesta u safu?
Hvala pripada Allahu. Sunnet je da imam treba da bude ispred ostalih klanjača, ako ih ima dva ili više, i niko ne bi trebao da stoji kraj imama osim u slučaju prijeke potrebe, kao da je džamija puna i da nema mjesta osim do imama, u tom slučaju nema ništa loše u tome. Ako imaju dvojica i obojica morviše
Hvala pripada Allahu.
Sunnet je da imam treba da bude ispred ostalih klanjača, ako ih ima dva ili više, i niko ne bi trebao da stoji kraj imama osim u slučaju prijeke potrebe, kao da je džamija puna i da nema mjesta osim do imama, u tom slučaju nema ništa loše u tome. Ako imaju dvojica i obojica moraju stati do imama, onda će jedan stati na desnu a drugi na lijevu stranu. Ne trebaju obojica stajati na desnoj strani, kao što je prvobitno bilo propisano; to je derogirano i sada je propis da će obojica stati iza imama.
Danas mnogi ljudi misle da ako dvojica trebaju da stoje sa imamom, da obojica trebaju stati sa desne strane. Ovo mišljenje nema osnove, ali ako ima samo jedan čovjek, on treba stati sa desne strane imama, i nigdje drugo.
Vidjeti: Ibn ‘Usejmin, Lika’ el-Bab el-Meftuh, 54/93.
Izvor: http://islamqa.info/en/1809
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeSavijet za udaju
Hvala pripada Allahu. Allah Uzvišeni, kaže, prijevod značenja: "moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao." [En-Nisā' 4:19] "Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate." [El-Bekrare 2:216]više
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjeAllah Uzvišeni, kaže, prijevod značenja:
“moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” [En-Nisā’ 4:19]
“Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” [El-Bekrare 2:216]
Prenosi se da je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao: “Jahao sam iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana i on je rekao: ‘O dječače, hoćeš li da te podučim riječima? Čuvaj Allaha – brinut će se za tebe. Čuvaj Allaha – čuvat će te. Ako tražiš, traži od Allaha, a ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj da ako ti se narod skupi i pokuša koristiti u nečemu, neće ti koristiti u ničemu osim u onome što je Allah odredio, a ako bi se skupili da ti naštete, neće ti naštetiti osim u onome što je Allah odredio. Pera su se podigla i listovi osušili.'” Tirmizi, 2516.
Ono na što moraš obratiti pažnju jeste da budeš zadovoljna sa svojom situacijom i da shvatiš da je ono što ti je Allah odabrao najbolje, i to što nešto propuštaš može biti dobra stvar.
Nemoj dopustiti da došaptavanja šejtana prokletog utječu na tebe i da te odvode sad na jednu stranu sad na drugu. Nego, ti trebaš biti onakva kako tvog Gospodar želi od tebe da budeš, i biti zadovoljna na Njegovoj odredbi i zahvaliti Mu na blagodatima. Razmišljaj o Allahovim blagodatima sa kojim je te počastio, i ne brini. Budi zauzeta sa ibadetom Allahu i napravi seb raspored da poslije sabaha učiš Kur'an, zikriš i doviš. Prisustvuj predavanjima, hutbama i islamskim konferencijama. Na ovaj način ćeš se opusiti i naći smiraj. Uvijek se smiri na riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ” Čudno je stanje vjernika,zaista je za njega uvijek dobro,a to nema niko osim vjernik. Ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali se Allahu pa bude dobro, a ako ga zadesi nekakva nedaća, on se strpi pa mu opet bude dobro. “ Muslim, 2999.
Budi blaga prema sebi, i znaj da ima na milijone žena kao što si ti – koje nisu date, ali mnoge od njih su možda sretnije od onih koje su udate.
Molim Allaha da ti otvori srce za zadovoljstvo na Njegovoj odredbi i da ti dadne smiraj sa tvojim stanjem, i da ti ispuni srce sa srećom. Bolje ti je nego mnogim drugima!
Da li se tvoja tuga što nisi udata poveća kada vidiš ženu, njenog muža i djecu da idu na put? Da li te to podsjeća da si sama, bez muža i djece?
Da li ti to daje osjećaj da ti je učinjena nepravda, ili da si nesretna, ili da ti je nešto uskraćeno?
Sačekaj malo, nemoj dopustiti da ti negativni osjećaji frustracije nadvladaju tobom i povećaju tvoju tugu i očajanje.
Ti si vidjela samo jedan dio porodičnog života, ali ima mnogo toga još što nisi vidjela.
Možda, da vidiš ženu koja ima bezosjećajnog muža koji ne pokazuje samilost, i da čuješ njeno žaljenje na njene stalne probleme sa njime, hvalila bi Allaha što te je sačuvao braka.
Ako bi sjela sa raspuštenicom koja se žali na svoju sudbinu i kaže da se kaje što je se i udala, i da je slušaš dok se žali o tome koliko je trpila i koliko je patila dok se nije razvela, i povratila osjećaj sigurnosti, možda ćeš zahvaljivati Allahu što nisi udata i što ti se nije desilo ono što i njoj.
Ako razmisliš o tome kako hiljade žena pate u braku i o drugima čiji su brakovi popucali – kroz šta su morale sve proći – to će smanjti osjećaj žaljenja koji imaš jer nisi udata.
Na ovaj način ćeš otkloniti takav osjećaj teškoće, i zamijenit ćeš taj osjećaj sa lijepim osjećajem zadovoljstva, koji će ti zaraditi Allahovo zadovoljstvo, kao što sam rekao u prethodnoj poruci.
Sjeti se tvojih prijateljica koje se stalno žale a svoje muževe, koje stalno galame i koje su stalno ljute, i sjeti se toga kako si ti sačuvana toga.
Sjeti se svoje komšinice koja je izašla iz kuće plačući jer ju je muž uradio i povrijedio.
“Došla sam u svoje četredesete i još nisam udata, i zahvaljujem se Allahu za sve što mi je odredio. Na početku sam bila tužna i uznemirena kada god sam bila sama, i žalila sam se na svoju nesreću kada bi se god neka od mojih prijateljica udala. Nisam imala nikakve uslove ili posebne osobine muškarca za kojeg bi se htjela udati; bila sam spremna prihvatiti bilo kojeg pobožnog muškarca. Ali su godine prolazile a takav mušakarac mi nije dolazio. Počela sam se povlačiti od ljudi da ih ne bi gledala kako me sažaljevaju, ali nisam im mogla u potpunosti pobjeći, jer sam to vidjela u očima mojih roditelja, braće i sestara koji bi dovili za mene svaki puta kada bi me vidjeli. Jednog dana na kraju mjeseca šabana, dok smo se pripremali za blagoslovljeni mjesec ramazan, Allah me je uputio da nabavim mushaf samo za sebe. Odlučila sam pročitati čitav Kur'an, ali sam uvijedjela da mi to teško ide jer ga nisam čitala zadnjih deset godina. Također, imala sam poteškoća da razumijem neke ajete, tako da sam kupila tefsir (komentar) Kur'ana, pa sam i njega čitala da bi razumjela ajete Kur'ana koje sam čitala. Ramazan je prošao ali moja privrženost Kur'anu nije prestala; nastavila sam čitati Allahove ajete i njihovo tumačenje.
Onda je došao dan kada sam došla do ajeta u suri el-Kehf (prijevod značenja): ‘Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.’ [El-Kehf 18:46] Pitala sam se, šta znači: ‘ a dobra djela, koja vječno ostaju‘? Pa sam pronašla u tefsiru da to znači sva dobra djela.
‘Zaljubila’ sam se u sva dobra djela kao što je namaz, post, sadaka, tesbih, tahmid, tehlil i tekbir. Sreća je počela puniti moje srce i postala sam zadovoljna. Puno se zahvaljujem Allahu jer me je uputio na ovaj put i podučio ovome.”
Sestra Um Jeman dodaje:
“Ali ovo nije poziv na monaštvo, nego je ovo poziv da se prihvati Allahova volja i Njegova odredba.”
Muhammed Rašid el-‘Uvejd, Gajr Mutezavvidžat velakin Sa'idat (Ne oženjen (udata) ali sretan/a), 1/4-7.
“Ali svaka djevojka bi trebala razumiti da je svrha ovog života biti istinska Allahova robinja ovo je i u posebnom i u globalnom smislu. Ako ima priliku da osnuje muslimansko domaćinstvo, onda će se ta djevojka približiti Allahu tako što će se udati i odgajati djecu, podizati nam generacije kakve želimo.
Ali ako se to ne desi, onda ima i mnogo drugih načina obožavanja Allaha, od koji je najprije pozivanje drugih Allahu. Tako da bi se trebala usredotočiti na žene koje su skrenule sa Allahovog puta i ponašati se prema njima kao svojim kćerkama i upućivajući ih na Allahov Pravi put.'Onaj koji poziva ljude na uputu imati će istu nagradu kao i oni, bez da se njima imalo umanji od nagrade.’
Pa, smatraj muslimansku zajednicu kao svoj dom, i budi svjetionik upute, istine, pravde i znanja, i hajdemo posavjetovati jedno drugo na istinu i na strpljenje.‘Allah zaista neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro’ [Et-Tevba 9:120].”
Muhammed Rašid el-‘Uvejd, Gajr Mutezavvidžat velakin Sa'idat (Ne oženjen (udata) ali sretan/a), 1/12.
Također pogledajte pitanja pod brojevima 21234 i 72257.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/consult/112172
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Koje su osobine prave vjernice?
Hvala pripada Allahu. Preporučeno je da se žene djevojke koje se pridržavaju vjere, ali koje su to privržene vjeri? Prvo: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preporučio da se žene djevojke koje se pridržavaju vjere, kada je rekao: "Žena se udaje zbog četiri stvari: njenog bogatstva, porijekla,više
Hvala pripada Allahu.
Preporučeno je da se žene djevojke koje se pridržavaju vjere, ali koje su to privržene vjeri?
Prvo:
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preporučio da se žene djevojke koje se pridržavaju vjere, kada je rekao: “Žena se udaje zbog četiri stvari: njenog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere. Pa ti uzmi onu koja je vjernica – ruke ti se oprašile (tj. imaj bereketa).” Buharija, 5090; Muslim, 1466.
Abdu-l-Azim Abadi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Ono što se misli jeste da mladić koji je vjernik i ima dobar ahlak bi trebao dati prednosti vjeri u svim stvarima, pogotovo što se tiče drugotrajnih pitanja. Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se traži žena vjernica, i to je najveći cilj.
‘Ruke ti se oprašile’ je požurivanje da se puno trudi, da zasuče rukave i traži ono što u je naređeno.”
‘Avnu-l-Me'abud, 6/31.
Drugo:
Što se tiče svojstava dobre vjernice, možemo dati mnogo osobina koje spadaju u opis one koja je se istinski pridržava vjere:
Ispravno vjerovanje
Ovo je najvažnija osobina. Žena koja je od ehlu sunneta ve-l-džemata je ona koja će postići najveće i najbolje karakteristike dobre vjernice, a ona koja je sljedbenik novotarija i zablude neće biti od onih dobrih vjernica koje je preporučeno da muslimani žene, zbog lošeg uticaja kojeg će imati na muža ili djecu, ili na oboje.
Pokornost mužu, i ne suprostavljanje njemu ako joj naredi nešto što je dozvoljeno
Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao: “Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koja je to žena najbolja?’ On je odgovorio: ‘Ona koja kada je muž pogleda ona ga razveseli, koja mu se pokorava u onome što joj naredi, i ne radi sa sobom ili svojim imetkom ono sa čime on nije zadovoljan.” E-Nesai, 3131; i šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih En-Nesai.
Tako da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo tri osobine koje se trebaju naći kod dobre, pobožne supruge. To su:
Kada je pogleda, zadovoljan je sa njenim praktikovanjem vjere, stavom, ponašanjem i izgledom
Kada je on odsutan ona štiti njegovu čast i imetak.
Ako joj kaže nešto da uradi, ona mu se pokorava, sve dok joj nije rekao da uradi nešto što je grijeh.
Ona koja pomaže mužu u vjeri i u praktikovanju vjere, govoreći mu da radi ibadete i da ga sprečava da radi zabranjene stvari
Prenosi se da je Sevban rekao: “Kada je objavljeno za zlato i srebro ono što je objavljeno, rekli su: ‘Pa kakvu vrstu imetka onda da skupljamo?’ Omer je rekao: ‘Saznati ću to za vas.’ Tako da je se popeo na kamilu i sustigao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ja sam bio iza njih. Rekao je: ‘O Allahov Poslaniče, kakvu vrstu imetka trebamo postizati?’ Rekao je: ‘Postižite zahvalno srce, jezik koji spominje Allaha i suprugu vjernicu koja vam pomaže u pogledu ahireta.'”
Zabilježio Tirmizi (3094) i ocijenio kao hasen. U drugoj predaji je došlo: “..Koja će mu pomoći u vjeri.” Ibn Madže (1856). Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih Et-Tirmizi.
El-Mubarekfuri, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“‘Suprugu vjernicu koja će mu pomoći u vjeri’ znači: u njegovom praktikovanju vjere, tako što će ga podsjećati da klanja, posti i radi druge vrste ibadeta, i čuvat će ga da počini blud ili neko drugo zabranjeno djelo.”
Tuhvetu-l-Ahvezi, 8/390.
Ona je pobožna žena, i od osobina pobožne žene jeste da je ona pokorna svome Gospodaru i ispunjava prava muža u pogledu njegovog imetka i prava koja on ima kod nje, čak i kada je njen muž odsutan
Allah kaže, prijevod značenja:
“Zbog toga su čestite žene poslušne (Allahu i svome mužu) i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi (svojoj čednosti i muževom imetku), jer i Allah njih štiti.” [En-Nisā’ 4:34]
Šejh Abdu-r-Rahman es-Sa'adi, radimehullahu te'ala, je rekao:
“‘ Zbog toga su čestite žene poslušne ‘ znači: pokorne Allahu, neka je On uzvišen.
‘za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu‘ znači: poslušne su svojim muževima i čak i kada je on odsutan one čuvaju sebe i mužev imetak, tražeći u tome Allahovu pomoć, jer niko to ne može uraditi sam od sebe, jer je duša sklona zlu, ali onaj koji se osloni na Allaha, On će mu biti dovoljan i pomoći će mu u vjerskim i dunjalučkim poslovima.”
Tefsir es-Sa'adi, 117.
Prenosi se da je Sa'ad ibn Vekkas rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Četiri stvari su neophodne za sreću: pobožna žena, prostran dom, dobar komšija i pouzdano prevozno sredstvo. A četiri stvari koje čine nekoga očajnim: loš komšija, loša žena, mala kuća i loše prevozno sredstvo.'”
Zabilježio Ibn Hibban u Sahihu (1232); ocijenio sahihom šejh Albani u Es-Silsiletu-l-Sahiha (282) i Sahih et-Tergib (1914).
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Pobožna žena će biti sa svojim mužem mnoge godine, i to je ona na koju se ciljalo u hadisu u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Ovaj svijet su prolazna uživanja, a najbolje njegovo uživanje jeste pobožna supruga, koja kada je pogledaš razveseli te i ako joj kažeš da uradi nešto posluša te, a ako si daleko od nje onda te čuva u pogledu svoje časti i tvog imetka.’
Ovo je ono što je Poslanik, sallallah alejhi ve sellem, oporučio kada su ga muhadžiri upitali koji imetak da postižu: ‘Postižite zahvalno srce, jezik koji spominje Allaha i suprugu vjernicu koja vam pomaže u pogledu ahireta.’ Bilježi Tirmizi u hadisu Salima Ibn Ebi-l-Dž'ada, od Sevbana.
Ona može pružiti ljubav i samilost o kojoj Allah govori u Svojoj knjizi, a rastanak od nje ponekad može biti teži od smrti, i teži od gubitka imetka ili napuštanja domovine, posebno ako je jedno naklonjeno drugome ili imaju djecu zajedno koja će biti povrijeđena razvodom.”
Medžmu'u-l-Fetava, 35/299.
Lijepo ponašanje i znanje
Prenosi se od Ebu Musaa El-Eš'arija, radijallahu anh, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Tri su skupine koje će dobiti duplu nagradu: čovjek od pripadnika knjige koji je vjerovao u svog poslanika, onda je doživio Poslanika (Muhammeda op. pre.), slijedio ga i vjerovao u njega – imat će duplu nagradu, i rob koji ispunjava svoje obaveze prema Allahi i prema svom vlasniku – imat će duplu nagradu; i čovjek koji je imao robinju koju je hranio i hranio je lijepo, koju je podučio i podučio je lijepo, onda je oslobodi i oženi – imat će duplu nagradu.'” Buharija, 97: i Muslim, 154.
El-Mubarekfuri, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“‘Koju je podučio’ znači: podučio je lijepom ponašanju.
‘I podučio je lijepo ‘ znači: podučavao je na blag način.”
Tuhvetu-l-Ahvezi, 4/218.
Koja radi djela ibadeta i pokornosti, i kloni se zabranjenih stvari
Ovo je ono na što se misli u vjerodostojnom hadisu pod vjerom, koji smo naveli na početku.
Rekao je El-Hatib El-Šerbini Eš-Šafi'i, rahimehullahu te'ala:
“Ono što se misli pod privrženost vjeri jeste djela ibadeta i pokornosti, i dobra djela, a udaljavanje od zabranjenih stvari.”
Mugni el-Muhtadž, 3/127.
Ona koja objedini pokornost svome Gospodaru, čineći obavezna djela koja su joj naređena, i klonjeći se od zabranjenih djela koja su joj zabranjena, sa poslušnošću svome mužu, ima radosnu vijest od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da će biti veoma počašćena kada uđe u Džennet.
Prema hadisu: “Ako žena klanja pet dnevnih farz namaza, posti mjesec ramazan, čuva svoju čednost i poslušna je mužu, biće joj rečeno: ‘Uđi u Džennet kroz koja vrata god hoćeš.'” Ahmed, 1664; i ostali; šejh Albani ga je ocijenio kao hasen u Sahih Et-Tergibu zbog druge predaje, kao što je naveo šejh ‘Arnaut u Tahridž el-Musned.
Ona je posvećena ibadetu i ona posti
Allah kaže, prijevod značenja:
Vidi manje“Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; odanih Allahu, vjernica, poslušnih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka.” [Et-Tahrīm 66:5]
El-Begavi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; odanih Allahu,‘ znači: koje se pokoravaju Allahu i koje su Mu poslušne.
‘ Vjernica ‘ znači: one koje vjeruju u Allahovu jednoću (tevhid).
‘Poslušnih Allahu ‘ znači: pokornih, ili je rečeo: one koje dove ili one koje klanjaju.”
Tefsir el-Begavi, 8/168.
Tako da je poznato da “privrženost vjeri” (vjera) je sveobuhvatna riječ koja uključuje razne vrste ibadeta, pokornosti, osobina i stavova. Ono što je bitno naspomenuti jeste da ove osobine i vrline koje smo spomenuli nisu iste kod svih žena, nego imaju različiti stepeni istih, i to je poznato. Što je žena više stidnija (čednija), učenija i posvećena ibadetu, to je više poželjnija za brak, da bude supruga.
Bilo kako bilo, žena koja je vjernica je ona koja će pomoći mužu da štiti svoju vjeru, koja će mu pomoći u pogledu njegovog ahireta, koja ga usreći kada je pogleda, ona koja čuva njegovu čast kada je on odsutan i koja će dobro odgajati njegovu djecu.
Pogledaj pitanjem pod brojem 83777 u vezi informacija o prošenju djevojke koja je vjernica ali nije lijepa; naći ćeš još korisnih informacija tamo koje će biti dopuna na ovaj odgovor.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/consult/96584
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Kako će onaj koji klanja na stolici postaviti stolicu u saff?
Ovo pitanje je postavljeno Šejhu Muhammedu ibn Salihu ibn 'Usejminu, Allah ga sačuvao, koji je odgovorio sljedeće: "On će poravnjati zadnje noge stolice sa stopalima klanjača." Pa smo rekli: Ali onda kada ustane, biće ispred ostalih. Odgovorio je: "On ne stoji, pa će staviti svoja leđa u liniju sa sviše
Ovo pitanje je postavljeno Šejhu Muhammedu ibn Salihu ibn ‘Usejminu, Allah ga sačuvao, koji je odgovorio sljedeće:
“On će poravnjati zadnje noge stolice sa stopalima klanjača.”
Pa smo rekli:
Ali onda kada ustane, biće ispred ostalih.
Odgovorio je:
“On ne stoji, pa će staviti svoja leđa u liniju sa stopalima ostalih klanjača. A Allah zna najboje.”
Odgovorio: Šejhu Muhammed ibn Salih ibn ‘Usejmin
Izvor: http://islamqa.info/en/9209
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeKoji je značaj namaza u islamu?
Hvala pripada Allahu. Važnost namaza u islamu je tolika da se ne može shvatiti. To je prvi šart islama kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo nakon šehadeta, sa kojim se postaje musliman. Namaz je bio obavezan svim poslanicima i ljudima. Allah je objavljivao njegovu obavezu u veličviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjeVažnost namaza u islamu je tolika da se ne može shvatiti. To je prvi šart islama kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo nakon šehadeta, sa kojim se postaje musliman. Namaz je bio obavezan svim poslanicima i ljudima. Allah je objavljivao njegovu obavezu u veličanstvenim situacijama. Na primjer, kada je Allah pričao sa Musaom, rekao je, prijevod značenja:
“Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj! Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!” [Tā Hā 20: 13-14]
Slično, namaz je naređen Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, tokom mi'radža (uzdizanje na nebesa). Čak, kada Allah hvali vjernike, kao na početku sure El-Mu'minūn, jedan od prvih opisa vjernika jeste njihovo čuvanje namaza, koji namaz ponizno obavljaju.
Jednom je neki čovjek pitao Poslanika, sallalllahu alejhi ve sellem, o najboljem djelu. Poslanik, salllalahu alejhi ve sellem, je rekao da je najbolje djelo namaz. Onda je čovjek pitao i opet pitao. Prva tri puta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz”, a četvrti puta je rekao: “Džihad na Allahovom putu.” Ovu verziju bilježe Ahmed i Ibn Hibban. Šejh Albani kaže da je hadis hasen u Sahih et-Terhib ve-t-Terhib, 1/150. Bejrut: El-Mekteb El-Islami, 1982.
Na važnost namaza je ukazano u mnogim Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, hadisima. Na primjer, kada je rekao:
“Prva stvar za koju će rob biti pitan na Sudnjem Danu jeste namaz. Ako on bude ispravan i ostala će djela biti ispravna. A ako on bude neispravan i ostala djela će biti neispravna.” Zabilježio ga je Taberani. Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih el-Džami’, 1/503.
Važnost namaza leži u tome da bez obzira koja djela radimo u životu, najvažniji aspekt jeste naš odnos sa Allahom, a to je iman (vjera), bogobojaznost, iskrenost, i obožavanje Allaha. Ovaj odnos između roba i Allaha je namazom dokazan i praktično primjenjen, kao što se i povećava i jača namazom. Tako da, ako je namaz dobar i ispravan, ostala djela će biti dobra i ispravna; a ako namaz nije dobar i ispravan, onda će ostala djela biti loša i neispravna, kao što je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
U stvarnosti, namaz koji je ispravno obavljen – sa stvarnim sjećanjem na Allaha i okretanjem Njemu za oprost – će imati trajan uticaj na čovjeka. Nakon što završi namaz, njegovo srce će biti ispunjeno spomenom na Allaha. Bojati će se Allaha i također će se nadati Allahu. Nakon što to osjeti, neće htjeti otići iz tog povlaštenog položaja u onaj kada je nepokoran Allahu. Allah je spomenuo ovu osobinu namaza kada je rekao, prijevod značenja:
“Molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno” [El-‘Ankebūt 29:45]
Nedvi je opisao ovu osobinu rječito, na sljedeći način:
“Njegov cilj jeste da stvori unutrašnje ja čovjeka, duhovnu snagu, svjetlo vjere, i svjesnost o Allahovom nadzoru što mu pomaže da uspješno ustraje protiv svih vrsta zala i iskušenja, i da ostaje ustrajan u vremenu iskušenja i razilaženja i da se zaštiti od slabosti tijela i neumjerenih prohtjeva.”Nedvi, 24.
Sveobuhvatni uticaj koji treba da ima ispravno obavljen namaz na čovjeka je pojašnjen u Kur'anskim ajetima, prijevod značenja:
“Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je, osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali” [El-Me'āridž 70:19-23]
Što se tiče ahireta (sljedećeg svijeta), Allahov oprost i Njegovo zadovoljstvo su usko vezani za namaz. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Allah je učinio obaveznim pet namaza (fazrovi op. pre.). Ko god upotpuni abdest, klanja ih u propisanim vremenima, upotpunjuje ruku’-e, sedžde i ima hušu’ 1 ima obećanje od Allaha da će mu oprostiti. A ko god to ne uradi nema obećanje od Allaha. Može mu ili oprositi ili ga kazniti.” Malik, Ahmed, Ebu Davud, En-Nesai i drugi. Šejh Albani kaže da je sahih u Sahih El-Džami’, 1/616.
Namaz je oblik pročišćavanja za čovjeka. On se okreće svome Gospodaru i sastaje se sa Njime pet puta dnevno. Kao što je naznačeno iznad, ovo stajanje koje se ponavlja u danu treba čovjeka čuvati od činjenja grijeha u tom danu. Štoviše, to treba da bude vrijeme žaljenja i pokajanja, na primjer da iskreno traži od Allaha oprost za one grijehe koje je počinio. Dodatno, namaz sam po sebi je dobro djelo koje briše neka loša djela koja je počinio. Ove stvari mogu se vijdeti u sljedećem hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
“Ako bi osoba imala rijeku kraj kuće i kupala se u njoj pet puta dnevno, da li mislite da bi ostalo nečistoće na njemu? Ljudi su rekli: ‘Nikakva nečistoća ne bi ostala na njemu.’ Poslanik, salllallahu alejhi ve sellem, je onda rekao: ‘To je kao i sa pet dnevnih namaza: Allah njima briše grijehe.'” Buharija i Muslim.
U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Pet dnevnih namaza, Džuma do Džume brišu ono što je od grijeha bilo između njih.” Muslim
1Prisutan je svojim srcem u namazu. Onda se taj osjećaj u srcu odrazi na tijelo. Osoba postane mirna i smirena. Njegov pogled je također oboren. Taj osjećaj u srcu čak utječe i na njegov glas. Za više detalja o ovome (kao i o razlici između hušu’ i huzu’), pogledajte Muhammed eš-Šaji, El- Furuk el-Lugavijjeh veAtharahaa fi Tefsir el-Kur'an el-Kerim, 249-254. Rijad: Mektebeh el-Ubejkan.
Odgovorio: Džemaludin Zarabozo
Izvor: http://islamqa.info/en/12305
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Koje je pravo značenje širka i koje vrste postoje?
Hvala pripada Allahu. Jedna od najvećih abaveza jeste poznavati značenje širka, njegovu opasnost i različite vrste, tako da bi naš tevhid (vjerovanje u Allahovu jednoću), i naša vjera bili ispravni.Mi kažemo-a Allah je izvor snage i prava uputa samo dolazi od Njega: Znaj-Allah ti se smilovao- da rijviše
Hvala pripada Allahu.
Jedna od najvećih abaveza jeste poznavati značenje širka, njegovu opasnost i različite vrste, tako da bi naš tevhid (vjerovanje u Allahovu jednoću), i naša vjera bili ispravni.Mi kažemo-a Allah je izvor snage i prava uputa samo dolazi od Njega:
Znaj-Allah ti se smilovao- da riješ širk u arapskom jeziku znači uzimanje partnera, tj. smatranje nekoga partnerom nekome. Kaže se u arapskom: ešreke bejnehuma (spojio ih je zajedno) kada smatra tu dovjicu istog ranga, ili ešreke fi emrihi gajruhu (uveo je još nekoga u svoju stvar) kada je uključio dvije osobe u nešto.
U šerijatu ili islamskoj terminologiji, širk znači pripisivanje partnera ili ortaka Allahu u Gospodarstvu (rububijjet), u obožavanju ili u Njegovim lijepim imenima i savršenim svojstvima.
Ortak znači jednak ili sličan. Tako da je Allah zabranio pripisivanje suparnika Njemu i kori one koji ih (suparnike) uzimaju za bogove pored ili uz Allaha u mnogim Kur'anskim ajetima. Allah kaže, prijevod značenja:
“Zato ne pripisujte Allahu ortake (u obožavanju), a vi znate (da samo On zaslužuje da bude obožavan).” [El-Bekare 2:22]
” i izmislili Allahu ortake da bi zavodili (ljude) s puta Njegova? Reci: ‘Naslađujte se (u svom kratkom životu), završićete, sigurno, u vatri!'” [Ibrāhīm 14:30]
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko god umre smatrajući da Allah ima sudruga, ući će u Vatru.” Buharija, 4497; Muslim, 92.
Vrste širka:
Tekstovi Kur'ana i sunneta ukuzuju da širk i pripisivanje Allahu sudruga nekada čovjeka izvodi iz islama, a nekada ne izvodi. Zbog toga, učenjaci su podijelili širk u dvije kategorije koje su nazvane širk ekber(veliki širk) i širk asgar (mali širk). Slijedi kratak opis svake kategorije:
Veliki širk
Ovo znači pripisivanje nečega Allahu što je svojstveno samo za Allaha, kao što je gospodarstvo (rububijjet), u obožavanju (ulihijjet) i u Njegovim lijepim imenima i savršenim svojstvima (el-esma ve-s-sifat).
Ova vrsta širka ponekad može biti očita (vidljiva), kao što je širk onih koji obožavaju kipove i kaburove, ili mrtvog ili odsutnog.
Ili ponekad može biti skriven, kao što su oni koji se oslanjaju na druge bogove mimo Allaha, ili širk i kufr licemjera. Širk licemjera izbodi ih iz islama, što znači da nikada neće izaći iz Džehennema, to je skriveni širk, jer oni na vanjštini prikazuju islam a u sebi kriju širk i kufr, pa su oni mušrici unutra a ne vani.
Veliki širk ponekad može biti u vidu ubjeđenja:
Kao što je vjerovanje da neko drugi stvara, daje život i smrt, vodi ili upravlja kosmosom pored Allaha.
Ili vjerovanje da ima neko drugi kome se mora pokoravati u potpunosti mimo Allaha, pa ga slijede u njegovom propisivanju dozvoljenog i zabranjenog kako to on smatra, i ako se to suprostavlja vjeri poslanika.
Ili mogu pripisivati druge Allahu u ljubavi i poštovanju, tako što vole, ono što je stvoreno kao što se Allah treba da voli. Ovo je vrsta širka koju Allah neće oprstiti (ako osoba umre i nije se pokajala op. pre.), i to je širk za koji Allah kaže, prijevod značenja:
“Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili (obožavaju ih), vole ih kao što se Allah voli” [El-Bekare 2:165]
Ili vjerovanje da imaju oni koji znaju nevidljivo (gajb) kao što Allah zna. Ovo je veoma uobičajeno kod zalutalih sekti kao što su Rafidije (Šije), ekstremne Sufije, i Batinije (ezoterične sekte) općenito. Rafidije vjeruju da njihovi imami posjeduju znanje nevidljivog, a Batinije i Sufije vjeruju slično za njihove evlije, i tako dalje. Također je širk vjerovati da ima neko ko pokazuje milost onako kako to dolikuje samo Allahu, pa je on milostiv kao Allah i prašta grijehe i prelazi preko loših djela svojih robova.
Veliki širk ponekad može biti u vidu govora:
Kao oni koji dove ili mole nekoga drugog mimo Allaha, ili od njega traže pomoć ili zaštitu u stvarima u kojima im ne može pomoći ili ih zaštiti osim Allah, bilo da se onaj ko se doziva bio poslanik, evlija, melek ili džin, ili neko drugo stvorenje. Ova vrsta velikog širka izvodi počinioca iz islama.
Ili kao onaj ko se ismijava sa vjerom ili poistovjećuje Allaha sa Njegovim stvorenjima, ili kaže da ima drugi koji stvara, opskrbljuje ili upravlja mimo Allaha. Sve ovo je veliki širk i upropaštavajući grijesi koji neće biti oprošteni.
Veliki širk ponekad može biti u vidu djela:
Takav je onaj koji žrtvuje, klanja ili pada ničice nečemu drugom mimo Allaha, ili koji objavljuje zakone da bi zamijenio Allahov zakon i učinio to zakonom po kome ljudi moraju suditi, ili onaj koji potpomaže nevjernike protiv muslimana, ili druga djela koja se suprostavljaju osnovnom značenju vjere i odvode počinioca van okrilja islama. Molimo Allaha da nas sačuva toga.
Mali širk
Ovo podrazumijeva sve što može odvesti u veliki širk, ili što je opisano u tekstovima (Kur'ana i sunneta op. pre.) ali ne dostiže veliki širk.
Većinom se dijeli na dvije vrste:
Biti emotivno vezan za neke povode za koje nema osnove (u Allahovoj vjeri op. pre.) i koje Allah nije dozvolio, kao što je stavljanje hamajlija, torkiznih brojanica itd. vjerujući da to pruža zaštitu ili da štiti od uroka. Ali Allah to nije učinio od sredstava koja imaju takvu zaštitu, bilo u šerijatu ili u ovosjetskim zakonima.
Poštivanje nekih stvari ili osoba ali da to ne ide do pripisivanja gospodarstva tome, kao što je zaklinjanje nekim ili nečim drugim mimo Allaha, ili da se kaže: “Da nije bilo Allaha i tog i tog”, itd.
Učenjaci su postavili smjernice da bi razlikovali veliki od malog širka kada se širk spomene u šerijatskim tekstovima. Ove smjernice su sljedeće:
Kada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno kaže da je neko djelo mali širk, kao što je u Musnedu (27742), gdje se prenosi daje Mahmud ibn Lebid rekao: “Ono za što se najviše bojim za vas je mali širk.” Oni su rekli: “O Allahov Poslaniče, šta je mali širk?” On je odgovorio: “Pretvaranje, jer će Allah reći na dan kada će ljudi biti obračunavani: ‘Idite onima zbog kojih ste se pretvarali u djelima na dunjaluku, i vidite kakvu ćete nagradu naći kod njih.'” Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Es-Silsiletu-s-Sahiha, 951.
Kada se riječ širk koristi u tekstovima Kur'ana i sunneta u neodređenom obliku (bez čestice el-). Tada se većinom odnosi na mali širk, i ima mnogo primjera za ovo, kao gdje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Uistinu su rukje (rukja u kojoj ima širka), talismani i čaranja širk.”
Ebu Davud, 3883; i šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Es-Silsiletu-s-Sahiha, 331.
Ono na što se ovdje misli pod širkom je mali a ne veliki širk.
Talismani su stvari koje se kačaju na djecu kao što su tirkizne brojanice, za koje tvrde da će ih sačuvati od uroka.
Čaranje je nešto što se radi, za što se tvrdi da će učiniti ženu voljenom kod muža ili muža voljenim kod žene.
Ako su ashabi razumjeli iz nekog šerijatskog teksta da se radi o malom a ne velikom širku. Bez sumnje razumijevanje ashaba ima težinu, jer su oni najučeniji od ljudi u pogledu Allahove vjere, i najučeniji u pogledu onoga što je htio Zakonodavac. Na primjer, Ebu Davud (3910) je zabilježio od Ibn Mesuda, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tijere (praznovjerje u dobre ili loše znakove) su širk, tijere su širk,” tri puta, i nema nikoga od nas da nema udjela u tome, ali će to Allah otkloniti od njega putem tevvekula (istinski oslanjanja na Allaha). Riječi: “i nema nikoga od nas” su riječi Ibn Mesuda, kao što su pojasnili veliki učenjaci u hadisu. Ovo ukazuje da je Ibn Mesud, radijallahu anh, razumio da se ovdje radi o malom širku, jer da nije nebi rekao “i nema nikoga od nas..” da je se odnosilo na veliki širk. Štoviše, veliki širk se ne može odagnati pomoću oslanjanja na Allaha, nego je za njega obavezno pokajanje.
Ako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protumačio riječi širk ili kufr na način da to ukazuje da je to mali a ne veliki širk ili kufr. Na primjer, kod Buharije (1038) i Muslima (74) prenosi se od Zejda ibn Halida el-Džuhenija da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao nam je sabah na Hudejbiji, a prošlu noć je padala kiša. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio okrenuo se i rekao: ‘Znate li šta je vaš Gospodar rekao?’ Oni su odgovorili: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ ‘Rekao je: ‘Ovog jutra neki od Mojih robova su osvanuli kao vjernici u Mene a neki kao nevjernici. Što se tiče onih koji su rekli: ‘Kiša je padala zbog Allahove dobrote i Njegove milosti,’ takvi su vjernici u Mene, a nevjernici u zvijezde; a što se tiče onih koji su rekli: ‘Kiša je padala zbog te i te zvijezde,’ takvi su nevjernici u Mene a vjernici u zvijezde.””
Značenje kufra u ovom hadisu je došlo u drugoj predaji koju prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anh, koji kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Znate li šta je vaš Gospodar rekao?’ ‘Ja ne pošaljem nijednu blagodat Svojim robovima a da jedna skupina od njih ne postanu nevjernici zbog toga, jer tu blagodat pripišu zvijezdama.'” Ovo pojašnjava da ako osoba pripiše padanje kiše zvijezdama tako što vjeruje da je kiša pala zbog njih – a Allah nije učinio zvijezde uzrokom padanja kiše – njegov kufr je vid nezahvalnosti prema Allahovim blagodatima. Ali ako osoba vjeruje da zvijezde kontroliraju svemir i da one čine da kiša pada onda je ovo veliki širk.
Mali širk ponekada može biti u obliku vanjskih djela, kao što je nošenje talismana, končića, lančića i slično, i kao i druge riječi i djela. Ponekad može biti skriven, kao što je mali udio pretvaranja u djelu.
Mali širk ponekad može biti u vidu ubjeđenja:
Kao što je vjerovanje da nešto može pribaviti korist ili otkloniti štetu, a Allah nije dao da ta stvar bude povod toga; ili da se vjeruje da ima neka vrsta berekete u nečemu, a Allah nije dao da u tome ima bereketa.
Mali širk ponekad može biti u vidu riječi:
Kao kada kažu: “Kiša nam je data zbog te i te zvijezde,” bez da se vjeruje da zvijezde same po sebi mogu dati da kiša pada (nego da su samo one povod da Allah dadne da kiša pada op. pre.); ili zaklinjanje nekime ili nečim mimo Allaha, bez da se ta stvar kojom se zaklinjemo i odajemo počasno mjesto smatra jednakim Allahu; ili riječi: “Kako Allah hoće i ti,” i tako dalje.
Mali širk ponekad može biti u vidu djela:
Kao što je nošenje hamajlija, talismana ili končića sa svrhom da oni spriječe ili uklone neku štetu, jer svako ko pripisuje nečemu ono što samo Allahu pripada, a Allah tome nije dao to bilo u šerijatu ili ovosjetskim zakonima, je pridružio (učinio širk) nešto Allahu. To se također odnosi na onoga ko potire po nečem tražeći bereket od toga, a Allah nije učinio to izvorom bereketa, kao što je ljubljenje vrata džamije, dodirivanje pragova, traženje lijeka od njihove prašine, i slične stvari.
Ovo je kratak osvrt na podjelu širka na veliki i mali. Ne možemo ići puno u detalje u ovome kratkom odgovoru.
Zaključak:
Ono što je obaveza na muslimanu jeste da izbjegaje širk bilo da se radi o malom ili velikom. Najveći grijeh jeste širk i to je povreda jedinstvenih prava koja ima samo Allah, a to je da se samo Njemu klanjamo i pokoravamo, bez partnera ili ortaka.
Zbog toga je Allah odredio da će mušrici (politesiti) biti vječno u Vatri i rekao nam je da im neće oprostiti, i da je njima zabranio Džennet, kao što kaže, prijevod značenja:
” Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim (u obožavanju), a oprostiće manje grijehove od toga (bilo šta drugo) kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki. “ [En-Nisā’ 4:48]
“…Ko drugog Allahu smatra ravnim (u obožavanju), Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.'” [El-Mā'ide 5:72]
“i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima” [Ibrāhīm 14:35]
Neko od selefa je rekao: “Ko onda može tvrditi da je siguran od ovoga poslije Ibrahima?”
Tako da se strah od širka kod iskrenog vjernika treba povećavati kao i želja da ga njegov Gospodar sačuva od toga, i treba izgovarati veliku dovu kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao ashabe kada je rekao: “Širk kod vas će biti skriveniji od šuma mrava koji pravi dok se krće, ali ću vas podučiti nečemu, ako to budete radili, i veliki i mali širk će biti odstranjen od vas. Recite: ‘Allahu moj, utičem Ti se od toga da Ti nešto pridružim svjesno, a tražim Tvoj oprost za ono čega nisam svjestan.'”
Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahihu-l-Džami’, 3731.
Gore navedeno se odnosi na razlike između velikog i malog širka, definirajući svaki i pojašnjavajući njihove vrste.
Veliki širk izvodi svoga počinioca izvan okrilja islama, pa onaj ko ga uradi je izašao iz islama i postao otpadnik, on je nevjernik i otpadnik.
Mali širk ne izvodi svoga počinioca van okrilja islama, može ga počiniti musliman ali i dalje ostaje u islamu, ali onaj koji to radi je u velikoj opasnosti jer je mali širk od najvećih grijeha. Ibn Mesdud, radijallahu anhu, je rekao: “Da se zakunem Allahom i slažem, draže mi je nego da se zakunem nečim mimo Allaha istinito.” Tako da je smatrao da je zaklinjanje nečim drugim mimo Allaha (što je mali širk) težim od toga da se zakune Allahom i slaže, a poznato je da je lažno zaklinjanje Allahom veliki grijeh.
Molimo Allaha da učini naša srca ustrajna u Njegovoj vjeri sve dok Ga ne sretnemo, i tražimo utočište u Njegovoj moći – slavljen i uzvišen neka je On – od toga da odemo u zabludu, jer je on Onaj koji je vječno živ i koji ne umire, ali će ljudi i džini umrijeti. A Allah najbolje zna i On je najmudriji, i Njemu se sve u konačnici vraća.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/34817
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjePredaja da je Kur'an izmijenjen?
Hvala pripada Allahu. Prvo: Nije moguće da musliman dobije sumnje o vjerodostojnosti Kur'ana, jer je Allah zagarantovao da će On sačuvati Kur'an. Allah kaže, prijevod značenja: "Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!" [El-Hidžr 15:9] Kur'an je sačuvan u srcima ashaba kojviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjePrvo:
Nije moguće da musliman dobije sumnje o vjerodostojnosti Kur'ana, jer je Allah zagarantovao da će On sačuvati Kur'an. Allah kaže, prijevod značenja:
“Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” [El-Hidžr 15:9]
Kur'an je sačuvan u srcima ashaba koji su ga zapamtili, na kori drveća, na tankom bijelom kamenju sve do vremena hilafeta Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anh. Tokom ratova protiv otpadnika mnogi ashabi koji su zapamtili Kur'an su ubijeni, pa je se Ebu Bekr, radihallahu anh, pobojao da se Kur'an može izgubiti. Posavjetovao je se sa starijim ashabima o ideji sabiranja Kur'ana u jednu knjigu tako da bude sačuvana i da se ne može izgubiti, ovaj zadatak je bio povjeren velikom hafizu Zejdu ibn Sabitu i drugim pisarima objave. Buhari navodi u svome sahihu da je Zejd ibn Sabit, radijallahu anh, rekao:
“Ebu Bekr Es-Siddik je poslao po mene kada su ubijeni ljudi (ashabi u borbi protiv Musejleme) u bitci na Jemami. Otišao sam kod njega, a kod njega je sjedio Omer, radijallahu anh. Ebu Bekr, radijallahu anh, mi je rekao: ‘Omer mi je došao i rekao: ‘Veliki broj ubijenih su bili učači (hafizi) Kur'ana u bitci na Jemami, i bojim se da se još veće pogibije hafiza mogu desiti na drugim bojištima, zbog čega bi veliki dio Kur'ana mogao biti izgubljen. Stoga ti predlažem (Ebu Bekre) da izdaš naredbu da se Kur'an sakupi.’ Pa sam mu rekao: ‘Omere kako da uradiš nešto što Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uradio?’ Omer je odgovorio: ‘Tako mi Allaha, ovo je nešto dobro.’ Omer je se raspravljao samnom sve dok mi Allah nije otvorio prsa tome i da sam shvatio dobro u njegovoj ideji.’ Onda je Ebu Bekr, radijallahu anh, rekao meni: ‘Ti si mudar, mlad čovjek i mi imamo mnogo povjerenja u tebe. Ti si bio pisar objave Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pa ti trebaš potražiti Kur'an (tj. dijelove na kojim je već bio zapisan) i sakupiti ih (u jednu knjigu).’ Tako mi Allaha da su mi naredili da premjestim planine, bilo bi mi lakše nego što su mi naredili da sakupim Kur'an. Rekao sam (Ebu Bekru): ‘Kako da uradiš ono što Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uradio?’ On je odgovorio: ‘Tako mi Allaha, ovo je nešto dobro.’ Ebu Bekr se nastavio raspravljat samnom sve dok mi Allah nije otvorio srce tome kao što je otvorio srca i Ebu Bekra i Omera. Tako da sam počeo tražiti Kur'an i sakupljati ga (sa onoga na čemu je bio zapisan) sa palminih stabljika, bijelih tankih kamenja i srca ljudi (tj. od onih koji su ga znali napamet), sve dok nisam našao zadnji ajet sure Et-Tevbe kod Ebu Huzejme el-Ensarija, i nisam ga našao ni kod koga mimo njega, to je ajet:
‘Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti’ [Prijevod značenja Et-Tevbe 9:128]
… sve do kraja sure El-Bera (Et-Tevbe).
Ovi dijelovi su ostali kod Ebu Bekra sve do njegove smrti, onda kod Omera do njegove smrti, pa onda kod hafse bint Omer, radijallahu anhuma.”
Drugo:
Što se tiče El-Hadždžadža, nije njegova idejla bila da ispiše mushaf, nego mu je to naredio jedan veoma pametan čovjek. Slijedi čitav događaj:
Rekao je Ez-Zerkani:
“Poznato je da Osmanov mushaf nije imao tačke na slovima (koje su služile kasnije da se razlikuju slična slova u arapskom jeziku). Bilo kako bil,o tačke nisu dodane u mushaf, po poznatom stavu, do doba halife Abdulmelika ibn Mervana, kada je shvatio da se islam proširio svuda i da se arapi miješaju sa nearapima, što je imalo uticaj na arapski jezik, pa je postojala velika zabuna oko načina čitanja Kur'ana i bilo je teško ljudima da razlikuju slova. Zbog njegove pronicljivosti, znao je da treba uraditi nešto da bi riješio problem. Pa je naredio El-Hadždžadžu da se pobrine za ovu važnu stvar. Pokoran halifi, El-Hadždžadž je odredio dvojicu da urade ovo, zvali su se Nasr ibn ‘Asim el-Lejsi i Jahja ibn Je'amer el-‘Adveni, obojica su bili kvalifikovani i sposobni da urade ono što se traži od njih, jer su bili učeni, pravedni, pobožni i eksperti u arapskom jeziku i poznavali su različita čitanja Kur'ana. Obojica su učila kod Ebu-l-Esveda ed-Du'lija. Da se Allah smiluje ovoj dvojici šejhova, jer su uspjeli u svom poslu i po prvi puta stavili su tačke u mushaf. Dodali su tačke na sva slova koja su slično izgledala, ali nisu dodavali više od tri tačka na slovo.
To je postalo veoma rašireno kod ljudi i bilo je učinkovito u odstranjivanju zabune u vezi načina čitanja Kur'ana.
Kaže se da je prva osoba koja je stavila te tačke u mushaf bio Ebu-l-Esved ed-Du'li, i da je Ibn Sirin imao mushaf u kome je tačke unio Jahja ibn Je'amer. Ova mišljenja se mogu pomiriti tako da se kaže da je Ebu-l-Esved bio prvi koji je unio tačke u mushaf, ali je to uradio za vlastitu upotrebu, onda ga je Ibn Sirin slijedio u tome, a da je Ebu-l-Malik bio prvi koji je zvanično i javno dodao tačke u mushaf koji je raširen među ljudima da bi odagnao sumnje u vezi čitanja Kur'ana. “
Menahil el-‘Irfan, 1/280-281.
Treće:
Što se tiče onoga što je pitano, citirajući iz El-Musahif od Ibn Ebi Davuda, slijedi predaja i njen propis:
Prenosi se od ‘Abbada ibn Suhejba od ‘Avfa ibn Ebi Džemileha da je El-Hadždžadž ibn Jusuf izmijenio jedanaest slova u mushafu.
U suri El-Bekara 2:259 bilo je lem jetesenne (bez HA) venzur i da je on primijenio u lem jetesenneh venzur (nije se pokvarilo; a pogledaj..)
U suri El-Mā'ide 5:48 bilo je šerii'aten ve minhadža a on je promijenio u šir'aten ve minhadža (zakon i pravac).
U suri Jūnus 10:22 bilo je huve ellezi junširukum a on je promjenio u huve ellzi jusejjirukum (On vam omogućava da putujete).
U suri Jūsuf 12:45 je bilo ene atikum bi te'vilihi i on je promjenio u ene unebi'ukum bi te'vilihi (Ja ću vam protumačiti san).
U suri Ez-Zuhruf 43:32 je bilo nahnu kasemna bejnehum me'ijušahum i on je promjenio u nahnu kasemna bejnehum me'išetehum (i im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu ).
U suri Et-Takvir 81:24 je bilo ma huve ‘ala el-gajbi bi zanin i on je promjenio u ma huve ‘ala el-gajbi bi danin (i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt).
el-Sidžistani, KItab el-Muhsahif, 49.
Ova predaja je daif džidden (veoma slaba) ili mevdu’ (izmišljena), jer se u njenom lancu prenosilaca nalazi ‘Abbad ibn Suhejb, čiji se hadisi odbacuju.
‘Ali ibn el-Medeni kaže: “Ovaj hadis nije dobar. Buhari, En-Nesai i ostali su rekli: ‘On je metruk (odbačen). Ibn Hibban je rekao: ‘On je bio kaderija koji je pozivao u svoje novotarsko ubjeđenje, i prenosio je stvari za koje bi početnik u tom polju znao da su izmišljene kada bi ih čuo.’ Ez-Zehebi kaže: ‘On je od onih koji su odbačeni.'”
Pogledati: Mizan el-I'tidal od ez-Zehebija, 4/28.
Tekst predaje je također neispravan, jer nema smisla da je se napraviti izmjena u Kur'nu i to raširiti svijetom. Čak i neki nemuslimani, kao što su Rafidije koji misle da je Kur'an nepotpun, odbacuju i kritikuju ovaj tekst.
El-Hui’, koji je Rafidija, je rekao:
“Ova izjava je kao halucinacija onog koji ima groznicu, ili kao bajke koje pričaju luđaci ili djeca. El-Hadždžadž je bio jedan od namjesnika Umejevića, i on je nesposoban da uradi bilo šta Kur'anu. On je čak nesposoban da promjeni neke male stvari u islamu, a kako onda da promjeni ono što je temelj vjere i osnova šerijata? Gdje bi dobio tu snagu da dostavi te izmjene islamskoj zemlji i izvan nje, u vremenu kada je Kur'an bio poznat kroz islamsku zemlju? Kako da nijedan historičar nikada nije zabilježio ovaj katastrofalan događaj čak uz njegovu ozbiljnost i postojanje mnogih razloga da ga spomenu? Kako to da ga niko među muslimanima nije prenio? Kako da su muslimani zanemarili taj postupak čak i nakon vladavine El-Hadždžadža? Čak i ako pretpostavimo da je mogao sakupiti sve kopije mushafa i nije mu nijedna izmakla čak i u dalekim predjelima islamske zemlje, kako ga je mogao izbrisati iz srca muslimana i onih koji su ga zapamtili, a njihov broj tada, je poznat samo Allahu.”
El-Bejan fi Tefsir el-Kur'an, 219.
Ono što onaj koji pita, kaže da je imam Es-Sidžistani napisao knjigu Ma Gajjerehu El-hadždžadž fi-l-Mushaf Osman (Šta je izmijenio El-Hadždžadž u Osmanovom Mushafu) nije istina, to je čista laž. Sve što ima o tome, jeste komentar koji je es-Sidžistani napisao na predaju od el-Hadždžadža koju smo naveli iznad, pod zazivom Bab ma ketebe el-Hadždžadž ibn Jusuf fi-l-Mushaf (Poglavlje: Šta je napisao Hadždžadž ibn Jusuf u Mushafu).
Na osonovu ovoga, mi se ne možemo oslanjati na ovu predaju u bilo kakvim okolnostima. Činjenica, da nije dokazano da je iko do sada uspio u svome pokušaju a izmjeni čak i slovo iz Kur'ana, je dovoljna da dokaže da je ovo laž. Ako je istina ono što je navedeno, onda bi bilo moguće to i ponoviti, pogotovo u vremenima kada su muslimani slabi i njihovi neprijatelji su spletkarili protiv njih. To su tako očigledni argumenti koji dokazuju da je ova tvrdnja lažna, i da naši neprijatelji nisu u mogućnosti da ospore dokaze Kur'ana ili njegvu jasnoću, pa su onda pribjegli da ga napadaju.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/23487
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com