Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Hvala Allahu koji vas je spasio nepravedne i tiranske komunističke vlasti nakon što je tlačila muslimane više od četrdeset godina, u tom periodu su mnoge džamije uništene a neke pretvorene u muzeje, uništavali su muslimanske škole i ustrajavali da promijene muslimanska imena i da izbrišu muslimanski indentitet.
“Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.” [Et-Tevbe  9:32]
Komunistička vlast, kao i njihova tiranija i nepravda, završena je 1989 godine, na veliku radost muslimana, koji su se vratili svojim starim džamijama, koje su obnovili i renovirali. Vratili su se podučavanju djece Kur'anu i hidžab žene muslimanke se opet pojavio u javnosti. Molimo Allaha da vrati muslimane njihovoj vjeri na najbolji način i da ih pomogne i da im da pobjedu, i da pobjedi njihove neprijatelje.
Drugo:

Generacija muslimana je odrasla u Bugarskoj pod nepravdom komunističke vlade i nisu znali o islamu ništa osim da su muslimani. Komunistički režim zabranio je  izučavanje islama, čak je zabranio i uvoženje mushafa i drugih islamskih knjiga u državu.
Oni koji nisu znali ništa o propisima islama i islamskom obredoslovlju i o drugim dužnostima nisu obavezni da ih nadoknade. Ako musliman nije bio u stanju da stekne islamsko znanje ili ako šerijat nije došao do njega, on nije obavezan time, jer Allah kaže u prijevodu značenja ajeta:
” Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih” [El-Bekare  2:286]
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Nema razilaženja kod učenjaka da ako je osoba živjela u daru-l-kufr (nevjernička, nemuslimanska zemlja), vjerovao je ali nije se mogao iseliti (u zemlju muslimana), da nije obavezan da praktikuje islamske obrede i zakone koje nije u mogućnosti da uradi; nego je obavezan da urado ono što je u stanju. Ovo se odnosi i na stvari čiji propis nije poznavao. Ako nije znao da je namaz za njega bio obavezan i nije klanjao neko vrijeme, ne mora naklanjati te namaze prema ispravnijem mišljenju od dva mišljenja kod islamskih učenjaka. Ovo je mišljenje Ebu Hanife i Zahirija, i to je jedno od dva mišljenja u mezhebu imama Ahmeda.
Isto se odnosi na druge obaveze kao što je post mjeseca ramazana, davanje zekata, i tako dalje.
Ako nije znao da je alkohol zabranjen i pio ga je, ona se na njemu ne treba izvršiti šerijatska kazna, prema jednoglasnom mišljenju muslimana. Jedino razilaženje je po pitanju da li treba naklanjati namaze.
Osnova svega ovoga jeste: Da li je neko obavezan da radi nešto što nije znao ili obaveza se odnosi na njega tek nakon što sazna?
Ispravno mišljenje po ovom pitanju jeste da obaveza postupanja po nekom propisu otpada ako nema mogućnosti da stekne znanje o tom propisu, i ne treba ništa nadoknaditi ako nije znao da je to obaveza. Prenešeno je u sahihu da su neki ashabi jeli u ramazanu sve dok nisi mogli razlikovati između bijele i crne niti, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije im naredio da naposte te dane. Neki od njih su bili u stanju dženabeta (stanje nečistoće nakon seksulanog odnosa ili izbacivanja sjemena iz polnog organa nakon čega je obavezno kupanje) neko  vrijeme i tada su klanjali; nisu znali da je dozvoljeno klanjati sa tejemumom – kao što se desilo Ebu Zerru, Omeru Ibn Hattabu i ‘Ammaru. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije im naredio da naklanjaju te namaze.
Nema sumnje da su neki muslimani u Mekki ili u pustinji nastavili klanjati okrenuti prema Jerusalemu dok nije došla vijest do njih da je taj smijer derogiran (i smjer je promijenjen prema Ka'abi), a njima nije rečeno da ponove te namaze. I postoji mnogo ovakvih primjera. U ovome se vidi princip ranijih generacija i većine onih poslije njih, a to je da Allah ne opterećava osobu preko njegovih mogućnosti. Stvari su obavezne samo onda kada ih može izvršiti, a kazna se primjenjuje samo kada neko ne uradi nešto što je obavezno ili uradi nešto što je zabranjeno, nakon što je uspostavljen dokaz na tu osobu.”
Medžmu'u-l-Fetava, 19/225.
Na osonovu ovoga, nisi obavezna da nadoknadiš bilo koji ibadet za koji nisi znala da je obavezan.
Savjetujemo ti da se skoncentrišeš na izučavanje islamskih propisa i shvatanja vjere; puno se potrudi da naučuš islam i da ga slijediš, i tome poduči sljedeću generaciju muslimana, da bi se mogli suočiti sa izazovima sa kojim se suočavaju svi muslimani, posebno u tvojoj državi.
Molimo Allaha da sačuva islam i muslimane.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/97501
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Ako žena uzme abdest te se onda našminka, to nema veze, i to ne utječe na njen abdest niti na njen namaz, sve dok ta šminka nije nečista, jer je čistoća tijela i odjeće uvjet za obavljanje namaza.
Treba napomenuti da ženi nije dozvoljeno da bude našminkana pred stranim muškarcima (koji joj nisu mahremi), jer joj je naređeno da pokrije lice pred njima i jer je šminkanje ukras koji vodi u fitnu. Ako bi tako klanjala (pred muškarcima op. pre.), imati će nagradu za namaz ali će imati grijeh za teberrudž(razgolićavanje).
Navodi se u  Fetava el-Ledžnah el-Da'imeh (17/129): “Nema smetnje da žena uljepša svoje lice stavljajući šminku i surmu, ili da pravi frizuru pod uslovom da ne sliči nevjernicama, ali je također bitno da pokrije lice pred muškarcima strancima, koji joj nisu mahremi. “
Također se navodi u istoj knjizi (17/128): “Korištenje surme je dozvoljeno u islamu, ali nije joj dozvoljeno da pokazuje svoje ukrase, bila to surma ili nešto drugo,bilo kome osim svome mužu ili mahremima, jer Allah kaže (prijevod značenja):
‘neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim …’ [En-Nūr  24:31]”
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munadždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/72390
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Nema sumnje da je novotarija izgovaranje samog imena Allah – ili još gore – da se ponavlja lična zamjenica Huve (On).
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Samo Allahovo ime, bilo da je kao imenica (‘Allah’) ili kao lična zamjenica (‘Huve’) nije potpuna fraza niti rečenica koja ima smisla. Nema ništa što je veže sa imanom ili kufrom, naredbama ili zabranama. Ovo nisu govorili niko od selefa (prvih generacija) ovog ummeta, i to nije preporučeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ne donosi nikakvo znanje srcu niti mu koristi na neki način. Sve što radi jeste da daje nejasnu ideju koja nije definisana sa nekom potvrdom ili negacijom. Osim ako ima neko znanje koje prethodi ovome ili je u takvom stanju razmišljanja da bi mu to moglo koristiti, osim toga nema nikakve koristi. Islam je propisao zikr koji je sam po sebi koristan za srce, koji nije kao ovaj u potrebi za nečim drugim.
Neki od onih koji su ustrajavali u ovome ‘zikru’ završili su u raznim vrstama otpadništva od islama i idejama ‘vahdetu-l-vudžuda’ (jedinstvo svega što postoji, panteizam), kao što je pojašnjeno detaljnije na drugim mjestima.
Spominje se da je jedan od šejhova rekao: ‘Bojim se da umrem između negacije i potvrde’, ali ovaj primjer se ne treba slijediti, jer je on očigledno pogrešan. Ako bi osoba umrla u tom stanju, umrla bi na osovu nijeta, jer se djela vrjednuju prema nijetu. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nama da govorimo onome ko umire da kaže la ilahe illellah, i rekao je: ‘Čije zadnje riječi budu la ilahe illellah ući će u Džennet.’ Ako bi ove riječi (La ilahe illellah) bile nešto sa čime treba biti oprezan, zašto bi mi onda govorili osobi koja umire da kaže ono za što ako bi umro u sred izgovaranja toga bi ga odvelo u ružnu smrt? Ako je to slučaj, bilo bi mu rečeno da kaže ‘Allah, Allah’ ili ‘Huve, Huve’.
Spominjanje samo lične zamjenice je još veće udaljavanje od sunneta i to je gora novotarija, koja je bliža zabludi šejtana. Ako bi osoba rekla ‘Ja Huve, ja Huve (O On, O On)’ ili ‘Huve, Huve (On, On)’ itd. ta se zamjenica ne odnosi na ništa osim na ono što njegovo srce zamisli, a srce može biti na uputi ili na zabludi.
Neki šejhovi koriste dokaz za izgovaranje samo ‘Allah’ u ajetu (prijevod značenja):
‘ Reci: ‘Allah!’ Zatim ih ostavi… ‘ [El-En'ām 6:91]. Oni misle da je Allah naredio svome Poslaniku da izgovara samo Njegovo ime, ali ovo je greška po koncenzusu učenjaka, jer značenje izraza‘ Reci: ‘Allah!’ ‘ jeste da je Allah onaj koji je objavio knjigu koju je donio Musa. Ovo je odgovor na pitanje:
‘Reci: ‘A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete – a mnogo i krijete – i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši niste znali?’ Reci: ‘Allah!’ Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju.’ [El-En'ām 6:91 – prijevod značenja], tj. Allah je onaj koji je objavio knjigu koju je donio Musa. Ovo je odgovor onima koji su rekli: ‘Nijednom čovjeku Allah nije ništa objavio!’ [El-En'ām 6:91 – prijevod značenja]. Allah kaže onda: Ko je onda objavio knjigu koju je donio Musa? Onda kaže: Reci Allah ju je objavio, onda ostavi te lažove da se zabavljaju u svojim besciljnim raspravama.
Ono što smo iznad objasnili je još više pojasnio Sibevejh i ostali lingvisti, koji je rekao da kada arapi kažu ‘Kale’ (ili ostale glagole koji imaju značenje ‘reći’), da oni ne citiraju doslovno, nego navode ono što je rečeno, dajući potpuno značenje. Pa ono što slijedi je rečenica sa potpunim značenjem, imenska ili glagolska. Tako da poslije ‘Kale’ daju kesru rječici ‘enne’ koja postaje ‘inne’; iza ‘kale’ ne može doći samo imenica. Allah nije naredio nikome da izgovara samo Njegovo ime. Samo izgovaranje Njegovog imena ne povećava iman niti objašnjava ništa od vjere, prema koncenzusu islamskih učenjaka; to nije uključeno niti u jedan ibadet ili u neki slučaj kada im se Allah obraća.”
Medžmu'u-l-Fetava, 10/226-229.
Također je rekao, rahimehullahu te'ala:
“Samo ponavljanje Allahovog imena, npr. ‘Allah, Allah’, ili lične zamjenice kao što je ‘Huve, Huve’ nije propisano niti u Kur'anu niti u sunnetu. Ne prenosi se od selefa ovog ummeta ili od nekoga od velikih učenjaka za čijim primjerom se povodimo da je ovo radio. To samo navode oni koji su u zabludi i kasnije generacije.
Možda slijede mišljenje šejha koji se nije mogao kontrolisati po ovome pitanju, kao što je Eš-Šubli koji je govorio ‘Allah, Allah’, pa kada su mu rekli: ‘Zašto ne kažeš la ilahe illellah’, rekao je: ‘Bojim se da ne umrem između negacije (riječi: Nema pravog boga) i potvrde (riječi: osim Allaha)!’
Ovo je greška koju je napravio Eš-Šubli, kome će to možda biti oprošteno zvog njegove iskrenosti i veličine emocija koje su ga savladale. Nekada bi poludio i morali bi ga odvesti u izolaciju, i obrijao bi bradu. Ima i nekih drugih izuzetaka u njegovom slučaju, i to ne smijemo uzeti kao primjer, čak i ako on ima opravdanje i nagradu za to. Ako neko htjedne da kaže la ilahe illellah i umre prije nego to završi, to mu neće naštetiti, jer se djela cijene prema nijetima, a njemu će biti upisano ono što je namjeravao da uradi.
Neki od njih pretjeruju po ovom pitanju, pa kažu da je izgovaranje Allahovog imena ‘Allah’ samo za posebne, dok je izgovaranje la ilahe illellah za obični narod. Neki od njih kažu da je izgovaranje la ilahe illellah za mu'mine (vjernike), dok je izgovaranje ‘Allah’ za ‘afirine, a izgovaranje ‘Huve’ za muhakikine. Neki od njih se ograniče na izgovaranje, bilo da su sami ili na skupu, na izgovaranje samo ‘Allah, Allah’ ili ‘Huve’ ili ‘Ja Huve’ ili čak ‘La Huve illa Huve’ (Nema Njega osim Njega)!
Neki od njih koji su pisali o duhovnosti izrazili su svoje odobrenje naspram ovoga, citirajući neke poznate ličnosti, koje su međutim, u tome trenutku bile u stanju velikih i ovladavajućih emocija, ili su citirali mišljenja, ili su citirali da je npr. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Aliji, radijallahu anh, da kaže: ‘Allah, Allah, Allah’, pa je i Alija to rekao tri puta. Ovaj hadis je izmišljen (mevdu’), po koncenzusu svih muhaddisa.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao ljude različitim vrstama zikra da izgovaraju, a najbolji od njiih jeste la ilahe illellah. Ovo je ono na što je podsticao svog amidžu Ebu Taliba da kaže, kada je umirao. Rekao je: ‘O amidža, reci la ilahe illellah ja ću se zazimati za tebe kod Allaha.’ I rekao je: ‘Znam za riječi koje neće izgovoriti nijedna duša koja umire osim da će se smiriti na njima.’ I rekao je: ‘Svako čije zadnje riječi budu la ilahe illellah ući če u Džennet.’ Također je rekao: ‘Ko god umre znajući da nema drugog pravog boga osim Allaha ući će u Džennet.’ I rekao je: ‘Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema drugog pravog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik. Ako to učine, njihovi životi i imetak će biti sigurni od mene, osim ono što je obavezno (npr. zekat itd.), a njihov obračun je kod Allaha.’ Ima mnogo ovakvih sličnih hadisa.” 
Medžmu'u-l-Fetava, 10/556-558.
Ko god uzme Kur'an i sunnet kao osnovu za svoje ibadete neće podbaciti u razlikovanju dobra od zla. Molimo Allaha da nas vrati Svojoj vjeri na lijep način. A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/9389
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Obaveza je ženi da pokrije lice pred muškarcima koji joj nisu mahrem, prema mišljenju koje je ispravnije kod učenjaka, zbog mnoštva dokaza koje smo naveli u odgovoru pod brojem 11774.
Drugo:
Nije dozvoljeno djevojci da se pokri svome ocu ili majci u nepokrivanju lica ako ona smatra da je to obavezno, jer nema pokornosti nekome ili nečemu ako je to nepokornost Stvoritelju.
Nije dozvoljeno ocu da naredi svojoj kćerci da otkrije svoje lice, čak i ako on misli da ne nikab pohvalan, jer je ona obavezna da radi ono što zna i u šta je uvjerena, i ona će biti pitana za to, a neće biti pitana za ubjeđenja svoga oca ili za njegova mišljenja. Ako ona ne nosi nikab onda je nepokorna svome Gospodaru, pa kakve koristi onda ima u pokornosti svojim roditeljima u tom slučaju.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nema pokornosti u onome što je nepokornost Allahu, pokornost je samo u dobru.” Buhari, 7257; i Muslim, 1840.
Treće:
Trebala bi se truditi i savjetovati roditelje, da bi ih ubijedila da je tvoja sloboda da postupaš po onome mišljenju koje smatraš da je ispravno, bilo to na osnovu slijeđenja argumenta ili slijeđenja učenjaka kojem vjeruješ, i prema šerijatu nije ti dozvoljeno da zanemariš ovo mišljenje samo zato što se suprostavlja mišljenju tvoga oca i majke. Ne pokrivanje lica znači da upadaš u grijeh i nepokornost, uradila to jednom, dva puta ili više puta. Svaki puta kada se pojaviš pred nemahremima otkrivenog lica, imaš veliki grijeh.
Iz tvoga pitanja se zaključuje da nije u pitanju ubjeđivanje tvojih roditelja da je nikab obavezan, jer ti možeš a i ne moraš uspjeti u tome, zavisno da li dostaviš dokaz jasno ili ne, i da li su u mogućnosti da ih ubjediš ili ne. Ono na što  trebaš obratiti pažnju jeste pitanje da li je djevojka dužna da se pokorava ocu, i da joj nije dozvojeno da postupi po onome za što je on ubjeđen zbog njegovog mišljenja i zanemari svoje, i da njemu nije dozvoljeno da je natjera da slijedi njegovo mišljenje.
Ovo je pitanje oko kojeg su se učenjaci razišli, razilaženje koje treba poštovati. U ovome slučaju moramo biti ljubazni kada govorimo roditeljima o tome, i biti strpljivi u odnosu sa njima, i nemoj gledati na njih kao da nepokorne i griješne Allahu, ili da se okreću od Njegovog zakona. Možda su oni ubjeđenji da ti nije obaveza, i zato jer je njihova obaveza da se brinu za tebe i da te odgajaju, oni možda smatraju da imaju pravo da te odvrate od nečega što nije obavezno.
Iz tvoga pitanja se vidi da se tvoji roditelji ne suprostavljaju samome pokrivanju lica, nego misle da si ti premlada za to. Možda će biti lakše da ih ubjediš po tome pitanju, jer ako je pokrivanje lica obavezno, onda je djevojka koja je dostigla pubertet obavezna da to učini, i griješna je ako to ne uradi, i nema razlike da li ona ima četrnaest ili davedeset godina.
Što se tiče problema koje očekuješ ako budeš ustrajala u svome mišljenju i suprostavila se svojim roditeljima, to su uobičajeni problemi koji će se smanjiti sa vremenom kako se tvoji roditelji budu navikavali da vide nikab. Potrebno je strpljenje i požrtvovanost, a dovoljno je vjernici ako je njen Gospodar zadovoljan sa njome, čak i ako su ljudi nezadovoljni.
Neki očevi su zabrinuti da ako njihove kćerke počnu nositi nikab dok su mlade, da će ga kasnije zanemariti i skinuti. Zato kažemo: Pokaži koliko si ubjeđena po pitanju nikaba, i kako si željna da ga nosiš i da ga se pridržavaš, i pokušaj otkloniti njihove strahove. Neki od njih strahuju da ako stavi nikab, niko je neće gledati kako treba i da to može utjecati na to da se ne može udati.
Da sumiramo: Ono što ti savjetujemo po ovome pitanju jeste da budeš strpljiva u odnosu sa svojim roditeljima i da tražiš sudjelovanje nekoga za koga smatraš da ih može ubijediti, ako je to moguće. Donesi neke kaste učenjaka koji govore ot ome, i opet im reci o tome šta je te ubijedilo da je to obaveza, sve dok si uvjerena da taj izvor tvoji roditelji smatraju povjerenim. Ali ako misliš da će najvjerovatnije problemi koje će prouzrokovati tvoje nošenje nikaba u tvojoj porodici biti veći nego što možeš podnijeti, onda to možda možeš odgoditi neko vrijeme, dok oni ne budu ubjeđeni, ili dok ne nestane njihovog suprostavljanja, ali trebaš izbjegavati izlazak iz kuće i mješanje sa muškarcima koji ti nisu mahrem što je više moguće. Ako ga možeš staviti na ulici, gdje te oni ne mogu vidjeti, to je dobro, Allahovom dozvolom.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/consult/104165
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Allah je stvorio čovjeka u svijetu ispita i iskušenja, i učinio je Džennet boravištem Njegovih evlija i onih koje On voli, koji su davali prednost Njegovom zadovoljstvu nad svojim, i koji su više voljeli pokornost Njemu od tjelesnih naslađivanja. I učinio je Džehennem boravištem Svojih robova koji su Mu bili nepokorni i koji su davali prednost svojim željama i strastima nad Njegovim zadovoljstvom. Allah kaže, prijevod značenja:
“Daćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji se bude grijeha klonio.” [Mejrem 9:63]
” A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao
Džennet će boravište biti sigurno.” [En-Nāzi'āt  79:40-41]
A kaže za stanovnike Džehennema, prijevod značenja:
“A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše (tj. ili nisu klanjali, ili nisu klanjali kako treba ili nisu klanjali u propisanim vremenima) i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći;” [Mejrem 9:59]
“Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali.” [El-Kehf 18:106]
“onda će onome koji je obijestan bio i život na ovome svijetu više volio Džehennem prebivalište postati sigurno.” [En-Nāzi'āt  79:37-39]
Tako da se muslimani moraju truditi da obožavaju Allaha i da se klone onoga što izaziva Allahovu srdžbu, jer Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobra djela:
” One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine! ” [El-‘Ankebūt  29:69 – prijevod značenja]
Od iskušenja sa kojima smo iskušani jeste iskušenje žena, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nisam ostavio veće iskušenje za muškarce ovog ummeta od žena.” Sada ćemo navesti neke načine na koje možemo izbjeći ovo iskušenje. Molimo Allaha da popravi stanje muslimana.

Vjerovanje u Allaha

Vjerovanje u Allaha i strah od Allaha pružaju zaštitu, štite osobu od činjenja zabranjenih stvari i od slijeđenja njegovih želja i strasti.

Ako vjernik postane svjestan da ga Allah uvjek vidi, i ako razmisli o značenju Njegovih lijepih imena i savršenih svojstava, kao što su: El-‘Alim, Es-Semi’, El-Besir, Er-Rekib, Eš-Šehid, El-Hasib, El-Hafiz, El-Muhit, ako to uradi bojati će se Allaha i kad je sam i kad je u društvu, i to će zaustaviti nepokornost Allahu, i smanjiti će jačinu strasti koje mnoge ljude vode u činjenje zabranjenih djela.
Obaranje pogleda i izbjegavanje gledanja u haram

Pogled može biti uzrok loših misli u srcu, koje vode u ideje a one u strasti, a onda volji i odluci, a konačno bez sumnje u činjenje zabranjenog. Razmisli o značenju ovog ajeta koji spaja prvi korak prema haramu i ishod toga (to haram djelo). Allah kaže, prijevod značenja:

“Reci vjernicima neka obore poglede svoje (od gledanja u zabranjene stvari) i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim (od zabranjenih seksulanih radnji); to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. ” [En-Nūr 24:30]

Ibn Kesir je rekao: “Ovo je naredba od Allaha vjernicima, da obore svoje poglede i da ne gledaju u ono što im zabranjeno da gledaju i da gledaju samo u ono u što im je dozvoljeno da gledaju. Ako se desi da osoba nenamjerno pogleda u ono što je zabranjeno, trebao bi brzo okrenuti pogled od toga.”
Odbijanje loših misli

Loše misli predstavljaju prijetnju za srce… ako se osoba upusti u njih i ne otjera ih odmah, one će prerasti u ideju, a onda u želju i odluku, što bez sumnje vodi u zabranjeno djelo. Budi oprezan da se ne upuštaš u misli koje ti nadolaze; ono što moraš da radiš jeste da ih odbijaš i istjeruješ dobrim mislima.

Tretman je, dakle, da odbijaš ove loše misli i da se zaposliš sa dobrim mislima.
Brak

Prenosi se da je Abdulah ibn Mesud rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘O skupino mladića, ko god od vas moše da si priušti da se oženi, neka to i  uradi, a ko ne može, neka posti, jer će mu to biti štit.’ ” Buharija, 5065.
Post za one koji si ne mogu priuštiti da se ožene

Zbog hadisa koji je naveden iznad, u kojem stoji: “a ko ne može, neka posti, jer će mu to biti štit.” Buharija, 5065.

El-Kurtubi kaže: 

“Što manje osoba jede, to su slabije njegove strasti, a što su strasti slabije, to manje grijeha čini.”
Udaljivanje od lošeg društva

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Čovjek će slijediti put svoga prisnog prijatelja, pa neka svako od vas pogleda koga će uzeti za prisnog prijatelja.” Ebu Davud, 8433; i šejh Albani ga je ocijenio kao hasen u Sahih Ebi Davud, 4046.
Udaljavanje od mjesta na kojima se nalazi to iskušenje

Očigledno je da živimo u društvu koje je puno iskušenja – sve vrste medija, novine, flertovanje na pijacama, satelitski kanali, internet, itd.. Tako da ti moraš pobjeći od svega toga da bi tvoje pridržavanje za vjeru ostalo ispravno.
Ne činite vaše kuće kaburovima

Neka te tvoja kuća naspominje na pokornost, a ne na grijeh. Ako je neka soba povezana sa nekim grijehim npr., zbog toga će osoba učestalo činiti grijeh, jer svaki puta kada uđe u tu sobu sjetit će se tog grijeha i biće iskušan da ga opet uradi. Pa treba napraviti da ga njegova soba i kuća podsjeća na pokornost Allahu, pa kada uđe vidi Mushaf koji čita, i sjeti se svog noćnog namaza pred Allahom, i redovnih sunneta koje klanja u sobi. Činjenje mnogo dobrih djela u kući će u tvojoj glavi stvoriti vezu između kuće i činjenja dobrih djela, tako da ćeš manje misliti na grijeh, i strasti će se smanjiti.
Trudi se da većinu svog vremena provodiš u pokornosti i obožavanju Allaha

Vrijeme je jedno od velikih blagodati koje je Allah podario Svojim robovima, ali ima mnogo onih koji ga ne iskorištavaju. Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dvije blagodati koje većina ljudi ne iskorištava kako treba su: zdravlje i slobodno vrijeme.” Buharija, 6412.

Također pogledajte pitanje pod brojem 3234.
Prisjećanje na nagradu na Ahiretu

Posebno prigodno u ovom kontekstu jeste prisjećanje na Hurije i na njihove osobine, koje je Allah pripremio za one koji su strpljivi i ustrajni u udaljavaju od grijeha. To može pomoći muslimanu da se ophodi sa ovim prolaznim zabranjenim zadovoljavanjima koja vode samo u žaljenje i gubitak.

Molimo Allaha da nam pomogne da se sačuvamo iskušenja, i skrivenih i javnih. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/33651
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com