Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Je li obavezno naklanjavati namaze po redu?
U vezi s tim islamski autoriteti imaju različite stavove. Istina je da nije dužan ništa poduzeti onaj čovjek koji iz neznanja, odnosno zbog zaborava naklanja nekoliko namaza, ali ne po redu, na temelju ajeta: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (el-Bekara, 286), iviše
U vezi s tim islamski autoriteti imaju različite stavove. Istina je da nije dužan ništa poduzeti onaj čovjek koji iz neznanja, odnosno zbog zaborava naklanja nekoliko namaza, ali ne po redu, na temelju ajeta: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (el-Bekara, 286), i na osnovi Poslanikovih, ﷺ, riječi: “Allah je mojim sljedbenicima oprostio ono što učine iz greške, zaborava i ono na šta budu prisiljeni.” (Ibn Madža, 2043)
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeDa li je žena dužna da služi svoga svekra?
Hvaljen neka je Allah. Žena nije dužna da služi svoga svekra, svekrvu ili bilo koga od muževe rodbine; nego je to od lijepog ophođena, da ako oni žive sa njima, da ih služi. Ali obavezivanje nje da to radi nije dozvoljeno. Tako da nije dozvoljeno mužu da je tjera na to, i to joj nije obaveza. Ono štviše
Hvaljen neka je Allah.
Vidi manjeŽena nije dužna da služi svoga svekra, svekrvu ili bilo koga od muževe rodbine; nego je to od lijepog ophođena, da ako oni žive sa njima, da ih služi. Ali obavezivanje nje da to radi nije dozvoljeno. Tako da nije dozvoljeno mužu da je tjera na to, i to joj nije obaveza. Ono što ja savjetujem jeste da žena treba biti strpljiva i služiti njenog svekra jer joj to neće naštetiti, nego će to biti uzrok da je njen muž više poštuje i voli. A Allah je izvor sve snage.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin (da mu se Allah smiluje)
Izvor: http://islamqa.info/en/103426
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li se muž mora brinuti da je njegova žena sretna?
Hvala pripada Allahu. Muž se mora ophoditi prema supruzi na dobar i blag način, i da troši za njezinu hranu, piće, odjeću i smještaj, jer je Allah rekao (prijevod značenja): "S njima lijepo živite! " [En-Nisā' 4:19] "One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu – samo, muževi imaju pviše
Hvala pripada Allahu.
Muž se mora ophoditi prema supruzi na dobar i blag način, i da troši za njezinu hranu, piće, odjeću i smještaj, jer je Allah rekao (prijevod značenja):
“S njima lijepo živite! “ [En-Nisā’ 4:19]
“One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.” [El-Bekare 2:228]
Ahmed (20025) i Ebu Davud (2142) prenose da je Muavija ibn Hajdah, radijallahu anhu, rekao: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, koja su prava naših žena kod nas?’ On je rekao: ‘Da je hranite kada sebe hranite, da je odjevate kada sebe odjevate, da je ne udarate po licu, da je ne proklinjete i da je ne izbjegavate osim u kući.’ “
Šejh Albani je u Sahih Ebi Davud, rekao za ovaj hadis da je hasen sahih.
Vidi manjeAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio je lijepo ophođenje prema ženama u više hadisa. Tako da se muž mora bojati Allaha u pogledu svoje žene, i da svakoj osobi daje njegova ili njena prava. Poštivanje roditelja i spajanje veza nisu u koliziji sa time da se lijepo ophodi prema supruzi, da je poštuje i da se brine o njoj. Najbolje što se može spomenuti na ovu temu jesu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojoj porodici.” Tizmizi, 3895 i ibn Madže, 1977. Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih et-Tirmizi.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je postavio kriterij – da je najbolji onaj koji je najbolji prema svojoj porodici. Ko god želi da bude od najboljih muslimana neka onda bude ljubazan prema svojoj porodici, što podrazumijeva da bude ljubazan prema ženi, djeci i rodbini.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nećete ništa udijeliti tražeći time Allahovo lice, osim da ćete biti nagrađeni za to, pa i za zalogaj koji stavite u usta svoje supruge.” Buharija, 56.
Ti bi trebala potražiti razloge koji su prouzrokovali takvo manjkavo ponašanje muža prema tebi; možda je to zbog nedostataka sa tvoje strane u pogledu poštivanja njegovih prava; možda mu ne pridaješ pažnju, ili mu se ne uljepšavaš, ili ne žuriš da ispuniš njegove potrebe.
Trebala bi biti više strpljiva, jer je veliko dobro u strpljivosti i za nju dolazi velika nagrada.
Allah kaže (prijevod značenja):
“i budite strpljivi, jer Allah je, zaista, na strani strpljivih.” [El-Enfāl 8:46]
“…ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio – pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.” [Jūsuf 12:90]
“Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti.” [Hūd 11:49]
Molimo Allaha da popravi naše stanje i stanja svih muslimana.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/43166
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li žena može oprostiti mehr svome mužu?
Hvaljen neka je Allah. Nema ništa sporno u tome da žena oprosti svome mužu mehr, jer Allah kaže (prijevod značenja): "I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte." [En-Nisā' 4:4] Odgođeno davanje mehra pviše
Hvaljen neka je Allah.
Nema ništa sporno u tome da žena oprosti svome mužu mehr, jer Allah kaže (prijevod značenja):
“I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.” [En-Nisā’ 4:4]
Odgođeno davanje mehra postaje obavezno u slučaju razvoda koji je došao poslije konzumacije braka čak i ako je to bilo za kratak period, osim ako žena ne zatraži khul (naziv za vrstu braka gdje žena traži razvod a vraća mehr ili da se odriče ako nije dat op. pre.) i odustaje od mehra, kao nadoknada mužu jer ga ostavlja. To je uredu ako je khul tražen zbog opravdanog razloga ne samo da muž uzme taj novac. Allah kaže (prijevod značenja):
” i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. “ [En-Nisā’ 4:19]
Vidi manjeDozvoljeno je mužu da kaže “Daću ti toliko i toliko mehra”, čak i ako to on ne posjeduje, treba objasniti da će to biti odgođeni mehr koji neće biti isplaćen odmah, i to će biti dug koji duguje.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih El-Munedždždid
Izvor: http://islamqa.info/en/5460
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li je dozvoljeno proslavljati Valentinovo?
Valentinovo je rimski paganski praznik, koji su naslavili praktikovati i nakon što su postali kršćani. Taj festival je povezan sa njihovim svecem pod imenom Valentin koji je osuđen na smrt 14. februara 270 po Gregorijanskom kalendaru. Nevjernici i danas praktikuju ovaj praznik, prilikom koga je rašiviše
Valentinovo je rimski paganski praznik, koji su naslavili praktikovati i nakon što su postali kršćani. Taj festival je povezan sa njihovim svecem pod imenom Valentin koji je osuđen na smrt 14. februara 270 po Gregorijanskom kalendaru. Nevjernici i danas praktikuju ovaj praznik, prilikom koga je raširen nemoral i zlo. Za više informacija o ovome prazniku, molimo pogledajte: Proslavljanje Valentinova.
Drugo:
Nije dozvoljeno muslimanu da proslavlja nijedan nevjernički praznik, jer praznici podpadaju pod šerijatska pitanja koja se moraju zasnivati na vjerodostojnim izvorima.
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Praznici su dio šerijata, jasan put i rituali za koje Allah kaže (prijevod značenja):
‘svima vama smo zakon i pravac propisali.’ [El-Mā'ide 5:48]
‘akoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kojem se trebala vladati,’ [El-Hadždž 22:67]
To isto je i kibla (smjer prema kojem se okrećemo u namazu), namaz i post. Nema razlike između prisustvovanja njihovom prazniku niti sudjelovanja u njihovim ostalim obredima. Potpuno sudjelovanje u tim praznicima je sudjelovanje u kufru, a sudjelovanje u nekim manjim stvarima, je sudjelovanje u ograncima kufra. Uistinu, praznici su jedna od jedinstvenosti koje odlikuju neku vjersku skupinu i od najvećih simbola, tako da sudjelovanje sa njima u tome je sudjelovanje sa najvećom osobinom i simbolom kufra. Nema sumnje da sudjelovanje u tome može odvesti do potpunog kufra.
Djelomično sudjelovanje, je u najmanju ruku nepokornost i grijeh. Na ovo je upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Svaki narod ima svoje praznike a ovo su naši praznici (dva bajrama op. pre.).’ Ovo je gore nego da oblačite ez-zinar (odjeća koja je specifična za pripadnike knjige) i u njihovim drugim osobinama, jer su te osobine sa ljudske strane i nisu dio vjere, nego je njihova svrha samo da napravi razliku između muslimana i nevjernika. Što se tiče praznika i njegovih rituala, ovo je od vjere koja je prokleta zajedno sa njihovim sljedbenicima, pa je udruživanje sa njima u ovome jeste, udruživanje u nečenu što priziva Allahovu srdžbu i Njegovu kaznu.”
Iktida’ es-Sirat el-Mustekim, 1/207.
On također kaže: “Nije dozvoljeno muslimanima da ih oponašaju u bilo čemu što je jedinstveno za njihove praznike, bilo da se radi o hrani, odjeći, kupanju, paljenju vatri, odstupanje od uobičajene rutine, neki obredi ili bilo šta drugo. Nije dozvoljeno napraviti gozbu ili dijeliti darove, ili im prodati nešto što će im pomoći u tome, ili da se dozvoli djeci i ostalima da igraju igre koje su dio njihovog praznika, ili da se nose njihovi ukrasi.
Da zaključimo: Muslimani ne trebaju raditi nikakve posebne radnje na dan njihovog praznika, nego taj dan treba da bude kao i svaki drugi dan kod muslimana. Muslimani ne smiju uraditi ništa jedinstveno imitirajući time njih.”
Medžmu'u-l-Fetava, 25/329.
Hafiz Ez-Zehebi, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Ako kršćani imaju praznik, i jevreji imaju praznik, to je samo za njih, musliman im se ne smije pridružiti u tome, isto kao što se musliman njima ne smije pridružiti u njihovoj vjeri i njihovoj kibli.”
Tešebbuh el-Hasis bi Ehlu-l-Hamis, 4/193, izdao Medželletu-l-Hikmeh.
Hadis koji je naveo šejhu-l-islam Ibn Tejmijje je zabilježio Buharija (952) i Muslim (892) od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Ebu Bekr je ušao kod mene a bile su tu dvije mlade djevojke od ensarija koje su pjevale o tome šta se desilo ensarijama u danu Bu'ute. I nisu bile pjevačice (koje se iznajme da to rade op. pre.). Ebu Bekr je rekao: ‘Šejtanski muzički instrumenti u kući Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?!’ i to je bilo na dan bajrama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Ebu Bekre, svaki narod ima svoje praznike, a ovo je naš praznik.’ “
Ebu Davud (1134) prenosi od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, ljudi su imali dva dana u kojima su se veselili. On je rekao: ‘Šta su ova dva dana?’ Rekli su mu: ‘Veselili smo se u ovim danima i prije islama.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Allah vam je ta dva dana zamijenio sa dva bolja dana: ramazanskim i kurban bajramom.’ ” Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih Ebi Davud.
Ovo ukazuje na to da su praznici od znakova pomoću kojih se nacije razlikuju, i nije dozvoljeno praktikovati praznike neznalica i mušrika (mnogobožaca).
Učenjaci su izdali fetve da je zabranjeno slaviti Valentinovo.
Upitali su šejha Ibn ‘Usejmina, rahimehullahu te'ala:
U današnje vrijeme proslavljanje Valentinova je postalo rašireno, pogotovo kod studentica. To je kršćanski praznik gdje se ljudi oblače u potpunosti u crveno, uključujući odjeću i cipele, i razmjenjuju crveno cvijeće. Nadamo se da nam možete pojasniti propis proslavljanja ovoga praznika, i šta savjetujete muslimanima po ovome pitanju, molimo Allaha da vas blagoslovi i sačuva.
On je odgovorio:
“Proslavljanje Valentinova nije dozvoljeno zbog nekoliko razloga:
1. To je izmišljeni praznik za koji nema osove u islamu.
2. Promoviše ljubav (zabranjenu ljubav op. pre.) i zaljubljivanje.
3. Poziva srca da se preokupiraju besmislicama koje su u suprotnosti sa putem selefa.
Nije dozvoljeno u ovome danu praktikovati ništa od onoga što je specifično za taj praznik, bilo da se radi o hrani, piću, odjeći, razmjenjivanju darova ili bilo šta drugo.
Musliman bi trebao biti ponosan na svoju vjeru i ne biti slaba ličnost koja prati svakoga ko naiđe. Molim Allaha da sačuva sve muslimane od iskušenja, vidljivih i skrivenih, i da nas sačuva i uputi.”
Medžmu'u-l-Fetava Šejh Ibn ‘Usejmin, 16/199.
Stalna komisija za fetve je upitana: Neki ljudi slave Valentinovo na 14. februar svake godine. Poklanjaju crvene ruže, nose crvenu odjeću i čestitaju jedni drugima. neke pekare prave slatkiše crvene boje i crtaju srce na njima, a neke prodavnice reklamiraju robu koju se koristi samo na taj dan. Koji je vaš stav o sljedećem:
1. Proslavljanje ovog dana.
2. Kupovina u trgovinama za ovaj daj.
3. Trgovci koji ne proslavljaju ovaj dan ali prodaju robu koju koriste oni koji ga proslavljaju.
Oni su odgovorili:
“Jasni dokazi Kur'ana i sunneta, kao i koncenzus ranijih generacija ovog ummeta upućuju da u ovoj vjeri imamo samo dva praznika: Ramazanski i Kurban bajram. Svaki drugi praznik koji se odnosi na pojedinca, grupu, neki događaj ili bilo šta drugo su novotarski praznici, i nije dozvoljeno muslimanima da ih proslavljaju, da ih odobravaju ili da se raduju tim povodom, ili da potpomažu druge da ih proslavljaju na bilo koji način, jer je to prelaženje Allahovih granica, a ko god prelazi Allahove granice je nepravedan prema sebi. Ako je taj izmišljeni praznik nevjernički, onda je grijeh još veći, jer je to vid oponašanja njih i uzimanja njih za prisne prijatelje, a Allah je zabranio u svojoj knjizi muslimanima da oponašaju nevjernike i da ih uzimaju za prisne prijatelje. Potvrđeno je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko god oponaša neki narod on je jedan od njih.’ Valentinovo potpada pod ovo jer je to paganski kršćanski praznik, tako da nije dozvoljeno muslimanu koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan da ga proslavlja, odobrava ili čestita. Na njemu je da ga ignorira i izbjegava, bivajući pokoran Allahu i Njegovom Poslaniku, i tako kloneći se onoga što prouzrokuje Allahovu srdžbu i Njegovu kaznu. Također, zabranjeno je muslimanima da im pomažu u proslavljanju ovoga ili nekog drugog zabranjenog praznika tako što će obezbijediti neku hranu ili piće, da kupuju, prodaju, proizvode, daju ili reklamiraju itd. nešto vezano za to, jer je sve to potpomaganje u griješenju i neprijateljstvu i to je vid nepokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allah kaže (prijevod značenja):
‘Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; ‘ [El-Mā'ide 5:2]
Musliman se mora pridržavati Allahove knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim stvarima, pogotovo u vrijeme smutnje kada je zlo svuda rašireno. Trebao bi biti pametan i izbjegavati da padne u zabludu, onih koji su zaslužili Allahovu srdžbu i koji su skrenuli, i onih koji rade zlo i ne boje se Allaha i koji se ne ponose time što su muslimani. Musliman se mora okrenuti Allahu i tražiti uputu od Njega te ustrajati u slijeđenju te upute, jer nema Onoga koji upućuje osim Allaha i niko ne može učiniti da osoba bude ustrajna osim Njega. A Allah je izvor sve snage. Neka je salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu i ashabe.”
Šejh Ibn Džibrin, rahimehullahu te'ala, je upitan:
Među našom omladinom, momcima i curama, postalo je normalno proslavljati Valentinovo, koji je dobio ime po svecu kojeg štuju kršćani, koji ga slave svake godine 14. februara. Oni tada razmjenjuju poklone i crvene ruže, i nose crvenu odjeću. Koji je propis proslavljanja ovog dana i razmjenjivanja poklona tada?
On je odgovorio:
“Prvo:
Nije dozvoljeno proslavljati ove izmišljenje praznike, jer je to novotarija za koju nema osove u islamu. To podpada pod hadis koji prenosi Aiša, radijallahu ana, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko god uvede nešto u ovu našu stvar što nije od nje, to se odbija.’
Drugo:
Podrazumijeva oponašanje nevjernika, i oponašanje u onome što oni štuju i štovanje njihovih praznika i obreda, kao i oponašanje njih u nečemu što je dio njihove vjere. U hadisu stoji: ‘Ko god oponaša jedan narod on je od njih.’
Treće:
Posljedica toga su zle i zabranjene stvari kao traćenje vremena, pjevanje, muzika, razbacivanje, otkrivanje, nemoralno ponašanje, miješanje muškaraca i žena, pokazivanje žena muškarcima koji im nisu mahremi, i mnoge druge zabranjene stvari, ili stvari koje su putevi koji vode u razvrat. To se ne može opravdati da se kaže da je to samo vid zabavljanja i igranja.Onaj ko je iskren prema sebi trebao bi se kloniti grijeha i svega što vodi u njega.
I on je rekao:
Na osnovu ovoga, nije dozvoljeno da se prodaju ovi pokloni i ruže, ako je poznato da kupac proslavlja taj praznik ili će te stvari poklanjati kao poklon na taj dan, tako da prodavac neće biti sudionik u ovim novotarijama. A Allah zna najbolje.”
A Allah zna najbolje.
Vidi manjeOdgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/73007
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Je li ravnanje saffova obavezno?
Ravnanje saffova je sunnet. Neki alimi smatraju da je to obaveza (vadžib), držeći se tog stava zbog riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je vidio čovjeka, čija su prsa stršila u saffu. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ”Allahovi robovi, ili ćete poravnati safviše
Ravnanje saffova je sunnet. Neki alimi smatraju da je to obaveza (vadžib), držeći se tog stava zbog riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je vidio čovjeka, čija su prsa stršila u saffu. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ”Allahovi robovi, ili ćete poravnati saffove, ili će Allah dati razdor među vama.” (Buharija, poglavlje: “Ezan”, 717. i Muslim, poglavlje: “Namaz”, 436.)
Vidi manjeOvo je jasna prijetnja onima koji ne ravnaju saffove, a prijetnja biva izrečena za počinjeni grijeh ili ostavljenu obavezu, tj. vadžib. Na osnovu rečenog, smatram da je poravnanje saffova vadžib. Imam Buharija je jedno poglavlje u svom Sahihu naslovio: ‘Grijeh onoga ko ne upotpunjava redove’ (Buharija, poglavlje: “Ezan”, 75. ili Fethul – bari, 2/245) Što se tiče držanja ruku na lijevoj strani, to je neosnovano i nije poznata podrška takvom stavu u sunnetu, niti u riječima bilo kojeg učenjaka. (Šejh Ibn Usejmin,”Kitabud – de’we” (5); 2/91.-92.)
ŠEJH IBN BAZ
Šta učiniti ako neko pozvoni na vrata, dok klanjam, a u kući nema niko osim mene?
Ako se radi o dobrovoljnom namazu, dozvoljeno je prekinuti namaz i vidjeti ko zvoni, odnosno kuca na vrata. Što se tiče obaveznog namaza, tu ne treba požurivati sa prekidanjem namaza, osim ako se osoba boji da će joj promaći nešto bitno. U slučaju da se osoba, koja zvoni može upozoriti riječima ‘Subviše
Ako se radi o dobrovoljnom namazu, dozvoljeno je prekinuti namaz i vidjeti ko zvoni, odnosno kuca na vrata. Što se tiče obaveznog namaza, tu ne treba požurivati sa prekidanjem namaza, osim ako se osoba boji da će joj promaći nešto bitno. U slučaju da se osoba, koja zvoni može upozoriti riječima ‘SubhanAllah’, (žene upozoravaju udarcem po ruci) i na taj način mu se može skrenuti pažnja da ukućanin obavlja namaz, to će biti dovoljno, kao što kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ako vam se desi neki slučaj u namazu, neka čovjek kaže ‘SubhanAllah’, a žena neka pljesne rukama.” (Buharija, poglavlje: “Radnje u namazu”, 1218. i Muslim, poglavlje: “Namaz”, 421.)
Vidi manjeAko to ne bude dovoljno, zbog udaljenosti klanjača od vrata i nemogućnosti onog, koji kuca da to čuje, namaz se može prekinuti, zbog te potrebe; pogotovo ako se radi o dobrovoljnom namazu.
Također, može prekinuti i farz namaz, ako se zna da neko kuca zbog bitne stvari, s tim da će taj namaz ponoviti. (Šejh Ibn Baz, Fetve o ženama, str.59 – 60)
ŠEJH IBN DŽIBRIN
Šta uraditi kada shvatim da sam klanjao samo 3 rekata podne namaza i predao selam?
Kada klanjač izostavi (iz zaborava) jedan ili više rekata, zatim se sjeti, dok je još na mjestu na kojem je klanjao ili u džamiji, nakon kratkog vremena (pet – deset minuta), upotpunit će namaz, tako što će klanjati ono što je propustio, potom će predati selam, učiniti sehvi – sedždu i opet predativiše
Kada klanjač izostavi (iz zaborava) jedan ili više rekata, zatim se sjeti, dok je još na mjestu na kojem je klanjao ili u džamiji, nakon kratkog vremena (pet – deset minuta), upotpunit će namaz, tako što će klanjati ono što je propustio, potom će predati selam, učiniti sehvi – sedždu i opet predati selam. Međutim, ako se sjeti nakon dužeg vremena (npr.: nakon pola sata ili nakon što izađe iz džamije), ponovit će cijeli namaz. Razlog tome je nepostojanje redoslijeda među rekatima. (Šejh Ibn Džibrin, Fetve o ženama, str. 71)
Vidi manjeŠEJH IBN DŽIBRIN
Šta znače pojmovi slijeđenje i preticanje imama?
Pod “slijeđenjem” imama se podrazumijeva, da se imam sačeka, dok ne upotpuni pregibanje (pokret) i dok ne završi s izgovaranjem tekbira, a zatim će klanjači to za njim učiniti. Ako imam donese tekbir za ruku’, muktedija treba ostati u stojećem položaju, sve dok se imam potpuno ne sagne, zatim će seviše
Pod “slijeđenjem” imama se podrazumijeva, da se imam sačeka, dok ne upotpuni pregibanje (pokret) i dok ne završi s izgovaranjem tekbira, a zatim će klanjači to za njim učiniti. Ako imam donese tekbir za ruku’, muktedija treba ostati u stojećem položaju, sve dok se imam potpuno ne sagne, zatim će se i klanjači sageti na ruku’, tj. nakon imama. Na ruku’u se treba ostati sve dok se imam ne ispravi i ne izgovori ‘Semi’Allahu limen hamideh’, a zatim će se i klanjači ispraviti. Tako treba činiti i s ostalim ruknovima namaza. “Preticanje” imama je kada klanjač ode prije imama na ruku’, prije njega učini sedždu ili bilo koji pokret uradi prije imama. Preticanje imama kvari namaz ili mu umanjuje vrijednost. (Šejh Ibn Džibrin,”El – lu’lu’ulmekin”, str.103)
Vidi manjeŠEJH IBN DŽIBRIN
Je li dozvoljeno praviti kratku pauzu prije ustajanja na drugi rekat?
Alejkumus-selam! Islamski učenjaci složni su u tome da kratko sjedenje između prvog i drugog rekata, i između trećeg i četvrtog rekata, nije ni vadžib ni pritvrđeni sunnet namaza, a razilaze se u tome da li je u pitanju sunnet namaza ili je to dozvoljeno činiti iz potrebe (starosti, bolesti itd.). Mviše
Alejkumus-selam! Islamski učenjaci složni su u tome da kratko sjedenje između prvog i drugog rekata, i između trećeg i četvrtog rekata, nije ni vadžib ni pritvrđeni sunnet namaza, a razilaze se u tome da li je u pitanju sunnet namaza ili je to dozvoljeno činiti iz potrebe (starosti, bolesti itd.).
Malik b. El-Huvejris el-Lejsi, rhm., prenosi da je gledao Allahovog Poslanika, ﷺ., kako klanja i da je primijetio da Poslanik, ﷺ., kada bi se našao na neparnom rekatu namaza, ne bi ustao (na drugi rekat) dok prethodno ne bi sjeo. (Buhari, br. 823, Ebu Davud, br. 844, Tirmizi, br. 287, Nesai, br. 1152, Ibn Huzejma, br. 686, Ibn Hibban, br. 1934)
Hafiz Ibn Hadžer el-Askalani, rhm., kaže: “Islamski učenjaci razilaze se u pogledu toga da li je kratko sjedenje poslije neparnih rekata mustehabb – pohvalno činiti ili ne, pa jedni smatraju da je:
– mustehabb; poput Hammada b. Zejda i Šafije, u jednom od njegova dva stava, Ahmeda u jednoj predaji koju bilježi, Hallal kaže: ‘To je bio zadnji stav koji je zastupao’, i Hallal je odabrao ovo mišljenje, kao i njegov prijatelj Ebu Bekr b. Džafer;
-nije mustehabb; mišljenje većine učenjaka, a mustehabb je odmah poslije druge sedžde ustati na sljedeći rekat. Ovo prenosi imam Ahmed od Omera, Alije, Ibn Mesuda, a Ibn Munzir prenosi ovaj stav od Ibn Abbasa, r.a., gdje navodi sened od Numana b. Ajjaša koji kaže: “Sreo sam dosta ashaba Allahovog Poslanika, ﷺ., koji, kada bi podigli glavu sa druge sedžde, prvoga ili trećega rekata, odmah bi ustali na sljedeći rekat i ne bi sjedili…” Ovaj stav zastupali su Ubade b. Nesi, Ebu Zunad, Nehai, Sevri, Ebu Hanifa, Šafija u jednom od dva stava, Ahmed u mešhur (općeprihvaćenom) mišljenju njegovog mezheba, shodno većini imama hanbelijskog mezheba.” (Vidjeti: Ibn Bettal, Šerhu Sahihil-Buhari, 2/437, br. 172)
Naši učenjaci i učenjaci šafijskog mezheba smatraju da je kratko sjedenje nakon neparnih rekata mustehabb starijim, slabim i gojaznijim osobama, jer im je teško sa koljena ustajati na sljedeći rekat a da prethodno ne sjednu. Ebu Ishak el-Mervezi tumači da se dva stava imama Šafije razlikuju shodno stanju klanjača, a ne shodno dokazima, i hadis Malika b. El-Huvejrisa tumače na taj način, navodeći da je Poslanik, ﷺ., ponekad sjedio između rekata nakon što je ostario i tjelesno otežao – a delegacije Arapa dolazile su Poslaniku, ﷺ., pred kraj njegovog života, što potvrđuje i praksa starijih ashaba koji su bili prisno uz Poslanika, ﷺ. – to sjedenje nisu praktikovali u svojim namazima, što nas upućuje na to da su oni znali da nikako nije u pitanju sunnet namaza.
Harb el-Kermani prenosi od Ishaka b. Rahivejha dva rivajeta:
Sjedenje radi odmora mustehabb je svakome.
Sjedenje radi odmora nije mustehabb osim osobi koja nije u stanju direktno s nogu ustati na sljedeći rekat. Ovo je također i predaja Ibn Mensura od Ishaka.
U svakom slučaju, oni koji smatraju da ovo sjedenje nije mustehabb – kažu: da je ipak u pitanju dozvoljeni postupak, koji se može praktikovati u namazu iz potrebe, poput odmaranja u namazu zbog muke i bolesti, ili radi čuvanja od neke štete, i slični postupci koji nisu sunnet – propisani, ali jesu mubah –dozvoljeni.“ (Pogledati: Fethul-Bari, 5/144, br. 832)
Kadi Ijad, rhm., kaže: “Oni koji smatraju da sjedenje nije mustehab, hadis Ibn Huvejrisa tumače na taj način da je Allahov Poslanik, ﷺ., svojom praksom pokazao da je takav postupak dozvoljen u namazu.” (Pogledati: Ikmalul-Mu‘ulim fi Šerhi Sahihi Muslim, 2/256)
Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji smatra da je kratko sjedenje između rekata mustehabb – pohvalno, u svakom slučaju, te da nespominjanje ovog propisa u drugim hadisima ne znači da on nije mustehabb – poželjan i pohvaljen, već nam može samo ukazati na to da taj propis nije obavezan, što temeljimo na sljedećem:
Poslanikova, ﷺ., praksa ukazuje nam na nešto da je propisano, te da se u tome treba slijediti.
Ovaj propis ima potporu u hadisu Ebu Humejda el-Saidijja, koji prenose Ahmed, Ebu Davud, br.730–964., Ibn Madža, 2/171, Ibn Huzejma, br. 677, Darimi, br. 1356, sa dobrim senedom, u kojem se nalazi njegov opis namaza Allahovog Poslanika, ﷺ., pred desetericom ashaba, koji su mu oni bespogovorno potvrdili. (Pogledati: Fetava el-islamijjeh, 1/268) A Allah, dž.š., najbolje zna!
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha
Vidi manje