Uvažena i cijenjena sestro, ne postoji šerijatska prepreka da se odgodi kupanje od džunupluka, bez obzira da li to bilo s razlogom ili bez razloga.

U hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim stoji da je Ebu Hurejre, r.a., jednoga dana sreo Allahovog Poslanika na ulicama Medine, a bio je džunup. Kada su sjeli, Ebu Hurejre, r.a., kradom se izvukao i otišao da se okupa. Kada se vratio, Allahov Poslanik ga je pitao gdje je bio, pa mu je kazao: ”Bio sam džunup, pa sam prezirao da u takvom stanju sjedim s tobom.” Na to mu je Allahov Poslanik rekao: “Subhanallahi (slavljen neka je Allah), zaista je vjernik uvijek čist.” U jednoj od predaja ovog hadisa zabilježeno je da je Allahov Poslanik prilikom susreta sa Ebu Hurejrom, r.a., uzeo Ebu Hurejru za ruku, pa su zajedno hodali dok nisu sjeli.

Imam Buharija u svome Sahihu naslovio je jedno poglavlje riječima: “Džunub osobi je dopušteno da izađe iz kuće i da ode do pijace ili na neko drugo mjesto”.
Ovaj hadis jasno ukazuje da su ashabi izlazili na ulice u stanju džunupluka i čak štaviše, vidimo u njemu odobrenje Allahovog Poslanika za to, kao i negodovanje da se čovjek džunup smatra nečistim i neprimjernim za sijelo.

Sve ovo, uvažena sestro, odnosi se na odgađanje kupanja danju, dok ako je u pitanju odgađanja kupanja noću, kada čovjek želi da spava u džunup stanju, tada mu je pohvalno da prije spavanja uzme abdest.
U hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim stoji da je Omer, r.a., upitao Poslanika: ”Može li neko od nas da legne spavati u stanju džunupluka?”, pa je Allahov Poslanik rekao: “Može, kada neko od vas bude džunub i želi da legne spavati, neka abdesti.”

Ovaj abdest nije obavezan, ali svakako je pohvalan, zbog citiranog hadisa.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić

Da, skupina islamskih učenjaka zastupa stav o pokuđenosti govora u nužniku, i to dokazuju hadisom koji je zabilježio imam Muslim, rahimehullah, sa lancem prenosilaca od Dahhaka ibn Usmana, on od Nafije, a on od Ibnu Umera, radijallahu anhu, da je neki čovjek prošao pored Allahovog Poslanika, ﷺ, dok je obavljao nuždu pa mu je nazvao selam i nije mu odgovorio. Na ovom stavu je džumhur – većina islamskih učenjaka, dok jedan dio kaže da nema smetnje u tome, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Šejh dr. Halih b. Abdullah el-Muslih

Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na pitanje koje ste postavili možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, prema ispravnom mišljenju islamskih učenjaka, čovjek može, uzimajući abdest, potrati po kosi ako je na nju nanio ulje, jer je potiranje po glavi svojevrsno olakšanje. No, kad je riječ o kupanju od džunupluka ili o kupanju poslije mjesečnog pranja, ulje se mora ukloniti kako bi voda doprla do vlasī i korijena kose.
Drugo, onaj ko ulje nanese na lice, ruku ili nogu, mora ukloniti to ulje, to jest gornji dio, da bi voda doprla do kože.
Treće, ukoliko obveznik nanese na tijelo ulje u cilju liječenja, a njegovo uklanjanje ima za posljedicu štetu ili neoubičajenu poteškoću, tad će po tom dijelu tijela učiniti mesh uzimajući abdest, odnosno gusul; ulje u tom slučaju ima status gipsa. “Status potiranja po gipsu ima potiranje po zavoju, flasteru i potiranje po masti koja se stavi na ranu, a koja sprečava prodiranje vode do kože” (el-Mevsuatul-fikhijja, 15/108). Govorili smo prije o tome da supstanca koju čovjek nanese na dio tijela koji se pere prilikom uzimanja abdesta, a koju ne može uklanjati ima status gipsa, po kojem potire i ne skida ga; ako potiranje po toj supstanci ima za posljedicu štetu, onda će na bolni dio tijela staviti nešto i po tome potrati.
Četvrto, ako obveznik ne može na bolno mjesto staviti flaster kako bi učinio mesh uzimajući abdest, u tom će slučaju oprati zdrave dijelove tijela i uzet će tejemum za taj dio. Evo šta o tome kaže šejh Salih el-Fevzan: “Ako čovjek pati od kožne bolesti na licu i ljekar mu propiše mazanje tog dijela lica mašću koja se, da bi imala djelovanje, ne smije ukloniti nekoliko sati, tad će oprati zdravi dio lica i ostale udove, a za taj bolni dio lica uzet će tejemum. Tako će postupati sve dok se ne izliječi” (el-Munteka min fetavel-Fevzan, 4/9, 10). A Svemogući Allah najbolje zna, On je Znalac svih tajni.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Neka je hvala Gospodaru svjetova! Kad je riječ o čovjeku koji zaboravi da nema abdest te uzme abdest s nijetom da ga obnovi, i potom se sjeti da abdest uopće nije imao, islamski autoriteti imaju podijeljena mišljenja. Ibn Kudama veli: “Je li ispravan abdest onog čovjeka koji se, misleći da ima abdest, abdesti s namjerom da ga obnovi, a zatim se sjeti da uopće nije imao abdest? O tom pitanju u našem mezhebu postoje dva stava: prvo, taj je abdest ispravan jer ispunjava šerijatske uvjete, pa se njima postigla čistoća za namaz, i to na osnovi hadisa u kojem se kaže da se djela cijene prema namjerama i na osnovi analognog prosuđivanja prema onom ko nema abdest, pa uzme abdest da bi bio čist; i, drugo, taj abdest nije ispravan jer ga čovjek nije uzeo s namjerom otklanjanja hadesa (stanja u kojem se obveznik nalazi dok nema abdest), a ni s namjerom koja posredno uključuje otklanjanje tog stanja, te je u tom slučaju uzimanje abdesta uvelike slično pranju dijelova tijela radi rashlađivanja.” (el-Mugni, 1/83)
En-Nevevi je zapisao: “Je li ispravan abdest ako ga čovjek uzme iz predostrožnosti, a zatim se sjeti da abdest nije imao? U vezi s ovim pitanjem učenjaci Horosana imaju dva stava. Ispravan je stav onih koji kažu da abdest, uzet s takvom namjerom, nije ispravan, utoliko što se obveznik kolebao glede nijeta – nije pouzdano znao ima li abdest ili ga nema, a to kolebanje, osim u vanrednom stanju, utječe na ispravnost abdesta. Oni koji zastupaju suprotan stav kažu da je takav abdest ispravan jer je ispunio šerijatske uvjete i njime se, uvjetno rečeno, slučajno otklonio hades. Preferira se prvi stav.”  (el-Medžmu, 1/331)
Navodeći situacije u kojima abdest nije valjan, to jest pod kojim se ne može klanjati farz-namaz, malikijski autoritet Halil naveo je i situaciju o kojoj ovdje govorimo. (Vidjeti: el-Muhtesar, str. 19)
Šejh Ebu Abdullah Iliš zapisao je: “Ako bi čovjek mislio da ima abdest pa ga ponovo uzeo radi nagrade ili zbog obaveznosti uzimanja abdesta za namaz, te se sjetio da zapravo nije imao abdest, pod tim abdestom ne bi mogao klanjati obavezni namaz zato što ga nije uzeo s namjerom da otkloni hades i zato što je obaveza razinom iznad dobrovoljnog djela.” (el-Hašijetu ala šerhi šejhil-islam, 1/86)
Hanbelijski učenjaci drže da je ispravan abdest onog ko zaboravi da nije pod abdestom, te uzme abdest s nijetom da obnovi abdest. I ovo je ispravan stav. Naime, takav je abdest ispunio šerijatske uvjete i njime se, uvjetno rečeno, slučajno otklonio hades. Šejh Mensur el-Behuti kazao je ovako: “Kad bi čovjek uzeo abdest radi onog za što je poželjno imati abdest, kao što su, naprimjer, učenje Kur’ani-kerima, činjenje zikra, učenje ezana, spavanje, ili kad bi se abdestio da otkloni srdžbu, u tom bi slučaju njegov hades bio otklonjen. Također je otklonio hades i onaj ko uzme abdest s namjerom da ga obnovi, a poslije toga ustanovi da uopće nije imao abdest, to više jer je imao nijet uzeti abdest koji je u šerijatu mjerodavan za obavljanje ibadeta. Ista je situacija s džunupom koji zanijeti kupanje radi džume, koje nije obavezno: on se ne mora opet kupati. Ne mora se, također, dva puta okupati ni onaj ko je džunup petkom, pa se okupa s namjerom da otkloni džunupluk, premda je bolje da se okupa dva puta: jednom radi otklanjanja džunupluka, a jednom radi džume. K tome, dozvoljeno je objediniti ta dva nijeta u jedan, i postići će se nagrada za kupanje radi džume.” (er-Revdul-murbi, 1/195)
Šejh Ibn Usejmin veli: “…i evo za to primjera: čovjek je klanjao podne-namaz i zatim obavio fiziološku potrebu, a kad je nastupilo vrijeme ikindijskog namaza, zaboravivši da je, onda, izgubio abdest, abdestio se s namjerom obnavljanja abdesta – njegov je abdest ispravan. No, njegov abdest ne bi bio ispravan u situaciji da ga je uzeo s tim nijetom svjestan da uopće nema abdest, taj se poigrava uzimanjem abdesta. Zanijetiti obnavljanje abdesta može samo onaj ko abdest ima, odnosno ko misli da ga ima.” (eš-Šerhul-mumti, 1/183)
Šejh Halid el-Mušejkih kaže: “Ako čovjek uzme abdest i klanja namaz te zatim obavi fiziološku potrebu i, kad nastupi vrijeme drugog namaza, odluči obnoviti abdest, a poslije se sjeti da abdest uopće nije imao, kazat ćemo mu da je njegov hades otklonjen jer je obnovio abdest u situaciji kad je propisano da se obnovi.” (Šerhu umdetit-talib, str. 91)
Kao zaključak možemo reći da je lijepo imati predostrožnost kad je riječ o ibadetima, pa se preporučuje uzimanje abdesta i ponavljanje namaza u situaciji koju smo razmatrali u ovom odgovoru, da bi čovjek bio oprezan glede ibadeta, postupajući u ovom slučaju prema mišljenju onih učenjaka koji su kazali da takav abdest nije ispravan, jer je i to mišljenje mjerodavno. A Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na pitanje koje ste postavili, možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, znajte, Allah vam dao svako dobro, da većina islamskih učenjaka smatra da trljanje udova prilikom uzimanja abdesta ili gusula nije obavezno, i da je dovoljno da voda dopre do kože, a imam Malik smatrao je da je to obaveza. En-Nevevi je zapisao: “Mi smatramo da je trljanje tijela prilikom uzimanja gusula poželjno, a nije obavezno. Prema tome, ako bi se čovjek prilikom uzimanja gusula polio vodom, ili zaronio u vodu, ili stao pod mlaz vode, ili stajao napolju dok kiša jako pada imajući u svim situacijama nijet uzimanja gusula i voda doprla do korijena kose i kože, njegov bi gusul, odnosno abdest bio ispravan. Ovo je stav većine islamskih učenjaka, dok Malik i el-Muzeni smatraju da ni abdest ni gusul nisu ispravni ukoliko se dijelovi tijela ne trljaju. Naši autoriteti svoj stav dokazuju pouzdanim hadisom koji je prenio Ebu Zerr, radijallahu anhu, a u kojem stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: ‘Možeš uzimati tejemum čistom prašinom, pa makar vode nemao deset godina, a pošto nađeš vodu, polij je po svom tijelu.’ Način dokazivanja ovim hadisom: glede kupanja od džunupluka Resulullah, ﷺ, naredio je jedino da se voda polije po tijelu, to jest da se čovjek okupa, a nije naredio da se tijelo trlja. Osim ovog, postoje brojni drugi hadisi kojima se dokazuje ovaj naš stav.” (el-Medžmu, 2/214)
Ibn Kudama veli: “Obveznik nije dužan trljati udove prlikom uzimanja abdesta, odnosno prilikom gusula ako je uvjeren ili ako kod njega prevlada mišljenje da je voda zahvatila dijelove tijela koji se peru, odnosno cijelo tijelo. Ovo su mišljenje zastupali sljedeći učenjaci: Hasan el-Basri, Ibrahim en-Nehai, eš-Ša‘bi, Hammad, Sufjan es-Sevri, el-Evzai, eš-Šafi, Ishak b. Rahavejh i hanefijski pravnici.” (el-Mugni, 1/290)
Na temelju toga, prilikom uzimanja abdesta dijelovi se tijela moraju oprati jednom zagnjurivši ih u posudu s vodom ili ih stavivši pod slavinu, a mora se biti sigurno u to da je voda zahvatila cijeli dio koji se pere. Ovdje nije uvjet da čovjek cijelu ruku, odnosno nogu podmetne pod slavinu kako bi mlaz vode obuhvatio svaki dio tog uda. Štaviše, to je otežavanje i pretjerivanje u vjeri. Trljanje dijelova tijela obaveza je samo u onom slučaju kad se oni ne mogu oprati ni na koji drugi način, a treba se čuvati opsesije da dijelovi tijela nisu dobro oprani, a nju upravo šejtan izaziva.
Razlika između pranja i potiranja leži u tome da je pranje ono prilikom čega voda teče po dijelu tijela, dok prilikom potiranja voda ne teče po dijelu tijela nego se samo po njemu pređe vlažnom rukom.
Drugo, valja imati na umu pravilo u kojem se kaže da sumnja ne postiskuje uvjerenje. Drugim riječima, kad ste u nešto uvjereni, odnosno kad ste uvjereni da ste nešto uradili, ne pridajite nikakvu pažnju sumnji koja se nakon toga pojavi. U vašem slučaju, pošto temeljito operete cijelu ruku i budete sigurni da ju je voda obuhvatila, ne obraćajte pažnju, ni tad ni kasnije, na pomisao da ruku niste temeljito oprali. To je šejtanova vesvesa, opsesija, i ne trudite se da pobijete tu vesvesu, već je ignorirajte. Prihvatanje vesvese ima za posljedicu nelagodu i poteškoću, uznemirenost i brigu, pa čak i ludilo.
Na osnovi pitanja koje ste nam postavili zaključili smo da vi pretjerujete u pogledu uzimanja abdesta i da činite ono što Šerijat ne zahtijeva od obveznikā. Zato se toga prođite i abdest uzimajte onako kako ga uzimaju drugi muslimani, da ne biste oboljeli od opsesije i vjeru sebi učinili teškom.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info