Tako govore oni koji znaju malo ili nikako od propisa vjere, pa pored svoga neznanja odvode i druge na krivi put. Sabah traje od nastanka zore pa do izlaska sunca. Nema tu 7 8 ili vise sahata da nam bude orijentacija.

Pogledaj na takvim, kada nastupa zora. Dodaj na to vrijeme petneastak minuta kako bi u potpunosti nastupila prava zora, (posto ima i lazna zora), onda mozes bez ikakvih problema da obavis namaz. Sabah traje sve do pred izlazak sunca. Ali nije dobro da se odgadja do pred izlazak sunca, jer za abdest, budjenje i pripremu treba odvojiti oko pola sahata kako bismo svjesni a ne napola u snu bili u namazu, namirisani, sredjeni i potpuno spremni.

Sto se tice situacije kada se prespe vrijeme sabaha, ono je potvrdjeno u sunnetu. Desavalo se i generacijam prije nas da prespu, ali ne namjerno ili cesto. Tada se ustane klanja se kada se sjeti doticni namaz, redoslijedom koji bi bio pracen kao da smo na vrijeme ustali.

Prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
U pogledu ženinog putovanja bez mahrema (onoga koji sa njom trajno ne može stupiti u brak) Allahov Poslanik izrekao je mnoge hadise, a spomenut ćemo neke od njih, a zatim spomenuti kako su islamski učenjaci shvatili te hadise.

Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: “Nije dozvoljeno ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan da putuje dan i noć ako sa njom nije njen mahrem.” (Buharija i Muslim)

Od Ebu Seida, r.a., prenosi se da je Poslanik kazao: “Neka žena ne putuje dva dana i dvije noći osim sa mužem ili u pratnji mahrema.” (Buharija i Muslim)
Od Ibn Omera, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: “Neka ne putuje žena tri dana osim sa u pratnji mahrema.” (Buharija i Muslim)

Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: “Neka žena ne putuje osim u pratnji svoga mahrema.” (Buharija i Muslim)

Kao što vidite, sve su to vjerodostojni hadisi, zabilježeni kod imama Buharije i Muslima. U nekima se ograničava zabrana putovanja na dan i noć, u nekima na dva dana, u nekima tri dana, a zadnji hadis je općeg karaktera i obuhvata bilo koje putovanje.

Islamski učenjaci razišli su se kod shvatanja ovih hadisa.
Velika većina učenjaka smatrala je da ženi nije dozvoljeno da sama putuje izvan mjesta stanovanja, bez razlike da li to bilo daleko ili ne, bez razlike da li se na tom putovanju kratio namaz ili ne. Tog stava bile su tri pravne škole: malikijska, šafijska, hanbelijska, a tog stava bili su i mnogi drugi mudžtehidi ummeta, te mnogi učenjaci ovog vremena, na kraju to je stav Stalne komisije za fetve u Saudijskoj Arabiji, na čelu sa Bin Bazom, rhm.

Učenjaci hanefijske pravne škole smatrali su da je ženi dozvoljeno da putuje sama, bez mahrema, ako je u pitanju kraće putovanje, na kojem se ne krati namaz (putovanje koje je kraće od osamdeset kilometara –otprilike, u današnjem vremenu).

Hafiz Ibn Hadžer spominje u komentaru ovih hadisa da je u ovoj situaciji prioritetniji rad po hadisu koji je općeg karaktera – neograničen, nego po hadisima koji su ograničeni. Taj stav odabrao je imam Nevevi u komentaru Muslima, Mubarekfuri u komentaru Tirmizije.

Jedan od odgovora koji su ponudili na predaje u kojima se ograničava putovanje jeste da su to bili odgovori Allahovog Poslanika na postavljana pitanja, shodno pitanju, on je zabranjivao ono što se u pitanju spomene, dok je izrekao opći hadis koji obuhvata sve spomenuto.

Na ovakav način pomiruje se prividna kolizija meðu dokazima, i u tom mišljenju je rad po svim dokazima. Ali, ako bismo postupali po mišljenju onih koji su to ograničili, time bismo zasigurno zapostavili rad po nekim argumentima. (Oni koji žele da čitaju više o ovom pitanju neka pogledaju: Fethul-Bari, hafiza Ibn Hadžera, 4. tom, str. 90, Komentar Muslimove zbirke od imama Nevevija, 9. tom, str. 104, Tuhfetul-Ahvezi komentar Tirmizije od Mubarekfurija, 4. tom, str. 30, Fetve Stalne komisije, 17. tom, str. 339, Džami’a ahkamin-Nisa od Mustafe Adevija, 2. tom, str.448)
Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Zabranjeno da se muslimanka osami sa stranim muškarcem u autu. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Neka se muškarac nipošto ne osamljuje sa ženom strankinjom, osim uz prisustvo njenog mahrema.” (Buharija i Muslim.) Omer b. Hattab pripovijedao je da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Ako se muškarac osami sa strankinjom, šejtan je treći s njima.” (Tirmizi, Ahmed i Hakim, 1/197/387. Imam Tirmizi, Hakim, Zehebi i Albani ovo predanje smatraju ispravnim. Vidjeti: Irvaul-galil, 6/215.)
Iako osamljivanje u autu nije klasično osamljivanje (u zatvorenoj prostoriji), zabranjeno je, jer niko treći ne čuje razgovor koji se odvija između putnice i vozača, i to njihovo osamljivanje je nesumnjivo put ka nemoralu. Ali se osamljivanjem ne smatra to ako dvije žene uzmu taksi, pod uvjetom da postoji sigurnost za njihove živote i čast, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Žene trebaju sjediti odvojeno od muškaraca, i nije dopušteno da oni ulaze kod njih, osim ako se radi o mahremu. Takav postupak domaćina pogrešan je; on je pogriješio vjerovatno zato što je slijep.
Žene nisu dužne pokriti se hidžabom u prisustvu slijepca, jer žene svoje tijelo pokrivaju zbog pogleda stranaca. Dokaz za to jeste predanje Fatime b. Kajs. Muslim je zabiliježio da joj je Poslanik, ﷺ, sugerirao: “Svoj priček provedi u kući Ibn Ummu Mektuma, jer je on slijep čovjek, pa ćeš moći odložiti svoju odjeću.”
Kada je riječ o predanju u kojem se navodi da je Poslanik, ﷺ, naredio Ummu Selemi i Mejmuni da se zastru od Ibn Ummu Mektuma, ono nije vjerodostojno i u otvorenoj je koliziji s navedenim Fatiminim hadisom. (Vidjeti: Irvaul-galil, 6/210-211.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Kao što razvrat može biti među muškarcima, što nazivamo homoseksualizmom, on, isto tako, može biti i među ženama. Ovakav razvrat šerijatski pravnici nazivaju sihakom i definiraju ga kao intimni odnos žene sa drugom ženom ‘lezbijska ljubav’. (Propisi žena, 5/450.)
Za ovaj prestup obavezna je sankcija koja se određuje i precizira ta’zirom, odnosno, ovdje se radi o pravnom deliktu za koji nije određena kazna haddom. To je kazna koju određuje sudija (kadija) shodno stepenu prekršaja i stanju prestupnika. Od žene lezbijke se ne prihvata svjedočenje zbog toga što je ona velika griješnica. (El-Mevsuatul-fikhije, 24/253.)
Ibn Kudame, r.a., kaže: “Ako bi se dvije žene međusobno mazile i dodirivale, one su u tom slučaju proklete bludnice.” (Mugni, 10/162.)
Neki drugi islamski učenjaci, a među njima je i El-Izz ibn Abdus-Selam, kažu da lezbijki nije dozvoljeno da gleda u ženu muslimanku niti je dozvoljeno ženi muslimanki da se otkriva pred takvom ženom, zato što je ona velika griješnica i nije sigurno da drugima neće opisivati njene ženske čari. Ako je sve ovo opisano sadržano u  biti odnosa između dvije žene koje su spomenute u pitanju, onda im je obaveza i dužnost da se iskreno pokaju Uzvišenom Allahu, dž.š., i momentalno prestanu sa grijehom. U slučaju da njihovo druženje na jednom mjestu dovodi do zapadanja u ovaj prijestup, onda se one ne smiju više nikad sresti kako se ne bi ponovilo ovo prezreno djelo. Obostrano izbjegavanje obaveza supružnika u bračnim vezama je jedan od uzroka pojave ove anomalije i nastranosti. Ukoliko nestane prirodnog i dozvoljenog načina zadovoljavanja potreba i strasti, tada će njeno mjesto zauzeti nedozvoljen i zabranjen način. Zbog toga bi ove dvije žene morale veoma ozbiljno razmisliti o tome da svaka od njih nađe sebi muža muslimana sa kojima će živjeti sukladno onome sa čim je došla ova čista vjera.
A što se tiče aška i zaljubljenosti, on je jedna druga vrsta grijeha koji ne mora biti popraćen strastima, ali je veoma opasan samim time što može dovesti do obožavanja ljubljenog i dragog od strane zaljubljenog, tako da mu on postane sva briga i predmet konstantnog razmišljanja. Tako se dešava da se on ne može strpiti tokom dana zbog razdvajanja od njega, a noću ga sanja u svojim snovima. On živi i umire za njega. Kada ga vidi, promjeni se, a kada je daleko od njegovih očiju, razboli se. Ovakva veza djeluje uništavajuće na psihu čovjeka i na njegovu vezu sa Gospodarom. Ona čini da zaljubljeni postane robom ljubljenog, a obožavati nekoga mimo Allaha, dž.š., je strogo zabranjeno i širk. Primarno i osnovno rješenje za ovu nesreću jeste potpuno odvajanje među njima, tako da ne dobivaju nikakve vijesti jedan o drugom, niti čuju glasa niti vide traga.
Muhammed Salih el-Munedždžid