Problem ubijanja ljudi, životinja i uništenja prirode islam posmatra kroz sljedeće principe: – Allah je sve stvorio u ovom kosmosu i dao mu život. Zato On jedino ima pravo da uzme život. Zbog toga se traži od muslimana kada kolje životinje, da ih kolje sa Bismillom. Time se priznaje da čovjek nema pravo nikome oduzeti život i zato učenjem Bismille spominjući Allahovo ime, on traži dozvolu da u ime Onoga ko je dao život i uzme taj život.

-Ovaj svijet je savršen i precizno uređen i zato se ta savršenost ne smije narušavati. Jer je Allah sve stvorio s mjerom i svemu dao namjenu.

-Čovjek je najsavršenije Alahovo stvorenje i zato je njemu povjereno da pazi i čuva taj kosmički poredak i da se bori protiv onih koji ga narušavaju.

– Da bi čovjek mogao izvršiti taj emanet, Allah je sve stvorio na ovom svijetu radi čovjeka. Zato je čovjeku strogo zabranjeno da narušava taj zakon i počne robovati stvarima i stvorenjima koja su stvorene radi njega. Naređeno mu je da ih koristi onoliko koliko mu je potrebno da bi mogao ispuniti svoju zadaća i ukloniti sve ono što remeti savršeni poredak kog je Allah uspostavio u kosmosu.

Pošto je ubijanje jedan od glavnih uzroka nereda na Zemlji i remećenja božanskog sistema u prirodi, islam je ubijanje sveo na minimum i dozvolio ga samo radi nužde i potrebe i zaštite božanskog poretka u vasioni. Čak ni definiranje te nužde i potrebe nije prepustio slobodnoj volji čovjeka nego je to sam Bog odredio i definirao. Zbog toga se prijeti teškom kaznom svima onima koji prekoračuju te granice i ubijaju iz hobija, ćeifa i po svom nahođenju.

“Ko ubije bespravno jednog čovjeka kao da je ubio sve ljude.” (Kur›an) “Proliti krv muslimanu je veći grijeh od rušenja Kjabe››. (Hadis)
‹›Ko bespravno ubije vrapca ili nešto manje ili veće od njega, Allah će ga za to pitati na Sudnjem danu. Pa su upitali: ‹Koje je to njegovo pravo?› Rekao je: ‹Da se zakolje i pojede a ne da mu se odrubi glava i baci”. (Hadis)

Polazeći od tog islamskog načela ne može se reći da islam apsolutno zabranjuje ubijanje insekata niti da to apsolutno dozvoljava. Kad se pogledaju tekstovi koji govore o tome, zapaža se da islam naređuje da se neki insekti i životinje ubiju dok za druge to zabranjuje. Naprimjer, dozvoljeno je ubiti zmiju. Dozvoljeno je ubiti pet vrsta životinja u svim situacijama i vremenima. U hadisu se kaže: “Pet životinja se ubija i kad je čovjek u ihramima i kada nije, a to su: zmija, gavran, miš, pas koji ujeda i jedna vrsta sokola”. U drugim tekstovima se zabranjuje ubijanje određenih vrsta životinja i insekata. Tako se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio ubijanje žaba.

Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio ubijanje četiri vrste životinja: mrava, pčela, pupavaca i još nekih vrsta ptica. Iz svega navedenog islamski učenjaci su izveli pravilo da je dozvoljeno ubiti svaku životinju i insekta koja šteti i ugrožava život čovjeka, tj. koji remeti Božiji poredak na Zemlji.

Prema tome, dozvoljeno je ubijati mrave ako nas uznemiravaju i ne možemo ih se nikako riješiti osim uništenjem. Međutim treba imati na umu, da kod njihova uništenja treba imati nijjet da ih ubijamo radi uklanjanja štete, a ne radi osvete ili pukog ubijanja.

Odgovorio dr. Sulejman Topoljak
preuzeto sa http://www.n-um.com

Hvala Allahu!

Mnogi ljudi na ovome svijetu imaju pogrešne prdodžbe o životu. Misle da se stanje zdravlja, bogatstva, blagostanja, sigurnosti i mira u kojem uživaju nikada neće promijeniti, a svakog dana posmatraju mnoge bolesti, patnje i strahote koje pogađaju ljude oko njih, ili pak zemlje u njihovom okruženju, ali smatraju da su sigurni kad je riječ o ovome, i da ih je Uzvišeni Allah sačuvao, za razliku od drugih!

Neki se i dalje nadaju, iluzorno živeći u obmani dok se iznenada ne pojavi nedaća na koju nisu računali, a tada već nemaju rješenje kako da se odbrane od brige i nedaće koja ih je zadesila.

Najbitnije svakome od nas jeste navići se na određeno stanje, kako bi bio sposoban prevladati ovozemaljske nedaće, tako da se neprestano preispituje takvo stanje i da se očekuje neka nedaća i poteškoća.

Hvala Uzvišenom Allahu!

Allahova milost ogleda se i u tome što neće teretiti roba za opsesivnost ili primisli koje mu se javljaju, shodno hadisu Božijeg Poslanika, ﷺ,  koji kaže: „Allah je oprostio mom umetu ono što im je duša došaptavala, a nisu to izgovarali ili radili po tome.“ (Bilježe Buhari, 5269, i Muslim, 127.)

Dakle, osobu koju uslijed depresije ili slične situacije duša nagovara na nevjerstvo i grijeh, neće odgovarati za to pod uvjetom ukoliko to ne izgovara jezikom i ne radi onako kako mu nalaže.

Ako se uzme pretpostavka da je bolesna osoba izgovorila takvo nešto u sebi pod pritiskom bolesti, u opsesivnom stanju, dakle, bila je bespomoćan i nenamjerno je izgovorila te riječi, u tom slučaju neće odgovarati za postupak, jer nije imala namjeru da to izgovori.

Buhari je u svome Sahihu naslovio posebna poglavlja u vezi s rastavom u srdžbi, prisili, pijanom stanju i kad čovjek poludi…

Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, kaže: „Osoba koja je iskušana opsesijom ne može dati razvod čak ako ga je izgovorila, a nije imala namjeru, jer se to izgivaranje desilo pod utjecajem opsesivnosti, odnosno paranoje, bez namjere i želje, kad je bila bespomoćna, prisiljena, bez motivacije i nedovoljnog suprotstavljanja. Božiji Poslanik, ﷺ, kaže: ‘Nema razvoda braka onda kad čovjek ne rasuđuje zdravo.’ Dakle, u tom slučaju nema razvoda ako ga stvarno i sasvim spokojno nije htio. To je prisiljeni i nenamjerni razvod, koji se ne smatra ispravnim.“ (Preneseno iz djela „Fetava islamijja“, 3/277.)

Ovo obrazloženje koje je šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, naveo korisno je za osobu koja boluje od depresije. Ako ga izgovori (razvod), a bila je bespomoćna, bez želje i namjere, ne smatra se razvodom.

Međutim, neophodno je da čovjek koji je iskušan ovom bolešću potraži liječenje, riješi se briga, uznemirenosti i tjeskobe, da razmisli o blagodatima kojima ga je Uzvišeni Allah opskrbio, da se ustali zahvalnost u njegovom srcu, ojača i potvrdi zadovoljstvo Njegovom odredbom, da ne bude nezadovoljan svojim Gospodarem, da je rob opskrbljen Božijim blagodatima koje se ne mogu nabrojati. Te blagodati očituju se u njegovoj vjeri, tijelu, porodici itd.

Ali se uzima u obzir ako čovjek zna šta govori, s namjerom, ali misli da će ga to rasteretiti i olakšati mu situaciju, stoga dolazi do ozbiljnog upozorenja koje se odnosi na pravo ožalošćene žene, jer je ona u dubokoj žalosti. Božiji Poslanik, ﷺ, upozorio je opasnost od izgovaranja nečega što bi razljutilo Uzvišenog Allaha u situaciji nedaće. Božiji Poslanik, ﷺ, rekao je nakon smrti svoga sina Ibrahima: „Oči plaču, srce je rastuženo, reći ćemo samo ono čime je naš Gospodar zadovoljan.“ (Bilježe Buhari, 1303, i Muslim, 2315.)

U predanju od Ibn Madže, 1589, navodi se: „Nećemo reći ono što bi naljutilo Gospodara.“

Neophodno je znati da odbijanje sudbine nije korisno, ne otklanja problem niti ga rješava, u tom slučaju od pomoći je strpljenje, očekujući i nadajući se nagradi, u skladu s hadisom Poslanika, ﷺ, u kojem stoji: “Uistinu, veličina nagrade ovisi o težini iskušenja. Kad Allah zavoli jedan narod, on ga stavlja na kušnju, pa ko bude zadovoljan, njime će se biti zadovoljno, a ko bude srdit, na njega će se rasrditi.”

(Et-Tirmizi, 2396, i Ibn Madže, 4031. Vjerodostojnost hadisa potvrdio je El-Albani u djelu “Sahihut-Tirmizi”.)

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu!

Dobro je da znaš, poštovani čitaoče, kako je problem koji te zadesio psihičke prirode. Dakle, opsesivno-kompulzivna bolest. U suštini, ova bolest ako savlada čovjeka, ne daj Bože, skoro da mu može uništiti vjeru i život. Zato je uspjeh to što si, uz Božiju pomoć, primijetio opasnost po sebe i odlučio si se liječiti.

Najuspješniji način liječenja uzroka ove bolesti jeste da se osoba ne obazire na nju, da vrijeme provodi u izvršavanju vjerskih dužnosti na ispravan način, bez obaziranja na opsesije koje ga opsjedaju.

Trebaš znati da su sumnje u korisnost tvojih vjerskih dužnosti, tvog namaza i slično, ustvari konačni cilj koji Božiji neprijatelj želi postići u vezi s tobom. Na taj ti način ubacuje opsesije i sumnjičenje svega. Njegova namjera nije uspostaviti i održati tvoje vjerske dužnosti, niti ih ispraviti, već mu je namjera da ti ih oteža kako bi ih zapostavio, ili ti ubacuje sumnju kako od toga u potpunosti nema koristi, la havle val kuvvete illa billahil alijjil azim, zato te Allahov neprijatelj, šejtan, počeo opsjedati od onoga dana kada si se pokajao, kako sam navodiš u pitanju!

Pogledaj šta čini s tobom prokleti šejtan, odnosno šta traži od tebe prije pokajanja, a već si bio zapostavio namaz?! Iz prazne kuće nema se šta ukrasti, shodno tome rečeno je Ibn Abbasu: „Židovi misle da ne postoji opsesivnost u njihovim molitvama?!“ On odgovori: „A šta da radi šejtan s opustošenim srcem.“ (Završen citat iz djela „El-Vabil as-sajb“, autor je Ibn Kajjim, 30.)

Tvoja obaveza je, kako smo naveli, ne obraćati pažnju na ovaj vid opsesivnosti u okvirima svog vjerovanja i izvršavanja svojih vjerskih dužnosti.

Opsesivnost je Božiji neprijatelj koji čovjeka dovodi do toga da zanemaruje očite i eksplicitne stvari.

Ako pretpostavimo da si zapao u višeboštvo, odnosno politeizam, ili si izgovorio nešto što te izvodi iz vjere, kao psovanje Allaha, psovanje Poslanika i slično tome, sačuvaj Bože, onda pretpostavljamo da se nedvojbeno suočavaš s ovim vidom opsesivnosti i paranoje. Ali, to nije potpuni kraj, čak ako se radi i o nevjerovanju u Allaha, jer nevjerstvo nije konstantna odlika svojstvena toj osobi, već nešto što ga je bacilo u taj ponor zbog njegovih riječi i djela. Svako ko se želi spasiti neka se pokaje zbog onoga što je učinio, neka odagna od sebe nevjerstvo i uzroke koji dovode do toga!

Najlakši i najbrži način za tebe je sljedeće: pokajanje za svoje riječi i djela koja nisu draga Uzvišenom Allahu, bez obzira na to da li je to nevjerstvo ili nešto drugo. Ovo je jedino logično rješenje! Onaj ko sebi predočava da nema koristi od svojih djela i molitvi mora znati da šejtan, Božiji neprijatelj, upravo želi to od tebe, to je njegov krajnji cilj.

Ovo se odnosi u slučaju da si počinio ova djela i ružne riječi, kako smo već gore naveli, dakle, ako su nedvojbeno i sasvim sigurno počinjena, a ne samo puka opsesivnost.

Propis o tome ne odnosi se na počinioca iako je to sigurno i nedvojbeno uradio, ali je bio nesvjestan, pomračenog uma, u snu, boluje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja ili je bio prinuđen i slično. Kako bi se dokazao i utvrdio propis za počinioca, on mora biti svjestan onoga što kaže i uradi, odnosno da je imao mogućnost odabira.

Jednom riječju, poštovani čitaoče, odagnaj od sebe opsesivnost, prihvati i približi se Allahu svim svojim srcem uz činjenje korisnih djela, pokaj se za svaki učinjeni grijeh, mali i veliki.

Molimo Uzvišenog Allaha da nam svima oprosti grijehe i uputi nas na Pravi put.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu!

Poštovana čitateljice, nije nikakvo čudo to što si sebi učinila, otvorila si pandorinu kutiju briga, tuge i boli koje si mogla izbjeći da si postupala prirodno, onako kako to radi većina ljudi koji sebe prisiljavaju da budu čvrsti onda kad se nađu u situaciji kao što je tvoja.

Neko te je posavjetovao da bi trebala stupiti u brak, mislim da je to i dalje neophodno. Ali, ti bježiš od braka koji je oličenje čistote, usto ti pruža i prebivalište, naklonost, ljubav i smirenost. Međutim, u šta si se ti upustila, poštovana čitateljice, odala si se bludu!

Koja normalna osoba će takvo što reći i prihvatiti?! Ne kažemo da si kao onaj koji u vatri traži zaštitu od toplote!!

Ne, već si ti odbacila hladovinu, napustila si duh i sreću, odabravši vrućinu i žegu, bez bilo kakvog opravdanja i razloga, la havle vela kuvvete illa billahi.

Tvoja obaveza je da počneš sebe popravljati.

Prvo, trebaš se iskreno pokajati zbog onoga što si učinila i zbog situacije u kojoj si se našla. Očisti se pokajanjem i kajanjem kako bi sprala sa sebe sve brige, terete i tuge, a onda otvori novu stranicu, čistu i bijelu, pomoću koje ćeš se okrenuti svome Gospodaru i posvetiti se sebi. Imaj povjerenja u svog Gospodara i osloni se na Njega. Čini što više dobrih djela, teoretski i praktično, kako bi ti Uzvišeni Allah pomogao i saprao s tebe sramotu. Uzvišeni Allah kaže: „I idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.

I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!“ (Hud, 114-115)

Nema sumnje da je ono što je za tebe najbitnije jeste to da težiš stupiti u prikladan brak, s dobrim čovjekom, onim koji bi ti nadomjestio sve što ti je promaklo i pomogao ti da poraviš svoju vjeru, kako bi postala čedna.

Pored toga, doista nam se čini da trebaš posjetiti psihologa ili psihijatra, možda će ti on pomoći savjetima ili korisnim liječenjem prije nego što se situacija pogorša, usto da se, prije toga a i poslije, prihvatiš ovog vjerskog tretmana na koji smo ti gore ukazali.

Upozoravamo te da nije dozvoljeno boraviti u kući u kojoj živi muškarac koji ti je potpuni stranac, jer bi se iz toga mogli izroditi različiti problemi. Pokušaj živjeti s roditeljima, ili s ocem, makar bio i nevjernik. Ako ti ne bude uopće lakše, onda možeš živjeti s pouzdanom prijateljicom dok ti Uzvišeni Allah ne podari dobar brak. Sustegni se od svega onoga što navodiš.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info