Zahvala pripada Allahu,
Te dvije nauke (psihologija i pravo) bave se nekim pitanjima na način koji se suprostavlja islamskom šerijatu.1 Ta stvar je razumljiva i logična; gledajući sa tog aspekta da je pravo kod nemuslimana nasuprot islamskom šerijatu, a nauka o psihologiji kod njih predstavlja nešto nasuprot ahlaku,2 zuhdu,3 rekaiku,4 odgoju duše, lijepom vladanju i čišćenju srca, te shodno tome što oni koji se time bave ne ispoljavaju islam kao vjeru, bez obzira kom narodu pripadali i kojeg pravca bili, pa je logično da u njihovim zakonima i principima ponašanja nalazimo nešto što nije u skladu sa Allahovim šerijatom kojim je On zadovoljan za Svoje robove. Oni do te principe izvode iz svojih eksperimenata, ili razmišljanja, ili ukusa, ili običaja, ili nečeg drugog što sebi postave kao sistem po kojem izvode svoje zaključke.
Pa ako je stvar takva kao što smo naveli, onda studiranje ove dvije nauke i sličnih njima kao što su filozofija ili neislamska ekonomija, nije dozvoljeno muslimanu da bi se njima okoristio u svim aspektima,5 ili da bi bio ubijeđen u zabludu koju uči i da radi po njoj, ili da bi to uzeo kao vjeru i zakon kojeg slijedi, jer apsolutna sreća je u slijeđenju upute i svjetla sa kojima je došao Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Rekao je Uzvišeni Allah: O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost.6
I rekao je Uzvišeni: A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna.7
I rekao je Uzvišeni: Reci: „O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara vašeg, i onaj koji se uputi pravim putem – uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu, a ja nisam zadužen da vas čuvam.“8
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabranio je muslimanima da gledaju u svete knjige jevreja i kršćana i drugih, i rasrdio se kada je u Omerovoj, radijallahu ‘anhu, ruci vidio jevrejsku knjigu.9 Imam Ahmed bilježi u svom Musnedu da je Omer ibn el-Hattab došao kod Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, s knjigom koju je nabavio od nekih od sljedbenika Knjige, pa ju je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pročitao,10 a zatim se rasrdio i rekao: „Zar ste zbunjeni po pitanju šerijata, o sine Hattabov? Tako mi Onog u Čijoj je ruci moja duša, došao sam vam s njim bijelim i čistim. Nemojte ih ništa pitati, pa da vas obavijeste o nečemu što je istina, a da vi to (iz neznanja da je to istina) zanegirate, ili da vam prenesu neku laž, pa da je smatrate istinom! Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, da je Musa živ nebi imao izbora osim da me slijedi.“11
Zabrana izučavanja i studiranja ovih nauka je još veća ako onaj koji to želi ne bi bio upućen u ono što je u njima od zla,12 te ako nije sposoban da to zlo odvoji od onoga što je korisno u tim naukama. U tom slučaju bi bilo neizbježno da ga zadesi nešto od lošeg koje je u njima, kao što smo svjedoci toga kod mnogih muslimana koji su studirali te nauke u protekla dva stoljeća, oni koji su bili nazivani svjetlim13 predvodnicima u arapskom svijetu, ali su bili zavedeni i postali su uzrokom odstranjivanja šerijata iz zakonodavstva u muslimanskim zemljama, da bi na njegovo mjesto stavili rimski i francuski zakon.
Pokušali su i trudili se da ukorijene zapadno razmišljanje u islamskom društvu kroz sve pore života, dok su muslimane koji se pridržavaju vjere obilježili kao nazadne, zaostale, tvrdolinijaše, fundamentaliste i negativce, a svi ovi nazivi su proizašli upravo iz evropskih krajeva.
Međutim, ako bi musliman imao jaku zaleđinu14 u akidi15 i razumu, tako da nema straha za slične njemu ako bi studirali te nauke da će potpasti u neku od sumnji ili stranputica koje se nalaze u tim naukama; u tom slučaju bi mu bilo dozvoljeno da ih studira. Štaviše, možda je čak nekom od pojedinaca obaveza da ih izučava; kako bi se upoznao s novim dostignućima kod nemuslimana od teorija, ideja i filozofije, te da bi bio u stanju odgovoriti na njih i upozoriti na ono što je neispravno u njima ako bi prodrle u muslimanske zemlje iza plašta odgoja, umjetnosti, kulture, sistema školovanja, ekonomije, sociologije, zakonodavnog sistema i birokratije.
Ova obaveza bi bila još izraženija ako bi bila pod pokroviteljstvom nekog od nadređenih muslimana koji želi dobro svom ummetu, kao što je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio Zejd ibn Sabitu da nauči jevrejski jezik.
Zbog toga je El-Buhari dao naziv jednom od poglavlja u svom Sahihu: „Poglavlje o prevođenju vladarima i da li je dozvoljeno imati jednog prevodioca.“
Haridžetu ibn Zejd ibn Sabit prenosi od Zejda ibn Sabita da mu je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio da nauči jevrejski jezik,16 tako da je pisao Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pisma koja bi im on slao, a takođe bi njemu čitao pisma koja bi oni slali.17
Slično pitanje postavljeno je Stalnoj komisiji za fetve, pa su dali sljedeći odgovor: „Nije dozvoljeno studirati ljudske zakone18 da bi ih sprovodili u praksu, sve dok se razlikuju od Allahova šerijata, dok ih je dozvoljeno studirati i izučavati s ciljem pojašnjenja zamki19 koje se nalaze u njima i onog što vodi ka stranputici sa puta istine, te da bi se ukazalo na pravdu, ispravnost i dobrobit islama, kao i na to da je islam apsolutno dovoljan za ispunjenje onoga što je dobro za ljude. Muslimanu nije dozvoljeno da izučava filozofiju, pravo i tome slično ako ne bi bio u stanju raspoznati ono što je korisno od onog što je beskorisno u tim naukama, strahujući da ne bi zapao u iskušenje i zabludu skrenuvši sa pravoga puta.
Dozvoljeno njihovo izučavanje onome ko je sposoban razlučiti te stvari, ali tek nakon izučavanja Kurʹana i Sunneta, da bi mogao raspoznati ono što je nevaljalo od onog što je dobro u tome, te da bi se uzdigla istina a srušila laž, sve dok ga to izučavanje ne bi ometalo od nečega što mu je šerijatski gledano preče da proučava.
Iz navedenog zaključujemo da nije dozvoljeno neograničeno i slobodno izučavanje tih nauka u obrazovnim institucijama i institutima, nego će to činiti samo oni koji su spremni za to,20 da bi ispunili tu islamsku obavezu potpomaganja istine i rušenja zablude.“21
Zato savjetujem plemenitog brata da sagleda svoje stanje: da li se pri njemu nalaze uslovi na koje smo ukazali, kao što su potrebno znanje iz oblasti ispravne akide, te čvrstina na njoj, zatim razum kojim bi mogao raspoznati istinu od neistine, te sposobnost da odagna sve šubhe22 i stranputice shodno ispravnim dokazima potpomažući time islam. Ako bi uvidio da pri sebi posjeduje navedeno onda mu je dozvoljeno da pristupi studiranju ove dvije nauke, nakon što će obaviti istiharu namaz23 Uzvišenom Allahu. Ukoliko ne ispunjava spomenute uslove,24 onda mu je preče da ostavi to studiranje posvetivši se nekoj od nauka koja je vezana striktno za ovosvjetske znanosti.
Takođe, treba znati da svako onaj koji ostavi nešto Allaha radi, Allah mu to zamijeni boljim od toga.
Allaha molimo da te pomogne i da te uputi na ono što će ti koristiti u tvojoj vjeri i tvom životu na dunjaluku.

Allah najbolje zna.

Islam: Pitanje i odgovor.

fusnote:
1 Šerijat, predstavlja vjerozakon zasnovan na Kurʹanu i Sunnetu.
2 Ahlak, predstavlja opšte ponašanje čovjeka u svim segmentima života.
3 Zuhd, predstavlja skromnost i asketizam u granicama Kurʹana i Sunneta.
4 Rekaik, predstavlja sve ono što je od poučna govora i vjerskih propisa koji raznježi i omekša srce.
5 Tj. bez ograničavanja tog okorištavanja tako da se izbaci negativno a ostavi pozitivno. (op. rev.)
6 Sura en-Nisa 174.
7 Sura el-Maide 15.
8 Sura Junus 108.
9 Omer, neka je Allah s njim zadovoljan, je imao u ruci stranicu Tevrata.
10 Allahov poslanik, neka je na njega Allahov salavat i selam, je bio nepismen, pa kada se kaže da je nešto pročitao misli se da je naredio nekom od prisutnih da mu to pročita, a Allah najbolje zna.
11 El-Albani ga je u djelu el-Irva, 6/34, ocijenio kao hadis s dobrim lancem prenosilaca.
12 Zabluda i neistine.
13 Obećavajućim.
14 Tj. da poznaje osnove kao i mnoge sporedne stvari.
15 Akida je nauka koja izučava islamsko vjerovanje.
16 Misli se na čitanje i pisanje tog jezika, kao i na njegovo razumijevanje.
17 Bilježi ga et-Tirmizi pod br.2639, i ocijenio ga je vjerodostojnim , kao što ga je ocijenio vjerodostojnim takođe i el-Albani u djelu el-Miškat pod br.4659.
18 Zakoni koje je izmislio čovjek i koji nije zasnovan na šerijatu Uzvišenog Allaha.
19 Spletki i zabluda.
20 Tj. shodno gorespomenutih uslovima.
21 Fetve Stalne komisije ( 14/232-233 )
22 Šubha, predstavlja sve ono od sumnji koje se ubace u vjeru da bi zavele njene sljedbenike sa pravog puta.
23 Istihara namaz se klanja u situaciji kada musliman ne može da se opredijeli (dvoumi se) za jednu od više raspoloživih mogućnosti, koje su po islamu dozvoljene, a želi znati koja je od njih za njega najbolja i za ovaj i za onaj svijet. 
24 Tj., ako ne ispunjava navedene uslove.

Muhammed Salih el-Munedždžid
http://www.islamqa.info

Prijevod:
Mirza Musić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/551834/

Hvala Allahu Uzvišenom.
Islam je vjera samilosti i blagosti, vjera opraštanja i lahkoće, i nije Allah Uzvišeni zadužio ovaj ummet osim s onim što je u mogućnosti da izvrši. Što uradiš od dobra bit ćeš nagrađen za njega, a što budeš uradio od loših djela odgovarat ćeš za njih, kao što kaže Uzvišeni: Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. (El-Bekara, 286.)
I oslobodio je Allah Uzvišeni muslimane poteškoća i opterećenja u svim propisima, kaže Uzvišeni: On vas je izabrao i u vjeri vam ništa nije teško propisao. (El-Hadždž, 78.)
I svaki grijeh u koji upadne musliman zbog greške, iz zaborava, ili pod prisilom, njemu je od Allaha oprošteno, kao što kaže Uzvišeni: Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo. (El-Bekara, 286.)
I rekao je Allah da će im oprostiti.
Musliman će biti obračunavan za ono što namjerno uradi a ne ono što greškom učini, kao što kaže Uzvišeni: Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite. (El-Ahzab, 5.)
Allah je Blag i Milostiv, poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa olakšavanjem i tolerancijom, kaže Uzvišeni: Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate. (El-Bekara, 185.)
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Vjera (islam) je lahka. Niko se neće hrvati sa ovom vjerom, a da ga ona ne savlada1. Budite umjereni, radite ispravno (bez pretjerivanja i bez zanemarivanja), i obveseljavajte.“ Bilježi Buhari, 39.
A šejtan je čovjekov najveći neprijatelj, odvraća ga od njegovog Gospodara, i ulješava mu njegove grijehe, kao što kaže Uzvišeni: Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha. Oni su na šejtanovoj strani, a onī na šejtanovoj strani će, sigurno, nastradati. (El-Mudžadela, 19.)
I govor duše Allah Uzvišeni oprašta, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Zaista je Allah oprostio mom ummetu ono na što ga njegova duša nagovara, sve dok to ne uradi ili progovori.“ Bilježi Muslim, 127.
Ko bude uradio kakvo loše djelo pa mu ga Allah sakrije nije mu dozvoljeno da on poslije priča o tome, zbog riječi kaže Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Svakom od mog ummeta će biti oprošteno osim onima koji iznose svoje grijehe.“ Bilježi Muslim, 2990.
Ako insan pogriješi pa se pokaje Allahu, Allah će mu primiti pokajanje. Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo ružno djelo iz lahkomislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi – pa, Allah će doista oprostiti i samilostan biti. (El-En’am, 54.)
Allah je Plemenit i umnožava nagradu za dobra djela, i oprašta loša djela, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenoseći od svog Gospodara Uzvišenog da je rekao: „Zaista je Allah zapisao dobra i loša djela, onda ih je pojasnio, pa ko bude htio da uradi dobro pa ga ne bude uradio, Allah će mu upisati cijelo dobro djelo, a ako se bude potrudio da ga uradi i uradi ga, Allah će mu upisati deset sevaba, pa sve do sedam stotina puta, i još više od toga. A onaj ko bude htio da uradi kakvo loše djelo pa ga ne uradi, Allah će mu upisati čitavo dobro djelo, a ako se bude potrudio pa uradi loše djelo, Allah će mu upisati jedan grijeh.“ Bilježi Buhari.

fusnote:
1 Ibnul-Munir kaže: „Ovim se ne misli na zabranu nastojanja da se ibadet što potpunije i savršenije izvrši, jer je to pohvalna stvar, već se zabranjuje pretjerivanje koje vodi u klonulost, ili pretjerivanje u nafilama koje vodi ostavljanju onoga što je preče, ili odlaganje farza van njegovog vremena. Primjer toga je čovjek koji probdije cijelu noć i bori se protiv sna, ali ga san savlada na kraju noći pa prespava klanjanje sabah namaza u džematu, ili klanjanje sabah namaza u odabranom vremenu, ili dok ne izađe Sunce, pa prođe namasko vrijeme.“ Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 1/94., Darul-Ma’rife, 1379. h.g.

Muhammed b. Ibrahim et-Tuvejdžiri

Prijevod:
Mirnes Škrijelj

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/551840/